pustolovina Hieronimusa Čekića
Hieronimus nikako nije razumio pjesnike, često u tim stihovima nije mogao naći smisla.
Više su ga zanimali fakti, kako neki kažu suhoparne činjenice, pa šta ako su suhoparne, važno je da su činjenice.
Činjenice su nepromjenjive , za razliku od tih poetskih sintaksi, koje uvelike ovise o raspoloženju i podložne su promjenama.
Činilo mu se da taj silan trud, kako bi se ustrojile rime, iskazali pretjerani osjećaji, oslikalo bojama blještavijim od stvarnosti i nepostojećim emocijama, u stvari banalizira sve to skupa i pretvara u turbo folk.
Od svih pjesama najpopularnije su bile one pretvorene u glazbene zapise, pa tako popularni pjevač kaže
Trazio sam nocas ruke tvoje
i shvatio da ih vise nema
opet sam sanjao strahove svoje
da si drugom postala žena
ili još popularnija pjevačica kaže
Ti si nadaren k'o niko
školovani prevarant
imao si nisi znao
kako sjaji dijamant
taman kad je pomislio da je u pitanju neki poganski običaj u njegovom kraju, pogledao je stihove globalno popularne skupine koja je sebe nazvala vrata, koji kažu
Ja sam špijun
ja vidim
što ti radiš
i ja znam
Sve je to Hieronimusa toliko zapanjilo da je morao malo promisliti o tome, da bi mogao promišljati morao se naoružati činjenicama
tako je saznao da je priznati pjesnik Dragutin Tadijanović,objavio petsto pjesama, što mu se učinio velik broj, međutim kad je shvatio da je taj pjesnik živio preko sto godina, ispadne da je imao svega pet objava godišnje u prosjeku
to je navelo Hieronimusa da se zapita što je radio ostatak vremena, jer Hieronimus je ponekad čitao stranicu zvanu Blog.hr, na kojoj su mnogi objavljivali svaki dan, neki i više puta dnevno, a oni koji uopće nisu pisali pjesme imali su više objavljenih pjesama nego taj pjesnik
slijedom toga Hieronimus je zaključio da je taj Tadijanović ispravno odlučio da se ne prezentira na Blog.hr, jer bi sa svojih pet objava godišnje prošao prilično nezapaženo
|