Samo Durica

vitice

objašnjavajući krošnju svog drva koji predstavlja svojevrsan autoportret jedna je kolegica u šali rekla da njene vitičaste grane predstavljaju njenu želju za kovrčavaom kosom.
i ja sam oduvijek željela imati dugu, plavu valovitu kosu.
ne onako jako nafrkanu, već samo lagano zaobljenu.
čitala sam negdje da je vlas kovrčave kose u presijeku elipsa, dok je presijek ravne vlasi okrugao.
obje moje sestre su crvenokose i kovrčave.
najmlađa, kada se rodila imala je na vrhu glavice riđu kovrču, zavijutak koji se lelujao kako je ona pomicala glavom.
drugoj se sestri kosa sama nakovrčala u pubetetu i takva je istala, valovita.
sama sam svašta pokušavala kako bih imala tu krasnu valovitu kosu.
korisila sam i figaro, spavala s krpicama na glavi, kupovala one spužvice na žici, plela pletenice na mokru kosu, pa čekala da se to samo posuši, koristila čak i bakine stare metalne viklere na gumicu koji su mi samo počupali kosu.
ali, kako je moja kosa ravna i tanka, ništa od toga nije držalo duže od pola sata, a onda bi palo i kao da nije ni bilo.
sada mi je sestrična poklonila nešto skroz fora:
električne viklere različitih veličina koji, se dovoljno zagrijani stavljaju na suhu kosu i pričvršćuju nekakvom oblom šnalicom.
moja sestra koja je jako rudlava ima peglu kojom ravna kosu, jer je njena želja imati ravnu kosu.
ova kojoj se kosa sama nakovrčala u pubertetu ošišala se na kratko, jer, veli kako joj se ne da gubiti vrijeme na pravljenje frizure svako jutro i da joj je kratka kosa najpraktičnija.
mnogo puta sam pomišljala naraviti si minival, ili barem velnice,
no, za to nemam dovoljno hrabrosti, jer, šteta mi je, i ovako tanku kosu tretirati takvim agresivnim kemikalijama.
za sada mi je ovo rješenje s električnim viklerima sasvim dovoljno.
evo, upravo sada sjedim s tim viklerima na glavi, pišući o njima čekam da mi nakovrčaju kosu.
ne znam da li ću biti sretnija s tom kovrčavom kosom, i da li će ona utjecati na mene i moj tijek dana,
no, jako me veseli vidjeti taj rezultat kada ih skinem i otkrijem u ogledalu
novu sebe.
naravno da sam to još uvijek sasvim ista ja,
ali,
kako je moja krošnja ostala nedovršena
vjerojatno sam, nesvjesno, sama sebi ostavila prostora i za tu vrstu promjene.