Avalon – dom Svetog grala
… 'O, predivna princezo Wyxeno, pa zašto nam onda ne učiniš tu čaroliju i pokažeš nam konačno 'Spavača ispod pijeska', tog kako ga Ti nazivaš, Alanđanina? Danima mi Ga tražimo, a noćima pozorno osluškujemo, ali uzalud! Njega nema!' – upitnim pogledima i riječima zamoli jedan od Pustinjskih ljudi Sonsyreyu.
Sonsyreya pogleda prema oblacima koji na trenutak prekriju sunce te mirno i tiho progovori: 'Noćas ne smijete spavati, već pozorno promatrajte nebo gdje se ono spaja sa zemljom i kad primijetite neobičnu svjetlost, tamo će sigurno biti On! Još prije nego se rodi dan povest ću vas u njegov pustinjski tabor i pokazat ću vam vašeg 'Spavača'.'
S prvim zracima sunca Sonsyreya povede desetak muškaraca iz sela Pustinjskog naroda prema mjestu gdje bi se trebao nalaziti 'Spavač ispod pijeska'. Kad su se dovoljno približili mjestu za koje je Sonsyreya bila sigurna da je to mjesto na kojem su se utaborili Alanđani, ona da znak da sada moraju biti jako oprezni i šutljivi, jer Alanđani su nepredvidljivi i posebno sumnjičavi, a i naročito opasni ako je sa njima On.
Sonsyreya primijeti šatore napravljene od prikrivnog platna u boji pijeska. U samom središtu tog malenog šatorskog naselja sjedilo je nekoliko ratnika ogrnutih u sive plašteve gotovo identične platnima šatora. Sonsyreya prstom pokaže prema većem kaktusu i prošapuće:
'General Kalhant je na straži, a to znači da je u taboru i sam 'Spavač' (Andraghonh), jer jedino tada stražu preuzimaju osobno Vitezovi vjetra. Pogledajte onaj dim, to je general Panxa (Panđa) sa svojom lulom. Ako Panđa mirno puši lulu onda 'Spavač' još uvijek spava. Desno od Panđe je najopasniji Vitez vjetra general Zumah, vječito na oprezu, a sad je i on previše miran, što opet govori da se 'Spavač' još nije probudio. Onaj pored zastave sigurno je general Amaksos, ali ja sam nabrojila samo dvadesetak budnih i nemoguće je da ostali spavaju, pa to bi …'
Otok Avalon, još je jedan od mitoloških misterioznih otoka koji zaokupljaju Athumanunhovu pozornost, ali i golicaju njegovu maštu. Avalon je od samog početka priča o Legendi kralja Arthura i njegovih vitezova Okruglog stola jednostavno 'umotan u celofan', okružen maglicama i maglama, tajnama i zagonetkama ...
Najvjerojatnije ime mu potječe od starog keltskog 'Ynys Wytryn', (staklasti, proziran otok po Athumanunhu). Prema keltskoj (velška inačica) mitologiji bog Avallach je bog vidar (iscjelitelj), ranarnik napisao bi Athumanunh, a isto tako vladao je i podzemljem (podzemni svijet starih Kelta nalazio se 'negdje na zapadu usred mora').
Stoga Athumanunh lako može zaključiti za je bog Avallach vladar Avalona, točnije podzemnog svijeta starih Kelta. Nadalje, opet 'jabuke', naziv Avalon i ime boga Avallach lako se mogu biti riječi koje označuju jabuke koje rastu, cvatu i mirišu u Keltskom raju Avalonu kamo odlaze duše mrtvih.
Bog Avalloch sin je boga Nodena, otac je božice Modron i još devet božica kćeri, a to sve lijepo 'odgovara' misterijama Avalona, točnije pričama iz legende o kralju Arthuru i njegovim vitezovima Okruglog stola, osim što su tu Morgana sa devet sestara koje pomažu Dami od Jezera vladati Avalonom.
Dobro, pa gdje je onda taj misteriozni otok Avalon koji je vidljiv samo nekima, a i njima na trenutak? Opet se tako Athumanunh 'izgubio' u maglama ljudskog neznanja i opet je samo na trenutak 'zaboravio' pratiti 'tanku nit' mitologije. Zar je uopće Avalon morao biti otok na moru, otok koji postoji još i danas?
Naime, neke od teorija da je Avalon bio tamo gdje je danas Glastonbury Athumanunh je 'prihvatio' tek 2014. godine kada je to područje pogodila velika poplava tijekom mjeseca siječnja (točnije 11. siječnja 2014.). To područje tada je Athumanunha podsjetilo na opise iz mitoloških priča i legendi. Čitav kraj neodoljivo je podsjećao na Avalon.
Athumanunh je malo 'eksperimentirao' i simulacijama izazivao poplave među izohipsama sve dok napokon Glastonbury bar malo nije sličio misterioznom Avalonu, a kako je to izgledalo vidi se na Athumanunhovoj sličici.
Post je objavljen 28.02.2016. u 20:02 sati.