Samo Durica

nedjelja, 28.04.2019.

Život ide dalje

Nakon svega kaj smo doživjeli, moje dijete i ja, a dijete je jedino što mi još daje snage za život, odlučila sam maksimalno se posvetiti samo njemu i uživati u njegovoj čistoj, nevinoj i nepatvorenoj energiji koja me iz sekundu u sekundu vraća na pravi kolosijek i ne dozvoljava mi potonuti.
živjeti se mora, raditi se također mora, sabrati se mora, glavu dignuti dovoljno visoko da je iznad površine, a opet dovoljno pognuti da ne zveknem čelom o neku novu bol.
Fran je moj život, moj početak i kraj.
Sada imamo jedan drugoga i crpimo snagu jedan od drugoga.
On je moj punjač. Moja vječna uspomena na čovjeka kojega sam imala sreće upoznati. Tu uspomenu mi ništa ne može izbristati iz sjećanja. Kroz Frana njegov tata živi i dalje i živjet će, a ja ću gledati kako raste, razvija se i postaje čovjek kakav je bio i njegov otac.

deda nas je odveo u Tuheljske tolplice na oporavak. To se stvarno isplatilo.



Lepe ti je



gle me mama



malo se sramim



Žgoljavac



ipak se ne sramim. Samo to predivno biće može vratiti osmijeh na lice i volju za život.



uživanje na suncu i prekrasnoj prirodi



povratak



još malo glumetanja jer nisam otišao na trampolin, bila je gužva



imam kapu istaživaća dinosaura i ruksak klokan



" mama, slikaj me još jednom s pisanicom, sad bum ovak, gle! "


" idemo u auto, umoran sam. "

Oznake: Tuhelj, Zagorje, Fran i deda
- 08:17 - Komentari (16) - Isprintaj - #