Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 06.02.2016.
Zagonetke Nazce
Cahuachi – mjesto gdje rijeka tone
Athumanunh je sada u svetom mjestu koje se naziva Cahuachi. Ono je sagrađeno davno prije (negdje oko 100-te godine nakon Krista). To je mjesto u koje hodočaste Naskanci kako bi odali počast i priznanje svojim svećenicima, ali i bogovima. Svetište je izgrađeno točno na mjestu gdje rijeka Rio Grande ponire da bi izvirala kao Rio Nasca.
Athumanunh je posjetio velikog svećenika imena Pisco Capac i objasnio mu svoj naum i što bi želio napraviti. Pisco capac nije imao ništa protiv, ponudio je hranu i smještaj Athumanunhu i njegovim hidalgo konkuerosima, ali mu je i objasnio da su tajnovite crte u pampi Nasce napravljene davno prije Inka i da on nikada nije razumio njihove stvarne namjene osim da su služile Nasca kultovima koji su nestali pojavom Inka za njihove vjerske obrede.
Dakle, Athumanunh se ovdje neće moći osloniti na pomoć drevnog znanja lokalnih svećenika, a vrlo brzo će i shvatiti da će mu to predstavljati malo veći problem. Athumanunh je odmah krenuo sa svojim mjerenjima i začudio se kako je brzo pronašao i izmjerio referentne smjerove za Zimski i Ljetni solsticij, otkrio je smjer Siriusa, a padom mraka uspio je izmjeriti i izračunati izlazak i zalazak zviježđa Plejada ...
Padom mraka Athumanunh je dugo u noć promatrao predivno nebo južne hemisfere, ili konstalaciju (skupinu Zvijezda stajaćica koje tvore neku figuru na nebu, a Athumanunh ih voli nazvati 'one koje ne znaju za umor'). Promatrajući tako noćno nebo Athumanunh je zapazio i dvije maglice koje se s ovog mjesta prekrasno vide.
To su Magellanovi oblaci, nama dvije najbliže galaktike koje će, baš u ovo vrijeme u koje je Athumanunh 'skočio' sa svojim Zvjezdanim vratima, opisati portugalski pomorac Fernau de Magellan zemljak Athumanunhovih hidalgo konkuerosa. Diveći se tako noćnom Južnom nebu Athumanunh će i zaspati, jer sutra ga čeka naporan rad ...
Naime, Athumanunh je 'detektirao' smjerove, pa mu ostaje samo pronalazak 'referentne točke' za određivanja smjera 'Naska crta', ali to će se pokazati kao nemoguća misija za Athumanunha. Kamo god će Athumanunh postaviti svoj azikut nešto se neće slagati, Athumanunhovi proračuni padat će redom, a sve poradi toga što upravo ove noći kad je promatrao i divio se Južnom noćnom nebu nije bio dovoljno pozoran ...
Nešto je Athumanunh previdio, a što je to bilo napisat će Vam u slijedećim danima kada će napokon otkriti i zapisati svoju teoriju o zagonetnim 'glifovima' i crtama Nasce ...
| < | veljača, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...