Dvorci, crkve i stari gradovi
28.03.2018., srijeda
Uskrsnuće
|
Od toliko crkvi već me sve hvata panika da bum počel gledati ukriž.Da mi oči ne počneju bežati,ali nedajBože rata,mogel bi koristiti za frontalni ,ne bi mi neprijatelj pobegel. Putovanjima uokolo,svime onime što sam vidio,imam raznih doživljaja i anegdota,pogotovo ilitiga po novome poglavito sa babama trećerednicama koje se uporno mole i ponavljaju sveusrdnu molitvu,ali i njima valjda oči bežiju u križ pa vide usput ko kaj dela i ko se kak moli,pa je uredno i opomena od istih koje su duboko zagrezle u molitvu,ko ona kaj je videla tam negde neko Ukazanje,pa sagradila vilu.Takve fine gospodje,selo –grad,skrušeno sjede,mole i onda najednom ko iz topa,što vi slikate!Tako mi se isto desilo,u crkvi u Hreljinu iznad Rijeke da je baba zaurlala na mene da sam joj zgasil električne orgulje i da ne smijem slikati.Na to sam joj ja odvratio da jesam zgasil orgulje i da sam baš zbog toga ušao u crkvu jer sam znao da bu ona baš taj čas orgijala po njima,a kaj se tiče slikanja to je druga stvar,o tome si bumo malo pospikali.Na to su one druge rekle,daj pusti čovika a ča bi ti on ugasil orgulje i pusti ga neka slika,na što se ova smirila,ali me strelila pogledom dok god nisam izašao van.Ona mene,ja nju, e to je rat!! U zimu,u štalici rodio se sinek,lepo su došla tri kralja,donijeli su darove,ali svi skupa u toj noći,dok je zvezda repatica jedrila nebom nisu znali da bu mali kad tad upoznal i jednog Rimljana Poncija i druge ljude dobre volje,sve redom ko one babe u crkvama,koji budu tom malome došli glave.Ustvari kad ovak gledam,Ponček niš ni mogel protiv domaćih zavojevača i sličnih,jer su ga tak stisli da je moral postupiti po zakonu i malog razapeti.Ljudi ko ljudi,dobrog u lance,a zloča vlada i dalje.Silna je ta potreba ljudska za zlom,ne prepoznajući dobro,potreba za jalom,zavišću i uništavanjem svega dobrog,tako da kad se ovako gleda ,a stara je dobro poznata,narod ima upravo takvu vlast kakvu i zaslužuje i to vredi i do današnjih dana,a isprike tipa On je platio naše grehe,bojim se da na smrtnom i inom času ne bi ju palile baš jako kod Presvetlog,a teško će mnogi i proći Petricu na vratima,pa sedili svi mi skupa u crkvi danima i noćima bez da idemo doma na koricu i vodu. Tamo na križu u bolovima u teškim ranama,na vrućini,dok je jedna majka tiho plakala,taj je tada,kažu ,33-godišnjak samo zavapio i time rekao sve do dana današnjega : „ oprosti im oče jer ne znaju što čine...“ a ostalo je Sodoma i Gomora! Ne bih sada o tradiciji,o kićenju jelke i farbanju jaja,jer je to tak poganski da me sve jeza hvata i obleva me hladni znoj,ali kak je red i kako je to sve skupa zaživjelo onda se i ja u ovo doba godine spremam pofarbati si jaja,da bi mi doma bila za ukras i fest hercig dekoraciju na stolu uz šunku i hreneka.Sve po redu i zakonu ,da ne bi negdo rekel,pogle komunjara,nije si jaja pofarbal!! Jenput se prekrižila,tri puta pljunula u stranu protiv uroka!!!Zavrtila na peti sam zaboravil,ali si sve skupa morete zorno predočiti!! No ipak kad se nađem na terenu,ipak se malo lecnem,što ako je stvarno i bilo to sve skupa,što ako i priče i legende i mitovi,naravno napisani ljudskom rukom,a ruka se čovjeku lako omakne i nešto nadopiše,sam ili uz instrukciju i što ako zaista taj mali u zimi rođen,premda se i o tome vodi svašta,a u proljeće umro i Uzašao ipak gleda na nas sve i sprema nam kod Boga Svevišnjega Zagovor da nas Ovaj ne pošalje u pakao,vrag pekleni,nego ipak da uživamo u Njihovom društvu,da sve bude cvjetno i šareno,a ne samo vatra!Što onda! Dobar je strah koga ima,pa se tako i ja uputim kratkom molitvom – bok,došel sam ti,kak si? Kaj ima? Kaj delaš?Buš čuval ipak sve moje?A zadnje vrijeme – čuj,uskoro Ti šaljem svoga Maxa,buš ga pazil?  Sve vjere ovog svijeta priznaju da se rodio za naše spasenje,ali isto tako sve vjere i ratuju jedna protiv druge i naravno s time i protiv njegovog nauka,ali ipak ga mole!Kaj to nije licemjerje?Pa on je rekao da se volimo,da se cijenimo i poštujemo! Ali mi smo sve izokrenuli kak se nama sviđa! U samim počecima priče nisu niti bizantska niti zapadna ikonografija prikazivale u liturgijskom smislu ovu najvažniju kršćansku temu – Uskrsnuće,nego su to sve skupa prikazivali na drugačiji način.Bizantska ikonografija prikazivala je smrt Isusa i dizanje iz groba kao prelazak u Limb,a to se gledalo i do srednjevjekovlja,sam prelazaka u Limb Kristovim Uskrsnućem kao čin koji se automatski dogodio.Slično tome se i u zapadnim dijelovima tako prikazivalo i da se samo Uskrsnuće dogodilo smrću,pa se Kristov grob prikazuje kao građevina otvorenih vrata,u kojoj se vidi prazan sarkofag i odloženi povoji u koje je mrtvi Krist bio umotan.U helenističkom smislu ili načinu građevina je prikazana kao rotonda na stupovima sagrađena nad četvrtastom bazom,a ispred nje sjedi anđeo i taj anđeo pokazuje na prazan grob.U sirskom tipu Kristov je grob predstavljen ciborijem iz crkve u Jeruzalemu.Kroz stoljeća se povijest priče mijenja,a tek u 14 stoljeću počinje i današnji prikaz toga događaja. Isus Krist odlazi svojem ocu na nebo : Kada to reče,bi na njihove oči uzdignut u zrak, i oblak ga ote očima njihovim.Dok su očiju uprtih u nego gledali kako odlazi,odjednom stadoše kraj njih dva čovjeka i bijelu i rekoše im : Ljudi Galilejci,zašto stojite i gledate u nebo?Ovaj isti isus koje je uznesen na nebo između vas,opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo“ Mnogi vjeruju da će se vratiti i mole se tome,ali i dobar je strah koga ima,jer možda taj Isus više neće htjeti platiti naše grijehe,a puno ih je......... Oznake: isus krist |
