Samo Durica

subota, 26.12.2015.

drama u tri čina

Božićna.
zapravo, Badnjakovna.
kod nas je takva situacija da je mom, našem tati, dedeku Dudi na Badnjak rođendan, a na Božić imendan.
još se jedan član familije rodio na Badnjak, naša nećakinja Mimi, kako je Francek sam dao nadimak svojoj sestrični,
ali, ne samo to,
na Badnjak, smo i test za trudnoću napravili, koji nam je, napokon, nakon jako puno vremena, bil pozitivan,
" nemoj biti minus ",
kako smo Ga dugo molili,
tak da nama sam taj Badnjak jako puno, višestruko znači.
stoga smo imali velike planove.
prvo je bilo bitno da svi ozdravimo, jer su nas satrale neke opake boleštine.
Lanči su, Mimozici našoj dijagnosticirali su upalu štitnjače.
kaj, fakat, nit je fora, nit bezazleno, no, kak smo je, ipak. uspjeli nagovoriti da se štedi, čuva i od sada pazi na sebe, tako je i prizdravila, odmarajući se, kod kuće, i na selu u Zagorju, skup s Dragim svojim, koji ju je u tu svrhu pazil i mazi, ne uzrujavući je, taka su joj novi nalazi pokazali i poboljšanje, pa se, radeći kolače, rekreirala i reaksirala.
napravila je raffaello , puslice, medenjake raznih oblika, za koje smo joj Teička i ja pronašle i silikonske kalupe, te, moje omiljene truffles i cheesecake, a sve je to, kaj je najbitnije, prošlo bezbolno.
oda sam se ja sama, na užaš mog životnog partnera, u zadnji tren predomislila i kupila svima lijepe poklone, umjesto nekih, recikliranih sitnica, kako smo, u početku, pregovarali,
al,
mama mi je rekla da si tata želi prave zimske cipele, a meni je pričao o njima već dva mjeseca, a kad meni neko veli da si želi cipele, u mozgu mi sve otvori onaj neki ludi čip, kojeg je jako teško kontrolirati, pa, nakon kaj sam mu pokazala kakve sam maloj sisterici kupila, rekao je samo da se njemu isto takve sviđaju, ali niže, bez krzna, jer on većinu svog vremena provodi i u taxiju, kojeg vozi, i neke druge, tamnije boje, jer, njene su boje leda, no, on sam nema si vremena tako nešto tražiti po gradu, a i ako na nešto slično naleti, jako mu je skupo, pa sam ja sama pregledala baš sve dućkase s cipelama, vraćajući se doma zposla, kaj mi nije tak jako teško palo, obzirom da me bilo kakve cipele jako vesele, čak i kad ih ne tražim za samu sebe. tak sam naletila na jedan dućan koji je imal neku akciju:
" kupiš jedan par cipela, pa drugi imaš povoljniji, za pedeset posto realne cijene, naravno, onaj jeftiniji ", al, opet, učinilo mi se, nekak, isplati se, reko, tak da sam odmah nazvala sestru, jednu i drugu, konzultirala se s obje, pa dogovorila da mu to, zajednički, poklonimo, ako nam se, svima trima svidi. ali, taj isti dan, L je ima neke pretrage u bolnici ujutro za obaviti, provjeru stanja hormona, citografiju i to, a naš F je sav nekakav nikakav, s pol volje,što zbog povremene visko febre, koju smo jedva mukotrono skidali , a što zbog novonastalih fleka na koži, najvjerojatnije kao posljedica pada imuniteta, slično kao i kod mene, stoga smo taj dan preskočili, i dogovorile se drugi dan.
prvo smo se našle samo Mimozica, Franjić i ja, ona je bila sva nekak usporena, pitam je kaj joj je, veli, umorna je, boli je opet, a i nije dugo izlazila iz kuće, ja si mislim, pa dobro bu joj došlo da se malo prošetamo, lagano, Fran je spaval u kolicima, zamotan do grla, nisam ni ja izlazila, osim do doktorice, a i bili smo jako blizu kuće, tak da smo polako šetali, da se ona puno ne umara, pogledale te ciepele za tatu i usput neke zastore za mene, za koje mi je ona rekla da su babski i da si rađe stavim one stare od bake koji si ljepši. onda smo još Franiću kupile foteljicu, pravu malu, kojoj se skida navlaka, kad mu dođe Mimi da je ima gdje ugostiti, jer, ima samo jedan žutu plastični stolac, i drveni stolić za crtanje zajedno sa drvenim stolcem, kojeg smo dobili od jedne cure sa zbora, a taj plastični se prevrče, pa kak je Mimi malo jača, onda nam pada s njega. i našli smo za Teičku jednu jako zgodnu putnu torbu, a ona skoro ide sa svojim novim dragim u Dansku i posle na Majorku, pa nam se to činilo kao zgodan, prikladan poklon, a nutra smo, da nije prazna, stavile još jedne termo tajice. Za Mimi smo izabrale kompletić: crvena majica, plišana vestica s kapuljačom, bijela na crvene točkice, sive pamučne tajice i karirani crveno - bijelo - sivi šosek na gumicu s mašlekom, a Franu, da si pašu fotkama, crvenu trenirku s medekom, i kariranim zakrpama na laktovima. Onda smo još Č-u uzele lijepu vestu na cif, da ima nekaj pristojno za školu, kad ga već klinci zovu: " profesore ", i na istom štandu naručile mu termo hlače, za rođendan koji bu imal u prvom mjesecu. Mami smo već prije uzele posteljinu s plahtom, jer joj je to sve pohabano već, pa smo našle neku lijepu za velki krevet.
i tak.
sad smo još trebale ujaku nešto lijepo naći, jer on svake godine, kao i ja, svima nama pod bor pokloni kaj si želimo, a on sam si nikad niš ne želi, osim malo slatkoga, pa smo se dogovorile da bumo mu uzele neku lijepu, svečanu košulju da ima za nastupe.
i, uđemo nas dve u taj dućkas s cipelama, pregledamo sve, ona nađe nekaj i za svog Dragog, izaberemo ono kaj smo htjele za tatu, pa tražimo taj drugi par, koji bumo dobile jeftinije, nađemo nekaj lijepo za Č-a, koji isto nikad niš ne kupuje sam sebi, jer nema ni živaca ni volje hodat po dućanima, pa uvijek zgleda ko neki klošar, dođemo na blagajnu, a tamo nam ljubazna prodavačica veli kak je akcija, pazi sad!
- jučer završila. - hahahahha!
baš fora.
a, niš, uzmemo te za tatu, ove vratimo.
Lanči se sva snuždila, kak je ona sad kriva, jer da smo išle jučer, sve bi obavile kak treba.
velim joj da nije frka, ionak smo ovak manje potrošile, i kaj sad ima veze, bilo bu još i tih akcija i sniženja, a i uzele smo mu lijepi pulover, pa i nje neka greda, da nemamo ništ za njega, tak je pokušavam utješit, jer, osim kaj su joj hormoni poremećeni i divljaju, ona uvijek ima taj neki suludi osjećaj krivnje, da je ona sve upropastila, da je za sve kriva i da je sve zbog nje propalo.
dobro, uspijem, je, valda, nekak smiriti, nađemo se s malom, najmlađom sistericom, i odemo prvo u banku njoj promijeniti lovu za put, al u banci joj vele kak nemaju sad tu valutu, nego je moraju prvo naručiti.
opet se naša Mimoza sva uznemiri, pa, kak buš sad?, kaj nisi to prije se sjetila?, nemreš tak na put! ovo, ono, sva se uzrujala, a uzrujavat se nesmije. ova pak mala, nema takta, neg se polu zderava na nju: " daj pusti me! radila sam, nisam stigla! snašla bum se, kaj me pilaš sad i ti?! ", kaj ovoj baš i ne radi dobro, al šuti, jer se ne želi svaditi, neg se samo povuče u sebe, ko kornjača u oklop, i krene prema autu, jer, idemo još po tu košulju i neke sitnice za kolače, kuću i to.
uđe ona s Francekom, koji se u međuvremenu zbudil, pa je i on malo nervozan, na mamicu, jer, svi smo mi jako osebujne ličnosti, karakteri, svak na svoju felu, a ta fela i nije neka krasna fela, bar ne u ovakvim, nabrijanim situacijama, pa mene pošalje sjest napred.
i, sad, ja, fakat ne znam kaj se točno desilo, al mogu samo pretpostaviti, jer sam tam napred nekaj prčkala po muzici i slagala sve te stvari kaj smo imale, uglavnom, njih su se dva iza nekaj posvadili, ona je njemu, nagađam, rekla nek se lijepo sjedne i nasloni, a on je, naravno, nije htel odmah poslušati, neg joj je odbrusil:
- pusti ga, Lana, to je moja noga! -
il, tak nekaj, onda je ona njemu rekla da je to njegovo ponašanje njoj stresno, jer, on je htel stajat i gledat kak teta Tea vozi, tojest, htel je gledat napred van, a ona je htlela da on sjedi kraj nje mirno, i ne miče se, jer ona misli, uvijek, da bu se njemu nekaj dogodilo grdo, baš dok ga ona čuva, pa je sva u stresu i problemu oko toga, a on je živ ko živo blato i srebro i deset malih mačića odjednom, nemre bit na miru jedne sekunde, a sad mu je još i ego ogroman ko kineski neboderi, misli da je najpametniji na svijetu, ta druga godina je nešto kao mali pubertet, samo još puno gore, jer mu je jako teško bilo kaj objasnit i svaka ljutnja kod njega izaziva još veću ljutnju kod njega, svaka zabrana njegovo protest, i to je tak, ja to znam, samo moraš biti čvrst, i dosljedan i nesmeš mu pokazat da si mekan, a ona je baš to, mekana ko staklena vuna, sva se razlijeva ko raskuhani puding, pa ne zna ni sama kak bi s njim trebala se ponašat, a on to debelo iskorištava.
uglavnom, ja tražim neku muziku veselu za pjevanje, da malo napravim atmosferu, kad čujem nju da jeca otraga.
Fran se isto nekaj smiril, gleda je, veli:
- teta Lana plače. -
Teička se okrene, pita je:
- kaj ti je, Lana? -
- niš, niš mi je nije. - jeca i dalje, jedva se sudržavajući.
- kaj ste se posvađali vas dva? - pitam ja, onak glupo, sam da malo ublažim tu cijelu situaciju, no, ubiti sam je pogoršala.
- nije ništa, ništa mi nije. - odgovara ona, uporno, jedno te isto.
Fran se sad sjedne kraj nje i gleda je, ja se pravim da nije ništa, Tea i ja se značajno pogledavno, al šutimo.
smirila se ona, obavile smo kupnju košulje i tog ostalog kaj je još falilo,
al, mali je opet radil cirkus na blagajni, jer se igral s Teom, pa je bježal i skrival se, kaj je Lanči jako uzrujavalo, jer bi ona htjela da on stoji mirno kraj nas ko kip i bude onakav kakve smo mi bile, dobre, mile, pristojne i poslušne curice, al, on nije takav, pa je, dok smo izlazili iz dućana mi rekla:
- vidiš, ja sad znam da nisam sposobna imati dijete. ako ja ne mogu s njim izać na kraj, ak on mene ne sluša to malo kolko se ja s njima bavim, kak bum ja sa svojim djetetom? ja to ne mogu, bolje onda ni da nemam dijete, nego da ga upropastim. sve je dobro dok se mi igramo, ali kad me treba nešto poslušati, ja ne znam kak da se prema njemu ponašam. -
- O, Bože, Lana, pa ti si mu teta, a ne mama. osim toga, on nije nikakvo mjerilo tvojih sposobnosti. vas dva imate samo svoj specifičan odnos, a ti buš sa svojim djetetom, ako buš ga htjela imati, imala sasvim drugačiji, majčinski odnos, svaka mama zna najbolje, pozna svoje dijete, i moraš znati da će tvoje dijete biti potpuno drugačije od moga. svako je dijete posebno i osoba za sebe i svaki odnos koji dijete ima s drugim ljudima oko sebe je jedinstven. ali, moraš znati, ako ti ne želiš imati dijete, onda ga i nemoj imati, nitko to od tebe ne očekuje, niti bu ne bilo tko od nas osuđival zbog toga. samo, ako je ovo razlog zbog kojeg donosiš tu odluku, onda je to, oprosti, ali, potpuno bezvezan razlog. kao prvo, sad si još uvijek bolesna, prvo trebaš ozdraviti, hormoni su ti još uvijek neuravnoteženi i zato se tak osjećaš, kak se osjećaš, onda, kad ozdraviš, trebala bi se malo posvetiti samoj sebi, ono kaj već jako dugo nisi radila, pa probaj raditi one stvari koje tebe usrećuju, a ne stano i neprestano ugađati nama i nekom drugom, na poslu ili di već, a tek onda, kad sve to prođe, možeš počet razmišljati želiš li, ili ne imati dijete. i ta odluka bila bu samo tvoja i tvog partnera s kojim buš, eventualno, htjela ili ne, to vaše dijete. mlada si još, tek su tristri godine, prestani se opterećivati s glupostima i počni, napokon, živjeti taj svoj Život punim plućima, onako kako samo tebi paše, radi ono kaj Tebe veseli, guštaj malo u životu, priušti si nekaj kaj samo tebe veseli, putuj malo, rekreiraj se, nađi se neki kul hobi, šivaj, niži perle, kaj ja znam, spavaj do podne, odi u toplice, ili na masažu, radi ono kaj te veseli i zato kaj te veseli, i prestani se opterećivati s gluparijama. - tak sam joj čitavo to predavanje održala.
- a, dobro, uvijek mi moraš nekaj pametovat, ista si ko tata, al, možda si u pravu. - veli ona kroz suze.
- ovo je trebalo biti zabavno vrijeme koje provodimo zajedno, a, gle u kaj se pretvorilo. -
- znam, ja sam kriva. -
- evo je opet, pa, dobro, za kaj si sad ti kriva, daj ne kenjaj, nisi za niš kriva, samo počni malo više gledat na sebe, a ne samo na druge, to ne znači da si loša osoba, ako se više posvetiš sebi, onda buš i drugima bila bolja, ak si sama sa sobom okej. dobro? - dajem joj maramicu
- dobro. - još uvijek jeca
- sigurno? -
- aha. -
- ajde, ajmo sad zamotat te sve poklone kaj smo nakupovale, ja bum se sad doma morala objašnjavat sa svojim šparnim Istrijanom zakaj sam tolko puno potrošila, opet, a rekla sam da ove godine nebum, hahahaha! -
( i, naravno da sam imala, sat vremena razgovora o lovi, štednji, trošenju, kupovanju, darovima.......klimanjem glave, da da da! u pravu si, ALI.....).
kaj mogu, kad ni ja sama nemrem protiv sebe, sam znam drugima dijelit savjete kojih se ni sama ne držim.
onda,
ima još, da, da,
na sam Badnjak, prvo je nestalo struje i cijeloj našoj kuhinji, koju je tata, zbog nekih probleme s cijevima za vodu, moral sklepat u špajzi, pa je cijeli Badnje jutro, a bil mu je rođendan, koji smo mu svi, zbog te strke, zaboravili čestitat, popravljal tu našu struju u kuhinji, da bi ja mogla skuhat francusku i sve ostalo kaj sam imala u planu, jer, bez struje mi ne radi ni bojler, ni suđerica, a ni šparet mi se neće upalit. i, dobro, kad je to složil, ode gore, a gore ga dočeka najmlađa kćerka, da joj nekaj na autu ne štima, pa nek joj to pogleda, jer joj auto treba za posel koji si je našla prek studentservisa. kopa on po tom autu, ja vješam veš, Fran hoda oko auta, " Duda ovo, Duda ono ", " pusti Dudu, Duda ima posla, al, taaaata, kad to završiš, buš došel nam bor popravit, sav je nahero, nikak neće stajat ravno, stalno pada? "
- budem, Vanjica, kad završim na autu. - naš tata nikad nije odbil ni jednu našu molbu.
popravi on nama i taj bor, ode mami u dućan, ja idem prat kupaonu, a kad tamo, nema tople vode. fak! kaj je sad, nije valda riknul bojler, samo bi nam to još falilo. ono, fakat, i blagdani i sve.
odem gore, i nekak najblaže kaj mogu i najobzirnije, ali i potiho, da mama ne čuje, pa da se i ona ne uzruja, je ona se nesme uzrujavat ( a, tata može, to nije bed, jel ), velim tati na vratima:
- tata, nekaj ne štima s bojlerom, nema tople vode, ugasila sam ga, onak kak si mi pokazal, al, kad sam opet upalila, ništ se ne dogođa, sve su lampice pogašene. očeš doć to pogledat? -
- pa, kaj je vama danas?!!! kod vas stalno nekaj ne štima! -
ko da sam ja to sve pokvarila.
odem ja u kuhinju plakat nad francuskom koju sam stavila kuhat, jer, bilo mi je krivo kaj se zderal tak na mene, ko da sam ja kriva kaj je baš sve to odjednom riknulo, pa, nisam ja to sama namjerno pokvarila, jer, i ja sam jedan jako osjetljiva i nježna dušica, samo to nikom ne volim pokazivati, već plačem samo kad niko ne vidi.
hoda tata po kući, rastavio je taj bojler, izvadil sve osigurače, pa na kraju našel kvar, zamjenio osigurač koji nije imal dobar kontakt, bojler je proradil, a samim tim imamo i grijanje, jer taj bojler ne daje samo toplu vodu, nego i grije oba stana.
tak nam je Badanjak počel,
a završil je sasvim drugačije:
s pjesmom, smijehom, veseljem i mirom,
jer,
na kraju je sve bilo dobro.
a,
kaj je najvažnije,
tati su cipele taman i sviđaju mu se.
ne znam da li je bio sretan zbog njih,
ili zato kaj smo sve tri bile doma na Banjak
i njegov Rođendan.
jučer mu bil je imendan, pa evo i jedna prigodna:

" Lijepo ime Božidar, Božidar,
Bog ga živio!
Mnogo ljeta sretan bio, bio,
mnogo ljeta živio.
A, da ne živi sam, sam,
Bog ga živi skupa znam!
Da ga ne bi bura zela,
i od nas otpuhala!
ča ča ča! "

treći čin ove drame
desio se po noći, kada se samozapalio adventski vjenčić kojeg smo Fran i ja skupa radili, nemam pojma kaj, možda zato, jer sam ga malo pošpricala, pametna, eteričnim uljem naranče, da nam finije miriši kuća, po narančama i cimetu, no, to nije bilo jako pametno, zapravo je, dost slično onome kad je naša Lanči bacila punu vreću ljuska od oraha u peć, pa gurnula glavu nutra da vidi jel se razgorilo, a je čitav život zbog toga sprdam, pa, evo i meni moje, jer je, očito neka iskra pala na mahovnu i grančice, iako smo, svjećice prije spavanja ugasili, i sva sreća da se Č odmah zbudil, pa ga trčećim korakom bacil u kadu i istuširal, tak da, osim malo dima, nije bilo veće štete, a i dijete je spavalo u spavaćoj sobi, sa pritvorenim vratima, tako da dim nije uspio doć do njega.
eto,
baš zabavno,
kao i uvijek kod nas.

uglavnom,
nakon pomnog razmatranja,
šteta na adventskom vijencu je slijedeća:
A. Č-ov pretrpljen strah, jer, osim kaj je hipohondar, panično, pa i paranoično se boji upravo požara, zato valda i spava ko zec, te je jako osjetljiv na mirise, osim vlastitih čarapa
B. dvije stiroporne jabuke su za bacit
C. dve crvene šljokaste Božićne zvijezde su nestale, valda su se rasopile
D. samo mahovina na vijencu je zgorila, ostalo je upotrebljivo
E. staklenka koja je bila u sredini puna zlatnih kamenčića, posušenih kora od naranče i lišća je čitava, samo puna vode
F. ostale štete, na sreću, nema

Oznake: samo je jedan tata

- 12:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #