Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 28.02.2016.
Magla Avalona 4
Avalon – dom Svetog grala
… 'O, predivna princezo Wyxeno, pa zašto nam onda ne učiniš tu čaroliju i pokažeš nam konačno 'Spavača ispod pijeska', tog kako ga Ti nazivaš, Alanđanina? Danima mi Ga tražimo, a noćima pozorno osluškujemo, ali uzalud! Njega nema!' – upitnim pogledima i riječima zamoli jedan od Pustinjskih ljudi Sonsyreyu.
Sonsyreya pogleda prema oblacima koji na trenutak prekriju sunce te mirno i tiho progovori: 'Noćas ne smijete spavati, već pozorno promatrajte nebo gdje se ono spaja sa zemljom i kad primijetite neobičnu svjetlost, tamo će sigurno biti On! Još prije nego se rodi dan povest ću vas u njegov pustinjski tabor i pokazat ću vam vašeg 'Spavača'.'
S prvim zracima sunca Sonsyreya povede desetak muškaraca iz sela Pustinjskog naroda prema mjestu gdje bi se trebao nalaziti 'Spavač ispod pijeska'. Kad su se dovoljno približili mjestu za koje je Sonsyreya bila sigurna da je to mjesto na kojem su se utaborili Alanđani, ona da znak da sada moraju biti jako oprezni i šutljivi, jer Alanđani su nepredvidljivi i posebno sumnjičavi, a i naročito opasni ako je sa njima On.
Sonsyreya primijeti šatore napravljene od prikrivnog platna u boji pijeska. U samom središtu tog malenog šatorskog naselja sjedilo je nekoliko ratnika ogrnutih u sive plašteve gotovo identične platnima šatora. Sonsyreya prstom pokaže prema većem kaktusu i prošapuće:
'General Kalhant je na straži, a to znači da je u taboru i sam 'Spavač' (Andraghonh), jer jedino tada stražu preuzimaju osobno Vitezovi vjetra. Pogledajte onaj dim, to je general Panxa (Panđa) sa svojom lulom. Ako Panđa mirno puši lulu onda 'Spavač' još uvijek spava. Desno od Panđe je najopasniji Vitez vjetra general Zumah, vječito na oprezu, a sad je i on previše miran, što opet govori da se 'Spavač' još nije probudio. Onaj pored zastave sigurno je general Amaksos, ali ja sam nabrojila samo dvadesetak budnih i nemoguće je da ostali spavaju, pa to bi …'
Otok Avalon, još je jedan od mitoloških misterioznih otoka koji zaokupljaju Athumanunhovu pozornost, ali i golicaju njegovu maštu. Avalon je od samog početka priča o Legendi kralja Arthura i njegovih vitezova Okruglog stola jednostavno 'umotan u celofan', okružen maglicama i maglama, tajnama i zagonetkama ...
Najvjerojatnije ime mu potječe od starog keltskog 'Ynys Wytryn', (staklasti, proziran otok po Athumanunhu). Prema keltskoj (velška inačica) mitologiji bog Avallach je bog vidar (iscjelitelj), ranarnik napisao bi Athumanunh, a isto tako vladao je i podzemljem (podzemni svijet starih Kelta nalazio se 'negdje na zapadu usred mora').
Stoga Athumanunh lako može zaključiti za je bog Avallach vladar Avalona, točnije podzemnog svijeta starih Kelta. Nadalje, opet 'jabuke', naziv Avalon i ime boga Avallach lako se mogu biti riječi koje označuju jabuke koje rastu, cvatu i mirišu u Keltskom raju Avalonu kamo odlaze duše mrtvih.
Bog Avalloch sin je boga Nodena, otac je božice Modron i još devet božica kćeri, a to sve lijepo 'odgovara' misterijama Avalona, točnije pričama iz legende o kralju Arthuru i njegovim vitezovima Okruglog stola, osim što su tu Morgana sa devet sestara koje pomažu Dami od Jezera vladati Avalonom.
Dobro, pa gdje je onda taj misteriozni otok Avalon koji je vidljiv samo nekima, a i njima na trenutak? Opet se tako Athumanunh 'izgubio' u maglama ljudskog neznanja i opet je samo na trenutak 'zaboravio' pratiti 'tanku nit' mitologije. Zar je uopće Avalon morao biti otok na moru, otok koji postoji još i danas?
Naime, neke od teorija da je Avalon bio tamo gdje je danas Glastonbury Athumanunh je 'prihvatio' tek 2014. godine kada je to područje pogodila velika poplava tijekom mjeseca siječnja (točnije 11. siječnja 2014.). To područje tada je Athumanunha podsjetilo na opise iz mitoloških priča i legendi. Čitav kraj neodoljivo je podsjećao na Avalon.
Athumanunh je malo 'eksperimentirao' i simulacijama izazivao poplave među izohipsama sve dok napokon Glastonbury bar malo nije sličio misterioznom Avalonu, a kako je to izgledalo vidi se na Athumanunhovoj sličici.
petak, 26.02.2016.
Magla Avalona 3
Onda kada se ljubav pretvori u mržnju
Dobro, a zašto onda zadrhtiš svaki put kada čuješ Njegovo ime, kaži nam princezo Wyxena? Davno prije Intosh nam je pričao o predivnoj princezi s Toplih mora Južnih. Stari je Intosh oduvijek govorio da će On doći i sa sobom dovesti vjetar, a vjetar će dovesti kiše sa sjevera koje će natopiti Wananunhu, tu prokletu zemlju žeđi. Gledaj princezo nije baš sve bilo uzalud, ovo jutro se budi bez sunca, a noćas smo slušali pjesmu 'Onih koje smo zaboravili'. Njihova pjesma pjevala je o ovom jutru i o tome da će s ovim jutrom nestati i žeđi. Ako su to stvarno Vitezovi vjetra, u što više ne sumnjamo, pa ako oni pjevaju o 'Nečijim snenim plavim očima', onda legenda postaje stvarna.
Ti si ta tajnovita princeza s Toplih mora Južnih, pa zato slobodno skini tu masku samoće, jer više nas ne možeš prevariti. Ti osjećaš snagu ljubavi, a On ima vatru u žilama i napokon je tu. On je danima već u zemlji Wananunhy, pa zbog toga i svi osjećamo ovu okrjepljujuću vodu u ustima. Iako si ti svoju crnu kosu do sada uspješno skrivala pod naslagama pijeska to Ti više neće poći za rukom jer s njim je došao i vjetar koji Ti već danima mrsi tu predivnu crnu kosu koju si svih ovih dana uspješno skrivala od nas.
Sada se princeza Sonsyreya konačno prestane izvlačiti i prizna: 'Istina je sve što si rekao starče. Alanđanin je već danima u Wananunhy, a tko bi se uopće mogao sakriti generalu Paski i njegovim ratnicima. Sjetite se prije nekoliko dana one iznenadne i neobične pješčane oluje. Nije ona bila slučajna, sve je to Paskino djelo. Jedino je tako mogao pretražiti sve vaše šatore i uvjeriti se da sam se kod vas sakrila, a da to vi niste ni primijetili. Ipak, na trenutak je postao neoprezan jer morao je biti siguran da sam to ja, a to je bilo dovoljno da ja njega uočim u oblaku pijeska…'
Dakle, Athumanunh i dalje u zagonetnoj i maglovitoj priči o ljubavi koja to zapravo nije pronalazi još jedan dokaz. Naime, Athumanunh je sasvim siguran i uvjeren da je Morgana zapravo nesretna u ljubavi i da traži 'izgubljenu ljubav' koju je izgubila u trenutku kada su je 'nasilno' udali za kralja Urynesa (to Morgana nikako nije mogla oprostiti majci Igrain, a još više je za to osuđivala svog očuha Uthera koji je nakon smrti njezinog oca oženio njezinu majku)
Athumanunh pronalazi u priči vidljive i nepobitne dokaze da je u jednom trenutku Morgana zaljubljena u Lancelota. No, Lancelot je jednostavno 'začaran' Guinever i ne primjećuje ni jednu drugu. U isto vrijeme u Lancelota je zaljubljena još jedna dama Camelota, a to je lijepa Elain (kćer kralja Pelasa).
Ovdje opet imamo jedan 'zaplet' do kojeg je dovela 'ljubav', zapravo i ovdje se 'ljubav pretvara u mržnju' (kod Morgane) ili čak u smrt (kod Elain). Ovdje Athumanunh otkriva patnju i bol žene kojoj nije uzvraćena ljubav i samim time lako Athumanunh povlači 'paralelu' do Dame od Vlasca, odnosno, do djevojke koja postaje usidjelica.
Jednostavno 'Lady Astolat', baš kao i 'Lady Shallot' zapravo su nesretna Elain kojoj Lancelot nije uzvratio ljubav. Elain se opet poslužila 'ženskom varkom' (čarolijom) i pijanog Lancelota u mraku natjerala da je zamjeni s kraljicom Guinever. Iz ove veze rodio se 'najčistiji i bezgriješni vitez' koji je jedini shvatio smisao, a time i pronašao 'Sveti gral'.
Dakle, nesretna Elain potpuno je svjesna da u 'igri' u kojoj je 'ulog' Lancelot, a koju mora 'igrati' sa kraljicom Guinever, jednostavno nema nikakvu šansu, ostaje joj samo tražiti pomoć od Morgane u 'čarobno-pijano-mračnom' odnosu pokušati barem dobiti tijelo Lancelota, ako već ne može doprijeti do njegove duše i imati njegovu ljubav.
Što radi Morgana i zašto uopće Morgana uopće pomaže Elain? Naime, po Athumanunhu, Morgana sve to radi zapravo iz osvete (mržnje) prema Lancelotu koji ni njoj nije uzvratio 'ponuđenu' ljubav. Upravo ovdje Morgana nikada 'sličnija' nije bila Morigani strašnoj božici osvete. Athumanunh lako prepoznaje osvetu, mržnju, smrt ... aspekte koji prate strašnu 'božicu Osvete' ... i trenutak u kojem se 'ljubav pretvara u mržnju' koja tako truje 'svijetlost i čistoću' Okruglog stola.
srijeda, 24.02.2016.
Magla Avalona 2
Morigana – trostruka božica
Morigana je božica ptica siva vrana, ili crni gavran i predstavlja 'zatvoreni krug života'. Ona je 'početak' (rođenje) i 'kraj' (smrt). Pojavljuje se u aspektu 'trostruke' božice kao Anand, Badb i Macha, ili možda bolje kao Anand, Danand i Morrigan. Bilo kako da bilo, pogleda li Athumanunh u staru knjigu svoju to jednostavno mora biti 'plodnost' (djevojka), 'zrelost' (žena, majka) i 'starost' (starica, baka).
Bilo da je iz mitologije Kelta, pa pripada drevnom plemenu Danu i družica je 'dobrom bogu' Dagda, ili je iz nešto kasnije mitologije stare Irske, ona je božica rata, osvete, zastrašujuća i vrlo moćna, može mijenjati obličje (tjelesni izgled), a svoje štovatelje štiti maglom.
Morigana je i božica smrti pa joj je posvećen festival kojeg Kelti nazivaju Samhain, a Athumanunh bi ga preveo kao 'tamnija polovica godine' točnije kao doba između jesenskog ekvinocija i zimskog solsticija, a to je zapravo 'zima'. Druidi su joj posvećivali biljku pelin te drvo tise i vrbe, a 'vlasnik' je mnogih etimoloških imena poput: 'Velika kraljica', 'Fantomska kraljica', 'Noćna mora' ...
Pojavljuje se kroz razne mitologije pod imenima Morrigu, Morgane, Morrighan i Morgana ... a sadrži i dva snažna arhetipa poput starice i ratnika. Tako je kao starica zapravo vrlo mudra žena puna osjećaja, sućuti i moći iscjeljenja. No, ljudi su se oduvijek bojali (oduvijek nepotrebno, a još i danas ne mogu prihvatiti pametne inteligentne žene) mudrih žena te su ih nazivali vješticama i te su žene nepravedno ponekad i životom plaćale svoju stečenu mudrost i znanje ...
Kao ratnik (ratnica) Morigana je izuzetno opasna i okrutna, sigurno nosi krvavu pobjedu na bojnom polju, a kasnije se kao vrana hrani mesom poginulih ratnika. Gotovo uvijek ide prva i štiti svoje štovatelje i pratitelje, njihove, ali i svoje interese i pri tomu je spremna olako žrtvovati etičke principe za pobjedu ...
Eh, sada, 'trostrukost' ove božice Athumanunh lako prepoznaje i u mitološkoj legendi o kralju Arthuru. Dakle, kćeri Igraine, polusestre Arthurove, redom su: Morgana, Anna i Elayn. Sve tri udane su protiv svoje volje za moćne kraljeve, ali svoje moćne supružnike uopće ne vole ... njihovo nezadovoljstvo ljubav pretvara u izdaju i prevaru, a svojim intrigama i incestima jednostavno 'proizvode' Zlo ...
Athumanunh 'prateći' zločestoće ovih božica, starica, žena, djevojaka, čarobnica, vještica, sve redom ljepotica, stalno 'upada' u nevolje poput ostalih iz priče, a svaki put ga doslovno 'izvače' njegovi Vitezovi vjetra (njihova su srca vatrena, a sjene su im ukrale Hladne vatre na bojnom polju Herofahla kada su napušteni i izdani od mitskih vila Charyzmhy koja su poradi toga zauvijek proklete kod Okolnih naroda koji su tek stasali u Hrabre narode, sve dok se nije pojavila Ona ... Handrha, nazvali su je i proglasili zaštitnicom svojom ...)
Dakle, zašto Morgana ne može proniknuti u srca Vitezova vjetra, pa najvjerojatnije zato što ih štiti moćna Handrha. zašto Morgana ne može potaknuti nikoga od Vitezova vjetra na izdaju, (to pak Vitezovima Okruglog stola čini stalno) pa valjda zato što su Vitezovi vjetra svoju Tajnu otkrili i vidjeli u noći Tanghatanunha.
Napokon, Athumanunh će zapisati da se 'žene Avalona' jednostavno bore za vlast! Zašto bi Vivian, teta od Morgan, a koju Morgan voli više od vlastite majke Igrain, moćna Velika svećenica Avalona, a možda po Athumanunhu i jedna od Dama iz Jezera, upoznala Morganu i ostale nećakinje s Tajnom Velike božice Avalona, a istodobno bi i pomagala pravednom Arthuru i Vitezovima Okruglog stola ...
E, tu Tajnu maglovitog Avalona Athumanunh još uvijek traži ... u ovoj priči sve do trenutka kada se Civilizacijska vrata ne otvore i potaknu Athumanunha na novi 'skok', u novu priču, neke druge drevne ili stare mitologije ...
ponedjeljak, 22.02.2016.
Magla Avalona 1
Začarani otoci Atlantika
Dakle, Morgana je velika zagonetka u legendi i pričama koje su ispričane o kralju Arthuru. Nitko ne može točno odrediti tko je ona bila zapravo: jedna od sestara, jedna od kraljica, ili možda jedna od Dama od Jezera. U ovoj priči sada više ni Athumanunh sa sigurnošću ne može potvrditi koja je zapravo uloga Morgane, osim možda, da bez nje priča uopće ne bi imala mističnost i sveprisutnu opasnost.
Upravo Morgana cijeloj toj zagonetnoj priči daje karakterističnu 'keltsku nit' jer njezina dijela stalno 'proizvode' nove negativce (negativke) i to ne samo u priči o Arthuru nego i pričama koje će nastati tek kasnije. Stoga je Athumanunh pozornost skrenuo na Morganine čarobne moći pomoću kojih ona zapravo vješto prikriva svoje ciljeve, ali i ulogu u cijeloj priči.
Athumanunhova 'triangulacija ' Avalona
Morgana može promijeniti izgled čime je i Athumanunha zbunila kad se 'incestno' upušta u ljubavni odnos s Arthurom. U tom trenutku ona je zapravo Camille (nije Guinever kako kasnije neki prikazuju). Naime, Arthur je bolestan i u groznici već stigao k Morgani, pa ako Athumanunh malo 'pozove' u pomoć anagrame zar to onda nije 'cam' 'ille' (došao je bolestan – po Athumanunhu) ...
No, dobro. Vratimo se 'jezerkinjama' za koje sada opet Athumanunh pouzdano zna da su bile dvije i to Nymue i Nynive (koja je od njih Vivien Velika svećenica Avalona Athumanunh tek trba otkriti). U početku Athumanunh 'nasjeda' na čaroliju Morgane (no, Athumanunha u stopu prate i ljubomorno čuvaju njegovi odani i vjerni Vitezovi vjetra u čija srca Morgana nikako ne može proniknuti), pa je uvjeren da je Morgana jedna od 'jezerkinja' što je potpuno pogrešno.
Naime, Athumanunh je opetovano neoprezan i zaboravlja da je u ovoj priči ljubav zapravo negativna, ljubav je ovdje izdaja! Zašto izdaja pitat ćete sada Athumanunha. Jednostavno, Athumanunh će to pokušati objasniti kroz odnose Merlin – Nyneve, Morgana – Urien i Arthur – Accolon. Zapravo radi se o ljubavi, ljubomori i izdaji.
Moćni čarobnjak Merlin 'pada' prvi jer 'ljubaka' s Nyneve (barem je on tako uvjeren), a zapravo je to Morgana koja se poslužila prevarom i zamijenila se s Nyneve. Baš kao što je Athumanunh neoprezno 'uletio' u zamku Morgane, isto, ili nešto slično, dogodilo se i Merlinu.
Urien je zakoniti suprug Morgane, ali ona ga vara s Arthurovim vitezom Accolonom koji poradi toga izdaje Arthura. Ulaskom ovog 'para' u priču (kralj Urien i Morgana) nezadrživo povlače slijedeći 'par' (kralj Lot i njegova supruga Morgaus), ali nju će Athumanunh ipak zvati Anna kako je ne bi pomiješao sa sestrom.
Naravno da su ova dva kralja (iz 'Lige pet kraljeva') smrtni neprijatelji Arthuru jer izgleda da je Arthur incestno zgriješio sa svojim polusestrama, a njihovim suprugama, ali sada više nitko ne razumije koja je prava majka Mordreda. Po Athumanunhu i Morgana i Anna mogle bi to biti.
Jedno je ipak sigurno, a to je da su redom čarobnice žene, uključujući i 'jezerkinje', a samo su Merlin i Mordred 'muški čarobnjaci'. No, Athumanunh i dalje traži nit poveznicu zašto te čarobnice, zaklete protivnice viteškog reda Okruglog stola, (još je nerazumljivije Athumanunhu jer za tim stolom sjede njihovi supružnici, sinovi, nećaci, braća ...), na trenutak ipak pomažu Arthuru i 'nadmudruju' se međusobno ...
subota, 20.02.2016.
Magla Avalona
Dame (gospe) od Jezera
Kako bi otkrio Tajne maglovitog otoka Avalon, Athumanunh ga prvo mora pronaći, 'detektirati i pozicionirati' u tom Strašnom i Nezamislivom Vremenu. No, još prije nego ga počne tražiti Athumanunh mora biti siguran hoće li ga tražiti na jezeru ili na moru!
Nije li se već bezbroj puta Athumanunh izgubio u 'maglama ljudskog sjećanja', zar bi možda uopće bilo čudno da se to ne dogodi i ovoga puta? Dakle, Athumanunh nije bez veze napisao i sam sebe nahvalio epitetom: 'stari heroj bez imena i mitski pravednik' ... Athumanunh je u svojim koračanjima, kroz Tajne što dobro su skrivene, ali i vrlo jednostavno vidljive, postao pozoran i sumnjičav u isti trenutak.
Zato će Athumanunh jednostavno, kao i za Atlantidu, Hyperboreyu ... i Avalon zapisati: Zašto bi to uopće morao biti otok? Zar dječak u kojem se probudio čovjek, nije onaj isti dječak koji zauvijek živi u svakom čovjeku (Athumanunh se ispričava ljepšem i nježnijem spolu i opetuje po tko zna koji put – za Athumanunha pojam čovjeka je nedjeljiv te su i muškarac i žena jednostavno ljudi, pa je muškarac čovjek isto kao što je i žena čovjek)
Dakle, ako je Athumanunh u svojim koračanjima uvijek tražio i zauvijek će tražiti ideal ljepote i pravednosti, baš kao što bogovi uvijek traže red i svijetlo, zašto Avalon ne bi bio nešto poput – savršenstva, ideala! Koliko li je samo puta do sada Reyamanunha zbunila Athumanunha svojim poimanjima stvari, pojava i događaja na 'malo' različitiji način od Athumanunha. Ma zamislite samo, Reyamanunha magle Avalona vidi kao nešto svijetlo, lijepo, božansko ... a Athumanunh? Athumanunh u toj 'maglici' ipak traži misteriju, tajnovitost, zagonetku neku skrivenu ...
No, dobro vratimo se mi ipak priči o Avalonu. Dakle, Camelot je bio 'rezerviran' za hrabrost i viteštvo, Okrugli stol za 'najbolje među najboljima' jednostavno Athumanunh će zapisati – za muškarce (one koji nikada ne plaču – možeš misliti samo). Gdje bi onda trebao biti 'ženski Camelot', pa jednostavno na Avalonu! Doista u mitološkoj priči i je tamo.
Taj čarobni otok, zemlja cvijeća i voća (jabuka), mira i čistoće, korisnosti (znanja) i ozdravljenja (iscjeljivanje) koji čovječanstvu služi ljepotom i dobrotom ... mora biti ženski ideal, ideal kraljice.
Usput, zašto naziv 'avalon'? Stari keltski 'aval' prevodi kao jabuku, a u tom 'negostoljubivom krajobrazu' u tom 'strašnom i nezamislivom vremenu' jabuka je najotpornije i možda jedino 'mnogobrojnije' voće, a ako Athumanunh malo bude i 'luckast' sam presjek ploda jabuke 'simbolizira' nešto ... (ups, neću dalje, nastavite sami ...)
Avalonom besprijekorno vlada Dama od Jezera, odnosno božica ljubavi, svjetlosti, snage, mudrosti i ljepote, a pomažu joj 'devet sestara' redom imena Morona, Mazoa, Glitonea, Glitena, Clitona, Tyronha, Thitisha, Tetida i pazite sad – Morgana! ...
petak, 19.02.2016.
Tajna Okruglog stola 4
Camelot – savršeni svijet
Lancelot je Arthurov najmoćniji, najbolji, najsnažniji vitez – prvi vitez Okruglog stola, krajnje odan svom kralju, a na kraju ga ipak izdaje. Naime, zašto Arthur ne može bez Lancelota, kad je već spoznao prijevaru i izdaju zašto je ostao radije posramljen i ne djeluje?
Ovdje Athumanunh i dalje lako iščitava logičan slijed filozofskog (ljubavnog) trokuta. Dakle, sva snaga duha očituje se u materiji (tijelu), pa stoga nema duha bez tijela (materije), ali vrijedi i obrnuti red ... Nigdje kao u ovoj mitološkoj priči nije zornije i vidljivije opisan prioritet odlučivanja koji se temelji na kriteriju prolaznosti.
Guinever i Lancelot doista su došli sami do spoznaje da je njihov izbor zapravo doveo do raspada dvora (nestanka savršenog svijeta), pa stoga oboje pate i vraćaju se Arthuru u trenutku kada su mu najpotrebniji – u trenutku borbe 'Dobra' sa 'Zlom'.
Galahad, najčišći (bezgrješni) među vitezovima Okruglog stola napokon pronalazi 'sveti gral' spoznajom da je to zapravo njihov voljeni kralj Arthur. Kada se ti događaji u mitološkoj priči poslože onda 'Zlo cvili u grču', a 'Dobro likuje'.
Dobro, svaka mitološka priča mora imati i nekoga tko je zločest. U ovoj priči 'zloća' je 'rezervirana' za Morganu (Athumanunh će rabiti ovo ime, a postoje još slijedeća imena: Morgan, Morgen, Morgaine, Morgain, Morgant, Morgane, Morge, Morgu ...) Ona je zapravo Arthurova polusestra po majci.
Morgana je za Athumanunha simbol mistike i opasnosti, Athumanunh je nikada ne bi stavio u službu Zla, a to ga je i zamalo 'koštalo' u ovoj priči (sreća po Athumanunha što su Vitezovi vjetra ostali usredotočeni, budni i pozorni). No, dobro, dakle, Athumanunh će zapisati da je Morgana zapravo 'nužno zlo', možda ipak bolje 'lijepo zlo'.
Zašto odjednom Athumanunh taj mitski pravednik i stari heroj bez imena dvoji o 'zloći' Morgane?! Naime, Athumanunh je sasvim siguran da je cjelokupni kaos izazvala upravo Morgana koja zaista ima veliku moć. No, Athumanunh 'detektira' još jednu čarobnicu (vješticu, ali budite pozorni i prisjetite se tko je po Athumanunhu vještica), a to je Camille!
Naravno, Athumanunh je ovdje opet nesvjesno zakomplicirao priču i sada mora skrenuti na trenutak i priču Tajne Okruglog stola dopuniti pričom o 'jezerkinjama' (Dame iz Jezera), devet sestara Avalona ... no, najprije zaključak stare priče i uvod u novu maglovitu tajnu Avalona:
Što ako je Arthur doista bio samo sadašnjost savršenom svijetu Camelota? ... Tko je zapravo budućnost? Nije li to zapravo kraljica čiji je kralj dostojanstveno, hrabro i viteški pao na bojnom polju nakon uspješne pobjede nad Zlom i neće li nakon njega kraljica nastaviti vladati nad tim savršenim svijetom gdje opetovano Dobro prožima kraljevstvo ... no, ovaj puta kraljica je spoznala Zlo i prigrlila Dobro, pa će nastaviti vladati pravedno, otvoreno u snazi, milosti i velikodušnosti ...
četvrtak, 18.02.2016.
Tajna Okruglog stola 3
Strašno i Nezamislivo Vrijeme
I tako, u tom Strašno i Nezamislivom Vremenu, onda kada se pod plave plašteve Zvijezda opet nadvilo jednom već prije pobijeđeno Zlo, Zlo koje je sada opet pritiskalo Okolne narode što ga nisu na vrijeme prepoznali, već su preduboko kopali, pa su ga oslobodili iz duboke tame u koju su ga Bogovi jednom davno prije Osvita Vremena bacili, pobijedili i duboko zakopali…
Vjetar je stišavao njihove bojne pokliče, a gusti redovi ratnika nestajali su u magli koja ih je skrivala od pogleda onih drugih. Onda, kada je Noć rasula svoju Tamu i otvorila svoje odaje, padnu prve kiše i izbrišu njihove tragove. Vjetar stane tući kao da milosti nema. Spusti se još jedna beskrajna Noć nad šumu srebrenog bora, Tama prekrije predivne obale toplog Dyadonskog mora …
Tamo negdje, negdje daleko, još dalje od najtoplijih mora Dyadonskyh, nešto se stane pokretati, polako, a onda uz tutnjavu poput lavine stane se valjati prema bojnom polju, prema Toplim morima Južnim. Bili su to snažno oklopljeni i teško naoružani ratnici.
Kišu koja je sve jače padala kao da uopće nisu primjećivali. Poput davno prije zaboravljenih Božanskih ratnika s bojnog polja Herofhalha oni su jahali u svojim neshvatljivim i čudnim bojnim složajima, mirno i u potpunoj tišini. Nikakav zvuk čelika ili topota konja nije se mogao čuti, nije se vidjela ni jedna zastava, ali za Sychythe je sve bilo jasno.
Pozvao ih je On kako bi zaustavli ratove koji su bili na pomolu među Okolnim narodima koji su tek stasali u Hrabre narode. Dyasparcy prvi primijete okupljanje alandskih pukovnija na Armaghedonhy, te oni odustanu od svog bojnog pohoda i vrate se u svoje gradove s tisuću piramida.
Na bistroj, zelenoj i čarobnoj rijeci Hesperaskhy araradsko – waluzyjskim odredima put prepriječe Alanđani. Primijetivši Alanđane, Araradski ratnici princa Hayweya postanu nesigurni i nervozni. Najhrabriji među njima, general iz tisuću bitaka za carstvo Amarotha, veliki i krajnje odan prijatelj princa Haywya, general Tobyas ovako je upozorio svog princa:
'Prinče Haywey, Alanđani nas čekaju u zastrašujućoj tišini i besprijekornom bojnom složaju. To nam nimalo ne ide u prilog, a oni nas niti malo ne podcjenjuju. Čekaju nas sa svim najboljim što su ikad imali, sve su im pukovnije oklopljene i na konjima, a na krilima su im Šumske patrole koje samo čekaju Njegov znak i stisnut će nas poput kliješta.
On je među njima, ljubomorno ga čuvaju i skrivaju tijelima, oklopima i oružjem svojim negdje duboko u samom središtu okružen je Vitezovima vjetra koji izgaraju čekajući samo njegov znak kako bi se sjurili prema nama, a za njima poput lavine navalit će njihovi ratnici iz najelitnijih pukovnija ... ispred Njega su alandski Krilati jahači iz čarobnih i tajnovitih šuma Mynechiza koje osobno vodi pukovnik Unakas.
Složaj im je veličanstven, pregazit će nas u teškom sudaru, a mi im donekle možemo suprotstaviti samo naše konjaništvo koje će još i prije nego stigne djelovati postati lagani plijen njihovim Crnim strjeličarima koji su sigurno tu negdje dobro prikriveni u ovim gustim redovima. Tuča njihovih crnih strijela nanijet će nam teške gubitke i stvoriti velike pukotine u našim složajima, a upravo tu će udariti Vitezovi vjetra ... bit će to naš kraj i prije nego zapodjenemo bitku s njima ...
Dakle, Athumanunh je sasvim siguran da Guinever simbolizira dušu (psihu). Ona 'pripada' Arthuru i sjedinjena je s njime svetim brakom (brak je po Athumanunhu moćan savez muškarca i žene, pa ako je on još i istinski rijetko koja sila ili zlo mogu ga načeti). Guinever je krajnje odana Arthuru, ali nažalost ne može si pomoći u međusobnom sukobu njezinih podijeljenih težnji ... Guinever jednostavno uništava sukob 'više i niže strasti'.
Guinever zna da je sloboda izbora između 'Dobra' i 'Zla' samo njezina i naslućuje svoju tragediju koja je u jednom trenutke slabosti prepušta tijelu (Lancelotu) koji zapravo simbolizira materijalno, ono 'opipljivo' zapisao bi Athumanunh.
Dakle, materija (tijelo) Lancelot privlačan je, zavodljiv, a Guinever je krhka i doista se toj 'snazi i moći' ne može oduprijeti, jer zapravo tijelo je opasno oružje duha, najbolji saveznik i velika pomoć.
Arthurovi vitezovi i dalje se 'kolebaju' i uzaludno traže nešto što imaju, pa zato moraju 'platiti' skupu cijenu, no, Athumanunhovi Vitezovi vjetra nemaju taj problem, davno prije samog Osvita Vremena oni su spoznali Tajnu, vidjeli Zvijezdu Jutarnju Hawalandha i 'nešto' ili 'nekoga' ispod nje ...
Athumanunh kao Athumanunh, nikada nije volio tragične završetke i poslao je svoje najodanije Vitezove u pomoć Arthurovim vitezovima Okruglog stola, ali je sam 'podlijegao' čarima Morgane ... time je on zapravo u tešku situaciju doveo Vitezove vjetra i prisilio ih na izbor – pomoći Njemu ili vitezovima Okruglog stola ...
Ovdje je Athumanunh na 'jako dobrom putu' za 'zakomplicirati priču', pa je najbolje da se vrati natrag ...
srijeda, 17.02.2016.
Tajna Okruglog stola 2
'Ona strana vidljivog', čarobne i strašne Zemlje, 'gdje caruju istina i radost'
Koliko li je samo puta Athumanunh do sada napisao i zapisao 'o ljepoti mitoloških priča'? Od onih drevnih, najranijih, ili možda najstarijih po Athumanunhu, pa sve do ovih današnjih, ili modernih po Athumanunhu, svi putovi zapravo su isti i svi vode do istog cilja ... ali što je zapravo krajnji cilj?
Da li je doista krajnji cilj mitološke priče čovjekova (ljudska) svijest? Opetovano se uvijek iznova propitkuje Athumanunh u tišini 'brda na kojem plaču ptice' u sam smiraj dana kada se i posljednje 'enhu ptice' vrate u svoja gnijezda ...
Ako Athumanunh u priči o kralju Arthuru, Arthura doista doživi kao 'svijest' nije li onda Arthur zapravo simbol besmrtne duše čovjekove ... (malo će se Athumanunh prepustiti vodama filozofije drevne, one istinske, praiskonske, grčke ...) Kralj Arthur vlada kraljevstvom, dvorom, dvorjanima i vitezovima što simboliziraju duhovno savršenstvo, pa čak i božansko zapisat će Athumanunh.
Dakle, u Arthurovom moćnom kraljevstvu svi ideali čovjeka doista su stvarni, pa i sami snovi čovjeka postaju doista stvarni. Ako je to tako i ako vlada sklad i božanski praiskonski red Athumanunhu nije teško prepoznati 'filozofski trokut' drevnih mudraca i filozofa – trokut je to Nous (duh) – Psycha (duša) i Soma (tijelo). Duh je taj koji vodi dušu, ali duša treba tijelo ... i tu dolazi do prvog zapleta mitološke priče.
Arthur doista vodi dušu (Guinever), ali joj mora omogućiti da sama spozna i progleda, a to nikako ne smije silom. Nakratko će Vas Athumanunh podsjetiti da je 'mit zapravo ljudsko sjećanje', a Arthur je i Guinever, Lancelotu, ali i vitezovima Okruglog stola, pa i cjelokupnom kraljevstvu jednostavno 'početak i kraj', on je njihov 'sveti gral' i doista od njega za sve njih 'počinje i završava.
Arthur vidi što se događa, primjećuje osjećaje i odnos između Guinever i Lancelota, razumije svoje vitezove koji se stalno propitkuju 'gdje je gral' (a on im jednostavno stoji bliže nego li su i sami svjesni) i zato ne želi i ne može ništa konkretno poduzeti.
Arthur mora čekati da svi oko njega jednostavno 'sami progledaju, spoznaju i sjete se' ... Arthur od čekanja oboli, Guinever ode u samostan tražiti otkupljenje grijeha, Lancelot zamalo poludi od bremena izdaje Arthura što ga izjeda danonoćno, vitezovi Okruglog stola 'sveti gral' traže na pogrešnim mjestima, kraljevstvo propada, a Zlo likuje ...
Athumanunh tu vrlo lako primjećuje 'drugu nit' vodilju svake mitološke priče, a to je borba, odnosno rat. Rat je i u ovoj priči univerzalni obrazac, kao i u svakoj mitološkoj priči.
Dakle, po tko zna koji put 'Pravednici' se moraju izdići iznad postojećeg stanja i ako žele pobjedu 'Dobra' nad 'Zlom' morali su proći kroz iskušenja i prošli su, ali jedino otvorenom borbom čistim sukobom 'jedan na jedan' mogu se izboriti za svoju sreću koju su zapravo bespotrebno krenuli tražiti (naime sjetite se da se Athumanunh u prvom trenutku susreta s druidom Daraghom na trenutak 'razišao' s njim oko poimanja mirotvorstva)
Tu počinje priča o mudrom čarobnjaku (Merlin) koji zbog istih osjećaja kao i Athumanunh lako upada u 'zamku' predivne Morgane s kojom ljubuje (naime Morgana u početku nije zla, ona je samo žena kojoj je ljubav potrebna, ali ljubav je ovdje simbol 'pada' ... ), pravednom kralju i hrabrim vitezovima koji napokon spoznaju 'sveti gral' ...
utorak, 16.02.2016.
Tajna Okruglog stola 1
Vrijeme kada su padale kiše Shakazeye
Starom, ali još uvijek snažnom i moćnom rukom, general Panđa nježno pogladi Sonsyreyne duge crne kose, a njegov dubok i snažan glas zagrmi dvoranom: 'Predivna moja princezo, On je doista neobičan i zaigran poput dječaka, ja sam pomislio da Ga poznajem i da sam spreman predvidjeti sve Njegove vragolije, ali budem li živio još sto godina On će me uvijek nanovo iznenaditi! No, Ti doista jesi Ona koja je Svijetlog oka, daha svježeg jutarnjeg, Ti si ona koja rukom dodirne zvijezde i one tada zasjaje svijetlom milijuna zvijezda što obasjava vjetrovita prostranstva Sylenca …
O, Handrho, o, zaštitnice naša, mi Te se nikada nismo prestali sjećati! Sada se samo smiri, naspavaj, jer još malo i nestat će dan, a jutrom kada se probudiš ja ću te odvesti u prostranstva Sylenca i pokazat ću Ti gdje ćeš Ga potražiti ... pa ako su za Njega Tvoje suze nemoćne, za mene su poput bisera i ja im odoljeti ne mogu i …'
Stari Panđa nije mogao dovršiti svoju rečenicu, jer mu Sonsyreya poleti u zagrljaj i zamalo ga obori, jer taj se prekaljeni Vitez, iz doba kada je Svijet još uvijek bio mlad, tomu ipak nije nadao. Sva ushićena Sonsyreya je obećavala: 'Noćas ću ja Njemu ušetati u san, a sutra ću uzeti sve ono što mi srce bude htjelo. Noćas će se nebo Sylenca otvoriti i ja ću u Njemu probuditi čovjeka i zbog toga postat ću mu zauvijek draga … '
Sonsyreya vesela i sva izvan sebe od sreće kao da je lebdjela te se žurno uputi u dvornice palače Mynetonkha na počinak ostavljajući zbunjene Vitezove vjetra u Ledenoj dvorani.
Napokon, Panđa se trgne i upitnim pogledom prođe po svima okupljenim Vitezovima vjetra u dvorani. Poput iskri sudarali su se njegov pogled i pogledi ostalih Vitezova, a onda on nemoćno raširi ruke: 'No, što je!? Što gledate, zar sam gubav?' Najjači i najopasniji među njima i jedini koji je to smio izustiti, Zumah kroz smijeh reče: 'Eh, djedice naš, pa zar Ti nismo lijepo govorili da će ti Ona slomiti to staro srce, a ti nama neka samo šutimo. Šutjeli smo na tvoje traženje, a sada si se ti sam odao.'
Panđa se nakašlje: 'Ma nemoj, ti znaš što je meni slomljeno, bolje bi ti bilo iskoristiti ovo vrijeme kako bi se pripremio za igru kartama, a vi ostali razlaz! Prvom kojem primijetim taj cinični smiješak koji vam se ugnijezdio u kutovima usana pobrinut ću se da ga skinem onako kako to ja znam.'
Dvoranom se sada zaori gromoglasan smijeh. Onda nakon nekoliko trenutaka svi redom pozdrave Panđu i udalje se nešto tiho raspravljajući među sobom …
Oduvijek je Athumanunha zaokupljalo razmišljanje, a svu njegovu pozornost plijenio je jedan mali segment mitologije o kralju Arthuru i njegovim Vitezovima Okruglog stola. Bila je to tragična ljubavna priča, odnosno 'ljubavni trokut' Arthur – Guinever – Lancelot. Godinama je već Athumanunh uvjeren i siguran da je zapravo ljubav simbol pada moćnog kraljevstva, kralja i njegovih Vitezova.
Reyamanunha je pokušavala, pokušava i pokušavat će uvjeriti i uvjeravati Athumanunha da je to samo dokaz da je srce jače od razuma i da se to ponekad događa i samom Athumanunhu koji dužnost uvijek nadređuje osjećajima. Naravno, Athumanunh tada pokušava Reyamanunhu uvjeriti da se zapravo, kako god to ona tumačila, radi o jednostavnoj ljudskoj nevjeri i slabosti ... i svaki se put nađe u njezinoj mreži koju ona znalački uvijek ispreplete i Athumanunha dovede u pat poziciju ...
Dobro, bolje da se Athumanunh ipak vrati priči i pokuša pronaći ključ za dublje razumijevanje mita o kralju Arthuru ...
ponedjeljak, 15.02.2016.
Tajna Okruglog stola
Ljubavni trokut simbol 'pada'
Kralj koji je još uvijek princ, plemeniti i gordi vitezovi, malobrojna, ali snažna vojska, čarobnjaci i vještice, ratoborna princeza što božici nalikuje ... Ne, nije se Athumanunh izgubio u 'Međuzemlju', ali je 'zaglibio' u prošlosti ...
... svijetla alandskog Ledenog grada Asgrada već su polako trnula, a ona je svoje lice skrivala dlanovima. U njezinim predivnim plavim očima izvirale su suze. Više nije mogla izdržati i napokon glasno brizne u plač koji stegne srca svim nazočnim Vitezovima vjetra.
'Više ne mogu lagati ni sebi, ni vama, ni drugima ... uzalud pokušavam ostati prisebna opetujući da smo samo prijatelji i da mogu bez Njega. Dovoljan je samo treptaj moga oka i ja Ga vidim. Noćima kada mi san napokon dođe na oči ja ga osjećam, kao da je zauvijek ušetao u moje snove i ostao u njima.
Tahunah mi je govorio da samo moram čekati prve kiše Shakazeye, a sada kada su one napokon počele padati Njega više nigdje nema! Ja znam da nikada neću do kraja razumjeti sve njegove tajne, ali zato sam i došla moliti Vas i kažete mi napokon samo jedno … recite mi konačno gdje Ga moram tražiti i nemojte se više držati i glumiti kao da Vam moja tuga i bol baš ništa ne znače!'
Bila je to djevojka princeza Toplih mora Južnih koja je s prvim kišama Shakazeye stigla u grad Asgrad. U Ledenoj dvorani Vitezova vjetra zračila je ona nekom mističnom svjetlosti i doista bila je ugodna pojava oku Vitezova vjetra. Njezina gusta crna kosa padala joj je slobodno po ramenima, a bijele ruke i svijetla put lica bili su joj potpuno glatki i nježni.
Iz njezinih nebesko plavih očiju sjajila je svijetlost milijuna zvijezda, a suze su joj se presijavale u duginim bojama. Doista, ona se doimila svih Vitezova vjetra i tog im je trenutka izgledala poput prave kraljice u svojoj jednostavnoj i mekanoj tirkiznoj haljini koju je opasivao samo pojas istkan od srebrene kovine.
Takvu ljupkost i ljepotu niti jedan od Vitezova vjetra nikada nije sreo na svojim dugim viteškim lutanjima, te je na kraju ledenu šutnju prekinuo nitko drugi nego onaj koji ju je i zapovjedio svima ostalima. Bio je to stari general Panđa, najstariji među njima, on nenadano ustane i približi se mjestu na kojem je sjedila crnokosa dyadonskha princeza Sonsyreya ...
Svake večeri, usred tvrdoga grada Camelota, u dvorani kralja Arthura, oko Okruglog stola, ispredale su se priče o viteškim pothvatima, čarobnim susretima i neobičnim događajima izgubljenog drevnog svijeta hrabrosti, izazova, časti, zagonetki, spletki i magije.
Kralj Arthur, po Athumanunhu, bio je 'Dux bellorum' (knez britskog plemena Powys) koji je uspio ujediniti sva plemena Brita i suprotstaviti se najezdi Angla i Sasa. Njegovo ime predstavlja zagonetku, ali Athumanunh je uvjeren da je ono zapravo složenica riječi dijalekta Brita i latinskog.
Dakle, radi se o riječi 'medvjed' (koji je bio ratni simbol plemena Powys). Tako je 'arth' riječ Brita koja označava medvjeda, a na latinskom to je 'ursus', pa ako ih se spoji dobijemo – Arthursus, odnosno po Athumanunhu – Arthur.
Dobro, što radi Athumanunh 'na dvoru kralja Arthura'? Athumanunh je tu kako bi napisao pravu mitološku ljubavnu priču, zapravo, prikazao 'ljubavni trokut' simbolom pada kraljevstva, a usput susresti se s Merlinom koji će mu odati još neke tajne, sjesti za Okrugli stol kao 'trinaesti vitez', pokušati pronaći 'Jezerkinje' koje čuvaju tajne Avalona, napisati kako je kralj Arthur zadobio slavni mač Excalibur, koje su sve zvijeri i magična stvorenja nastanjivale drevni Albion – Arthurovo kraljevstvo ...
nedjelja, 14.02.2016.
Izgubljen Svijet 4
Kalendar drveća
'…Jedan od dječaka prekine 'crnokosu' u priči pitanjem: Hoće li Andraghonh ovamo dovesti svoje Vitezove i otjerati strašne i nemilosrdne Pykthe iz naših šuma? 'Crnokosa' se na trenutak zamisli, onda se osmjehne prigrlivši dječaka i tiho reče: Naravno da će doći! Kada On dođe bit će to kraj teroru Divljih ratnika. Mora doći jer ja ga već osjećam u mirisima divljeg šumskog cvijeća … Sada pak starci stanu nešto mrmljati kao: Baharanunha, Baharanunha…,a 'crnokosa' polako stane slati na spavanje djecu iz sela, obećavši im novu priču ujutro.
Nakon ovoga selo brzo utone u san, a pred samu zoru u selu u velikom broju upadnu Divlji ratnici Pykthy. Nastane panika i pomutnja, malobrojni ratnici nisu mogli zaustaviti Pykthe, pa ovi ubrzo stanu izvlačiti djevojke i djecu iz koliba. Kad su Pykthy stigli pred kolibu 'crnokose djevojke' ona im se suprotstavi borbom u kojoj je nalikovala božici rata.
Na trenutak Divlji ratnici ostanu zapanjeni pojavom djevojke ratnice koja opasno vitla mačem. No, ubrzo se snađu i u većem broju krenu prema djevojci opasno prijeteći svojim kopljima. Sada pak u selo upadne ratnik na konju koji teškom alandskom dvosjeklom sjekirom obori Pykthe, sjaše, stane ispred 'crnokose' i prijetećim glasom upozori: Dalje od princeze Pykthy! Ili dođite osjetite oštricu i umrite Pykthy!
Bio je to general Paska. Pykthe ovo razjari, pa oni u velikom broju navale na Pasku, ali iznenadna kiša strijela prorijedi ih i smanji im broj. Na ulazu u selo Alanđani su u trku gradili svoj bojni složaj, a ratnici iz Šumskih patrola izranjali su iz grmlja i svojim oklopima i oružjem štitili i Pasku i Sonsyreyu ...
Druidski kalendar, Athumanunh ga naziva 'Kalendar drveća', godinu dijeli na 14 dijelova, od kojih 13 dijelova ima po 28 dana, dok posljednji sadržava samo jedan dan. Taj je dan, po druidskom vjerovanju, djelić vječnosti smješten između kraja i početka svega što nas okružuje.
Druidi su brezu nazivali Beth, a njezin mjesec trajao je od 24. prosinca do 20. siječnja (ako to Athumanunh pretvori u naš kalendar). Mjesec divlje jabuke (oskoruše) nazvan je Luis, a počinje od 21. siječnja i traje do 17. veljače. Treći mjesec Druida posvećen je drvu jasena koji oni nazivaju Nion, a počinje od 18. veljače i traje do 17. ožujka.
Četvrti mjesec kalendara Druida mjesec je johe koju oni nazivaju Fearn i počinje od 18. ožujka i traje do 14. travnja. Slijedi mjesec vrbe koja se naziva Saille te započinje 15. travnja , a završava 12. svibnja. Mjesec koji slijedi je mjesec gloga koji se naziva Huat, a njegov početak je s danom 13. svibnja i završetak s danom 9. lipnja.
Sedmi mjesec 'Kalendara drveća' je mjesec hrasta (najsvetijeg drveta Druida), a naziva se Druir (otuda najvjerojatnije i korijen riječi Druid). Njegov je početak od 10. lipnja, a završetak 7. srpnja. Osmi mjesec nosi naziv imele (najsvetije mjesto u šumi je mjesto gdje imela raste na grani hrasta po Athumanunhu) koji Driudi u svom dijalektu nazivaju Tinne. Počinje danom 8. srpnja i traje do 4. kolovoza.
Mjesec lijeske naziva se Coll i traje od 5. kolovoza do 1. rujna po našem kalendaru. Potom slijedi mjesec borovnice naziva Nuir i traje od 2. rujna do 29. rujna. Slijedeći mjesec je mjesec bršljana koji se naziva Egort te počinje od 30. rujna i traje sve do 27. listopada. Mjesec tise naziva se Ngetal. Počinje od 28. listopada i traje do 24. studenoga.
Trinaesti mjesec druidskog kalendara mjesec je bazge koju oni nazivaju Ruis, a traje od 25. studenoga do 22. prosinca. Na kraju je četrnaesti mjesec koji traje samo jedan dan. To je mjesec topole koja se naziva Eadha i tim jednim danom, 23. prosinca, zatvara se ciklus od trinaest razdoblja koji predstavljaju 'druidsku godinu'.
subota, 13.02.2016.
Izgubljen Svijet 3
Zagonetni kameni simboli Pikta
... nastavak priče koju priča 'crnokosa' djevojka 'tajnovitom narodu' mračnih šuma hrasta:
'Vitezovi vjetra, tako su ih nazvali 'Okolni narodi' koji su tek trebali postati 'Hrabri narodi' što će na Njegov poziv doći na bojno polje Herofahl i napokon sprati ljagu izdaje koju su nehotice počinile Mitske vile Charyzmhe tim najboljim i najplemenitijim ratnicima koje je Vrijeme zapamtilo nakon propasti Slavnih gradova i potonuća Atlantide ...
... da, svi Vitezovi vjetra, ti najplemenitiji ratnici što ikada su prije Zemljom koračali i hodili, redom su spremni na borbu i riješeni poginuti ako treba i to samo zato da bi u to predivno jutro prije Osvita Vremena vidjeli svog Andraghonha koji bi se u to hladno zimsko jutro pojavio na maglovitim vrhovima visoke planine Wyghena.
Andraghonh je slobodni sin dalekog sjevera, miljenik vjetra Actyalana i Sjeverne zvijezde s koje su došli bogovi i poklonili mu veliku mudrost i snagu … da bilo je to u ono doba kada su Vitezovi vjetra napokon otkrili tajnu mračne šume Mynechyz, tajnu što su je imenom svojim nazvali – Thanghatanunh! ...'
Slike u kamenu ili zagonetni kameni simboli Pikta čije je značenje do danas ostalo nepoznato najvjerojatnije je 'piktskim plemenima' (Piktima) služilo kao nekakvo slikovno pismo.
Otkrivši opetovanje nekih simbola Athumanunh dolazi do zaključka kako bi oni mogli biti nekakvi 'nadgrobni spomenici', ali ta teorija mu nije dugo opstala jer samo su ispod nekih kamenih monolita pronađeni tragovi, odnosno ostaci koji bi mogli govoriti da je tu netko pokopan.
Nekakvi zemaljski markeri koji označuju područje pojedinih plemena (možda spomenici istaknutim pripadnicima, vojskovođama, kraljevima ...) druga je Athumanunhova teorija o značenju tih zagonetnih kamenih monolita u kojima su urezani (uklesani) zagonetni simboli.
Dakle Athumanunh je proučio gotovo 300-tinjak kamenih monolita drevnih Pikta i u svoju bilježnicu vojničkom preciznošću 'poslagao' 40-ak raznih simbola (naravno kamenih monolita ima znatno više nego ih je Athumanunh otkrio, a slijedom toga i zagonetnih simbola postoji daleko veći broj).
Kako bi lakše razumio i shvatio što zapravo znače ti kameni monoliti s uklesanim zagonetnim simbolima Athumanunh ih je podijelio u tri skupine.
Prva skupina su simboli koji možda i najbolje daju aspekt drevnoj kulturi Pikta, a to su redom simboli apstraktnog ili geometrijskog dizajna, dizajna koji i oslikava tijela tih 'tetoviranih (obojanih) ljudi'.
Druga skupina, po Athumanunhu, su simboli stvarnih životinja (vukova, orlova, zmija, jelena, veprova ...), ali i mitoloških stvorova (bića koja je iznjedrila mašta tih drevnih ljudi).
Treća skupina simbola jednostavno su simboli (slike) predmeta iz svakodnevnog života poput ogledala i češlja, čekića i nakovnja, kliješta, škara ... a isti bi opet po Athumanunhu mogli kazivati i davati informaciju o onom što je iznad rezbareno (uklesano) ...
petak, 12.02.2016.
Izgubljen Svijet 2
Pikti – 'obojani ljudi'
Vatra je svojim sjajem obasjavala okolinu i igrala se s tisuću lelujajućih sjena koje su neprestano treperile i ocrtavale se po okolnim kolibama. Okolo vatre sjedili su ratnici naoružani drvenim kopljima, štapovima i mlatovima. Nedaleko od njih sjedili su starci ogrnuti u kožnate ogrtače, a nešto malo dalje od njih sjedile su djevojke i djeca koja su se tiskala oko mlade, lijepe, crnokose djevojke koja je imala crvenu poderanu haljinu i nije se na prvi pogled, bar po odjeći, razlikovala od ostalih djevojaka.
No, njezina uredno češljana duga crne kosa, predivne plave oči u kojima su se stalno zrcalile suze koje nikako nisu htjele poteći, ipak su je činili drukčijom od ostalih djevojaka iz sela. Pjesma koju je ona tiho pjevala, djeca su napeto slušala, ali ne samo djeca, pjesma je bila tiha najtiša, nježna najnježnija, a pjevala je o dalekim snježnim zemljama i nikako nije mogla biti iz ovih divljih krajeva.
Nekoliko dječaka u trku se bacilo na koljena u prašinu pored crnokose djevojke glasno moleći: 'Pričaj nam o tim divnim zemljama, pričaj nam o tim hrabrim ratnicima, o pričaj nam 'Jutarnja roso toplih mora' … 'Crnokosa' se na trenutak osmjehne i uputi pogled prema starcima koji joj dostojanstveno klimnu glavama, a ratnici joj se više približe ne bi li i oni čuli priču.
Onda je 'crnokosa' započela svoju priču:
'Tamo negdje, negdje na dalekom sjeveru … Tamo gdje se rađa 'Sjeverna zvijezda' i gdje mora oplakuju obale zemlje u kojoj rastu i mirišu najljepši srebreni borovi. Na ponosnim i snažnim konjima mirno jezde predivnim ledenim dolinama najbolji ratnici koje je vrijeme ikada zapamtilo.
Svake bi se oni godine, kada snijeg snažno pritisne led i zauvijek mrazem okovanu predivnu dolinu tišine, dolinu Sylencha, okupljali u velikom broju. Pale oni tada svoje neobične vatre u krug i sjedaju okolo njih ogrnuti u svoje plave ogrtače, pozorno promatrajući snježne vrhove visokog Wyghenha.
Danima tako oni strpljivo čekaju, a noćima pozorno osluškuju šumove noći koje izgleda samo oni i čuju. Promatraju nemirnu igru plamtećih vatrenih jezika vatri koje su, a opet tko li samo to zna, ali izgleda da ipak samo oni znaju i razumiju, zapalili u krugovima.
Snažni su to ratnici napadači, teško oklopljeni i naoružani, ratnici koji ne poznaju strah ...'
Pikti ('oslikani' ili Athumanunh je zapisao u svoju bilježnicu 'tetovirani' ljudi) činila su plemena u konfederalnoj zajednici na području današnje istočne Škotske u vrijeme mlađeg željeznog doba po Athumanunhu. Pikti su za sebe vjerovali da su drevni Kelti, a Athumanunh će se s time i složiti.
Dakle, Athumanunh 'luta' mračnim šumama 'Pictlanda' (današnje Škotske) i nekoga traži ... traži 'crnokosu' djevojku, bajnu princezu Toplih mora Južnih i poradi nje upustit će se u bitku s 'tetoviranim ratnicima, ali i ratnicama' ...
Prvi Athumanunhu vrlo važan nauk je to što je upoznao 'tartan' (običan pokrivač napravljen od vune kojim su se ogrtali i od hladnoće štitili ljudi ovih divljih predjela). No, Athumanunha zapravo nije ovamo 'privukao tartan', već nešto sasvim drugo, a to su zagonetni znakovi i simboli uklesani u kamenje postavljeno diljem Pictlanda. Malo će se Athumanunh pozabaviti tim 'enigmama u kamenu' ...
četvrtak, 11.02.2016.
Izgubljen Svijet 1
'Oni koji poznaju hrastovo drvo'
Priča koju priča Athumanunh zapravo započinje pričom Daragha kojom on želi Athumanunhu objasniti u kakav je Svijet stigao i kakvi odnosi vladaju u njemu. Tako Athumanunh saznaje da su druidi učeni ljudi, a najčešće su bili svećenici, učitelji i suci u drevnim plemenima Kelta.
No, pored ovih svojih temeljnih dužnosti druidi su se bavili i filozofijom, bili su savjetnici i mađioničari, izučavali su astronomiju, bavili se alkemijom, ali i metalurgijom ... Jednostavno rečeno bili su znanstvenici svojeg vremena, a bili su i gorljivi mirotvorci.
(Upravo po ovom pitanju, pitanju mirotvorstva, 'razišli' su se u prvom trenutku susreta Daragha i Athumanunh. Naime, Athumanunh je vidio 'zastrašujuću divotu bitke' i čuo je 'buku' koja se stvara nakon što ratnik padne na bojnom polju, pa su njegovi stavovi o mirotvorstvu bili malo različitiji od stavova Daraghe.)
Druidi su bili politeisti, ali se njihovo religijsko shvaćanje protezalo i na neke oblike animizma, punu pozornost posvećivali su prirodi, ali i nebeskim tijelima poput Mjeseca, Sunca i Zvijezda. Izuzetno su štovali drveće poput jabuke, breze, jasena, johe, vrbe, gloga, lijeske, borovnice, tise, bazge, topole, bršljana, imele i hrasta.
U starim i mračnim hrastovim šumama najčešće su tražili imele koje su rasle na hrastu i tu bi se onda skupljali i svoja znanja prenosili usmeno (rijetko bi kada nešto zapisali). Dijelove šuma, manje šumarke, vrhove brda, ali i potoke, pa čak i jezera proglašavali su svojim svetištima.
Izbjegavali su graditi hramove (Stonehenge je zagonetna iznimka) i radije su izabirali prirodne pećine i jame. Vatra im je bila božanski simbol (čak nekoliko božanstva) i često su je povezivali sa Suncem, te je rabili u tajnim obredima pročišćenja. Najveća sramota i kazna bila im je izopćenje iz zajednice.
Druga zajednica druida bili su bardi koji su se bavili poslovima glazbe, pjesništva, lječenja, proricanja, vračanja, ali i poslovima istraživanja (Athumanunh bi zapisao – detektivi svoga vremena).
Treća zajednica bila je ona koja se bavila 'vještičarenjem'. (Ovdje kod vještičarenja Athumanunh mora povući jasnu granicu, a to je da ne bi trebalo pomiješati vještice iz doba druida i one koje će se kasnije 'etiketirati i pečatiti' mnoge nesretne žene (ali i muškarci) u bezveznom i suludom progonu u nekom drugom vremenu. No, dobro bolje da se Athumanunh vrati natrag u vrijeme druida.
Za kraj ove kratke priče o druidima Athumanunh bi želio naglasiti da bi trebalo biti dosta pozoran kod raspoznavanja žena druida i ratnica divljih Pikta. Prirodna ljepota jednih i drugih lako može prevariti, ali Athumanunh (lisac stari pronašao je način kako bi ih razlikovao) možda napiše nešto i o tomu ...
srijeda, 10.02.2016.
Izgubljen Svijet
Drevni učitelji izgubljene mudrosti
Athumanunh je pokrenuo 'Civilizacijska vrata' i eto ga u novoj priči. Dakle, ovaj puta Athumanunh je zalutao u mračnim šumama zemlje Pikta (Za one koji ne znaju to je na otoku gdje se danas nalazi Velika Britanija).
U prvom trenutku Athumanunhu se učinilo da je ovo pusta zemlja u kojoj besprijekorno vladaju 'prirodne sile' jer nigdje nije bilo tragova bilo kakvih aktivnosti ljudskog društva. Ova 'čista i divlja' priroda u zaključcima Athumanunha manifestirala se kroz neograničeno bujanje šumskog raslinja.
Gdje je to zapravo 'zalutao' Athumanunh? Kakve su to mračne šume koje mistično prekrivaju guste sive izmaglice? Pitanja su koja se prva nameću, pa prije nego Athumanunh 'zakorači' u priču bilo bi dobro da je malo i objasni.
Naime, Athumanunh je naumio malo istražiti (na samo sebi svojstven način) zagonetno kamenje drevnog Stonehengea i to doista ne bi bio baš nekakav problem za ovog 'starog heroja bez imena', ali Athumanunh kao Athumanunh, poput nekakvog magneta za tajne, on naleti prvo na 'izopćenog druida' imena Daragh (sin crnog hrasta zapisat će Athumanunh u svoju bilježnicu).
Od početnog nepovjerenja, između Daragha i Athumanunha, ubrzo će se izroditi snažno i neraskidivo poštovanje i prijateljstvo koje će potrajati kroz čitavu priču. Naravno Athumanunh će svoju radoznalost 'platiti' i susretom s moćnom čarobnicom Morganom.
Problemi u koje će Athumanunh upasti poradi predivnog tijela božice ove čarobnice (Athumanunh je na kraju samo čovjek čiji osjećaji prema lijepom i božanskom uvijek 'izrode' nekakav problem) riješit će neočekivana pojava barda za kojeg će Athumanunh u prvom trenutku pomisliti da je tek mladić (neopisivo iznenađenje pojavit će se na licu izbrazdanom od mnogih oštrica koje brada jedva sakriva, kad napokon shvati da je bard zapravo prekrasna djevojka imena Shanrha).
U ovoj priči Athumanunha prate njegovi Vitezovi vjetra, ratnici bez premca i mana, ratnici što pojavili su se odmah nakon potonuća Atlantide i propasti Slavnih gradova ... i naravno, kao poslastica na kraju, Athumanunh je morao 'zalutati' u legendu o kralju Arturu i njegovim vitezovima Okruglog stola ...
Kako će Athumanunh sve to rješavati u njegovim 'kratkim pričama', kakve će sve tajne otkriti, misterije upasti i zagonetke riješiti ... pročitat će oni koje to zanima.
ponedjeljak, 08.02.2016.
Zagonetke Nazce 2
'One koje ne znaju za umor'
Dakle, Zvijezdane konstalacije po Athumanunhu 'One koje ne znaju za umor' tvore zapravo 'zoomorfna' obličja koja mogu odgovarati (sličiti) postojećim konstalacijama na nebu Južne hemisfere.
Tako 'Nasca majmun' Athumanunhu sliči na konstalaciju 'Lepusa', (nekomu bi možda mogao sličiti na 'Ursa Major' – Veliki medvjed), 'Nasca pas' Athumanunha podsjeća na konstalaciju 'Canis' (netko bi ga možda mogao pronaći u sazviježđu 'Kentaur'). 'Nasca kondora' Athumanunh vidi kao sazviježđe 'Aquila' – 'Orao', 'Nasca kličuću blunu' Athumanunh je pronašao u sazviježđu 'Cygnus' – 'Labud'.
Veliki 'Nasca pauk' opet Athumanunha podsjeća na sazviježđe 'Orion' ... no ako se uključi mašta obličja se vrlo lako mogu promijeniti od čovjeka do čovjeka, pa Athumanunhova teorija može, a i ne mora 'držati vodu', jer ipak ... od svih živih stvorova jedino čovjek ima tu privilegiju – može sanjati! Upravo snovi su slike čovječanstva podjednako prošlosti, ali i budućnosti ...
Dio tih obličja nacrtao je Athumanunh na svojoj slici, a ostala možete i sami Vi koji želite sanjati i putovati sa snovima drevnih civilizacija. Athumanunhova 'Civilizacijska vrata' su otvorena i on bi mogao napokon 'skočiti' u neku drugu priču, neki drugi 'civilizacijski krug' ...
nedjelja, 07.02.2016.
Zagonetke Nazce 1
Magellanovi oblaci zagonetne maglice
Kako su mu pokušaji lociranja referentne točke redom ostajali bezuspješni Athumanunh je postajao sve više frustriran nemogućnošću otkrivanja greške koja se opetovala u njegovim pokušajima. Onda mu je na pamet pala rečenica koju je davno prije zapisana u drevnom Egiptu: 'Egipat je slika Neba'.
Na svom putu kroz Inka dolinu, još od Olantaytamboa sve do Cusca, Athumanunh je slušao priče svećenika astronoma drevnih Inka o tomu kako je ta dolina rijeke Urubambe zapravo 'preslika' Mliječnog puta ... Dakle, drevni narodi pokušavaju 'preslikati Nebo na Zemlju', pa zašto onda to ne bi bili kadri i drevni Naskanci?
Od tog trnutka Athumanunh počne pozornije pratiti noćno nebo Južne hemisfere koja se iz Nasce vidjela kristalno jasno ... i napokon! Rješenje su upravo Magellanovi oblaci (Veliki i Mali). Athumanunh sada lako raspoznaje naum drevnih Naskanaca.
Čitavo to područje treba promatrati iz tog polazišta. Ako je tako onda 'sliku Neba treba samo preslikati na Zemlju', a ovaj puta to je Nasca. Dakle, Athumanunh prvo mora locirati 'referentnu točku' koja se mora nalaziti tu negdje i doista ... Ako glif ribe (možda je to kit, a možda je neka druga velika riba, ali je riba) postavimo kao sliku oceana, glif čovjeka (možda to i je astronaut, ali za Athumanunha to je onaj koji gleda sliku) mora predstavljati Nasca narod, možda sam grad Nasca, glif 'stojne točke' promatrača nedostaje, ali ni ne treba jer tu je glif čovjeka promatrača ...
Veliko drvo glif je koji predstavlja šume, pa ako se to posloži redom imamo mjesto, sliku na Zemlji kao što se to vidi na Athumanunhovoj sličici, a tu su još zagonetne 'ruke' koje to možda i nisu, ali one za sada ne trebaju odvlačiti pozornost.
Ako se to posloži nekim redom i oblici (glifovi) životinja razbacanih po dolini Nasce pokušaju usporediti sa Zvjezdanim konstalacijama Južne hemisfere sve bi moglo polako 'slagati' razumljivu sliku ...
Athumanunh napokon može odrediti 'referentnu stajaću točku' i njegova daljnja mjerenja sada ne bi trebala predstavljati problem ... no vidjet ćemo.
subota, 06.02.2016.
Zagonetke Nazce
Cahuachi – mjesto gdje rijeka tone
Athumanunh je sada u svetom mjestu koje se naziva Cahuachi. Ono je sagrađeno davno prije (negdje oko 100-te godine nakon Krista). To je mjesto u koje hodočaste Naskanci kako bi odali počast i priznanje svojim svećenicima, ali i bogovima. Svetište je izgrađeno točno na mjestu gdje rijeka Rio Grande ponire da bi izvirala kao Rio Nasca.
Athumanunh je posjetio velikog svećenika imena Pisco Capac i objasnio mu svoj naum i što bi želio napraviti. Pisco capac nije imao ništa protiv, ponudio je hranu i smještaj Athumanunhu i njegovim hidalgo konkuerosima, ali mu je i objasnio da su tajnovite crte u pampi Nasce napravljene davno prije Inka i da on nikada nije razumio njihove stvarne namjene osim da su služile Nasca kultovima koji su nestali pojavom Inka za njihove vjerske obrede.
Dakle, Athumanunh se ovdje neće moći osloniti na pomoć drevnog znanja lokalnih svećenika, a vrlo brzo će i shvatiti da će mu to predstavljati malo veći problem. Athumanunh je odmah krenuo sa svojim mjerenjima i začudio se kako je brzo pronašao i izmjerio referentne smjerove za Zimski i Ljetni solsticij, otkrio je smjer Siriusa, a padom mraka uspio je izmjeriti i izračunati izlazak i zalazak zviježđa Plejada ...
Padom mraka Athumanunh je dugo u noć promatrao predivno nebo južne hemisfere, ili konstalaciju (skupinu Zvijezda stajaćica koje tvore neku figuru na nebu, a Athumanunh ih voli nazvati 'one koje ne znaju za umor'). Promatrajući tako noćno nebo Athumanunh je zapazio i dvije maglice koje se s ovog mjesta prekrasno vide.
To su Magellanovi oblaci, nama dvije najbliže galaktike koje će, baš u ovo vrijeme u koje je Athumanunh 'skočio' sa svojim Zvjezdanim vratima, opisati portugalski pomorac Fernau de Magellan zemljak Athumanunhovih hidalgo konkuerosa. Diveći se tako noćnom Južnom nebu Athumanunh će i zaspati, jer sutra ga čeka naporan rad ...
Naime, Athumanunh je 'detektirao' smjerove, pa mu ostaje samo pronalazak 'referentne točke' za određivanja smjera 'Naska crta', ali to će se pokazati kao nemoguća misija za Athumanunha. Kamo god će Athumanunh postaviti svoj azikut nešto se neće slagati, Athumanunhovi proračuni padat će redom, a sve poradi toga što upravo ove noći kad je promatrao i divio se Južnom noćnom nebu nije bio dovoljno pozoran ...
Nešto je Athumanunh previdio, a što je to bilo napisat će Vam u slijedećim danima kada će napokon otkriti i zapisati svoju teoriju o zagonetnim 'glifovima' i crtama Nasce ...
četvrtak, 04.02.2016.
'Zvijezdana vrata' ili 'Kotači Znanja' 9
Jedan – nula – jedan – nula – deset ... tup – tum – tup – tum – tutum
Hoće li ipak razumjeti što smo im poslali, hoće li shvatiti poruku, hoće li je možda krivo protumačiti? Promišlja Athumanunh tako kad proučava 'ploču Pioneera 10' ... Da, jedina namjena ploče bila je poslati slikovnu poruku izvanzemaljskoj inteligenciji:
'Mi smo ljudi s planete Zemlja i nalazimo se tu!' Mi smo zdrava, vesela, miroljubiva i znatiželjna civilizacija! To bi trebali pročitati i dakako razumjeti 'oni' kojima je poruka namijenjena, a na ploči se nalazi i jednostavna pomoć u obliku molekule vodika (vodik je najrasprostranjeniji element u Svemiru). Athumanunh razumije i slaže se da to mora biti 'univerzalni kriterij', a onaj koji ga pročita (ako je i samo malo 'potkovan' znanjem o molekulama) mora shvatiti da je to molekula vodika čija je valna dužina 21 cm (kod fine hipertranzicije) ...
Ako to ne uoči i shvati, možda mu može pomoći binarni kod koji određuje visinu žene na slici. Naravno, ako razumije binarne brojeve i zna ih pretvarati u prirodne cijele brojeve. Dakle, mora uočiti da je to binarni broj 1000 ili cijeli broj 8, a kako je valna dužina vodika 21 cm mora bi to shvatiti i pomnožiti ova dva broja (8 x 21 = 168). To bi trebala biti neka prosječna visina žene (bila je 1972. kada je poruka poslana, djevojčice koje su se tada rodile danas su već sigurno mame, a neke i bake ... Njihove kćeri više su od njih barem za dva centimetra, pa ako im unuke porastu za još dva ... izračuni nekog tko je i protumačio dobro kod neće se slagati)
Ne događa li se to stalno Athumanunhu, koji kod mjerenja drevnih dužina, visina, udaljenosti ... pravilno protumači kod, ali on se ne uklapa ... Zato je Athumanunh morao i mora mjeriti 'drevnim mjerama' koje onda slobodno pretvara u ove današnje.
No dobro, nadalje na ploči se zorno vidi četrnaest 'pulsara' (zvijezde koje Athumanunh naziva 'svemirski svjetionici') koji su dosta dobro raspoređeni i kodirani binarnim kodovima koji se lako pretvore u brojeve i zbog njihovog stalnog opetovanja onaj koji čita morao bi zaključiti da se zapravo ovdje radi o vremenskim intervalima.
Napredna civilizacija ovo će lako shvatiti i prepoznati ove 'galaktičke satove', sigurno će ih i pronaći, pa još ako primjeni triangulaciju sve će biti razumljivo. Dodatni slikovni prikaz našeg Sunčevog sustava još bi mu više trebao stvoriti razumljivu sliku odakle potječe letjelica i poruka na njoj. No, ovdje opet može doći lagano do zbunjenosti!
Naime, Athumanunh zna da danas čak tri planete imaju 'prsten' oko svoje osi, a vrlo je vjerojatno da postoji i deseti planet koji mi još nismo otkrili, ali postoje 'čvrste sumnje'.
Athumanunhu ipak nije razumljivo zašto na slici nismo poslali i naše malene, našu djecu, ako smo već slali 'tatu i mamu', zašto smo ih slali bez odjeće kad smo taj najprirodniji način odavno zamijenili odijevanjem ... no dobro, možda to i nema veze, ali sve su to sitnice koje će možda dodatno zbunjivati nekog 'Athumanunha u budućnosti' ...
Podignuta desna ruka u znak pozdrava i miroljubivosti ni danas u svim kulturama ne znači to, pa je u pojedinim kulturama to zapravo znak agresivnosti. Athumanunh se nada da oni koji je pronađu neće je shvatiti kao našu prijetnju već našu miroljubivost i prijateljstvo ... hm Athumanunh je vidio zastrašujuću divotu bitke, zna što je rat i kao do istog dolazi radi banalnijih stvari ... ali dobro.
Naša poruka putuje prema točno određenoj zvijezdi gdje bi trebala stići za milijardu godina, a da li će je netko prije presresti (srušiti možda), tko zna, pa ako i pošalje nekakvu ekspediciju u inspekciju hoćemo li mi baš tako izgledati? ... hoće li naša civilizacija još uvijek cvasti?
Dobro, Athumanunh nikoga nije želio rastužiti ili uplašiti, a sve ovo trebalo mu je samo za priču u kojoj želi otkriti zagonetku Nazca doline u kojoj bi Athumanunh (iako možda superioran intelektualno nad tim drevnim graditeljima) ako ne bude pozoran, lako mogao protumačiti kod, a time i cijelu poruku koju nam zagonetno, ali uporno upućuju 'oni koji su za nas već odavno mrtvi', a kada su je 'pisali' mi za njih još uvijek 'nismo ni bili rođeni' ...
srijeda, 03.02.2016.
'Zvijezdana vrata' ili 'Kotači Znanja' 8
'Poziv u pomoć' ili 'Pozdrav sa Zemlje'
Dakle, Athumanunh je sa svojim 'Civilizacijskim vratima' 'skočio' do Nazca doline i sada se nalazi tu u toj najsušnijoj pustinji na ovome svijetu (Sahara je u usporedbi s Nazca dolinom prava oaza po Athumanunhu). Naime, ovdje kiša pada jedva 20 minuta kroz cijelu godinu, a vjetra gotovo da i nema. Stoga je ovo više nego idealno mjesto sa svojih 400 kilometara četvornih za 'nekome ispisati nekakvu poruku i ostaviti mu je tu za vječnost!'
No, da li su tu poruku drevni Naskanci pisali svojim bogovima, ili se ovdje doista odigrala Athumanunhova veličanstvena bitka 'iza tamne strane Mjeseca ... vrijedi li teorija gospodina Danikena u kojoj on sve ovo pripisuje izvanzemaljskom utjecaju? Poznate su Athumanunhu još neke teorije o nastanku i svrsi ovih zagonetnih crta i geoglifova (crteža jednostavno bi napisao Athumanunh).
Te Athumanunhu poznate teorije poput: to su drevne zvjezdarnice, sportska trkališta, spomenik (sjećanje) 'Velikom potopu', 'markeri' za podzemne spremnike vode, 'žrtveni obrednik' ... Athumanunh može još malo zakomplicirati: možda su se drevni Naskanci jednostavno željeli dokazati ostalim drevnim narodima tadašnjeg (današnjeg) Perua da i oni mogu nešto izgraditi što će ostati za buduće naraštaje ...
... ili pak su jednostavno sebi željeli nešto dokazati? ...
No, Athumanunh se kontinuirano i opetovano može 'izblamirati' pred tim jednostavnim drevnim graditeljima, ako opetovano krene naopako s teorijom u kojoj će biti limitiran pokušajima tumačenja druge civilizacije vrijednostima i načinom života naše današnje civilizacije.
Isto tako, Athumanunh će se jednostavno 'izgubiti i zalutati' ako sve počne svoditi na trodimenzionalni način viđenja Svijeta i povijesti čovječanstva ... Athumanunh ne smije nikako zaboraviti petu dimenziju (mitologiju – religiju – filozofiju)! Jednostavno, Athumanunh mora ovdje biti doista pozoran i pokušati vješto povezati astronomiju, sakralnu geometriju, astroarheologiju, agrikulturu i irigaciju, drevnu infrastrukturu ... i opet biti pozoran u povezivanju dva Svijeta: onog spiritualnog i onog materijalnog.
Nikakvih slijetanja moćnih letjelica u ovoj zagonetnoj pustinji nikada nije bilo, vjerujte kada to Athumanunh zapiše, jer 'moćne ptice' morale su ostaviti makar i mali trag, a pogotovu što je taj kraj potpuno idealan za očuvanje tih dokaza. Isto tako, ovdje se nikada nije odigrala Athumanunhova veličanstvena bitka 'iza Tamne strane Mjeseca' jer opet bi morali i sigurno bi ostali tragovi koje bi Athumanunh, taj stari heroj bez imena, koji razumije 'plač ptica' sigurno ovdje to pronašao.
Blijeda i maglovita je i teorija gospodina Danikena (mada se ona Athumanunhu čak i dopada) o nekakvoj izvanzemaljskoj aktivnosti, jer opet bi Athumanunh morao 'naletjeti' na barem neki trag o toj nazočnosti, ali ... nema ničega takvog! Sve što se ovdje dogodilo napravio je čovjek, ali kako, zašto i s kojim instrumentima? E to je već druga priča ...
utorak, 02.02.2016.
'Zvijezdana vrata' ili 'Kotači Znanja' 7
Bitka na tamnoj strani Mjeseca
Fantastična bitka započela je iza 'tamne strane Mjeseca', ali se brzo preselila na samu Zemlju ... Svijet je pogođen strašnom razornom snagom oružja, a sve je počelo kada je moćna Atlantida odbila pokoriti se zahtjevima savezu 'Matice Zemlje' koji čine Muror i Lemurija.
Moćni borbeni zrakoplovi razorili su gradove saveznike Atlantide, a onda su se pojavili borbeni zrakoplovi Atlantide. Kodovi na brzinu, ali s velikom preciznošću, u dolini Nazce brzo su dekodirani i više se nije mogla izbjeći propast i katastrofa ... moćni senzori na vojnim satelitima 'dekodirali' su kod poziva u pomoć i automatski podigli borbene letjelice.
Naravno, Athumanunh zapovijeda 13. eskadrilom lovaca-presretača i zadaća mu je zaštititi snažne bombardere koji trebaju istresti opasan i ubojit teret negdje na području Uskrsnih otoka gdje se nalazi Strategijsko Zapovjedno Mjesto Murora. No, ubrzo su podignuti lovci Murora sa zadaćom srušiti bombardere Atlantide u ocean prije nego izvrše svoj naum.
Ipak, ovaj scenarij nikada se na sreću nije dogodio, a Athumanunh ga je napisao kao uvod u svoju priču o 'nazca zoomorfno, fitomorfno i geometrijskim obličjima i likovima' što još uvijek stoje nijemo, misteriozno i zagonetno 'golicajući' maštu Athumanunha i redajući pitanja poput: tko je to učinio, zašto i s kojim naumom ...?
Na Athumanunhovoj sličici raspoznajete pilote lovaca Murora i sigurno ih prepoznajete bez obzira što im je Athumanunh u svojoj mašti dodao borbene zrakoplovne kacige, ako pak ih koji slučajem ne prepoznajete, nema veze, već će Vam to Athumanunh u priči koja slijedi pokušati na 'samo sebi svojstven način objasniti.'
Bilo kako da bilo, borbene kacige odlično im pristaju i pašu (barem je tako uvjeren Athumanunh), a što se stvarno dogodilo u pampama (dolinama) Nazce i Palpe pokušat će razjasniti Athumanunh sa svojim hidalgo konkuerosima koji će u slijedećim pričama morati provaliti i stotine kilometara jašući u određenom smjeru kako bi potvrdili ili opovrgli Athumanunhove teorije.
Dakako, njima to uopće neće biti teško, a Athumanunh kao Athumanunh dobro će se zabavljati u svojim izračunima i proračunima, a nešto od toga i zapisati i podijeliti s onima koje će to interesirati ...
| < | veljača, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...