što mi je sve donio blog u protekloj godini
htjela,
ne htjela,
nekako sam uvijek,
u ovo doba godine
prisiljena
suočiti se sama sa sobom,
svojim ostvarenim rezultatima,
ali i onim nerealiziranim,
kako uspjesima, pokušajima, pogreškama,
propalim planovima i projektima koje sam tek idejno započela,
obavljenim dužnostima i poslovima,
ispunjenim željama i snovima,
te svime ostalim
što mi je
protekla godina donijela.
tako sam,
razmišljajući i o ovom internet portalu:
blog.hr-u,
te mom djelovanju u njemu u okviru svog bloga
" Durica Vozi Kolica "
zaključila,
nakon kaj sam podvukla crtu,
kako mi je, pišući ga
donio puno toga dobroga u život,
a, najviše,
osim te neke razmjene
iskustva, promišljanja, doživljaja i osjećaja,
pa i nekih korisnih, praktičnih i konkretnih znanja,
jer, iznad svega, kaj se tiče društvene sfere mog života
cijenim raznolikost, raznovrsnost i različitost,
vesele me susreti s
kreativnim, osebujnim, zanimljivim, pametnim i obrazovanim individualcima
s kojima se čovjek ovdje može sresti, pa i razmijeniti tu neku dobru energiju,
bez obzira koliko nas kilometara životnog prostora dijeli,
te, u kojem zakutku ove planete taj čovjek živi, radi i djeluje,
blog nam omogućava da se kroz te naše prozore ekrana monitora
posjećujemo međusobno,
te, virimo jedni drugima u ono što smo sami željeli podijeliti sa svijetom,
nadajući se da ćemo naići na odobravanje dobronamjernih čitatelja i gledatelja,
da ćemo ih razveseliti našim uradcima,
možda i potajno, zadiviti,
ili, jednostavno, prokomentirati nešto što nam leži na duši,
dati svoj osvrt na trenutnu aktualnost,
a, ponekad se samo pojadati i riješiti negative koja nas tišti.
pišući, tako svoj blog, sada već s prilično staža, uporno,
bez obzira na određene pauze i odmake,
naučila sam puno toga o sebi, ali i svijetu oko sebe, prateći tuđe blogove.
okušala sam se i u nekim književnim formama u koje, prije,
iz nekog razloga nesigurnosti i manjka samopouzdanja
nisam imala dovoljno hrabrosti niti se usuditi pomisliti da bih smjela i mogla se dirnuti,
no, malo po malo, suočavala sam se i sa svim tim svojim strahovima, nesigurnostima
i, čini mi se, putem usvojenim predrasudama,
jer, nekako imam osjećaj da se u ovom našem društvu sve voli stavljati u kalupe,
obilježavati, etiketirati,
pa se tako, smatra, ne samo grehotom, već i nedopustivim
pačati se, onima, koji nisu pozvani,
baviti se nekim vrstama umjetnosti, što me prilično počelo smetati,
pogotovo gledajući to u poslu kojim se moj muž bavi,
dakle, glazbi, gdje se vrsni glazbenici svrstavaju u samo jedan žanr,
pa se na njih krivo gleda, samo zato jer su se odlučili okušati
i u nekom sasvim drugom žanru i drugačijem glazbeno izričaju,
koji se za njih smatra nekom vrstom zabranjenog voća,
nažalost, puno puta sam imala prilike tako nešto čuti od mnogih glazbenika,
i, ta vrsta pristupa me žalosti, jer smatram da bi umjetnost, kao plemenita aktivnost
trebala biti svima dostupna, ne samo za pasivno konzimiranje, već i za aktivno prakticiranje.
stoga, nakon što sam otkrila sama u sebi ljubav prema mnogim granama
umjetničko - stvaralačkog izražavanja i stvaranja,
te, uvidjela, kako i mnogi drugi ljudi, iako nisu te struke
stvaraju predivna djela iz čiste ljubavi,
unutarnjeg poriva za kreiranjem nečeg novog
dakle, iz duše i za dušu,
što životu daje jedan sasvim novi i ukusan začin,
ali i zadovoljstvo samim sobom, na kraju,
kao rezultat,
pa i tu mogućnost da podijelimo to s publikom, ovdje
ima svojevrsnu čar, gušt i uživanciju,
hraneći malo i taj naš ego, vjerojatno, ranjen
tokom godina provedenog života
učahureni u vlastita pitanja i probleme,
relaksiramo se ovdje,
pokušavajući pronaći odmak od te, ponekad, surove stvarnosti.
ipak, ono najvrednije i najljepše što mi je pisanje bloga donijelo
su ta poznanstva i prijateljstva,
koja, jednostavno
ne bi bilo moguće ostvariti bez bavljenja ovim hobijem
upravo ovdje, na ovom portalu.
poznanstva, koja su proizašla iz posjećivanja i komentiranja blogera,
pretvorila su se u prekrasna druženja i prijateljstva
koja znače puno više od puke razmjene komentara ispod posta.
dobiti na kućnu adresu od blogera Bellarte donaciju za humanitarnu akciju u obliku njegovih rukotvorina, neprocjenjivo je i izvan svake kategorije
čovječnosti, humanosti i altruizma i zaslužuje samo njegov vlastiti post,
no, imati prilike, primjerice, družiti se na adventu u Zagrebu
s, meni, jednim od najdražih blogerica:
Zvonkom i Melom,
saditi moj mali vrt ispred prozora s dragom Lili i njenom prekrasnom kćerkom,
koje su, također, sudjelovale u humanitarnom radu, samo zato jer sam ih zamolila,
nagovarati Belatora da odmah trči na infopult šopingcentra, jer ga tamo nešto čeka,
naručivati Velebitsko i nazdravljati, pa se smijati s Pablonom,
imati prilike sjediti u dnevnoj sobi i razgovarati, uglavnom o bebama, s trudnom blogericom Bookeraj i njezinim visokim mužem, koji je toliko visok da se u našem podrumskom stanu osjećao, vjerojatno, kao u nekoj kućici Hobita i jedva se kretao, pognut,
razmjenjivati mišljenja s naizgled krhkom i nježnom blogericom Dnevnikjednerazvedenice, toplih i dubokih očiju iza kojih se krije čvrsta, snažna, pametna i sposobna žena,
imati čast da se blogerica Lion odazove i odvoji svoje vrijeme na pozivnicu za koncert mog zbora, u kojem pjevam od desete godine, te nakon toga napiše i prekrasan osvrt pun hvale i lijepih doživljaja, neopisivo je,
kao i slušati savjete i životno iskustvo Sjedokosog,
upoznati blogera b - 612, te shvatiti kako imamo i neku sasvim drugačiju životnu poveznicu koje nismo bili ni svjesni,
pokazivati RandomHartu kako se od starih kroksica može napraviti stalak za cvijeće i pogledati njegov handmade luster u nastajnju,
upoznati i blogera RibaFisha čije sam dogodovštine s tek rođenim sinom pratila još od kada sam i sama počela blogati,
zafrkavati se s blogerom Oko Sokolovo, te upoznati osebujnog, ali samozatajnog blogera Toca,
slikati se za fejsbuk s blogericom Moja Moda i škicnuti malo njen modni izričaj, ali i zavidnu figuru,
pa upoznati uživo O - du života, koja, zaista, i izgleda kao oda životu, ako ne i spomenik životnoj radosti,
i blogericu Bolji Zalet, koja zrači nekom posebnom energijom, zaista, dajući i bolji i zalet,
vrlo kratko popričati s blogericama, među kojima je bila i Zlica na Trgu, onako, usput, dok je Fran trčao oko ulične Sfinge, i, žao mi je što sada da ne znam nabrojati svima imena, no, drago mi je da sam imala i tu priliku sresti ih,
razgovarati s blogericom Demetrom, čiji me životni elan i kreativna energija oduševljava, ali i direktan, spontan i iskren pristup komunikaciji, kakav i sama volim,
shvati da smo blogerica Gurmanka i ja, zapravo, susjede,
te, upoznati majku blogera koje sam na samom početku svog bavljenja blogom prve upoznala u njihovom studenstkom domu,
a, sada i jednu od njih srela dok je pratila svoju mamu, sada i blogericu Sjećanja i Osvrti na promociji Blogoknjige,
izmjenjivati savjete s blogerom Freshom putem fejsbuka, svaki puta kada sam u nekoj nedoumici,
te, imati i blogericu Kojiticu za fejsbuk prijateljicu,
ali i neke druge drage blogere kao što su Plastik, Šašava mamica, Nemezis, Neverin, Lello u sobici, NF, Lastavica, Bocacciozg, Sewen, pa, imati prilike i tim putem ih upoznati, preko njihovih fotografija i objava
sve su to doživljaji koji ne bi bili mogući da se nisam jednom davno,
na sam svoj rođendan, odlučila, iz puke znatiželje i zafrkancije otvoriti svoj blog
i napisati prvi post.
taj svoj blog uvijek sam doživljavala kao neko svoje mjesto, nešto kao kućicu na drvetu,
mjesto gdje se mogu malo skloniti do bura i mećava,
gdje se mogu odmoriti, zabaviti i relaksirati,
ali i nešto korisno, novo i zanimljivo saznati, vidjeti i naučiti,
razmijeniti neka mišljenja, promišljati o tuđim drugačjim,
bez nametanja svog vlastitog,
ostaviti neki vlastiti osvrt, dojam, proživljeno iskustvo
ili, jednostavno, isprazniti iz sebe neku od gorčina koja me, možda, muči.
sada, kada sve to, ovako, skupim na hrpu,
zbrojim i oduzmem
u ovoj godini
blog mi je donio puno lijepih, zanimljivih i korisnih iskustava
koje ću pokušati u slijedećoj godini zapamtiti i iskoristiti
za neke sasvim nove i drugačije izazove, projekte i ideje
koje mi se već dugo vrzmaju po glavi.
nadam se da će i ova godina biti plodna,
te mi donijeti još puno lijepih i zanimljivih iskustava,
ali, prije svega druženja s dragim, pozitivnim, kreativnim i dobronamjernim
ljudima dobre volje.
Živjeli!
|
