Samo Durica

Advent u Zagrebu

nemrem si pomoć,
i nek mi oni koji se ne slažu sa mnom ne zamjere,
čak, voljela bih čuti i Vaše mišljenje, doživljaje i argumente,
uvijek sam otovrena za sve drugačije,
al meni je ovaj
" Advent u Zagrebu "
pogotovo ove godine,
neukusan, pretjeran, načrčkan, kičast ( a, ak je meni kičast, koja volim kič, kak je tek onda onim umjerenijima ),
čak bih se usudila reć:
na granici groteske,
a i tragikomedije,
jer, prek puta onog Zrinjevca, koji mi je, božemeprosti, šaka u oko, s onim neonkama ono platana, čisto zlostavljanje nedužnog i bespomoćnog bića, ko je vidio da prekrasna kora tako divnog drveta oko sebe ima zvezane te odurne lampice neke potpuno neprirodne boje, nit bijele, nit sive, nit žute, od čijeg te svijetla zabole oči ak predugo zadržiš pogled na njima, a mene i duša boli, ne samo radi platana, nego i radi ljudi koji kopaju po čikobrenicama, velim, točno prek puta tog blještavila i raskoša, te nepotrebnog trošenja struje i ostalih resursa, di se, s jedne strane ždere i loče, a s druge, oni koji nemaju prose,
odurno, da odurnije ne može biti.
ove godine mi se čini kako je svega pre pre više, preko svake mjere,
ko da smo pijani milijarderi,
pa nemamo kam s lovom,
med i mlijeko nam u potocima teče ulicama,
šampanjac se na svakom čošku dijeli,
a " Djevojčica sa šibicama " zmrznuta u kutu sjedi.
klizališta, sanjkališta na svakome trgu, od umijetnih skupih materijala,
sve zvoni i vrišti,
pišti,
samo da se ne raspukne
od sreće
ko balon od sapunice
al nama u lice,
jer,
godina bu tek počela,
a, onda treba sve to neko i platit.
okej,
grad je, zaista pun turista,
i neka je,
drago mi je,
samo,
čini mi se
kako je naš Grad,
puno, puno više
od umijetnog snijega, kulisa, i ukrasa,
nemamo li mi i neke znamenitosti krasne,
arhitektonski vrijedne ukrase,
zelene površine, parkove i vrtove razne,
nemamo li ljude
koji ovaj grad čine Gradom,
pa i gastronomsku ponudu raznu,
tradicionalne ukrase, kao što su licitarska srca,
i ko tu koga, s oproštenjem prca,
po rođačkoj osnovi ruka ruku mije,
a, nama se, svima, u lice time smije, i
od kad se to trobojnica za božićni ukras stavlja,
osim oko pšenice,
o, ova u valovima po sred ceste visi,
ko neka plahta,
gledaš gore, pa se pitaš,
Isuse! Dragi, di si?
da li se tako tvoje rođenje slavi?
jesi li se zato u štalici rodio
da nam takav Božić
pod nos se stavi,
ili je neko skroz na skroz skrenuo
s puta tvog,
pogubil se i drugim, grdim putem krenuo,
jer,
meni je to,
ljudi moji
sve grdo
od grđeg!