Dvorci, crkve i stari gradovi
24.04.2021., subota
Sveti Ksaver Plešivica
|
Možda su u povijesti kraj nedaleko Zagreba,a cestom starom prema Karlovcu,gdje smo nekada obično stajali u koloni,idući prema moru,a prije vremena autoputa,ipak za većinu onih koji možda i nešto znaju ili ih nešto interesira u toj našoj povijesti,označili ti Erdedi.PO toj staroj karlovačkoj cesti od Lučkog,Stupnika prema Jaski,Jastrebarskom,nailazimo po okolnim mjestima,najčešće na brdu ili kakvom proplanku primjer izuzetno vrijedne sakralne arhitekture.Povijesno gledajući sežemo jako daleko,no,ja stajem ipak na svom nekom području ,a to je taj barok u Hrvata. Plešivički kraj odlikuje se predivnom prirodom,pa je sve puno vikendica,a može se popiti i dobra kapljica,da te okrepi od vožnje.Jest da se zna desiti da netko malo i prećera u svemu,ali to je kolorit i nekako je neizostavno po onoj staroj „polek stare navade društvo se zestalo je...“pa si čovek popije! Isto tako na toj Plešivica postoji čitav niz u okolici crkvi,kapela i poklonaca još od davnina,ali crkva na proplanku s koje puca pogled na dolinu sv Jurja Ksaverskog moj je današnji izbor.Premda je iznad nje na kilometar crkva koju mnogi proglašavaju za ljepšu,ovo je ipak barokna,a ljude uz nju veže i spomen na mile koje nema,jer je nedaleko i groblje. Tu kapelu grade i opremaju zagrebački kanonici uz suradnju i pomoć plešivičkog župnika.Kapela se spominje 1741 godine i 1743,što su ipak godine kad je kapela dobila oktogonalni oblik.Na tom mjestu spominje se starija drvena kapela,koja doživljava ipak svu ljepotu gradnjom u baroku gore spomenutih godina.Već samo nekoliko godina kasnije 18 stoljeća,točnije 1752 pa do 1756 ona se obnavlja i pregrađuje i dobiva i svoj danas stojeći konačan oblik.Predivan je primjer razvijene barokne forme trolista,(koji pak djeluje poput široko razvijenog tlocrta križa).U unutarnjem prostoru vrijedan je inventar,a sredinom dominira uzdušna os nad kojim se uzdiže kupolasti svod.Kapele su trolisne svođene.Nad ulazom u nadvratniku je klesana godina 1737. Što bi isto tako moglo značiti da je kapela građena i ranije od onoga što se iskazuje u pisanim tragovima.Nad glavnim oltarom koči se grb Erdeda,koji su i patronati ove kapele. Kapela je rijedak primjer vrlo kvalitetne gradnje 18 stoljeća i vrlo vrijedan spomenik arhitekture što na ovom prostoru,a što i na prostoru Hrvatske.Isto tako svojom gradnjom ona nam ističe i usku povezanost s načinom gradnje susjeda,pretežno utjecaja Austrije na ovom području.     |
22.03.2021., ponedjeljak
Volavje
|
Davno je jedna ugledna gospođa izjavila,rekel bi jen predscednik, madam,na što je kažu oni koji su bili tamo,ta madam obično ponorela,glavno da nije u tebi i tu bi se misao moralo ovjekovječiti kurikularnom reformom i svakako je zavesti po udžbenicima i primijeniti je em od politike pa do historije naše svagdašnje.Zaista ima mislioca,tipa sedim ko onaj od Rodena i krešem ko otvoren prozor,a ubi promaja,pa zaista glavno da nije u njemu,a istog toga nemreš krstiti sve da mu cela nadbiskupija skup sa papom drži glavicu nad vodom i škropi ga.!Ustvari ni kanta ne bi pomogla. Bliži se taj dan kad bumo opet svi pobožni,ko iz jednog mog pogleda tamo davno u jednoj krasnoj crkvi,odnosno dvorištu iste,dok sam ja ovako nepobožan hodao okolo sa fotoaparatom i probao slikati nešto,jer se ono naroda okupilo što u crkvi što u birtiji,jer je naravski bilo proštenje.Skupilo se ono ženščadi,koje nisu stale u samu crkvu,pa opleti po poznatome i nepoznatome.Jedna od tijeh naprosto me bila izazvala svojim pogledom.U sveusrdnom obraćanju Majki Božjoj na zagovor,duboko utonuta u molitvu,ko ona vidilica tamo negde,koja se kasnije i udala i podala,zapita ona mene..A kaj vi slikate,naš velečasni to ne voli i mora ga se pitati za dozvolu......na što je uslijedio moj odgovor : Molite se vi? NO ,nije prošlo lišo samo tako,kako sam si ja mislio,tvrd orah pa je nastavila pratiti svaki moj korak.Da ne bu sama u molitvi pozove ona svoje druge da i one poprate moje sumnjivo ponašanje,jer kip, sami nije tako težak i lako bi mogao odneti van iz njihove bogomolje ko iz šale.Prestade i praćenje jer je velečasni drito s oltara pozvao na molitvu ocu sinu duhu i ostalima,pa su se malo zaustavile.U sred te molitve ,a u mojem prolazu mimo njizi,začujem ja onako potiho ,sotto voce,kako one ogovaraju četvrtu,te ne lezi vraže ,a da ja ostanem dužan nekome,na sav glas : Pa dobro žene molite se vi ili tračate?! Naravno je da se cijelo dvorište okrenulo što meni što njima.I kako uvijek ima dobrih ljudi,okrene se jedna od tih meni i veli : gospodine,pustite ih one su poznate po tome da stalno tračaju po selu,a u crkvu idu oprati jezičine,koje kasnije odmah i zamažu.Znamo mi svi kaj one delaju tu....... Iz te moje epizode ostao je samo zaključak,zašto da idem u crkvu,kad tračati mogu i doma i to puno komotnije,skuham si kavu,zapalim cigaretu okrenem broj na mobitelu i vezi li ga vezi.Možda je jedina mana što nisam na friškoj ariji. Sunce prži kao i onda,bliži se blagdan Vele Gospe pa me i to vratilo nekoliko godina unazad.Samo mjesto je malo,okruženo prirodom,vodom koja teče,stari mlin okreće svoje kolo,most koji uz crkvu krasi cijelu tu idilu. Baš onako bajka.Auta je puno,žure dalje prema svojim odredištima,jer je u okolici puno vikendaša,onih koji se žele nadisati zraka u toj divoti od prirode. Mene je ovdje privukao barok.Već sami valoviti ulaz u cinktor zove namjernika ili putnika da stane,zaroni u neki drugi svijet,u svijet kojem nema zla,u svijet koji ti daje nadu i smiraj,pogotovo onda kad nema ljudi kao na početku ovog pisanja.Taj visoki zid brani ulaz svakome nepoželjnom,barem je nekada tako bilo,ali zna se da ljudi pokvare svaki doživljaj mira i spokoja.Ne mora se moliti,već samim ulazom zaštićen si od vanjskog i tu možeš stati i razmisliti o životu. Svakako je kapela Blažene Djevice Marije Snježne u Volavju najbaroknija ovog područja,premda zapisi govore da je u svojoj povijesnoj jezgri i nastanku ona dio starije sakralne građevine.Na tom istom mjestu povijest nam piše,da je ova kapela možda najstarija na jastrebarskom području,a dolazi iz 13 stoljeća,te se spominje 1261 da je neki Martin svećenik crkve sv.Marije od Podgorja uz potok Volavčicu.Samu tu crkvu nalazimo u popisu Ivana Arhiđakona iz 1334 godine.Izrijekom spomenuta ipak ona biva iz vremena 1668 godine i opisana u protokolima kanonskih vizitacija.Ta je kapela imala svođeno svetište i lađu pod tabulatom i bila je krasno oslikana.Imala je isto tako i niži zvonik i predvorje.Današnju crkvu,kapelu zatičemo u baroknom stilu i slogu s početka 17 stoljeća i sama po sebi je složenog tlocrta sa bogatim baroknim inventarom,a pod samim patronatom onih grofova Erdoedy.Srednjevjekovnoj uskoj lađi kapele dograđena je 1704 godine široka svođena lađa,tako da je zvonik ostao ugrađen uz sami bok starije kapele. Staru gotičku apsidu,koja je još vidljiva,zamijenilo je veće svetište poligonalnog oblika i sama gradnja tog svetišta završena je 1709 godine.Završetak i uređenje kapele datiramo u 18 stoljeće drugu polovicu,odnosno 1759 godine,kada je ona i posvećena. Raskošna barokna oprema iz 17 i 18 stoljeća uglavnom je sačuvana,premda bi joj trebala obnova,odnosno restauracija.Možda bih izdvojio,a da ne nabrajam kompletan inventar,samo svetište ,odnosno glavni oltar koji je dar grofa Mirka Erdoeda s početka 18 stoljeća. Uz taj barok,svu njegovu raskoš,ipak je sačuvano i dio slika onih zidnih iz starije kapele,odnosno gotike i to daje kompletnu draž te crkve.Spoj iz gotike u barok daje joj svjetsku vrijednost. Izuzetno vrijedna svakako treba samo malo otisnuti se od Zagreba,nekoliko kilometara i obići tu ljepoticu i kad ste već tamo zaboravite loše,stisnite jezike i samo se lagano divite i pomolite Majki Božjoj. Na put!   Oznake: Jaska |
