Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/enhu

Marketing

Tajna Okruglog stola 1

Vrijeme kada su padale kiše Shakazeye

Starom, ali još uvijek snažnom i moćnom rukom, general Panđa nježno pogladi Sonsyreyne duge crne kose, a njegov dubok i snažan glas zagrmi dvoranom: 'Predivna moja princezo, On je doista neobičan i zaigran poput dječaka, ja sam pomislio da Ga poznajem i da sam spreman predvidjeti sve Njegove vragolije, ali budem li živio još sto godina On će me uvijek nanovo iznenaditi! No, Ti doista jesi Ona koja je Svijetlog oka, daha svježeg jutarnjeg, Ti si ona koja rukom dodirne zvijezde i one tada zasjaje svijetlom milijuna zvijezda što obasjava vjetrovita prostranstva Sylenca …

O, Handrho, o, zaštitnice naša, mi Te se nikada nismo prestali sjećati! Sada se samo smiri, naspavaj, jer još malo i nestat će dan, a jutrom kada se probudiš ja ću te odvesti u prostranstva Sylenca i pokazat ću Ti gdje ćeš Ga potražiti ... pa ako su za Njega Tvoje suze nemoćne, za mene su poput bisera i ja im odoljeti ne mogu i …'

Stari Panđa nije mogao dovršiti svoju rečenicu, jer mu Sonsyreya poleti u zagrljaj i zamalo ga obori, jer taj se prekaljeni Vitez, iz doba kada je Svijet još uvijek bio mlad, tomu ipak nije nadao. Sva ushićena Sonsyreya je obećavala: 'Noćas ću ja Njemu ušetati u san, a sutra ću uzeti sve ono što mi srce bude htjelo. Noćas će se nebo Sylenca otvoriti i ja ću u Njemu probuditi čovjeka i zbog toga postat ću mu zauvijek draga … '

 photo ATHU ljubavni trokut.jpg

Sonsyreya vesela i sva izvan sebe od sreće kao da je lebdjela te se žurno uputi u dvornice palače Mynetonkha na počinak ostavljajući zbunjene Vitezove vjetra u Ledenoj dvorani.

Napokon, Panđa se trgne i upitnim pogledom prođe po svima okupljenim Vitezovima vjetra u dvorani. Poput iskri sudarali su se njegov pogled i pogledi ostalih Vitezova, a onda on nemoćno raširi ruke: 'No, što je!? Što gledate, zar sam gubav?' Najjači i najopasniji među njima i jedini koji je to smio izustiti, Zumah kroz smijeh reče: 'Eh, djedice naš, pa zar Ti nismo lijepo govorili da će ti Ona slomiti to staro srce, a ti nama neka samo šutimo. Šutjeli smo na tvoje traženje, a sada si se ti sam odao.'

Panđa se nakašlje: 'Ma nemoj, ti znaš što je meni slomljeno, bolje bi ti bilo iskoristiti ovo vrijeme kako bi se pripremio za igru kartama, a vi ostali razlaz! Prvom kojem primijetim taj cinični smiješak koji vam se ugnijezdio u kutovima usana pobrinut ću se da ga skinem onako kako to ja znam.'

Dvoranom se sada zaori gromoglasan smijeh. Onda nakon nekoliko trenutaka svi redom pozdrave Panđu i udalje se nešto tiho raspravljajući među sobom …

Oduvijek je Athumanunha zaokupljalo razmišljanje, a svu njegovu pozornost plijenio je jedan mali segment mitologije o kralju Arthuru i njegovim Vitezovima Okruglog stola. Bila je to tragična ljubavna priča, odnosno 'ljubavni trokut' Arthur – Guinever – Lancelot. Godinama je već Athumanunh uvjeren i siguran da je zapravo ljubav simbol pada moćnog kraljevstva, kralja i njegovih Vitezova.

Reyamanunha je pokušavala, pokušava i pokušavat će uvjeriti i uvjeravati Athumanunha da je to samo dokaz da je srce jače od razuma i da se to ponekad događa i samom Athumanunhu koji dužnost uvijek nadređuje osjećajima. Naravno, Athumanunh tada pokušava Reyamanunhu uvjeriti da se zapravo, kako god to ona tumačila, radi o jednostavnoj ljudskoj nevjeri i slabosti ... i svaki se put nađe u njezinoj mreži koju ona znalački uvijek ispreplete i Athumanunha dovede u pat poziciju ...

Dobro, bolje da se Athumanunh ipak vrati priči i pokuša pronaći ključ za dublje razumijevanje mita o kralju Arthuru ...




Post je objavljen 16.02.2016. u 20:03 sati.