Ljubavni trokut simbol 'pada'
Kralj koji je još uvijek princ, plemeniti i gordi vitezovi, malobrojna, ali snažna vojska, čarobnjaci i vještice, ratoborna princeza što božici nalikuje ... Ne, nije se Athumanunh izgubio u 'Međuzemlju', ali je 'zaglibio' u prošlosti ...
... svijetla alandskog Ledenog grada Asgrada već su polako trnula, a ona je svoje lice skrivala dlanovima. U njezinim predivnim plavim očima izvirale su suze. Više nije mogla izdržati i napokon glasno brizne u plač koji stegne srca svim nazočnim Vitezovima vjetra.
'Više ne mogu lagati ni sebi, ni vama, ni drugima ... uzalud pokušavam ostati prisebna opetujući da smo samo prijatelji i da mogu bez Njega. Dovoljan je samo treptaj moga oka i ja Ga vidim. Noćima kada mi san napokon dođe na oči ja ga osjećam, kao da je zauvijek ušetao u moje snove i ostao u njima.
Tahunah mi je govorio da samo moram čekati prve kiše Shakazeye, a sada kada su one napokon počele padati Njega više nigdje nema! Ja znam da nikada neću do kraja razumjeti sve njegove tajne, ali zato sam i došla moliti Vas i kažete mi napokon samo jedno … recite mi konačno gdje Ga moram tražiti i nemojte se više držati i glumiti kao da Vam moja tuga i bol baš ništa ne znače!'
Bila je to djevojka princeza Toplih mora Južnih koja je s prvim kišama Shakazeye stigla u grad Asgrad. U Ledenoj dvorani Vitezova vjetra zračila je ona nekom mističnom svjetlosti i doista bila je ugodna pojava oku Vitezova vjetra. Njezina gusta crna kosa padala joj je slobodno po ramenima, a bijele ruke i svijetla put lica bili su joj potpuno glatki i nježni.
Iz njezinih nebesko plavih očiju sjajila je svijetlost milijuna zvijezda, a suze su joj se presijavale u duginim bojama. Doista, ona se doimila svih Vitezova vjetra i tog im je trenutka izgledala poput prave kraljice u svojoj jednostavnoj i mekanoj tirkiznoj haljini koju je opasivao samo pojas istkan od srebrene kovine.
Takvu ljupkost i ljepotu niti jedan od Vitezova vjetra nikada nije sreo na svojim dugim viteškim lutanjima, te je na kraju ledenu šutnju prekinuo nitko drugi nego onaj koji ju je i zapovjedio svima ostalima. Bio je to stari general Panđa, najstariji među njima, on nenadano ustane i približi se mjestu na kojem je sjedila crnokosa dyadonskha princeza Sonsyreya ...
Svake večeri, usred tvrdoga grada Camelota, u dvorani kralja Arthura, oko Okruglog stola, ispredale su se priče o viteškim pothvatima, čarobnim susretima i neobičnim događajima izgubljenog drevnog svijeta hrabrosti, izazova, časti, zagonetki, spletki i magije.
Kralj Arthur, po Athumanunhu, bio je 'Dux bellorum' (knez britskog plemena Powys) koji je uspio ujediniti sva plemena Brita i suprotstaviti se najezdi Angla i Sasa. Njegovo ime predstavlja zagonetku, ali Athumanunh je uvjeren da je ono zapravo složenica riječi dijalekta Brita i latinskog.
Dakle, radi se o riječi 'medvjed' (koji je bio ratni simbol plemena Powys). Tako je 'arth' riječ Brita koja označava medvjeda, a na latinskom to je 'ursus', pa ako ih se spoji dobijemo – Arthursus, odnosno po Athumanunhu – Arthur.
Dobro, što radi Athumanunh 'na dvoru kralja Arthura'? Athumanunh je tu kako bi napisao pravu mitološku ljubavnu priču, zapravo, prikazao 'ljubavni trokut' simbolom pada kraljevstva, a usput susresti se s Merlinom koji će mu odati još neke tajne, sjesti za Okrugli stol kao 'trinaesti vitez', pokušati pronaći 'Jezerkinje' koje čuvaju tajne Avalona, napisati kako je kralj Arthur zadobio slavni mač Excalibur, koje su sve zvijeri i magična stvorenja nastanjivale drevni Albion – Arthurovo kraljevstvo ...
< | veljača, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...