Samo Durica

četvrtak, 31.12.2015.

Božićna Slikovnica

naš vrlo vrijedan i kreativan susjed je u penziji,
pa, umjesto tugovanja nad vlastitom sudbinom,
lamentiranjem o aktualnim političkim događajima,
ili ogovaranjem nas ostalih susjeda,
odlučio se pozabaviti nečim što ne veseli samo njega,
i čime ispunjava, radeći, ove hladne dane,
već i nešto što raduje čitav naš kvart,
a, pogotovo najmlađe članove.
tako je napravio mjesto okupljanja
kojemu se svi divimo,
ali i uživamo ga, svakodnevno posjećivati,
hraneći životinjce, učimo, prvim, živim iskustvom
našu djecu:
što su to Jaslice, kao izgledaju,
i čime se hrane: magarac, ovce i zečići.
evo kako izgledaju naše Jaslice u prirodnoj veličini



Fran uspavljuje bebu Isuseka



iako se jako voli frajerisati i praviti se magupčićem, vidjevši Magarca uživo, ipak se držao na distanci



zato je Karla znatiželjno njuškala zečeve



koje su djeca hranila mrkvama i listovima salate



a, naša hrabrica je sijenom hranio ovce



i dragao ih



morali smo pozdraviti Mariju, Josipa, Isuseka, Magarca i ovčice, jer se Karla počela tresti od straha, kad je čula pucanj petarde



ali, doći ćemo opet, Jaslice su još ljepše navečer, kad svijetle u mraku, baš kao i zvijezda repatica, koja će nam pokazati put



i mi smo doma složili svoje Jaslice, zajedno.
nisu tako raskošne i velike, skromne su, ali imaju puno životinja, čak dva konja, naravno, a Fran je dodao i My Little Pony za svaki slučaj, mamu Ponija, jer bebu mora nositi sa sobom u ruksaku. ubacio je i Lego čovjeka koji peca ribu, i sve Lego životinje koje je dobio pod borom u paketu Lego Šuma



njegov komentar na Jaslice bio je:
- beba Isus spava sama u krevetu, a Fran spava s mamom i tatom -
svako jutro kada se probudi, uzme svoj jastuk Ofcu, koji ima noge, rep i glavu, pa mi s tom Ofcom daje puse, da se lakše probudim.
kad otvorim oči, i velim mu:
- dobro jutro, Fran! -
primi me s obje ruke za lice i pita:
- kak si, mama? -
a, onda skoči na noge i vikne:
- mama!, imam ideju! -
pa, ode upaliti muziku na lampicama za bor, koje onda sviraju čitav dan, a ponekad i noć.



a, onda tati i mami ne preostaje drugo, već se pridružiti njegovoj životnoj radosti,
i udriti brigu na veselje



dok se naš dečko ponovo ne umori i zaspi.

a, onda, kaj drugo,
neg, opet sve
ispočetka.






igra, radost i veselje, pjesma i ples, ispunjavaju naš dom.


Svima želim sve naj, naj
" na tom malom selu "
kako je pjevao jučer jedan moj klinac iz grupe.
( ovako je izgledao naš adventski vjenčić prije nego se samozapalio i završio u kadi na tuširanju )

moja mala željica samo su ove cipelice



boje suhog zlata.

al, bit ću zadovoljna ako i slijedeća godina bude ovakva





a, naše dijete i dalje, zdravo i sretno, okidalo ovakve selfije.



Oznake: Sretna Nova koja god već je
- 12:52 - Komentari (14) - Isprintaj - #