Marketing
Izgubljen Svijet 1
'Oni koji poznaju hrastovo drvo'
Priča koju priča Athumanunh zapravo započinje pričom Daragha kojom on želi Athumanunhu objasniti u kakav je Svijet stigao i kakvi odnosi vladaju u njemu. Tako Athumanunh saznaje da su druidi učeni ljudi, a najčešće su bili svećenici, učitelji i suci u drevnim plemenima Kelta.
No, pored ovih svojih temeljnih dužnosti druidi su se bavili i filozofijom, bili su savjetnici i mađioničari, izučavali su astronomiju, bavili se alkemijom, ali i metalurgijom ... Jednostavno rečeno bili su znanstvenici svojeg vremena, a bili su i gorljivi mirotvorci.
(Upravo po ovom pitanju, pitanju mirotvorstva, 'razišli' su se u prvom trenutku susreta Daragha i Athumanunh. Naime, Athumanunh je vidio 'zastrašujuću divotu bitke' i čuo je 'buku' koja se stvara nakon što ratnik padne na bojnom polju, pa su njegovi stavovi o mirotvorstvu bili malo različitiji od stavova Daraghe.)
Druidi su bili politeisti, ali se njihovo religijsko shvaćanje protezalo i na neke oblike animizma, punu pozornost posvećivali su prirodi, ali i nebeskim tijelima poput Mjeseca, Sunca i Zvijezda. Izuzetno su štovali drveće poput jabuke, breze, jasena, johe, vrbe, gloga, lijeske, borovnice, tise, bazge, topole, bršljana, imele i hrasta.
U starim i mračnim hrastovim šumama najčešće su tražili imele koje su rasle na hrastu i tu bi se onda skupljali i svoja znanja prenosili usmeno (rijetko bi kada nešto zapisali). Dijelove šuma, manje šumarke, vrhove brda, ali i potoke, pa čak i jezera proglašavali su svojim svetištima.
Izbjegavali su graditi hramove (Stonehenge je zagonetna iznimka) i radije su izabirali prirodne pećine i jame. Vatra im je bila božanski simbol (čak nekoliko božanstva) i često su je povezivali sa Suncem, te je rabili u tajnim obredima pročišćenja. Najveća sramota i kazna bila im je izopćenje iz zajednice.
Druga zajednica druida bili su bardi koji su se bavili poslovima glazbe, pjesništva, lječenja, proricanja, vračanja, ali i poslovima istraživanja (Athumanunh bi zapisao – detektivi svoga vremena).
Treća zajednica bila je ona koja se bavila 'vještičarenjem'. (Ovdje kod vještičarenja Athumanunh mora povući jasnu granicu, a to je da ne bi trebalo pomiješati vještice iz doba druida i one koje će se kasnije 'etiketirati i pečatiti' mnoge nesretne žene (ali i muškarci) u bezveznom i suludom progonu u nekom drugom vremenu. No, dobro bolje da se Athumanunh vrati natrag u vrijeme druida.
Za kraj ove kratke priče o druidima Athumanunh bi želio naglasiti da bi trebalo biti dosta pozoran kod raspoznavanja žena druida i ratnica divljih Pikta. Prirodna ljepota jednih i drugih lako može prevariti, ali Athumanunh (lisac stari pronašao je način kako bi ih razlikovao) možda napiše nešto i o tomu ...
Post je objavljen 11.02.2016. u 21:30 sati.