Dvorci, crkve i stari gradovi
05.08.2017., subota
Ojgen Savojski
|
Je mali bil skroz spameten vučil se je u školi matematiku ,koja meni nikad nije išla,pa sam danas čak i ponosan na to i hvalim se okolo,ali ga je nekaj vuklo dalje, da kao pravo muško uzme oružje u ruke i pokaže svijetu kak se ratuje.Kako nije uspio probiti se u francuskoj vojsci,mali se zapisal odnosno regrutiral u Austriji,i tu počinje njegova blistava karijera velikog vojskovođe. Na današnji dan puno se toga zbilo u povijesti,pa čak i u našim novim vremenima,ali sada nije vrijeme za to,jer povijest i pametni ljudi,a ne bukači,još nisu rekli zadnju riječ o svemu tome,mada kao i svaka borba za slobodu ima svoje pravo lice ponosa i dostojanstva.Zato se i ne želim osvrnuti na te junačke dane,nego idem dalje u povijesna zbivanja. Evo sedim lepo doma,vani je temperaturica prikladna za rovove,jer zemlja ohladi sve kaj stigne,pa mi nekako nije jasno,kako to da se u ovakvim uvjetima uopće uspjelo ratovati.Em su godišnji odmori,em se ljudi opustiju uz pivu i ostali prehrambeni alkos,a nekome se ratuje.U ona davna vremena možda je to naravno,da se ipak prije zime obavi kaj se ima,a ne da ko onaj kaj se za pupak držal od bolova nastrada u snježnoj Rašn.Pa su si valjda tak mislilil,viš kak je lepi dan,idemo to obaviti kak se spada,ljudi su na go ,pa bu se lakše i probilo do željenog cilja.Mada je vjerojatno tamo davne 1403 godine u Zadru okrunjen pravi domaći dečko hrvatsko-ugarski kralj Ladislav od Napolitanki.Sve skupa kad se zbroji,a zna se da volimo dobru fiesti i siestu ,a niti reklama ne dođe loše,kad su već svi negde na moru,zašto ne organizirati onak kak se spada pučku veselicu,staviti si krunu na glavu i to po lijepom vremenu svršiti. Kak sam rekel da je mali zračunal sve kaj je mogel,lepo se sredil pa je tako na današnji dan otišel na ručak u Petrovaradin,možda si je kaj i popil,pa se krv užgala,bacil salvetu na stol i rekel sad buju vidli Turki kak se to dela,skupil ono nejačadi od 40000 gostiju nazočnih na obedu i porazio gore navedene tamnopute,a oni su fakat zauzeli to područje pošteno,raširili suncobrane,uzeli od doma košer hranu,a možda su imali i koncesiju tamo na Dunav i okolne plaže,jer su bili jači za ravno cirka 100000 momaka.  Ali tu nije kraj,ne bi ga više niti lepa žena,niti deca obješena o uniformu zadržali doma,a i valjda mu se putovalo,pa je navalio na sve od Vardara pa do Triglava,pa je tako stigao i do Bosne ponosne,a kak čovek ogladni od puta,a vele da su čevapčići u Sarajevu najbolji,lepo im je poručil da se geneju i predaju ,da on more u miru objedovati,te im je poslao i trubadača i barjaktara ,da se to u miru reši,ali se s druge strane nisu htjeli tako lako predati u ruke Austriji. Austrija – Sarajevo 1:0,a pritom je kao i u svakom huligansko-nogometnom natjecaju nastradao sam grad,biva spaljen i uništen. Nije tu kraj njegovim avanturama i ratovanjima.Ratovao je on na sve strane,borio se za krune i zemlje,zadužio Austriju svojim uspjesima,osigurao joj mir i blagostanje,otjerao ljute neprijatelje Turke ,kako bi se Habsburzi mogli lepo prošiti po Slavoniji,dijelu Bosne i dijelu Srbije. U povijesti bilo kojoj ili bilo čijoj on će postati i ostati besmrtan ,kao jedan od najvećih vojskovođa na svijetu,izuzmemo li hvalisave Engleze,čiji su ratnici ipak najbolji,jer nemreš ti nema veze za Engleze. Svidjela mu se naša zlatna ravnica i kad su ga pitali što bi želio za svoje poduhvate on je spremno odgovorio da želi imanje u Slavoniji poznato pod nazivom Kopački rit,pa je tamo digao i svoj krasan dvor,danas zapušten i devastiran u kome netko ispucava svoje veleposjedničke ideje i igra se ratnika bez imalo sluha i smisla za to.Ko šumom,a rijetko i drumom,osim ako je rakija u pitanju.  Ostaje nam sjećanje u vječnost da je jedan takav veliki lik uz sve izbore koje je imao,ostavio ipak nama zadužbinu i sjećanje na jednu veliku ljudsko-ratničku ideju i ostavio nam dio sebe u Baranji,u Bilju.Nije to mala stvar,kako ćete možda pomisliti,kaj ,bio ,umro i ok,imamo mi svoje velikane,svoje ljude ,ljude koji su obranili taj dio,taj komadić ove naše Hrvatske zbilje na samoj granici velikog svijeta,ali ipak nama je ,kao i njemu najljepši i najznačajniji,inače ga ne bi voljeli kao i on. Ako Vas put nanese,obavezno stanite u Bilju,razgledajte dvorac ,ako uspijete ući unutra od šumara i sličnih,poklonite se jednom vremenu,više manje slavnom,i obavezno zadržite svoja sjećanja na protekla vremena pored grba čovjeka kojeg više nema. |
