Dvorci, crkve i stari gradovi
22.07.2018., nedjelja
Tarsatica - Rijeka
|
Trst je naš i nije niti tak daleko.Od Rijeke do Trieste samo 45 minuta vožnje i već si u Europi.Premda o Talijanima i nemam neko mišljenje,jer se forsiraju,a ponašanje im je tako blisko našem,pa zna biti i gore od našeg,ipak nas gledaju s visine.Nakon 2.svjetskog rata i oni su malo pospremali,ali nisu ko mi,uzmi sve i nastavi po starom.Pa su se borci iz šume presvukli u borce na televiziji,premda su mnogi od njih grad tek prvi puta vidjeli u svom partizanskom životu,pa su se skupi parketi palili za grijanje,skupi židovsko-ustaški namještaj ukrašavao miljeićima sa kozama i svinjama,a mnogi su bogami iste držali u kadama ili bogatim salonima.I to je nekaj,bolje neg da propadne.A onda se drug Tito konačno presvlekel,umesto bakanđi i vojničkih kondura oblekel mokasinke,specijalno šivane samo za njegove nožice i iz malog Kumrovca ravno u sred centra,pa u Beograd.Ne znam kako je to zgledalo,ni kako je bilo,no,mogu si misliti i one jadne prave otmjene bečki nastrojene Beograđane otvorenih usta,kad su ovi navalili.O zagrebu neću pričati,to je tek bila tragedija,ravna onome ko da asteorid kresne posred Nju Jorka i raznese valovitu kosu njihovog predsjednika i domaće mu nam žene.Taj grad ,bi rekli sused, je Tito predao Talijanima,a ti isti Talijani nas nikada nisu mazili,premda su pjevali onak romantične popijevke o sunce moje,pa se tornaj ,vrag ti mater,u Soriento.No,niti Sorijento niti sole nego ravno kam,nego nama,pa smo se s njima borili odvajkada,jer su se hteli malo protegnuti dalje,pa su tako dugo vremena držali hrvatsku obalu,pa i Albaniju,ali su onda popušili na sve strane i ostala im je samo čizma,koju nisu dobili u guzicu,nažalost,nego danas u ovo neko vreme,naša se obala toliko talijanizirala,da na ostrvu Cresu ni čuti dobru našu staru čakavštinu,nego mi je ona,a pital sam ju za ključeve crkve, lahgano odgovorila,no capisco. A talijanski govori ko da je iz Like,a ne onako melodiozno kako govore baš oriđiđi.Obilazim malo,kao oko kere,ali došel bum ja na temu,koju sam još jučer počeo.Ali kako objasniti ,napisati nešto o jednom gradu,sa bogatom prošlošću,od kojeg je jedno vrijeme bila samo krpica,koliko god bila samostalna kao jedinica,ipak je bila krpica od nečijih težnji za izlaskom na obalu.Izašli su na obalu onda,kratko,a danas ih je sve više,pa se i opet čuje više mađarski,nego hrvatski.I konobari naši vrli,kako je već svojstveno našijem,klanjaju se tamo nekim sisatim i guzatim,a bogami i jesu,mađaricama,nego domaćim ljudima.Zakaj smo takvi?! Vavik nan je tujina bolja!!! Rijeka se počela razvijati polako,još prije nego su onoga siročeka razapali,samo zato kaj je pisal i govorio istinu,negdje oko 180 godine prije,a onda polako rasla kao i hrvatska i zajedno s njom patila,ratovala i radovala se,sve do današnjih „ vatrenih „ dana. Riječ je naravno o staroj Trsatici,čiji ostaci se tek danas više obrađuju i traži se porijeklo nastanka grada,koji ipak svoj najveći procvat zahvaljuje 19 stoljeću,kad i postaje jedna od najvažnijih luka za kontakt sa svijetom.Pa kako sam napisao prije od prije Krista i Rimljana ,koji su ovdje kupali svoja tijela,sve do onog Engleza koji je poslao prvi torpedo u more,a čiji krasan grob stoji na Kozali.Whitehead. Sam razvitak grada bio je određen njezinim zaleđem,a tektonske sile nisu probile vrata panonskoj nizini na more tamo gdje je razdaljina najkraća- Kupa – Kvarner,nego su izbile na prijelazu Julijskih Alpa,te se tako otvaraju Postojnska vrata sa tri prijelaza Hrušica- Pivka-Staro Ogljenice,koji od davnina upućuju sav promet iz srednjeg Podunavlja prema Trstu,a u srednjem vijeku trgovina je išla s istoka,preko panonsko-dalmatinske rute koji je polazio od i preko Zagreba Dubovca,Tounja .Modruša u Senj.I tako je Rijeka ležala u mrtvom kutu ,a iza nje u njenom zaleđu bio je šumoviti,dugo u povijesti ne spominjani Gorski Kotar,skoro prašumski dio zemlje.Čak su ga i Rimljani u svojim putovanjima,seljenima zaobilazili preko Senja u Sisak.Doduše,postojala je neka mala cesta,ali nebitna preko Grobnika,Skrada za Dubovac i dalje,ali su je zaobilazili koliko god su mogli.Prve darovnice koje se tiču ovog kraja vezane su za Novi Vinodol i Modruš,ali dolaze tek sa kneževima krčkim. Sama međa još od Oktavijanovog vremena ovog područja bila je rijeka Raša koja se vezala za Plominski kanal.Od 2 stoljeća dalje počinju prodori stranih plemena na rimsku provinciju prema Furlaniji,preko Podunavlja,Karavanki,Julijskih Alpi,ljubljanskog polja.No,plemena se suočavaju i sa kršem koji čini prirodni zid i koji treba zaobići,kako bi se napredovalo dalje,a to je Učka.U sklopu vojnih reforma i sprečavanju prodora stranaca u ovo područje seli se granica s rijeke Raše na Rječinu i tako polako postaje i nastaje Rijeka.Duž te nove granice podiže se i obrambeni zid i spominje se Tarsatica,stanica jedne od dionica kojom su rimske legije kretale iz Italije u Panoniju. Trgovina je cvjetala i bio je mir.Nastajali su novi gradovi-naselja između Tarsatice i Senja,a sama Rijeka vinula se do takvog položaja da je postala centar tog dijela te je uzvisiše na Liburnia Tarsaticensis – Trsatska Liburnija.Premda su germanska,avarska i slavenska plemena navirala i dok je unutrašnjost strahovala od provala ,ovaj je kutak svijeta živio mirno,jer su se ista plemena preko današnje Slovenije probijala do Trsta ,a kako bi upala u glavni grad prijestolnice – Rim. Za svo to vrijeme Rijeka je polako rasla i postajala centar tog dijela,sa ipak hrvatskom vlašću,koja će se ipak vremenom promijeniti,naravno u skladu vojnih,političkih kretanja i težnjama stranaca da izbiju na brži i lakši način na more.  Neću nabrajati sve događaje ovog vremena,osim onog koji je bitan,jer je u jednom trenu taj mali grad,zamalo pa nestao povijesno.Karlo Veliki krenuo je u veliki pohod protiv Avara osigurao je veliku vojsku kako bi osigurao Furlansku od eventualnih avarskih provala,ali je zaboravio začepiti rupu na samim vratima Jadrana kod Rijeke,od Prezida do Rječine.I tu ostade otvorena rupa franačke Istre.Franci su to zapazili,ali prekasno,799 godine markgrof furlanski Erik,pojavljuje se u tom kutu Kvarnera,opsjeda Tarsatiku,ali i pogiba.Rijeka zamire,poglavito poslije osvete Franaka i dugo se o njoj nije ništa čulo.jer su je franci razrušili i spalili. Poslije toga izvori šute oko 100-tinjak godina,tu i tamo se spomene kakav upad ,Arapa,konkretno,koji su godine 842 zaletjevši se u Kvarner spalili Osor,ili o Neretljanima koji su 70 godina napali zapadno-istarske obalne gradove. I ja stajem ovdje i čeka me nastavak priče,kratko,ovaj puta ozbiljno o rastu toga grada koji volim.... Grad je rasao u miru i polako napredovao i naravno je da je izazivao želje stranaca za posjedovanjem,konkretno Mlečana,koji su gospodarili Krkom u kojem se već od 12 stoljeća polako,ali sve brže dižu Frankopani,koji će u svoj pohod osvajanja Hrvatske krenuti upravo s otoka,pa preko Rijeke sve dalje u unutrašnjost.Kneževi krčki opirali su se koliko god su mogli velikom utjecaju Venecije,mada su s njom uspješno trgovali.Frankopani su u brzom hodu grabili ne samo otoke,Rijeku nego i modrušku župu,a naravno uz obalu sve do župe Vinodol.U 13 stoljeću prvi puta se javlja u pisanim dokumentima grad Rijeka 1230 godine.U gradu je bila živa trgovina,nalaze se ovdje i strani trgovci i grad se polako širi.Teritorij samog grada nije velik,proteže se od današnjeg Korza i guvernerove palače horizontalno između municipija i bivše Via del fosso.Taj je predio bio opasan zidom.Grad se najviše razvijao ,naravno zbog trgovine ipak u smjeru rive i mora. Početkom 14 stoljeća Rijeka je već izgrađen grad,sa nizom kuća,kojima cijene u tom dijelu nisu bile visoke,ali su zato prostori za trgovinu bili na cijeni,te su koštali skuplje,pogotovo oni na obali,nego kuće.Već 1315 godine spominje se augustinski samostan sa crkvom sv.Jeronima,današnji municipij.  Gradska loža gdje su zasjedali suci u 15 je stoljeću još u centru grada,a onda se kroz stoljeća,a posebno u 17 seli na obalu,bliže trgovini,svađama i prepirkama.Uska obala ispred gradskih vrata služila je samo kao lučko područje,no u 15 stoljeću već se širi prema Rječini i od tada se čuje naziv „luka“.U tom 15 stoljeću Rijeka doživljava i svoj konačan procvat.Zbog jačanja grada sva su poljoprivredna zemljišta bila izuzetno skupo te su se prodavala u bescjenje,poglavito ona na potocima i pritocima Rječini,ali i ona bliže obali.u 14 i 15 stoljeću već je crkva gospodarila većim dijelom tih poljoprivrednih zemljišta,koja ipak polako prerastaju u građevinska.No,crkva daje ta zemljišta u zakup,jer se trgovac nije mogao,odnosno nije imao vremena baviti poljoprivredom.Provalom Turaka u ove krajeve,nakratko je obustavljen i promet sa unutrašnjošću,pa tako i umrtviše protok trgovine,a kasniji sukobi između Austrije i Venecije,odrezali su Rijeku i sa mora.Tako je u jednom momentu grad ostao bez gotovo bez okolice koja bi ga prehranjivala.Počinju od tog vremena i stoljetne svađe sa Kastvom,kako bi se to područje povratilo natrag.Pribjegavalo se tome svim sredstvima da su često i gradsko vijeće i sam kapetan grada poticali stanovništvo na razne nedozvoljene čine.U to vrijeme,a s obzirom na situaciju koja je zavladala dolazi potreba čuvanja žitarica i hrane,te dolazi podatak o žitnom magazinu u gradu.Promet morem bio je izuzetno jak,uvoz živeži s mletačkog područja ojačao je do te snage,da su Venecijanci 1282.godine poslali ratne brodove u Kvarner radi zaštite morskog prometa,a s time je jačao naravno i šverc.Politički je uspon Rijeke bio određen vrhovništvom akvilejskog patrijarha koji je zamke Kastav,Mošćenice i Veprinac dao svojim vazalima gospodi Devinskoj ( Duino kod Trsta).Kada su dobili sam grad Rijeku nije spomenuto,zbog šutnje političkih igara).No kako su i Duinci težili samostalnošću od vazalnog odnosa morali su pribjeći savezu sa neprijateljima akvilejskog patrijarha,prvenstveno kneževima pazinskim Gorički.Jačanjem Habsburga koji zauzimaju sve veće teritorije koje spajaju u jednu cjelinu u posjed Rijeke,nakon izumrća posljedneg Devinca ,dolaze kneževi Walsee i Rijeka jača svoje trgovačke veze od Kranjske do južne Italije.Sami tim potpadanjem pod Habsburge samo to naselje –grad biva uvučen u svjetsku politiku,te Rijeka time dobiva i naravno sve jači zamah,ali naravno s time dolaze i problemi. No,osim morske veze i prometa počinje jačati i trgovina sa Hrvatskom,odnosno kneževima Frankopan,pogotovo drvom i kožama. Stalni sukobi koji se šire iz unutrašnjosti prema moru,navale i provale Turaka,pad Bosne,rascjepkani dijelovi Hrvatske unutrašnjosti,odražavaju se i na Rijeci,kao i cijelom Primorju,te Jadranu.Tako su 15 i 16 stoljeće stalna borba za opstanak i preživljavanje što grada ,što stanovništa kako naravno s time i trgovine,koja slabi.Na ovom dijelu ipak veća opasnost dolazi od Venecije koja svom silom želi uzeti primat vlasti,te isto tako i novaca od trgovine,a s time naravno dolazi i moć.Isto tako Bakar se polako širi uz pomoć Mletaka koji na lukav način žele se domoći vlasti u Rijeci,te oni vuku trgovce k sebi u Bakar manjim davanjima i porezima,te tako Bakar preuzima vodeću ulogu luke.Na bečkom dvoru razmišlja se o osnivanju luke Novi ( Vinodol) kako bi se oslabila moć Mletaka u Bakru,te se vodi grozničava borba oko Bakra,Rijeke i njihove trgovine.Rijeka pak uz pomoć Senja prelazi na to da u otvorenom boju ostvari svoj dominum maris na Kvarneru.U više se navrata Zrinski tuži da Rijeka traži plaćanje carine od lađa koje prometuju s Bakrom,da riječki zakupnik carina plijeni jednom kranjskom trgovcu njegovu gotovinu na Rijeci za kaznu što je s robom svratio u Bakar.Slijede potom zaplijene čitavih lađa,jer je nadvojvoda izdao naredbu i donio odluku prema kojoj se sva ona roba ima smatrati krijumčarenom koja na prolazu za Bakar ili iz njega ne svrne u Rijeku da plati carinu.Sve radikalnije provođenje carine zaoštruje sukob sa Mlecima jer su baš oni imali u Bakru glavni dio.Tako se na početku 17 stoljeća hrvatska obala s Rijekom i Senjom otvoreno uhvatila u koštac s Mlecima kako bi razbila njihov monopol plovidbe Jadranom.  Iz takva osjećaja mržnje prema svemu mletačkom,prosuđuje Rijeka i svoju crkvenu zavisnost od Pule,jer je tamošnji biskup ipak samo podanik mletački.U tim je burnim vremenima ipak Rijeka stekla neku svoju neovisnost i bila priklonjena Kranjskoj,pa je opetovano slala na njezin sabor svoga izaslanika.Naravno je da o tome puno odlučuje i to što je Kranjska puna protestantizma pa kralj Karlo II vodi boj tamo,a Rijeka i stanovništvo priklonjeno je ipak i dalje katoličkoj vjeri,jer protestantizam ipak nije zaživio na području Kvarnera i samog grada.u 17 stoljeću u Rijeku se naseljavaju mnogi redovi – kapucini,isusovci i benediktinci,koji su školovani na najvišim škola diljem Europe,te tako stvaraju i naravno novi kulturni centar,grade gimnaziju.No,isto tako oni sa sobom donose i tuđu kulturu,te se u gimnaziji podučava nastava na latinskom i talijanskom jeziku,a ne na jeziku skromnog domaćeg klera.Ta dva jezika,premda je talijanski već dugo vremena uz domaći prisutan,ipak se sve više okreće,te tako talijanski doskora postaje pa glavni jezik.Doseljenik se više ne trudi domaćem jeziku,nego zadržava talijanski,a ona masa ljudi koja ne pohađa tu gimnaziju ostaje naklonjena i priklonjena ipak domaćoj reči.No,sve više prevladaju neslavenska prezimena,jer i domaći ljudi,a ta strana,odnosno talijanska prezimena nose samo odličnici i imućni ljudi,zamamljeni su otmjenošću nove kulture...... Mletačka vlast toliko je daleko otišla da je nametnula svojevrsni monopol i nad morem,tako da je ispalo da su oni vlasnici mora,a s time i svih brodova koji su plovili tuda,te su morali plaćati danak.Osim raznih sporazuma između zemalja ,kao onog Madridskog 1617 godine, ništa se ustvari nije promijenilo na terenu.Mleci su sve više stezali obruč oko naših gradova,ali su se Senj i Rijeka pobunili i branili svoj dio teritorija i prava nad plovidbom i morem.Tome su naravno prednjačili naši uskoci.Mleci su raznoraznim klauzuluma i pravnim konstrukcijama tvrdili da je i sama morska voda njihovo vlasništvo,te se bez odštete ne smije odvoditi u tuđe solane,te tako mletačke lađe uništavaju solane u Trstu i u Novom Vinodolskom,želeći na taj način prisiliti zaleđe da kupuje sol koju dovoze samo mletački brodovi.Takvim načinom Mlečani otežavaju plovidbu Jadranskim lukama,ali se Senj i Rijeka brane,a njima se pridružuje i Trst,koji traži da se opreme dviej ratne lađe za zaštitu svojih transporata. U 17 stoljeću oko godine 1638.počinje gradnja divot crkve sv.Vida koja danas predstavlja riječku katedralu.Izuzetno vrijedna okrugla barok crkva sa bogatim inventarom.Potreba da se što prije spoji sa unutrašnjoću najkraćim dijelom,dovodi do toga da se počinje graditi nova ruta,Karolinška cesta,nazvana po caru Karlu IV ,te 1728 godine i sam car dolazi u Rijeku povodom otvorenja te ceste.No,prije toga Karlo proglašava Rijeku 1719 godine slobodnom lukom.I premda je Karolina bila najkraća dionica veze s morem iz unutrašnjosti,promet se preko nje slabo odvijao,zbog slabe naseljenosti,te s time i veće opasnosti,a i zbog toga što je transport kroz te nesigurne krajeve teško prohodne bio i skuplji,pa se promet i dalje prema Rijeci i Trstu odvijao preko Kranjske.Rijeka je stoga bila u nepovoljnijem položaju od Trsta.Pogotovo nakon slabljena Mletaka,kad je Trst dobijao veću slobodu djelovanja.Državna vlast dugo se borila sa odlukom koja je luka bitnija,pogotovo zbog toga što je Rijeka u 18 st.bila jača i življa nego mali Trst.U memorandumu gradskog vijeća iz 1719 godine nabrajaju se nešto i pretjerano odlike Rijeke nad Trstom budući da se radilo o tome u kojoj će od luka biti brodogradilište novoosnovane „Orijentalne kompanije“.Na koncu su obje luke bile proglašene slobodnima.No,ipak kasnije odluka pada na Trst i time Rijeka počinje zaostajati.Rijeka je morala čekati još 100 godina.Kako bi se i jednoj i drugoj luci ipak dali približni uvjeti rasta,jer je Trst naglo počeo rasti,Marija Terezija radi bolju organizaciju plovidbe morem i obalnog pojasa.Sve luke od Akvileje do Karlobaga čine jednu cjelinu sa centrom u Trstu.Rijeka je godine 1752 u sklopu te tvorevine dobila namjesnika,koji kao takav i kao kapetan vrši funkcije zemaljskog gospodara.Marija Terezija se ipak nije odlučila do kraja na diobu luka s obzirom na njihova zaleđa,nego je prvo probala organizirati obalu,a onda kasnije tek zaleđe do tih luka.Postepeno je ipak rasla industrija u Rijeci koristeći se bescarinskim uvozom sirovina.Među prve korisnike tih privilegija spadaše rafinerija šećera,koja je nastala na mjestu kasnije tvornice duhana god 1750.Ona je obdarena monopolom za čitavu Austriju,uvoz sirovog šećera na Rijeku oslobođen je ionako od carine ,a izvor rafiniranoga opterećen samo trošarinom.Forsirao se tako trgovački promet preko Rijeke i Trsta,tako da je sav uvoz apotekarsko-drogerijske robe u Austriju bio oslobođen od carine,ukoliko je išao preko jedne od tih luka. Po nalogu svoje majke,a kao suvladar preokret dolazi nakon posjeta Josipa II koji je godine 1775 proputovao Primorjem.Uprkos svim privilegijama i pomoći koje je obalna provincija uživala za vrijeme čitave vladavine Marije Terezije ipak nije bilo po Josipovu sudu očekivana uspjeha.Josip je vidio rafineriju šećera i pokojeg trgovca,a inače je grad bio mrtav.Siromaštvo se najbolje moglo vidjeti iz činjenice da je na njegovu području bilo u svemu 20 volova koji su služili kao transport po Karolini. Josip s time predloži da Trst bude glavna luka za Austriju,a za hrvatske zemlje odnosno ugarske Rijeka.Pojas od Senja do Karlobaga bio bi priključen Vojnoj granici.14.2.1776.godine bi učinjeno :  Obalni grad Rijeku sa njegovim teritorijem pripaja kraljevini Hrvatskoj.Stoga će ubuduće nadzor i upravu nad njime vršiti jedino ugarska dvorska kancelarija putem hrvatskog vijeća. Riječka krpica.....1779 godine konačno zaživljuje,postaje corpus separatum ,izdvojeno tijelo,autonomno podređeno izravno ugarskoj kruni. No,u daljim transkriptima narednih mjeseci,a bližimo se 19 stoljeću,Rijeka želi sačuvati svoju autohtonost u kraljevini Hrvatskoj,mada zbirnim nazivom „Ugarska kruna“,odnosno sve zemlje pod ugarskom krunom.Rijeka je utjelovljena Hrvatska,zajedno sa nekoć velikim imanjima zrinsko-frankopanskim čini sastav nove severinske županije od Kupe do mora,pa se nadalje govori u reinkorporaciji tog područja kraljevini Hrvatskoj.Tako da se gradu ne osporava kontakt – općenje samo sa kraljevskim hrvatskim vijećem.Naravno je da se podrazumijeva i samostalnost dobivena još u 16 stoljeću,na temelju svoga statuta i izgrađene gradske uprave,tako da je i u vrijeme pragmatične sankcije Rijeka bila obaviještena kao i sve nasljedne zemlje Austrije,za vrijeme Karla VI.Ono što Rijeka želi sačuvati i u novom dobu,tj.i kao riječka krpica jest samostalnost i to joj nitko ne osporava,premda su Mađari pokušali nametnuti svoj autoritet do kraja.U trgovini Rijeka sve do Kraljevice čini po novom uređenju cjelinu pod guvernerom koji zasjeda u Rijeci.Kad je godine 1778 i Bakar proglašen slobodnom lukom i time izjednačen s Rijekom,a usto još i pod istim kapetanom,odnosno guvernerom,Rijeka se zalaže za to ,da ovo spajanje ne bude na uštrb njene autonomije.Rijeka ostaje autonomna,pogotovo i zbog toga što Bakar nema taj stoljetni sklop.Međutim,nekoliko mjeseci 1779 godine ,ukida se hrvatsko vijeće i time sve potpada pod ugarsku krunu i naravno je da to dovodi do jačanja nacionalnog interesa u Hrvatskoj.Smrću Josipa drugoga umiru i njegove centralističke ideje i reforme i vraća se ono staro terezijansko vrijeme i stanje,te hrvatski sabor želi povratiti,a na temelju 1776-1779 godine,Rijeku pod trojednu kraljevinu.Mađari su se složili,jer se to ne kosi s njihovim interesima,no,car ipak ne donosi odluku,jer i Kranjska polaže pravo na Rijeku.Da su tada hrvatski staleži imali svoju vladu,sve bi se brzo riješilo,no,nakon Josipovih centralističkih ideja,vidjeli su spas samo u čvrstom zagrljaju sa ugarskom krunom,odričući se svakog prava na Rijeku.Godine 1790 zamoliše hrvatski staleži na zajedničkom saboru da se ozakoni potpadanje njihove zemlje ugarskom namjesničkom vijeću.Mađari su iskoristili situaciju,zaobišli Hrvatsku i Rijeka potpada totalno i apsolutno pod Ugarsku.U međuvremenu,počeo je rat s Francuskom,te Rijeka biva zauzeta od strane Francuza 1805 godine. Srećom,interes stručnjaka ( Almasy Škrlec,Batthyiani Benzon) Rijeka dolaži u žižu interesa,kako bi se pažnja ipak usmjerila na Kvarner.Izračunalo se kako bi se pomoću vanjske trgovine podigao gospodarski rast zaleđa,a da sve ide preko mora,odnosno luka.Cesta Karolina nije nikada odigrala svoju ulogu do kraja niti ispunila očekivanja,jer je promet njome bio težak i skup,zato se rodila ideja od plovnosti Kupe sve do Rijeke,no kasnije je napuštena i rađa nam se nova cesta Lujzijana od Karlovca do Rijeke. NO,Rijeka se uprkos svim političkim igrama razvija i raste.1805.godine dobiva po nacrtu ,inače zaslužnog i poznatog građana Adamića,kameno kazalište,jedno od najvećih u Europi.Isto tako Lujzijana biva završena 1810 godine,a samo ime dobiva po Napoleonovoj ženi,austrijskoj princezi Marie Luise.  Cesta i more dovode nas u novo doba napretka grada,u 19 stoljeće,kada Rijeka počinje svoj konačan procvat i zauzima mjesto koje joj pripada u kulturi,gospodarstvu Hrvatske......Bit će na političkoj sceni još mnoštvo toga,ali ipak grad nezaustavljivo raste...... I polako idemo kraju ovog pisma,dolazi nam novo vrijeme,nove borbe i promjene.Onog starog polako nestaje i dolazi se do novih ideja i rješenja za grad.Francuska uprava nakon stoljeća mijenja neke stvari u Rijeci,a to je da se guverner više ne bira u crkvi sv.Vida nego u pučkoj,odnosno župnoj. Godine 1822 Rijeka se vraća u Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo i traje sve do 1848 god.one revolucionarne,kad ban Jelačić na drugoj strani protjeruje Mađare,a u korist Austrije.No,dolazi i do povećanja vladajućih kasta i državni aparat,odnosno činovništvo postaje jako.Pazilo se ipak na nova lica,da se netko nepoćudan ne bi uvukao u taj privilegirani skup.Borba se vodila između naime,patrizia raznih vrsta i položaja,a u skupu takvih osoba,gdje će koji biti jači,čija stranka ili strana,naravno da dolazi do intriga,grupacija,klikaštva i ostaloga.I takav izbor i stav povlaštenih truje razvoj grada.Nagli je priliv do polovice 19 stoljeća raznih vjera i nacija,a hrvatstvo u tome svemu nosi samo mali broj ljudi,onih malih,običnih građana,no oni se gube pod navalom stranaca.Taj isti mali čovjek još uvijek nije imao udjela u upravi,a to će se mijenjati dalje kroz povijest,kako bi se očuvala samostalnost. Godine 1848 u velikim previranjima,Rijeka ulazi s magistratom,čiji se predstavnici tvrdoglavo brane od sveke veze sa zaleđem.Državno-pravno smatraju svoj grad jedino usko vezan za Ugarsku krunu,dok se izričito ograđuju već i od toga,da bi za njih vrijedile riječi guvernera Kissa „o našoj ugarskoj domovini“. Njihova domovina seže samo od Rijeke do Kantride.Taj i takav tip činovništva pun općinskog egoizma svjesno se uživljava u svoju općinsku autonomiju od doba riječke krpice te se niti kulturno niti politički ne osjeća blizak zaleđu.Još se uvijek od srednjevjekovlja upotrebljava talijanski jezik,kao viši i kulturniji i koji znači višu obrazovanost,te se taj krug ljudi sve više bliži nacionalizmu.Svo to gledište samo želi ono staro,ne prihvaća novosti i želi se vratiti natrag u srednjevjekovlje.U tim godinama oko 1848 tražeći svoj položaj,Rijeka i njene stare navike gledaju se samo u okviru ugarskih zemalja,na što se u Zagrebu ne gleda blagonaklono,nego prestavlja veliki problem.Josip Bunjevac polazi na jug ,u Rijeku i pokušava uvesti red u mađarski duhom okreženi grad.Kako bi ugušio zlo u samom postanku,on poziva krajem kolovoza riječkog guvernera da mu preda grad te ga napusti.U ovom razdoblju prve gubernije i druge na toj stolici guvernera izmijenilo se njih 19.Nekoliko dana poslije toga,nakon uzaludnih pregovora,Josip osvane na sušačkom mostu s oružanom silom sastavljenom od graničara,financijskih stražara građanske garde Bakar i seljaka,te 31.8. zaposjedne Rijeku.Poduzeo je sve to kako izvještava bana Jelačića : na svoju ruku,bez ikakva banova naloga,vođen među ostalim željom,da puk ovi,otudjen jest,opet ljubav za svoj rod ćuti“...N sam taj čin ga je nagnala vijest da je gradsko zastupstvo odaslalo dvojicu izaslanika u Beč da ishode primitak grada u austrijsku zajednicu,jer ih Ugarska nije mogla očuvati od hrvatske vlasti.Šačica povlaštenih svjesna je što bi mogla izgubiti ovim nastupom,te se sa zadrškom odnosi prema novoj hrvatskoj vlasti.Bunjevcu samom nije jasno ustrojstvo grada te opisuje svoj doček : Grad posve miran jest – građani viendar,kojih duh veoma talianskimah,republikanskimah i magjarskimah Carstvu pogibelnimah načelimah ostrovan jest,veona raztuženi – niti najmanje simpatie za naš narod sada nečuti.....“ No,dolazi do otpuštanja starog aparata i uspostavljen je novi,neko vrijeme pobirali su plaće ,premda nisu radili i imali ovlasti,dok to Bunjevac sve skupa nije prekinuo do kraja.Zustavio je pljačkanje gradske blagajne.Dolazi do pobune starog aparata,a Beč pokazuje da taj stari magristrat ima moćnog zaštitnika u Beču i sve se vraća skoro pa na staro.Austrija pokazuje svoje staro lice,premda se Jelačić borio za njih i sve se više miješa u unutarnje poslove kraljevine Hrvatske.To je hvala.Dolazi nam Bachovo vrijeme u kojem se priznaje samo apsolutistička vlast Austrije,a najmanje brige se pokazuje upravo prema Hrvatskoj,prema Slavenima.Oni su svoje odradili i sad ih se opet može gaziti dalje. Sve će to skupa umrijeti povijesno.No Rijeka ipak prolazi svoj povijesni put i rađa se u grad sa lukom,koja život znači za unutrašnjost i povezanost sa svijetom. Mogao bih sada nabrajati mnoštvo toga što je Rijeku učinilo značajnim gradom,Kazalište,kolodvor 1891 godine,vodovod 1896 god.te čak i električni tramvaj vozi gradom potkraj stoljeća 1899.Kasnija stoljeća pokazuju da borba Rijeke,kako i Hrvatske nije gotova.Dolazi ta 1914 godina Sarajevo i ubojstvo Nadvojvode,počinje Veliki rat.Nada u smiraj dolazi 1918 godine kada grad ulazi u sastav SHS-a,no te iste 1918 godine Talijani zauzimaju grad,ali ih ih već nekoliko dana rastjeruje francuski razarač ,koji iskrcava američke i engleske trupe,koje preuzimaju kontrolu nad gradom.Čak se predlaže samostalnost Rijeke,kao posebne jedinice, te kao potencijalno sjedište Lige Naroda.Počinju previranja,borbe za vlast,između Talijana i SHS ,te se 1920 godine priznaje Rijeci neovisnost.No,nije dugo trajalo i opet ispočetka,sve dok 1924 godine SHS nije prihvatio Rimskim ugovorom pripojenje Rijeke Italiji.  Dolazimo polako i do 2 svjetskog rata,i ja tu stajem. Rijeka vas veselo poziva među svoje palače,vrtove,obale i plaže,svoje maškarane....Možda usput negdje i sretnete velikog Zajca,a s njime pod ruku i Šubića –Zrinskog. I na kraju ovog svega što?! Krepat ,ma ne molat,a vi dobrodošli va Rike! Oznake: grad Rijeka |
