Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 24.02.2016.

Magla Avalona 2

Morigana – trostruka božica

Morigana je božica ptica siva vrana, ili crni gavran i predstavlja 'zatvoreni krug života'. Ona je 'početak' (rođenje) i 'kraj' (smrt). Pojavljuje se u aspektu 'trostruke' božice kao Anand, Badb i Macha, ili možda bolje kao Anand, Danand i Morrigan. Bilo kako da bilo, pogleda li Athumanunh u staru knjigu svoju to jednostavno mora biti 'plodnost' (djevojka), 'zrelost' (žena, majka) i 'starost' (starica, baka).

Bilo da je iz mitologije Kelta, pa pripada drevnom plemenu Danu i družica je 'dobrom bogu' Dagda, ili je iz nešto kasnije mitologije stare Irske, ona je božica rata, osvete, zastrašujuća i vrlo moćna, može mijenjati obličje (tjelesni izgled), a svoje štovatelje štiti maglom.

Morigana je i božica smrti pa joj je posvećen festival kojeg Kelti nazivaju Samhain, a Athumanunh bi ga preveo kao 'tamnija polovica godine' točnije kao doba između jesenskog ekvinocija i zimskog solsticija, a to je zapravo 'zima'. Druidi su joj posvećivali biljku pelin te drvo tise i vrbe, a 'vlasnik' je mnogih etimoloških imena poput: 'Velika kraljica', 'Fantomska kraljica', 'Noćna mora' ...

Pojavljuje se kroz razne mitologije pod imenima Morrigu, Morgane, Morrighan i Morgana ... a sadrži i dva snažna arhetipa poput starice i ratnika. Tako je kao starica zapravo vrlo mudra žena puna osjećaja, sućuti i moći iscjeljenja. No, ljudi su se oduvijek bojali (oduvijek nepotrebno, a još i danas ne mogu prihvatiti pametne inteligentne žene) mudrih žena te su ih nazivali vješticama i te su žene nepravedno ponekad i životom plaćale svoju stečenu mudrost i znanje ...



Kao ratnik (ratnica) Morigana je izuzetno opasna i okrutna, sigurno nosi krvavu pobjedu na bojnom polju, a kasnije se kao vrana hrani mesom poginulih ratnika. Gotovo uvijek ide prva i štiti svoje štovatelje i pratitelje, njihove, ali i svoje interese i pri tomu je spremna olako žrtvovati etičke principe za pobjedu ...

Eh, sada, 'trostrukost' ove božice Athumanunh lako prepoznaje i u mitološkoj legendi o kralju Arthuru. Dakle, kćeri Igraine, polusestre Arthurove, redom su: Morgana, Anna i Elayn. Sve tri udane su protiv svoje volje za moćne kraljeve, ali svoje moćne supružnike uopće ne vole ... njihovo nezadovoljstvo ljubav pretvara u izdaju i prevaru, a svojim intrigama i incestima jednostavno 'proizvode' Zlo ...

Athumanunh 'prateći' zločestoće ovih božica, starica, žena, djevojaka, čarobnica, vještica, sve redom ljepotica, stalno 'upada' u nevolje poput ostalih iz priče, a svaki put ga doslovno 'izvače' njegovi Vitezovi vjetra (njihova su srca vatrena, a sjene su im ukrale Hladne vatre na bojnom polju Herofahla kada su napušteni i izdani od mitskih vila Charyzmhy koja su poradi toga zauvijek proklete kod Okolnih naroda koji su tek stasali u Hrabre narode, sve dok se nije pojavila Ona ... Handrha, nazvali su je i proglasili zaštitnicom svojom ...)

Dakle, zašto Morgana ne može proniknuti u srca Vitezova vjetra, pa najvjerojatnije zato što ih štiti moćna Handrha. zašto Morgana ne može potaknuti nikoga od Vitezova vjetra na izdaju, (to pak Vitezovima Okruglog stola čini stalno) pa valjda zato što su Vitezovi vjetra svoju Tajnu otkrili i vidjeli u noći Tanghatanunha.

Napokon, Athumanunh će zapisati da se 'žene Avalona' jednostavno bore za vlast! Zašto bi Vivian, teta od Morgan, a koju Morgan voli više od vlastite majke Igrain, moćna Velika svećenica Avalona, a možda po Athumanunhu i jedna od Dama iz Jezera, upoznala Morganu i ostale nećakinje s Tajnom Velike božice Avalona, a istodobno bi i pomagala pravednom Arthuru i Vitezovima Okruglog stola ...

E, tu Tajnu maglovitog Avalona Athumanunh još uvijek traži ... u ovoj priči sve do trenutka kada se Civilizacijska vrata ne otvore i potaknu Athumanunha na novi 'skok', u novu priču, neke druge drevne ili stare mitologije ...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...