Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 04.02.2016.

'Zvijezdana vrata' ili 'Kotači Znanja' 9

Jedan – nula – jedan – nula – deset ... tup – tum – tup – tum – tutum

Hoće li ipak razumjeti što smo im poslali, hoće li shvatiti poruku, hoće li je možda krivo protumačiti? Promišlja Athumanunh tako kad proučava 'ploču Pioneera 10' ... Da, jedina namjena ploče bila je poslati slikovnu poruku izvanzemaljskoj inteligenciji:

'Mi smo ljudi s planete Zemlja i nalazimo se tu!' Mi smo zdrava, vesela, miroljubiva i znatiželjna civilizacija! To bi trebali pročitati i dakako razumjeti 'oni' kojima je poruka namijenjena, a na ploči se nalazi i jednostavna pomoć u obliku molekule vodika (vodik je najrasprostranjeniji element u Svemiru). Athumanunh razumije i slaže se da to mora biti 'univerzalni kriterij', a onaj koji ga pročita (ako je i samo malo 'potkovan' znanjem o molekulama) mora shvatiti da je to molekula vodika čija je valna dužina 21 cm (kod fine hipertranzicije) ...

Ako to ne uoči i shvati, možda mu može pomoći binarni kod koji određuje visinu žene na slici. Naravno, ako razumije binarne brojeve i zna ih pretvarati u prirodne cijele brojeve. Dakle, mora uočiti da je to binarni broj 1000 ili cijeli broj 8, a kako je valna dužina vodika 21 cm mora bi to shvatiti i pomnožiti ova dva broja (8 x 21 = 168). To bi trebala biti neka prosječna visina žene (bila je 1972. kada je poruka poslana, djevojčice koje su se tada rodile danas su već sigurno mame, a neke i bake ... Njihove kćeri više su od njih barem za dva centimetra, pa ako im unuke porastu za još dva ... izračuni nekog tko je i protumačio dobro kod neće se slagati)

Ne događa li se to stalno Athumanunhu, koji kod mjerenja drevnih dužina, visina, udaljenosti ... pravilno protumači kod, ali on se ne uklapa ... Zato je Athumanunh morao i mora mjeriti 'drevnim mjerama' koje onda slobodno pretvara u ove današnje.

No dobro, nadalje na ploči se zorno vidi četrnaest 'pulsara' (zvijezde koje Athumanunh naziva 'svemirski svjetionici') koji su dosta dobro raspoređeni i kodirani binarnim kodovima koji se lako pretvore u brojeve i zbog njihovog stalnog opetovanja onaj koji čita morao bi zaključiti da se zapravo ovdje radi o vremenskim intervalima.

Napredna civilizacija ovo će lako shvatiti i prepoznati ove 'galaktičke satove', sigurno će ih i pronaći, pa još ako primjeni triangulaciju sve će biti razumljivo. Dodatni slikovni prikaz našeg Sunčevog sustava još bi mu više trebao stvoriti razumljivu sliku odakle potječe letjelica i poruka na njoj. No, ovdje opet može doći lagano do zbunjenosti!

Naime, Athumanunh zna da danas čak tri planete imaju 'prsten' oko svoje osi, a vrlo je vjerojatno da postoji i deseti planet koji mi još nismo otkrili, ali postoje 'čvrste sumnje'.



Athumanunhu ipak nije razumljivo zašto na slici nismo poslali i naše malene, našu djecu, ako smo već slali 'tatu i mamu', zašto smo ih slali bez odjeće kad smo taj najprirodniji način odavno zamijenili odijevanjem ... no dobro, možda to i nema veze, ali sve su to sitnice koje će možda dodatno zbunjivati nekog 'Athumanunha u budućnosti' ...

Podignuta desna ruka u znak pozdrava i miroljubivosti ni danas u svim kulturama ne znači to, pa je u pojedinim kulturama to zapravo znak agresivnosti. Athumanunh se nada da oni koji je pronađu neće je shvatiti kao našu prijetnju već našu miroljubivost i prijateljstvo ... hm Athumanunh je vidio zastrašujuću divotu bitke, zna što je rat i kao do istog dolazi radi banalnijih stvari ... ali dobro.

Naša poruka putuje prema točno određenoj zvijezdi gdje bi trebala stići za milijardu godina, a da li će je netko prije presresti (srušiti možda), tko zna, pa ako i pošalje nekakvu ekspediciju u inspekciju hoćemo li mi baš tako izgledati? ... hoće li naša civilizacija još uvijek cvasti?

Dobro, Athumanunh nikoga nije želio rastužiti ili uplašiti, a sve ovo trebalo mu je samo za priču u kojoj želi otkriti zagonetku Nazca doline u kojoj bi Athumanunh (iako možda superioran intelektualno nad tim drevnim graditeljima) ako ne bude pozoran, lako mogao protumačiti kod, a time i cijelu poruku koju nam zagonetno, ali uporno upućuju 'oni koji su za nas već odavno mrtvi', a kada su je 'pisali' mi za njih još uvijek 'nismo ni bili rođeni' ...

<	veljača, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...