Dvorci, crkve i stari gradovi
18.11.2017., subota
Križ
|
Prigrlio se taj dio Moslavine već Zagrebu,pa se naoko čini da su se Moslavci pogospodili i hteli bi biti dio tog metropolisa,no,oni se nikad nisu dali dalje od svoje Moslavine,pa makar i mnogi od njih se rasuli po svetu.Stislo se to malo mjesto na uzvisini,kao mali orao,samo je malo prikrilo svoje perje,no,kad se nađete tamo,ustvari shvatite kako skrivaju svoje dragulje,pa se boje pinčiti da im to blago netko ne ukrade. Prošlo je i tuda svašta i svačega kao i u ostatku Hrvatske,premda je bilo malo i pošteđeno nasilja i krvi koja se prolila po ostalim puno istaknutijim područjima,pa se ovako naizgled pričinjava,da je sve to skupa ostalo na kupu,još od onih davnih templara,koji su nedaleko odavde digli svoju znamenitost u Čazmi. Sedim doma u tišini i sve me svrbi na sve strane mog raskošnog badi ( engleski je uvijek dobro došao u našem društvu ,da se vidi kako znaš,a i po onoj staroj koliko jezika natucaš toliko vrediš),pa si onako pritajeno mislim,Bože dragi pomozi da nekud zgibam.Upalim tv,odem na wc,popijem vode,pa krug mršavljenja po stanu,poberem veš,pogledam makinu za suđe,pa krug i red vode i wc-a,pa baci oko na tv i tako jedno sat vremena,a onda zavapim,ja negde idem,jer nemrem više zdurati ovo. ... ....“Pogle logiku,sedimo doma,vrtimo se ko na ringišpilu,ajmo nekam se provozati,vreme curi,a mi na mestu,a toliko je lepih stvari na svetu još za videti......“ – okretanje očiju,polako dizanje s kauča koji život znači i ....“pa dobro,idemo“! Sedamo u auto,vozimo se zagrebačkim ulicama,napredujemo prema istoku grada,već eto prolazimo Šveđane,naplatne kućice su pomaknute dalje,sve se mijenja,ja kunem i prigovaram kao i uvijek,kak se sve tak brzo menja,da više niti rodnu grudu nemrem pohvatati.Starački nostalgično!!! ...“ daj pogle,prosim te lepo,pa ovde su bile krave zadnji put kad sam prošel,a danas vašar za prodaju svega i svačega,pa jebemti,jel bu nekaj ostalo i deci,da uživaju barem u travi,ak niš drugo.A viš kak sam bil blesav,mislil sam da bu uvek tak i nisam slikal,a danas je to povijest...“ – šutnja sa strane. Luđaki noriju prema Bosni ili Srbiji,a ja jedva čekam skretanje u dobro poznati kraj,za kojeg sam eto intimno vezan već 25 godina,mada ne odem često na tu stranu.Uvijek mi je nekako drago kad se vratim.Sećanja na zimu i letnje gume,kad sam se na jednom zavoju okrenuo ko Čak Noris za 360 stupnjeva i ostao eto živ,valjda je dragi Bog rekel ovak – dečec još ni tvoje vreme,ostavljam te da se jenput setiš ovoga svega..... Bežim kroz Ivanić,prolazim Kloštar Deanovec i skrećem prema Križu,prema Vojnom Križu kako se zvao negde do 1946 godine,a od davnima još od 16 stoljeća kada je i dobio ime,zbog plaćenika koji su se ovde naselili,a u utvrdi koja se spominje,kao „omanji kaštel“ na rubu Vojne Krajine. No,nije samo tako lako zaobići sve,pa tako podaci spominju i župu,i to od onih nekako slavnih godina kad sve počinje u 14 stoljeću i to 1334 kada nastaje cijeli niz tih župa po hrvatskoj.Nekada su tu gazili templari,pa se spominje i neka mala crkvica njihova,koja će kasnije prerasti u baroknu čaroliju,a nosi ime slavno Svetoga Križa,po kojem je to mesto i dobilo ime.  Nećete mi možda verovati na reč,da se radi ovdje o sjajnom baroku i zaista vrednoj građevini najbolje očuvanoj još od srednjeg vijeka. U staroj je crkvi u 18 stoljeću,točnije se spominje godina 1714 izgorio glavni oltar,pa je dobio novi ukras sa drvenim skulpturama i koje se zbrajaju u jedne od najvrednijih u Hrvatskoj godine 1720,kad je i crkva i barokizirana.U samoj crkvi spominju se i diče i zlatarskim predmetima iz 18 i 19 stoljeća,pa je zaista vredno ju videti i nemojte štediti vremena niti truda a i ono malo goriva provozati se i upoznati i ovu hrvatsku Miss..... Oznake: sveti Križ |
