Fressssssh

osjećam neodoljivu potrebu da napišem, da nemam potrebu napisati ništa


znači li to možda da sam izliječen

Are You Syrious

Baš me zanimalo kakvog će odjeka na Blog.hr imati događaji diljem europe, u kojima su imigranti vršili razne oblike zlostavljanja uključujući i seksualno, nad pripadnicama domicilnog stanovništva.

I gle čuda, za razliku od zapjenjenog etiketiranja, i nazivanja fašistima i što ti ja znam, svih nas koji smo upozoravali na manjkavosti procesa, koji se odvijao prilično stihijski, sada ni riječi, ni slova, niente, nada.

Ni jedan od naših osviještenih, liberalnih, i sve ostalo, kolega i kolegica blogerica, da stane u obranu nedužnih žena, koje moraju biti u strahu kad izlaze na ulicu, koje se ne osjećaju sigurnima u svojim rodnim gradovima, koje moraju strahovati hoće li ih netko u tramvaju, na ulici ili već negdje loviti za guzicu, cice, ili već negdje.

Sjećam se da smo tada mi zatucani, upozoravali na činjenicu da u izbjegličkom valu nema žena i djece, da ga sačinjavaju mladi muškarci, koji su herojski ostavili svoje sestre, majke, kćeri, da pružaju otpor, već nekom od neprijatelja, i zdimili u europu.

Šta je par tisuća kilometara, kad je tamo obećana zemlja, da ne pričamo o strašnoj ugrozi, koja im je prijetila, njima, ne i njihovim majkama, sestrama i kćerima, njih su ostavili tamo, valjda da ne dobiju žuljeve po putu.

Eto sada imamo to što imamo, milijun dezertera, i jebivjetara, od kojih jedan kaže da je on shvatio da mora prihvatiti pravila, da ne smije šetat po sred ceste, i da mora gledat semafore, ne znam da li mu je netko rekao da ne smije ni žene drpat, kao kod sebe doma, imamo milijun dezertera kojima se nakon što su doputovali,malo se odmorili, organizirali u skupine eto malo nešto i prijebalo.

Na to sve skupa se nadovezuje i bolesna potreba europljanki, da nose mini suknje, pokazuju kožu, i hodaju po ulici, umjesto da kao poštene žene stoje zaključane u kućama, a ako već i moraju izići zašto ne obuku ronilačko odijelo i šator preko njega, kako se priliči poštenim ženama.

Eto pošto naši napredni i liberalni kolege i kolegice blogeri šute ja dižem glas.

Dižem glas i kažem, gospodo liječnici, inžinjeri i učitelji, iz Sirije, Iraka, Afganistana, i vi iz sjeverne Afrike, nije u redu da pucate unaokolo, bacate bombe, mašete noževima, dilate drogu, bavite se svim drugim vrstama kriminala, i zlostavljate domorotkinje ma kako neprilično obučene bile, to nije u redu, to jednostavno nije u redu.

blago budalama

Od našeg dragog Mirkana, predstavnika dijaspore dobio sam slijedeći komentar, i još neke manje važne


FreshCaYg,ako je istina kako mi je putem E-mail-a dojavljeno da si uz još neke u uredništvu blog.hr umjesto onog RIBAFISH i tako pridonosiš učestalom brisanju mojih blogova ili u najmanju ruku zabrani komentiranja registrirano sa istih,tako te upozoravam da se ne igraš ćorava posla i da ne diraš u lava dok spava.Danas sam pisao uredništvu,u više navrata i prije,odgovora nema,svejedno mi ali ponavljam...POZOR ne samo tebi nego svima koji su ki i ti.Nije ovo nikakva prijetnja nego uputa za tvoje dobro.Ja ne proksim ni tebi ni nikomu.Jasno?




pa evo da se očitujem

Dragi Mirkane, s gnušanjem odbijam tvrdnje da sam ja u uredništvu Blog.hr, i ta budaletina koja ti je to mailom dojavila, nije ništa drugo nego protuha, otužna komunjara, a ti najbolje znaš kakvi su oni, koja samo unosi nemir u naše redove, znaš Mirkane, osim što su zli, oni ti nisu baš ni normalni, ti tvoji dojavljivači, tribali bi redovito uzimat terapiju, a to ne radu, a i južina pomalo dolazi, a ti znaš kad južina krene da to zna bit zajebano.


A tebi Mirkane preporučam da ih tužiš, te šta ti brišu blogove i zabranjuju komentiranje, i te njihove jatake, što dojavljuju svašta unaokolo, sve je to ista banda.

Živ ti meni bio, i Bog ti da dobrog zdravlja

samo ne ozbiljno

Ponekad ne mogu doći sebi kad vidim koliko vi ljudi sebe doživljavate ozbiljno.

Sami prema sebi se odnosite kao prema nekim apstraktnim realsocijalističkim umjetninama, znate ono važno da je veliko puno betona željeza, jebeš kvalitetu glavno da se vidi izdaleka.
Jebiga sad će opet ispast da vas napadam, a nisam, stvarno nisam, vi ste meni baš simpa takvi sjebani, ali ne možete očekivati od mene da vas doživljavam ozbiljno.

Mislim meni je urnebesno dobro i zanimljivo kad se neko od sedandest godina zaljubi ka da mu je devet, ili kad se žena od šezdeset godina prema ostatku pedesetogodišnjaka odnosi kao šestogodišnjakinja iz predškolaca, prema četverogodišnjacima iz srednjiša, neka me Durica ispravi ako se drugačije zovu.

Nekako mi teško polazi za rukom, kad vidim žene u najboljim godinama, na putu da postanu bake, ili one koje su već tamo, shvatiti ih ozbiljno dok one sline za nekim tamo, kao trinaestogodišnje curice u moje doba za posterom od Vlade Kalembera.

Ili kad ocvali u stvarnosti nerealizirani švaler piše pjesmuljke, jednoj pa drugoj, pa trećoj a onda se ona njegova glođe sa svima.

Meni smo svi mi super, sa svim našim glupostima, pjesmuljcima koje pišemo , nemuštim literarnim uradcima, think pozitive nacizmima, svađama, mirenjima, klanovima, prijateljstvima, i neprijateljstvima, samo ne možete očekivati od mene da nas shvaćam ozbiljno.

Super je meni i bitka za političke stavove, i svjetonazorske dogme, razumijem ja i vas kojima je u socijalizmu bilo bolje, i vas što mrzite isti taj socijalizam iz dna duše, i vas kojima se domoljublje gadi, jer naprosto niste Hrvati, ali to prikrivate pa se furate na neki kvazikozmopolitizam, kao i vas kojima je nekritičko domoljublje must have acessoire, sve ja vas razumijem, ali pobogu ne očekujte da te vaše drame doživljavam ozbiljno.


Dragi moji blogeri svi ste vi meni simpa, i ja se ovdje samo zabavljam, istina neke volim više od drugih, i bilo bi neozbiljno od vas da mi to zamjerite, i krivo mislite ako mislite da je bilo tko pošteđen mog uvrnutog smisla za humor, i potrebe da stvari razgolićujem i skidam šarene papire sa zapakiranog govna, jebiga takav sam.

I sve je u redu, i sve će biti u redu samo nemojte molim vas očekivati da vas doživljavam ozbiljno, to bi ipak bilo malo previše.

I da zaključim ni ja nisam ništa posebno bolji od vas :)))

šljakerski bluz

ujutro kad napustih gajbu
strugalicom nasrnuh na šajbu
rikverc, ravno, desno, desno, lijevo, u šljakersku bajku
kad eto ti prvog semafora jebem li mu majku

crvenim me okom gleda
i već mi je dosta svega
vukovarskom u koloni smrknutoga lika
praćen dugim nizom stradalnika

na savskoj polukružno lijevo
u časku me na poligonu uzaludnosti evo
deseti molim stisnite kaže oborita crnka
a meni od mješavine parfema već pomalo u glavi zbrka

lagano ko na stratište do radnog mjesta
i zadnjeg traga života iz mene nesta
uzimam kavu da dođem bar malo sebi
najradije ovdje bio nebi

kutiju palim google iskoči
ispod očiju još tragovi punog mjeseca noći
polako vrtim filmove u glavi neke
i krećem put blogerske zemlje daleke

skupljam ramena i namještam umorne kosti
dok lagano čitam iz svijeta novosti
vidim opet će biti onakav dan
i ja ću biti jako produktivan i koristan

na blogiću tražim imena draga
i sve ostalo šaljem do vraga
neće mene prati šljakerska tuga
nazvat ću ja svog vjernog druga

šta je prika radiš li išta
isto ka i ti kaže on ama baš ništa
može kava stari
raspravit ćemo neke važne stvari

dok lagano niz hodnik u suprotnom smjeru idem
u glavi mi se lagano vrti neki eminem

dosta mi je ovog šljakerskog bluza
možda u liftu bude neka oborita muza

jeah.

Večer poezije

evo vam prilike da se upoznate s poezijom manje poznatih autora kao što su Fazlija, Hajrija i Nevenka

Malo viski, malo Koka Kola

Malo viski, malo Koka Kola
dobre zene oko moga stola
svi gledaju i svi mi se dive
sta im mogu neznaju da zive

Nikom nije kao sto je meni
zivim zivot brigu na veselje
ovako bih do kraja zivota
tako mi je svake nedjelje


Fazlija







ponašaš se čudno
u poslednje vrijeme
sve manje i manje
dolaziš kod mene

nerviraš me, nerviraš
ludostima svojim
hej, mali, staću na kraj
tim igrama tvojim

Ne javljaš se meni
po pet, šest dana
a kad me nazoveš
nemaš opravdanja

ponašaš se čudno
u poslednje vrijeme
sve više i više
zaboravljaš mene


Hajrija




Noćas sam sanjala da me progone slonovi.
U sanjarici piše da će se dogoditi nešto iznenadno.

Pokipjela mi je kava, sasvim uobičajeno.
Zaštopao se sudoper, sasvim normalno.


Nevenka Pupek

manitog svita

Dragi moji mištani

Evo je ovod pa snig, svi se nešto veselu, ka da su se družili s našin Maton hašišaron.
Ponašaju se skroz nenormalno, izlazu vanka, idu na pazar, autobusi vozu, niko ne shvaća ozbiljnost situacije.
Dućani radu, ima za kupit friškog kruva, i šta je najgore kažu da će sutra ić na posal.
Kojon budali kad padne snig more past na pamet ić bilo di a kamo li na posal, da nisu praznici i dicu bi u školu poslali.
Jutros najranije su počeli strugat nekin velikin lopatan, kažu da se snig mora maknit, ka da nisu mogli sačekat da zeru otopli pa da se sam makne.
Inače ovi ovdi su puka sirotinja, skoro niko nije partija na skijanje, nije ka kod nas , kad pola mista parti na Kupres, a drugo pola u Austriju, šta bi tek bilo da znademo skijat, mi bi cilu zimu bili u onemu Sent Moricu.
Kad je ovdi vako bit će da je i doli zaladilo, neka triba malo kakoš inače pršute i pancetu osušit, važno da ste za Božić mogli bacit picigin.
Bija san niki dan u šoping centar, i tamo prodaju nešto šta zovu sušena Dalmatinska šunka, jebala i šunka, Dalmatinska.
Bit će da je neko zajeba pršute, pa je onda izmislija da i u Dalmaciji ima šunke.

Ne znan šta bi van više napisa, valjda ste mi svi dobro, proć će i ova dežgracija, doć će lito pa će i Muceki nazad u misto.

Iden sad gledat zeru ove ludonje kako mantaju po snigu, da mi je samo znat di i lipi đava nosa.

Ti si opsjenar

Ambulantni prodavač unaprijeđenje verzije sebe

Usvajaš tuđe laži poput nezbrinute djece

Činiš ih svojima, u strahu da ćeš se u ogoliti

Majka svih strahova je onaj što nosi istinu o tebi

Tako običnom

Razmećeš se mislima okovanima u riječi

Tako je teško priznati da si tu isključivo jer si ovladao jednostavnom mehaničkom vještinom udisaja