'Ona strana vidljivog', čarobne i strašne Zemlje, 'gdje caruju istina i radost'
Koliko li je samo puta Athumanunh do sada napisao i zapisao 'o ljepoti mitoloških priča'? Od onih drevnih, najranijih, ili možda najstarijih po Athumanunhu, pa sve do ovih današnjih, ili modernih po Athumanunhu, svi putovi zapravo su isti i svi vode do istog cilja ... ali što je zapravo krajnji cilj?
Da li je doista krajnji cilj mitološke priče čovjekova (ljudska) svijest? Opetovano se uvijek iznova propitkuje Athumanunh u tišini 'brda na kojem plaču ptice' u sam smiraj dana kada se i posljednje 'enhu ptice' vrate u svoja gnijezda ...
Ako Athumanunh u priči o kralju Arthuru, Arthura doista doživi kao 'svijest' nije li onda Arthur zapravo simbol besmrtne duše čovjekove ... (malo će se Athumanunh prepustiti vodama filozofije drevne, one istinske, praiskonske, grčke ...) Kralj Arthur vlada kraljevstvom, dvorom, dvorjanima i vitezovima što simboliziraju duhovno savršenstvo, pa čak i božansko zapisat će Athumanunh.
Dakle, u Arthurovom moćnom kraljevstvu svi ideali čovjeka doista su stvarni, pa i sami snovi čovjeka postaju doista stvarni. Ako je to tako i ako vlada sklad i božanski praiskonski red Athumanunhu nije teško prepoznati 'filozofski trokut' drevnih mudraca i filozofa – trokut je to Nous (duh) – Psycha (duša) i Soma (tijelo). Duh je taj koji vodi dušu, ali duša treba tijelo ... i tu dolazi do prvog zapleta mitološke priče.
Arthur doista vodi dušu (Guinever), ali joj mora omogućiti da sama spozna i progleda, a to nikako ne smije silom. Nakratko će Vas Athumanunh podsjetiti da je 'mit zapravo ljudsko sjećanje', a Arthur je i Guinever, Lancelotu, ali i vitezovima Okruglog stola, pa i cjelokupnom kraljevstvu jednostavno 'početak i kraj', on je njihov 'sveti gral' i doista od njega za sve njih 'počinje i završava.
Arthur vidi što se događa, primjećuje osjećaje i odnos između Guinever i Lancelota, razumije svoje vitezove koji se stalno propitkuju 'gdje je gral' (a on im jednostavno stoji bliže nego li su i sami svjesni) i zato ne želi i ne može ništa konkretno poduzeti.
Arthur mora čekati da svi oko njega jednostavno 'sami progledaju, spoznaju i sjete se' ... Arthur od čekanja oboli, Guinever ode u samostan tražiti otkupljenje grijeha, Lancelot zamalo poludi od bremena izdaje Arthura što ga izjeda danonoćno, vitezovi Okruglog stola 'sveti gral' traže na pogrešnim mjestima, kraljevstvo propada, a Zlo likuje ...
Athumanunh tu vrlo lako primjećuje 'drugu nit' vodilju svake mitološke priče, a to je borba, odnosno rat. Rat je i u ovoj priči univerzalni obrazac, kao i u svakoj mitološkoj priči.
Dakle, po tko zna koji put 'Pravednici' se moraju izdići iznad postojećeg stanja i ako žele pobjedu 'Dobra' nad 'Zlom' morali su proći kroz iskušenja i prošli su, ali jedino otvorenom borbom čistim sukobom 'jedan na jedan' mogu se izboriti za svoju sreću koju su zapravo bespotrebno krenuli tražiti (naime sjetite se da se Athumanunh u prvom trenutku susreta s druidom Daraghom na trenutak 'razišao' s njim oko poimanja mirotvorstva)
Tu počinje priča o mudrom čarobnjaku (Merlin) koji zbog istih osjećaja kao i Athumanunh lako upada u 'zamku' predivne Morgane s kojom ljubuje (naime Morgana u početku nije zla, ona je samo žena kojoj je ljubav potrebna, ali ljubav je ovdje simbol 'pada' ... ), pravednom kralju i hrabrim vitezovima koji napokon spoznaju 'sveti gral' ...
< | veljača, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...