Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 19.02.2016.
Tajna Okruglog stola 4
Camelot – savršeni svijet
Lancelot je Arthurov najmoćniji, najbolji, najsnažniji vitez – prvi vitez Okruglog stola, krajnje odan svom kralju, a na kraju ga ipak izdaje. Naime, zašto Arthur ne može bez Lancelota, kad je već spoznao prijevaru i izdaju zašto je ostao radije posramljen i ne djeluje?
Ovdje Athumanunh i dalje lako iščitava logičan slijed filozofskog (ljubavnog) trokuta. Dakle, sva snaga duha očituje se u materiji (tijelu), pa stoga nema duha bez tijela (materije), ali vrijedi i obrnuti red ... Nigdje kao u ovoj mitološkoj priči nije zornije i vidljivije opisan prioritet odlučivanja koji se temelji na kriteriju prolaznosti.
Guinever i Lancelot doista su došli sami do spoznaje da je njihov izbor zapravo doveo do raspada dvora (nestanka savršenog svijeta), pa stoga oboje pate i vraćaju se Arthuru u trenutku kada su mu najpotrebniji – u trenutku borbe 'Dobra' sa 'Zlom'.
Galahad, najčišći (bezgrješni) među vitezovima Okruglog stola napokon pronalazi 'sveti gral' spoznajom da je to zapravo njihov voljeni kralj Arthur. Kada se ti događaji u mitološkoj priči poslože onda 'Zlo cvili u grču', a 'Dobro likuje'.
Dobro, svaka mitološka priča mora imati i nekoga tko je zločest. U ovoj priči 'zloća' je 'rezervirana' za Morganu (Athumanunh će rabiti ovo ime, a postoje još slijedeća imena: Morgan, Morgen, Morgaine, Morgain, Morgant, Morgane, Morge, Morgu ...) Ona je zapravo Arthurova polusestra po majci.
Morgana je za Athumanunha simbol mistike i opasnosti, Athumanunh je nikada ne bi stavio u službu Zla, a to ga je i zamalo 'koštalo' u ovoj priči (sreća po Athumanunha što su Vitezovi vjetra ostali usredotočeni, budni i pozorni). No, dobro, dakle, Athumanunh će zapisati da je Morgana zapravo 'nužno zlo', možda ipak bolje 'lijepo zlo'.
Zašto odjednom Athumanunh taj mitski pravednik i stari heroj bez imena dvoji o 'zloći' Morgane?! Naime, Athumanunh je sasvim siguran da je cjelokupni kaos izazvala upravo Morgana koja zaista ima veliku moć. No, Athumanunh 'detektira' još jednu čarobnicu (vješticu, ali budite pozorni i prisjetite se tko je po Athumanunhu vještica), a to je Camille!
Naravno, Athumanunh je ovdje opet nesvjesno zakomplicirao priču i sada mora skrenuti na trenutak i priču Tajne Okruglog stola dopuniti pričom o 'jezerkinjama' (Dame iz Jezera), devet sestara Avalona ... no, najprije zaključak stare priče i uvod u novu maglovitu tajnu Avalona:
Što ako je Arthur doista bio samo sadašnjost savršenom svijetu Camelota? ... Tko je zapravo budućnost? Nije li to zapravo kraljica čiji je kralj dostojanstveno, hrabro i viteški pao na bojnom polju nakon uspješne pobjede nad Zlom i neće li nakon njega kraljica nastaviti vladati nad tim savršenim svijetom gdje opetovano Dobro prožima kraljevstvo ... no, ovaj puta kraljica je spoznala Zlo i prigrlila Dobro, pa će nastaviti vladati pravedno, otvoreno u snazi, milosti i velikodušnosti ...
| < | veljača, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...