Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 18.02.2016.

Tajna Okruglog stola 3

Strašno i Nezamislivo Vrijeme

I tako, u tom Strašno i Nezamislivom Vremenu, onda kada se pod plave plašteve Zvijezda opet nadvilo jednom već prije pobijeđeno Zlo, Zlo koje je sada opet pritiskalo Okolne narode što ga nisu na vrijeme prepoznali, već su preduboko kopali, pa su ga oslobodili iz duboke tame u koju su ga Bogovi jednom davno prije Osvita Vremena bacili, pobijedili i duboko zakopali…

Vjetar je stišavao njihove bojne pokliče, a gusti redovi ratnika nestajali su u magli koja ih je skrivala od pogleda onih drugih. Onda, kada je Noć rasula svoju Tamu i otvorila svoje odaje, padnu prve kiše i izbrišu njihove tragove. Vjetar stane tući kao da milosti nema. Spusti se još jedna beskrajna Noć nad šumu srebrenog bora, Tama prekrije predivne obale toplog Dyadonskog mora …

Tamo negdje, negdje daleko, još dalje od najtoplijih mora Dyadonskyh, nešto se stane pokretati, polako, a onda uz tutnjavu poput lavine stane se valjati prema bojnom polju, prema Toplim morima Južnim. Bili su to snažno oklopljeni i teško naoružani ratnici.

Kišu koja je sve jače padala kao da uopće nisu primjećivali. Poput davno prije zaboravljenih Božanskih ratnika s bojnog polja Herofhalha oni su jahali u svojim neshvatljivim i čudnim bojnim složajima, mirno i u potpunoj tišini. Nikakav zvuk čelika ili topota konja nije se mogao čuti, nije se vidjela ni jedna zastava, ali za Sychythe je sve bilo jasno.

Pozvao ih je On kako bi zaustavli ratove koji su bili na pomolu među Okolnim narodima koji su tek stasali u Hrabre narode. Dyasparcy prvi primijete okupljanje alandskih pukovnija na Armaghedonhy, te oni odustanu od svog bojnog pohoda i vrate se u svoje gradove s tisuću piramida.

Na bistroj, zelenoj i čarobnoj rijeci Hesperaskhy araradsko – waluzyjskim odredima put prepriječe Alanđani. Primijetivši Alanđane, Araradski ratnici princa Hayweya postanu nesigurni i nervozni. Najhrabriji među njima, general iz tisuću bitaka za carstvo Amarotha, veliki i krajnje odan prijatelj princa Haywya, general Tobyas ovako je upozorio svog princa:

'Prinče Haywey, Alanđani nas čekaju u zastrašujućoj tišini i besprijekornom bojnom složaju. To nam nimalo ne ide u prilog, a oni nas niti malo ne podcjenjuju. Čekaju nas sa svim najboljim što su ikad imali, sve su im pukovnije oklopljene i na konjima, a na krilima su im Šumske patrole koje samo čekaju Njegov znak i stisnut će nas poput kliješta.

On je među njima, ljubomorno ga čuvaju i skrivaju tijelima, oklopima i oružjem svojim negdje duboko u samom središtu okružen je Vitezovima vjetra koji izgaraju čekajući samo njegov znak kako bi se sjurili prema nama, a za njima poput lavine navalit će njihovi ratnici iz najelitnijih pukovnija ... ispred Njega su alandski Krilati jahači iz čarobnih i tajnovitih šuma Mynechiza koje osobno vodi pukovnik Unakas.

Složaj im je veličanstven, pregazit će nas u teškom sudaru, a mi im donekle možemo suprotstaviti samo naše konjaništvo koje će još i prije nego stigne djelovati postati lagani plijen njihovim Crnim strjeličarima koji su sigurno tu negdje dobro prikriveni u ovim gustim redovima. Tuča njihovih crnih strijela nanijet će nam teške gubitke i stvoriti velike pukotine u našim složajima, a upravo tu će udariti Vitezovi vjetra ... bit će to naš kraj i prije nego zapodjenemo bitku s njima ...



Dakle, Athumanunh je sasvim siguran da Guinever simbolizira dušu (psihu). Ona 'pripada' Arthuru i sjedinjena je s njime svetim brakom (brak je po Athumanunhu moćan savez muškarca i žene, pa ako je on još i istinski rijetko koja sila ili zlo mogu ga načeti). Guinever je krajnje odana Arthuru, ali nažalost ne može si pomoći u međusobnom sukobu njezinih podijeljenih težnji ... Guinever jednostavno uništava sukob 'više i niže strasti'.

Guinever zna da je sloboda izbora između 'Dobra' i 'Zla' samo njezina i naslućuje svoju tragediju koja je u jednom trenutke slabosti prepušta tijelu (Lancelotu) koji zapravo simbolizira materijalno, ono 'opipljivo' zapisao bi Athumanunh.

Dakle, materija (tijelo) Lancelot privlačan je, zavodljiv, a Guinever je krhka i doista se toj 'snazi i moći' ne može oduprijeti, jer zapravo tijelo je opasno oružje duha, najbolji saveznik i velika pomoć.

Arthurovi vitezovi i dalje se 'kolebaju' i uzaludno traže nešto što imaju, pa zato moraju 'platiti' skupu cijenu, no, Athumanunhovi Vitezovi vjetra nemaju taj problem, davno prije samog Osvita Vremena oni su spoznali Tajnu, vidjeli Zvijezdu Jutarnju Hawalandha i 'nešto' ili 'nekoga' ispod nje ...

Athumanunh kao Athumanunh, nikada nije volio tragične završetke i poslao je svoje najodanije Vitezove u pomoć Arthurovim vitezovima Okruglog stola, ali je sam 'podlijegao' čarima Morgane ... time je on zapravo u tešku situaciju doveo Vitezove vjetra i prisilio ih na izbor – pomoći Njemu ili vitezovima Okruglog stola ...

Ovdje je Athumanunh na 'jako dobrom putu' za 'zakomplicirati priču', pa je najbolje da se vrati natrag ...

<	veljača, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...