Dvorci, crkve i stari gradovi

26.05.2019., nedjelja

Plomin

Svi ti mali istarski gradići raštrkali se okolicom i kao da se igraju skrivača,svaki se baš od njih popeo visoko i samo gleda malim očima odakle će krenuti igra i hoće li ih tko pronaći brže ili sporije.Upravo je takva i okolica,zelena,pomalo štura,kamena puna šuma i zakutaka koje samo dobro oko promatrača ili putnika ako se dobro koncentrira može vidjeti.I tako je volim zamišljati svoja putovanja i Istru.Ne želim krenuti krivim putem politike i moći bogatstva te Istre,kao jedne od najbogatijih regija Hrvatske,nego ju gledam samo onako romantično,baš tako kako i meni usmjerava put.Svakog od tih malih gradića,da ih ne nabrajam posebno, krase male ili velike kuće,stisnute radi topline juga ili bure jedna uz drugu,grle se u mraku ,tračaju danju.Krase ih i zvonici,i freske za koje se poneki put i pitam zašto baš ovdje?! Što je nagnalo majstora upravo ovdje da oslika ova čudesa i ostavi ih za one kasnije?!Možda upravo taj cijeli krajolik budi maštu boja i šarenila,budi i pobožnost,budi interes sveopći upravo onoga koji se nađe na tim putevima starig gradova,crkvi,kapela,grobova sa velikim imenima,jer se za Istru oduvijek borilo,kao za ženu kojoj je suđena ona upravo ljubavna tragedija kakve velike opere ili kakvog velikog epa.
Ja ću ipak krenuti nekako od početka,jer sam vezan za Kvarner,pa kad se krene od Opatije,na samoj ,recimo to tako ,granici Istre,na samoj cesti,na maloj uzvisini,sa prekrasnim pogledom,nekako ipak u nizini,stoji Plomin,kao grad duhova,ali ipak sa nekoliko duša.Auti prolaze tuda,brzina je ,vrućina,ljeto prži,ali kad skrenete s ceste od Rijeke na mali parking,kao da sve to zajedno ostavite iza sebe, i uđete u neku drugu dimenziju života,neku paralelu,spokoja i mira.Od antike je ovdje,i upravo na toj antici nastaše kasnije crkve ,dvorci i kapele.Na stupovima i lukovima,zapuštenih kuća stoje grbovi plemenitih obitelji,kojima nestade traga,samo se povijesno još pišu,upravo po toj ukrasnoj fasadnoj heraldici.
Dobro je napravljen njegov položaj,s istoka i zapada prilazi se cestom,a dolje je more i pogled na Kvarner,na otoke Cres,pa kao da vabi stranca da stane i pogleda.Dominiraju gradićem dva zvonika,starije i mlađe crkve Jurja.Kad uđete i vidite toliko ljudskog truda i muka u kamenu danas prepuštene nepovratu povijesti,obuzme vas tuga,Palače raskoši,danas oronule sa samo ,kako sam i prije napisao,grbovima nekad slavne arhitekture.No,ipak vas neka ruka vodi po tim uskim uličicama sve dalje i dalje i ne da vam mira dok i zadnji kamen ne vidite.Na samom kraju čeka vas rimska ostavština,stare utvrde i crkva sv.Jurja,na čijem zidu ,pored antičkog reljefa stoji i glagoljaški natpis iz 11 stoljeća,za kojeg se tvrdi da je stariji i od Baščanske ploče.U toj crkvi isto tako nedavno je otkrivena vrlo vrijedna freska,iz 15 stoljeća,rad njemačkog majstora Alberta iz Konstanza s Bodenskog jezera,a koji nije samo ovo oslikao,nego i nekoliko crkava i crkvica diljem Istre.
Kreneš kraju,put te čeka,nego te najednom gledaju neke oči,neka usta koja šute ,a opet tako glasno šute i tako čvrsto gledaju u tebe,da bi s njima mogao odmah razgovarati,pa čak popiti i vina.
Ljeti je ovdje otvoren lapidarij,stari kamen,mlada osoba,koja će ti rado pokazati i ispričati sve što zna,ali ja ipak moram dalje,a vi koji ste ovo pročitali,stanite u Plominu i osjetite dašak starine u svojim nogama i neka vas ne smeta novotarija našeg vremena koja se vidi,onaj visoki dimnjak,vrijeme svako ima svoje navade i svoje gradnje.....