Ljubavni trokut simbol 'pada'
Kralj koji je još uvijek princ, plemeniti i gordi vitezovi, malobrojna, ali snažna vojska, čarobnjaci i vještice, ratoborna princeza što božici nalikuje ... Ne, nije se Athumanunh izgubio u 'Međuzemlju', ali je 'zaglibio' u prošlosti ...
... svijetla alandskog Ledenog grada Asgrada već su polako trnula, a ona je svoje lice skrivala dlanovima. U njezinim predivnim plavim očima izvirale su suze. Više nije mogla izdržati i napokon glasno brizne u plač koji stegne srca svim nazočnim Vitezovima vjetra.
'Više ne mogu lagati ni sebi, ni vama, ni drugima ... uzalud pokušavam ostati prisebna opetujući da smo samo prijatelji i da mogu bez Njega. Dovoljan je samo treptaj moga oka i ja Ga vidim. Noćima kada mi san napokon dođe na oči ja ga osjećam, kao da je zauvijek ušetao u moje snove i ostao u njima.
Tahunah mi je govorio da samo moram čekati prve kiše Shakazeye, a sada kada su one napokon počele padati Njega više nigdje nema! Ja znam da nikada neću do kraja razumjeti sve njegove tajne, ali zato sam i došla moliti Vas i kažete mi napokon samo jedno … recite mi konačno gdje Ga moram tražiti i nemojte se više držati i glumiti kao da Vam moja tuga i bol baš ništa ne znače!'
Bila je to djevojka princeza Toplih mora Južnih koja je s prvim kišama Shakazeye stigla u grad Asgrad. U Ledenoj dvorani Vitezova vjetra zračila je ona nekom mističnom svjetlosti i doista bila je ugodna pojava oku Vitezova vjetra. Njezina gusta crna kosa padala joj je slobodno po ramenima, a bijele ruke i svijetla put lica bili su joj potpuno glatki i nježni.
Iz njezinih nebesko plavih očiju sjajila je svijetlost milijuna zvijezda, a suze su joj se presijavale u duginim bojama. Doista, ona se doimila svih Vitezova vjetra i tog im je trenutka izgledala poput prave kraljice u svojoj jednostavnoj i mekanoj tirkiznoj haljini koju je opasivao samo pojas istkan od srebrene kovine.
Takvu ljupkost i ljepotu niti jedan od Vitezova vjetra nikada nije sreo na svojim dugim viteškim lutanjima, te je na kraju ledenu šutnju prekinuo nitko drugi nego onaj koji ju je i zapovjedio svima ostalima. Bio je to stari general Panđa, najstariji među njima, on nenadano ustane i približi se mjestu na kojem je sjedila crnokosa dyadonskha princeza Sonsyreya ...
Svake večeri, usred tvrdoga grada Camelota, u dvorani kralja Arthura, oko Okruglog stola, ispredale su se priče o viteškim pothvatima, čarobnim susretima i neobičnim događajima izgubljenog drevnog svijeta hrabrosti, izazova, časti, zagonetki, spletki i magije.
Kralj Arthur, po Athumanunhu, bio je 'Dux bellorum' (knez britskog plemena Powys) koji je uspio ujediniti sva plemena Brita i suprotstaviti se najezdi Angla i Sasa. Njegovo ime predstavlja zagonetku, ali Athumanunh je uvjeren da je ono zapravo složenica riječi dijalekta Brita i latinskog.
Dakle, radi se o riječi 'medvjed' (koji je bio ratni simbol plemena Powys). Tako je 'arth' riječ Brita koja označava medvjeda, a na latinskom to je 'ursus', pa ako ih se spoji dobijemo – Arthursus, odnosno po Athumanunhu – Arthur.
Dobro, što radi Athumanunh 'na dvoru kralja Arthura'? Athumanunh je tu kako bi napisao pravu mitološku ljubavnu priču, zapravo, prikazao 'ljubavni trokut' simbolom pada kraljevstva, a usput susresti se s Merlinom koji će mu odati još neke tajne, sjesti za Okrugli stol kao 'trinaesti vitez', pokušati pronaći 'Jezerkinje' koje čuvaju tajne Avalona, napisati kako je kralj Arthur zadobio slavni mač Excalibur, koje su sve zvijeri i magična stvorenja nastanjivale drevni Albion – Arthurovo kraljevstvo ...
Post je objavljen 15.02.2016. u 18:37 sati.