Samo Durica

utorak, 17.05.2016.

suživot

on je voda
ja sam drvo.
moj je korijen
duboko u zemlji.
deblo mi je široko,
kora hrapava i gruba.
krošnja mi je ragranata,
ponekad se lisnato zeleni,
na vjetru treperi
suncu se veseli,
a kadkad suhim granama
prkosi neveri,
no, uvijek k oblacima stremi.
bez vode za mene nema života.
sušim se i umirem.
kao i s preivše vode.
tada strulim,
sva se ogulim.
on je voda.
ja sam drvo.
on teče kao vrijeme.
prelijeva se i talasa.
ponekad je muljav kao gusta masa.
češto bistar kao izvor,
zna biti i slaniji od solane,
topliji od toplane,
zaigraniji od kuglane,
dublji od plavetnila morskih,
brži od brzaca gorskih.
neprestano se kreće,
na mjestu okreće
kao riječni vir,
neprestano nemir.
dok ja stojim na svom istom
proplanku čistom,
samo rastem u visnine
zagledana u njegove dubine.
- 06:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #