Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 11.02.2016.
Izgubljen Svijet 1
'Oni koji poznaju hrastovo drvo'
Priča koju priča Athumanunh zapravo započinje pričom Daragha kojom on želi Athumanunhu objasniti u kakav je Svijet stigao i kakvi odnosi vladaju u njemu. Tako Athumanunh saznaje da su druidi učeni ljudi, a najčešće su bili svećenici, učitelji i suci u drevnim plemenima Kelta.
No, pored ovih svojih temeljnih dužnosti druidi su se bavili i filozofijom, bili su savjetnici i mađioničari, izučavali su astronomiju, bavili se alkemijom, ali i metalurgijom ... Jednostavno rečeno bili su znanstvenici svojeg vremena, a bili su i gorljivi mirotvorci.
(Upravo po ovom pitanju, pitanju mirotvorstva, 'razišli' su se u prvom trenutku susreta Daragha i Athumanunh. Naime, Athumanunh je vidio 'zastrašujuću divotu bitke' i čuo je 'buku' koja se stvara nakon što ratnik padne na bojnom polju, pa su njegovi stavovi o mirotvorstvu bili malo različitiji od stavova Daraghe.)
Druidi su bili politeisti, ali se njihovo religijsko shvaćanje protezalo i na neke oblike animizma, punu pozornost posvećivali su prirodi, ali i nebeskim tijelima poput Mjeseca, Sunca i Zvijezda. Izuzetno su štovali drveće poput jabuke, breze, jasena, johe, vrbe, gloga, lijeske, borovnice, tise, bazge, topole, bršljana, imele i hrasta.
U starim i mračnim hrastovim šumama najčešće su tražili imele koje su rasle na hrastu i tu bi se onda skupljali i svoja znanja prenosili usmeno (rijetko bi kada nešto zapisali). Dijelove šuma, manje šumarke, vrhove brda, ali i potoke, pa čak i jezera proglašavali su svojim svetištima.
Izbjegavali su graditi hramove (Stonehenge je zagonetna iznimka) i radije su izabirali prirodne pećine i jame. Vatra im je bila božanski simbol (čak nekoliko božanstva) i često su je povezivali sa Suncem, te je rabili u tajnim obredima pročišćenja. Najveća sramota i kazna bila im je izopćenje iz zajednice.
Druga zajednica druida bili su bardi koji su se bavili poslovima glazbe, pjesništva, lječenja, proricanja, vračanja, ali i poslovima istraživanja (Athumanunh bi zapisao – detektivi svoga vremena).
Treća zajednica bila je ona koja se bavila 'vještičarenjem'. (Ovdje kod vještičarenja Athumanunh mora povući jasnu granicu, a to je da ne bi trebalo pomiješati vještice iz doba druida i one koje će se kasnije 'etiketirati i pečatiti' mnoge nesretne žene (ali i muškarci) u bezveznom i suludom progonu u nekom drugom vremenu. No, dobro bolje da se Athumanunh vrati natrag u vrijeme druida.
Za kraj ove kratke priče o druidima Athumanunh bi želio naglasiti da bi trebalo biti dosta pozoran kod raspoznavanja žena druida i ratnica divljih Pikta. Prirodna ljepota jednih i drugih lako može prevariti, ali Athumanunh (lisac stari pronašao je način kako bi ih razlikovao) možda napiše nešto i o tomu ...
| < | veljača, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...