Dvorci, crkve i stari gradovi
22.09.2018., subota
Turanj
|
Nekako se i samo junaštvo mijenja kroz vrijeme od šatora preko građevina,zauzimanja i konfiskacija sve do onih kojima je vojnik jedan i jedini i teško je u tim stazama odijeliti vojnike i generale,jer svaki od njih ima neku svoju priču.Barem bi ratovanja tako trebala izgledati.Junaštvo,hrabrost i čovjek u sredini cijelog tog kruga.Ratna renesansa.No,nažalost nije uvijek tako,poneki put generali se bore za odličja i zvjezdice na reveru zaboravljajući upravo ono da im vojnik štiti ta znamenja svojom krvi.Tako postoje veliki i mali,a gdje je podjela ili granica,teško je razaznati,pogotovo u ovo naše vrijeme.Jer vojnik je samo meso,a general je ipak nešto više,ali su ,zaboravljajući se,ipak oni svi samo krv i tijelo,bez razlika u bojišnicama povijesnog zbivanja. Mnogi prolaze i odlaze,neki se vraćaju,neki ne.Tamnoputi,preplanuli od sunca niti se okrenu pogledati ili barem osjetiti duh prošlih vremena,a sve to nadomak grada,koji umire polako,ali koji je imao izuzetnu ulogu u historijskom pregledu Lijepe naše. Pred samim mostom ,a tik pred Karlovcem,stoji zaboravljena vojnička duša,danas ukrašena možda malo i čudno,neću reći morbidno,kao da je ona sama htjela tu sudbinu napuštanja i kao da nikad ništa nije značila niti vrijedila,ali da nije bilo te sitne duše,ne bi bilo danas niti tog parka,niti to muzeja na otvorenom.Most i rijeka pred nama,rijeka koja život daje,brani,hrani,poji,ali i pamti.Svaka ta kap pamti upravo tog malog vojnika,tog malog brata,koji čuva onog velikog ,važnijeg,jer smo tik pred Zagrebom,glavnim gradom,a doći do Zagreba,znači preći dalje,a mi smo uvijek upravo tim malim bratom,malim vojnikom štitili one veće,važnije nekome,važnije nama,jer su nam drugi uvijek bili veći i važniji od nas samih.I tako viču,danas mogu vikati,propovijedati,jer su bezobrazni i nezahvalni,ali što kad smo mi sami tihi.Prosvjedna nota smijeha odjekivala bi središtima moći,bez hvala,no,nikad se ne zna.Nadam se samo da nećemo više nikad,nego možda jednom i biti sami za sebe dovoljno lucidni,dovoljno pronicljivi i okrenuti ta mala leđa velikima i reći dosta.Rijeke su naše popile dosta krvi,sada neka vaše teku crvene.  Uz stalne napada i previranja,uz stalne prijetnje,bitno je bilo zaštiti Karlovac,pa su okolne tvrđe i utvrde,čak i one iz Bosne,one kordunaške napravljene upravo zato da se zaštiti put prema dalje,baš svakoj vojsci.Postavi se straža na turnju,sagradi se grad i utvrda,a sve to zahvaljujuću upravo onim starim glasovitim junacima Križanićima,Jurju i Gašparu.Stara je to junačka obitelj iz krbavske,sa sijelom u Nebluji više Zavalja i Bihaća.Dogovoriše braća složno da se grad digne ,a prije Karlovca i nije on stariji od Dubovca,počelo ga zidati 1579 godine kao glavnu utvrdu na hrvatskoj Krajini.Sam taj posjed Turanj odpamtivijeka pripadao je mnogim velikaškim obiteljima,a glavno mu je sijelo bilo u gradu kojeg više niti spomena nema,Steničnjaku,nadomak slavnog Bosiljeva.Krio se Steničnjak u šumi,samozatajan skrivajući svoju starinu pred raskošnim Bosiljevom.U 13 stoljeću držali su Turanj kneževi slavni Babonići Blagajski,junaci redom,a kasnije ono zlosretni Celjski,poslije kojih dođu neumrli Frankopani,pa Nadasdy i Draškovići. Služili su ti Križanići od mladosti,braneći svoje,Juraj je bio kapetan kod kneza Khevenhuellera,koruškog poglavara,a Gašpar zapovijedao zajedno sa bratom četom konjanika.koji su štitili radnike ,građevince utvrde.Sama gradnja tog našeg Turnja počela je 1580 pod nadzorom Jurja,a godinu dana poslije podigoše i mostove na Korani i Mrežnici.Turanj je ,ono što se danas vidi od njega,a malo je te sirotinje ostalo,bio građevina na dva kata,četverokutna.Pod gradom u ono davno vrijeme stajao je drveni čardak,iz kojeg se ulazilo mostom sa napetim lancima u gornji kat.Grad je bio opasan,zaštićen palisadama.Tako ga je opisao carski inženjer Martin Stierz 1659 godine.Bio je Turanj kod mnogih provala Turaka na udaru i zato su se kod njega često događali krvavi sukobi.Spominje se isto tako da je već ostarjeli Juraj Frankopan jednom Turke kod Turnja razbio.1615 godine popalili su turski vojnici sela oko Turnja a za generala Vuka Frankopana bilo je više puta gadnih svađa.Nakon mira u Sremskim Karlovcima oružje utihnu,no pohlepa nije,kako bi se priskrbilo što više za sebe,što imanja ,što časti i bogatstva,te možda tek onda počne pravi rat za posjede.A mali vojnik šuti zguren u tuzi.Pohlepni stranci,mada niti naši nisu bili bolji.Među njima isticao se kapetan barun Rambschuessel,koji je sebi podložio niz kuća uokolo i sela,te seljane učinio što kmetovima,ali sa obavezom ratovanja.Bili su to slavni uskoci koje je ovdje naselio grof Drašković.Tužbe između bogatih. 1718 godine naseli ovdje barun Kulmer Vlahe koji su istisnuli katoličko življe,što ih je godine 1689 ovde premjestio general Herbertstein. Toliko je povijesti oko tog grada,oko te stare utvrde,vi prolazite prema Plitvicama,gužva je na cestama,žuri vam se starom D – 1 prema moru,odmahnete rukom ,prekunete nešto zbog sporosti protoka vozila i naprosto samo prođete pored te slavne starine,ne dajući joj važnost koja vas je branila.Ovdje su sada novotarije novog vremena,muzej tenkova i novih ratova koji su i opet opustošili ovaj kraj,ali on se uvijek nanovo diže iz pepela.Nemojte samo odmahnuti rukom,nemojte samo gledati te tenkove,avione,novu povijest,ipak poklonite se onom malom sirotom kmetu,kojeg je voda odnijela u povijesnom beztragu. Oznake: Turanj karlovac kupa korana |
