Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 07.02.2016.
Zagonetke Nazce 1
Magellanovi oblaci zagonetne maglice
Kako su mu pokušaji lociranja referentne točke redom ostajali bezuspješni Athumanunh je postajao sve više frustriran nemogućnošću otkrivanja greške koja se opetovala u njegovim pokušajima. Onda mu je na pamet pala rečenica koju je davno prije zapisana u drevnom Egiptu: 'Egipat je slika Neba'.
Na svom putu kroz Inka dolinu, još od Olantaytamboa sve do Cusca, Athumanunh je slušao priče svećenika astronoma drevnih Inka o tomu kako je ta dolina rijeke Urubambe zapravo 'preslika' Mliječnog puta ... Dakle, drevni narodi pokušavaju 'preslikati Nebo na Zemlju', pa zašto onda to ne bi bili kadri i drevni Naskanci?
Od tog trnutka Athumanunh počne pozornije pratiti noćno nebo Južne hemisfere koja se iz Nasce vidjela kristalno jasno ... i napokon! Rješenje su upravo Magellanovi oblaci (Veliki i Mali). Athumanunh sada lako raspoznaje naum drevnih Naskanaca.
Čitavo to područje treba promatrati iz tog polazišta. Ako je tako onda 'sliku Neba treba samo preslikati na Zemlju', a ovaj puta to je Nasca. Dakle, Athumanunh prvo mora locirati 'referentnu točku' koja se mora nalaziti tu negdje i doista ... Ako glif ribe (možda je to kit, a možda je neka druga velika riba, ali je riba) postavimo kao sliku oceana, glif čovjeka (možda to i je astronaut, ali za Athumanunha to je onaj koji gleda sliku) mora predstavljati Nasca narod, možda sam grad Nasca, glif 'stojne točke' promatrača nedostaje, ali ni ne treba jer tu je glif čovjeka promatrača ...
Veliko drvo glif je koji predstavlja šume, pa ako se to posloži redom imamo mjesto, sliku na Zemlji kao što se to vidi na Athumanunhovoj sličici, a tu su još zagonetne 'ruke' koje to možda i nisu, ali one za sada ne trebaju odvlačiti pozornost.
Ako se to posloži nekim redom i oblici (glifovi) životinja razbacanih po dolini Nasce pokušaju usporediti sa Zvjezdanim konstalacijama Južne hemisfere sve bi moglo polako 'slagati' razumljivu sliku ...
Athumanunh napokon može odrediti 'referentnu stajaću točku' i njegova daljnja mjerenja sada ne bi trebala predstavljati problem ... no vidjet ćemo.
| < | veljača, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...