Dvorci, crkve i stari gradovi
02.02.2021., utorak
Svetice samostan i crkva
|
Svetice samostan i crkva Blažene djevice Marije Treći je samostan koji u kronološkom vremenu podižu pavlini na području karlovačke okolice: Petrovac na Petrovoj Gori,Kamensko i ovaj na Smolčem vrhu na putu između Karlovca i Ozlja. Položaj ovog samostana i pripadajuće crkve dominira ovim krajem,odnosno podbrežjem ozaljske okolice.Takav položaj određuje isto tako da će ovdje u miru i tišini nastati samostan.Na tom su terenu prije bile 3 kapele: Bl.Dj.Marije,koja jest osnova ove crkve,kapela svete Margarete, i treća svete Katarine – za nju E.Laszowsky piše 1902 godine da su joj se još pred par godina vidjeli ostaci temelja.Po ovim trima kapelama dobio je taj Smolču Vrh i ime „Svetice“. Stara je kapela Bl.Dj.Marije uklopljena u novu crkvu koja se stisnula uz samostan,a uokolo nje podignuta su dva krila samostana.Samo mjesto u doba gradnje pripadalo je obitelji Zrinski,koja nasljeđuje ozaljski i dubovački posjed,darovnicom i oporukom,nakon smrti 1577 godine Stjepana Frankopana Ozaljskog,te je kako kažu zapisi i tamo pokopan : u crikvi blažene Dive Marie na Smolcu vrhu,ka se zove Svetice. Njegova sestra Katarina,majka njegovih nećaka Nikole ,Petra i Krste Zrinskih,darovala je već ranije ovu zemlju glagoljašima,koji su se i brinuli za ove tri crkvice-kapele.Za gradnu ove crkve najviše se pobrinuo biskup zagrebački Petar Domitrović,skrbnik maloljetnih Zrinskih,koji je bio više sklon pavlinima nego li glagoljaškim popovima.2 srpnja 1627 godine pavlini su po biskupu uvedeni u posjed,Njegov prvi prior bio je poznati pisac hrvatsko-latinskog rječnika Ivan Belostenec.Položaj i budućnost pavlina odredio je Petar Zrinski,koji je uredio svoje nasljedne odnose s bratom Nikolom i na molbu priora,posebnom poveljom 19 lipnja 1640 potvrdio osnutak i dogradnju crkve.Godine 1699 zadesi crkvu i samostan velika nesreća,strašan potres,koji je ovaj kompleks gotovo porušio.Odmah nakon počelo se sa obnovom.Mnogi okolni plemići izdašno su pomagali obnovu,a ističe se Barbara Sidonija-rođena grofica Peranska koja je dala svotu od 2000 forinti.Ona oporukom isto tako ostavlja ovim pavlinima i svoj posjed Trešćeno,a samu crkvu i samostan obdari bogatim darovima.do 1707 godine bilo je sve obnovljeno ,međutim je crkva dograđivana i proširivana do 1717 godine i to sada u baroku.Građa je bila od od dvije porušene kapele Sv.Margarete i sv.Katarine. Bakrorez iz 1730 godine pokazuje nam izgled i samostana i crkve.Samostanski je sklop bio gotovo pravilan zatvoreni četverokut.Pred pročeljem crkve i samostanske zgrade bilo je malo ograđeno dvorište.Južnu stranu samostana pokrivala je crkva,kojoj je uz južnu stranu portala prigrađen visoki zvonik s baroknom kapom.I takva nas dočekuje sve do vremena kada je pavlinski red ukinut 1786 godine.Posjed samostana je zaplijenjen u korist vjerozakonske zaklade,a arhiv iste odnesen je u Budimpeštu,kasnije je vraćen.Osnutkom župe 1809 godine postaje ova crkva župnom. Vrijedna je riznica pokretnog inventara što su ga prikupili ,oslikali ili svojim rukama napravili pavlini. Crkva ima i mnoštvo kripti,u kojoj se osim imena ,čuva i nalazi hrvatska povijest,sa istaknutim ličnostima onog doba,a koji su željeli biti upravo ovdje pokopani.Ivan Šubić Peranski,Janko Peranski,Barbara Sidonija Peranska-Delišimunović,Kristofor Zmajlović,Ivan Oršić Slavetički,Franjo Thausy i žena mu Barbara Bedeković,Ivan Babonožić.Uz izuzetno vrijedne oltare nalazimo i propovjedaonicu,korske klupe,orgulje,crkveno posuđe,odijela i kipove.Tu su ostavili svoja najbolja djela Ivan Ranger i Gabrijel Taller.Spomenimo i natpise MONASTERIUM HAC ORDINIS SANCTI PAULI EREMITAE AD HONOREM DEI GENITRICIS BEATISSIMAE VIRGINIS MATRIAE SINGULARIS PATRONAE AE PROTECTRIS EIUSDEM SACRI ORDINIS ERECTUM POSITUMQUE ANNO 1627 EST (Samostan je ovaj reda sv.Pavla pustinjaka u čast Bogorodice Bl.Dj.Marije,posebne pokroviteljice i zaštitnice ovoga svetoga reda podignut i uspostavljen,godine 1627) Samostan i crkva nisu samo najvredniji spomenici graditeljstva i vrhunske barokne umjetnosti ovog ozaljskog kraja,nego su isto tako i središte iz kojeg se širila umjetnost i kultura na bližu i daljnju okolicu,možemo slobodno reći po cijeloj Hrvatskoj.     Oznake: Svetice Ozalj |
