Samo Durica

velka, veća, najveća

napisala sam čitav jedan podugački post vezan za moje mišljenje o šlapicama koje ćemo, mi roditelji, dobiti za djecu koja nam pohađaju vrtić. naslov je bio: " udrobljeno ", jer, nadrobila sam tu još svega i svačega kaj sam tokom tjedna pročitala u novinama i čula na vijestima, pa me onak malo znerviralo, samo tolko da imam potrebu stresti se tu na svom blogu, gdi i inače liječim većinu frustracija, baš kao i sada, jer, onda mi je riknula internet veza, pa mi post nije htelo objavit, ostavila sam ga za kasnije, kad se veza ponovo uspostavi, al mi je, u međugasu dijete sve lepofino ugasilo, jer je išel gledat si crtiće i crtat u paintu, post mi je, naravno nestal, a ja više, nit imam volje, niti sam u stanju napisat ponovo sve to, jednom kad mi se tak nekaj zgubi otišlo mi je u nepovrat, i žao mi sad ko pesu, al, kaetuje,
zaključih kak mi je možda pametnije napisat nešto o ovom lijepom danu danas koji sam, napokon provela s djetetom, jer, prek tjedna nismo imali previše vremena jedan za drugoga, samo sam mu stigla očistit uši i odrezat nokte, pa mi je ujutro, još snen rekao:
" zašto si mi odrezala prste, sada se ne mogu posvrbiti ",
pa sam mu objašnjavala kako mu nisam odrezala prste nego nokte i bil mi je tak smešan, jer, pun je tih nekih novih izjava i izreka, recimo, jedan izraz koji sigurno nije čul od mene je:
" ma gle ti to! ", nemam pojma od kud mu to, al veli to s takvim žarom i ozbiljnošću, a ja se trudim ne smijat mu se, jer nakon toga slijedi neki drugi biser.
neki dan je, sjedeći za kompjutorom, jer, riknul nam je DVD player, pa nemre gledat crtiće na cd-ima više, a ja sam preveć okupirana da mu ih skidam na stick koji bih mogla utaknut u telku, il, još bolje, kupim kabel, pa da spojimo telku na komp, tak da si on sam upali komp i gleda crtiće na YT, a i više od crtića voli one kratke animirane dječje pjesmice, sad je našel neku stranicu sa starim pjesmicama, pa pjeva: " Pjevala je ptica koooos, hej, haj, hooooj! ", onak spontano i iskreno viknul:
" o, ne, tako mi drekeca, mama! opet je riknul internet, ne mogu vjerovat. "
a, kada sam mu rekla kako ta riječ nije lijepa i nebi to baš tak trebal govoriti veli mi:
" sad si me jako rastužila, meni je to baš fora. "
o, čovječe, ne želim da to govori u vrtiću, mada mi se frendica tak smijala kad sam joj to ispričala da je skoro pala sa stolca, al meni nije baš fora, nisam sigurna jel bi i drugim roditeljima bilo fora kad bi čuli da su to od njega naučili, ne znam, iako je simpatično i smiješno, opet, kajjaznam, pa smo se dogovorili da nebu u vrtiću to govoril.
danas smo se na radionici puno igrali, jer svatko je želio neku drugu igru, pa smo prošli sve po malo, prema željama, a kad sam ga poslije pitala koja mu se najviše sviđala, veli:
" U Zabregu je kućica ", nju smo malo drugačije igrali od uobičajenog, jer sam u sredinu, umjesto jedno djeteta stavila def na kojem je neki medo, pa je Medo biral djecu, a odabrano je dijete trebalo odsvirati ritam na defu, to im se prilično svidjelo, pa su onda htjeli da stavim i šuškalicu i činele, a to mi je jedini način da mi ne sviraju svi u isto vrijeme kada nastane neopisiva buka, te da pokušaju svirati koncentrirano neko određeno vrijeme jedan po jedan.
poslije smo, naravno, išli do parka, gdje mi je prišla jedna starija gospođa i pitala me jel to " moj mali ", već sam misla da je napravil neku spačku, a ona mi ispriča kako je došao do nje pitati je da li je to njena duda koju je našao na podu, i pohvalila ga kako lijepo priča, te kak je i pozdravil prvo, pa mi bilo tak drago, ono, odmah mi je toplo oko srca kad čujem neke takve pohvale na njegov račun, sva se napuhnem ko riba napuhnjača, odletila bi u nebo od sreće,
al, najzanimljivije mi je gledati ga u toj interakciji s drugom djecom i kako se snalazi u socijalizaciji.
uživala sam, baš onak jako danas, jer, i sunce je počelo zapraf grijat, čak nam je bilo i vruće na momente, tak da sam ja upijala te blagodati njegovih zraka promatrajući ga s klupe kako uživa u igri.
čista, prava, istinska sreća.