Marketing
Izgubljen Svijet 2
Pikti – 'obojani ljudi'
Vatra je svojim sjajem obasjavala okolinu i igrala se s tisuću lelujajućih sjena koje su neprestano treperile i ocrtavale se po okolnim kolibama. Okolo vatre sjedili su ratnici naoružani drvenim kopljima, štapovima i mlatovima. Nedaleko od njih sjedili su starci ogrnuti u kožnate ogrtače, a nešto malo dalje od njih sjedile su djevojke i djeca koja su se tiskala oko mlade, lijepe, crnokose djevojke koja je imala crvenu poderanu haljinu i nije se na prvi pogled, bar po odjeći, razlikovala od ostalih djevojaka.
No, njezina uredno češljana duga crne kosa, predivne plave oči u kojima su se stalno zrcalile suze koje nikako nisu htjele poteći, ipak su je činili drukčijom od ostalih djevojaka iz sela. Pjesma koju je ona tiho pjevala, djeca su napeto slušala, ali ne samo djeca, pjesma je bila tiha najtiša, nježna najnježnija, a pjevala je o dalekim snježnim zemljama i nikako nije mogla biti iz ovih divljih krajeva.
Nekoliko dječaka u trku se bacilo na koljena u prašinu pored crnokose djevojke glasno moleći: 'Pričaj nam o tim divnim zemljama, pričaj nam o tim hrabrim ratnicima, o pričaj nam 'Jutarnja roso toplih mora' … 'Crnokosa' se na trenutak osmjehne i uputi pogled prema starcima koji joj dostojanstveno klimnu glavama, a ratnici joj se više približe ne bi li i oni čuli priču.
Onda je 'crnokosa' započela svoju priču:
'Tamo negdje, negdje na dalekom sjeveru … Tamo gdje se rađa 'Sjeverna zvijezda' i gdje mora oplakuju obale zemlje u kojoj rastu i mirišu najljepši srebreni borovi. Na ponosnim i snažnim konjima mirno jezde predivnim ledenim dolinama najbolji ratnici koje je vrijeme ikada zapamtilo.
Svake bi se oni godine, kada snijeg snažno pritisne led i zauvijek mrazem okovanu predivnu dolinu tišine, dolinu Sylencha, okupljali u velikom broju. Pale oni tada svoje neobične vatre u krug i sjedaju okolo njih ogrnuti u svoje plave ogrtače, pozorno promatrajući snježne vrhove visokog Wyghenha.
Danima tako oni strpljivo čekaju, a noćima pozorno osluškuju šumove noći koje izgleda samo oni i čuju. Promatraju nemirnu igru plamtećih vatrenih jezika vatri koje su, a opet tko li samo to zna, ali izgleda da ipak samo oni znaju i razumiju, zapalili u krugovima.
Snažni su to ratnici napadači, teško oklopljeni i naoružani, ratnici koji ne poznaju strah ...'
Pikti ('oslikani' ili Athumanunh je zapisao u svoju bilježnicu 'tetovirani' ljudi) činila su plemena u konfederalnoj zajednici na području današnje istočne Škotske u vrijeme mlađeg željeznog doba po Athumanunhu. Pikti su za sebe vjerovali da su drevni Kelti, a Athumanunh će se s time i složiti.
Dakle, Athumanunh 'luta' mračnim šumama 'Pictlanda' (današnje Škotske) i nekoga traži ... traži 'crnokosu' djevojku, bajnu princezu Toplih mora Južnih i poradi nje upustit će se u bitku s 'tetoviranim ratnicima, ali i ratnicama' ...
Prvi Athumanunhu vrlo važan nauk je to što je upoznao 'tartan' (običan pokrivač napravljen od vune kojim su se ogrtali i od hladnoće štitili ljudi ovih divljih predjela). No, Athumanunha zapravo nije ovamo 'privukao tartan', već nešto sasvim drugo, a to su zagonetni znakovi i simboli uklesani u kamenje postavljeno diljem Pictlanda. Malo će se Athumanunh pozabaviti tim 'enigmama u kamenu' ...
Post je objavljen 12.02.2016. u 22:01 sati.