Drina - hermana teacher

30.05.2008., petak

Uz Blagdan Srca Isusova...

Naravno, nakon 2003. godine - Srce Isusovo i p. Luka su nerazdvojno povezani, u mojim sjecanjima, i mojim molitvama...
Objavaljujem ovdje i jedna svoj stari clanak iz 2005. godine...

Sinovi i Kćeri Srca Isusova

Koliko snage, koliko Ljubavi, koliko žrtve, koliko vatre, zanosa i Duha, u tom Presvetom Srcu...
Koliko Otajstvenosti...
Koja nadilazi sva naša poimanja, sve naše osjete...
Nije se uzalud hrvatska mladež prije već više od sto godina posvetila baš Srcu Isusovu...Ono je i dalje tu među nama, kuca i u našim srcima, mislima, planovima...
I svaki put kad pomislimo da smo stigli do kraja, shvatimo da je to opet tek početak, novi početak...U Duhu Onoga koji stalno sve čini novo...Bolje, ljepše, više...

Ono malo više!
Naslov je i knjige p. Luke Rađe. I naslov njegova života...Svega na što nas potiče i poziva...
Najprije svojim vatrenim propovijedima, i Životom...
A sad vatrenom strpljivošću u gorljivoj žrtvi...
Sve što on čini, radi, govori i živi je uvijek ono malo više od onoga što običan čovjek može zamisliti...

A svaka njegova zamisao, nadahnuta Duhom Svetim i osvijetljena vatrom Presvetog Srca, uskoro zaživi, zablista...
Od običnih smrtnika, ljudi oko njega postaju neka viša bića, stremeći nekim daljim, višim ciljevima...
Običan student u Zagrebu, katolik, postane (za početak) član Studentskog katoličkog centra Palma, osnovanog baš od p. Luke...

Neiskorišteno biskupijsko zemljište kod Murtera, sa zapuštenim maslinama, postane oaza duhovnosti, zajedništva, molitve i odmora za dušu i tijelo, opet ono malo više od običnog odmora u hrvatskim "mondenim" ljetovalištima...I poput, do nedavno zapuštenih i zanemarenih maslina, koje će zahvaljujući vrijednim rukama mladih iz cijele Hrvatske, uskoro početi davati svoje prve plodove nakon toliko godina, tako i hrvatska mladost, godinama zapuštana, zanemarivana, prepuštana utjecajima kojekakve Velike braće (da ne koristimo engleštinu), odjednom slobodno diše, diže glavu, prvi impulsi istinskog Zdravlja počinju kolati njenim žilama...

I tako - p. Luka: studentski vjeronauci ponedjeljkom, dupkom puna dvorana, gorljive propovijedi na nedjeljnoj studentskoj sv. misi u Palmi u 12.15h u prepunoj Bazilici, druženja, hodočašća vikendima (Hrvatsko Zagorje, Istra, Međugorje, Vukovar...), proslave i svetkovanja, duhovne vježbe i obnove za mlade, tečaj ignacijanske duhovnosti, vjeronauci na stranim jezicima, radio emisije s mladima na Radio Mariji utorkom, tribine s poznatim predavačima petkom, plesna škola – prije tribine, a srijedom – nadahnuta molitva u maloj, doista povlaštenoj grupici odazvanih, žive rasprave o Evanđelju od sljedeće nedjelje, klanjanja četvrtkom – ah, ta njegova nezaboravna, nadnaravna klanjanja, protkana umjetničkom glazbom studenata muzičke akademije, koju nadvisuje samo zvuk melodičnih meditacija p. Luke, potpuno uronjenog i predanog misteriju Presvetog Sakramenta, zaogrnutog plaštem Njegove milosti...

U tom periodu, osobno sam se, kao i mnogu drugi mladi, znala zateći u Palmi svako popodne, ne odolijevajući magnetizmu svega što se tamo zbivalo, pitajući se koji sadržaj prije odabrati... A p. Luka je uvijek imao vremena i srca, osmijeh za svakoga, lijepu riječ, koristan savjet, i neki novi zadatak, u nekoj od novih akcija...Što se nije stiglo uživo, rješavalo se telefonski, sms-om, a najvažnija – životna pitanja, u roku najviše dan vremena, dobivala su odgovore mailom, objavljivane i na stranici www.skac.hr (koju je naravno on pokrenuo)...Zahvaljujući nadahnutosti i lucidnosti tih odgovora (www.skac.hr/dopisivanja), njegovih nedjeljnih propovijedi (www.skac.hr/meditacije), foto albumima s izleta i hodočašća (www.skac.hr/fotoalbumi/stare galerije) stranica je počela probijati sve pragove čitanosti..."Home page" – početna stranica pristupa internetu mnogima od nas, i dan danas, još iz toga vremena...Često smo se pitali, pa kako on sve to stigne...A odgovor se sam nametnuo: Kako on SVE TO STigne? (odgovor je u pitanju, velikim slovima...: )

U lipnju 2003, vodio nas je Papinim putevima, u Osijek, izuzetno naporno hodočašće, puno žrtve i odricanja, pješačenja po žegi i s pijeskom u očima, poslije čega je iste večeri, kao i svake godine do tada, vodio nadahnuto duhovsko bdijenje u Bazilici...Dio nas smo nastavili za Papom, Rijeka na Duhove, Zadar – oproštaj s Papom nabijen emocijama...I onda opet s p. Lukom – Banja Luka, 22. lipnja 2003, proglašenje Ivana Merza blaženim...

Onda – ideja Modrava...Mnogi su odmahivali rukom, kakav kamp za mlade, nemoguće, budimo realni...Ali uz sve ostalo, blagoslov biskupa Ivasa, osmišljavanje ideje, programa, duhovnog i rekreativnog, načina prijavljivanja mladih, kontakata s povjerenicima za pastoral mladih širom Hrvatske, on je sam iskopao i septičku jamu, uz pomoć još kojih vrijednih ruku, ostavivši na svojoj stranici ispriku što par dana neće moći odgovarati na mailove, jer će biti "u toj jami"...

Osmislio je i geslo za Modrave: "Daj ruku, dodaj kamen, sagradi Crkvu!"
I od prvih p. Lukinih konkretnih ideja u studenom 2002, kamp je bio spreman za prvu grupu mladih, već u lipnju 2003! Vojnički šatori postavljeni, šminkerski zahodi (a ne obični poljski) su se ponosno kočoperili nad svježe iskopanom septičkom jamom, hrvatska i modravska zastava veselo su se vijorile na modravskom brežuljku, a veliki križ je dominirao predivnim krajolikom...

Veliki Križ
Upravo onakav na kakvog je sam p. Luka uskoro postao prikovan, u teškoj prometnoj nesreći, na sam Blagdan Srca Isusova, 27. lipnja 2003, vraćajući se sa svojih Modrava, nakon završnih priprema za dolazak prve grupe mladih, žureći na blagdansku sv. misu u Palmu...
Onoga trena i vrijeme je stalo.
A poruke pisane suzama, uz vapaje do Neba, kolale mobilnim mrežama. Zašto??????

Vječno pitanje, na koje običan smrtnik nema odgovora...Zašto baš p. Luka, zašto baš na Blagdan Srca Isusova? Nije moguće! Sve rijeke suza i mladih, preko stotinu, slijevale su se na jedino moguće mjesto, njegovu Palmu...Neki drugi su, još ne znajući čak slavili blagdan Srca Isusova u donjoj dvorani, a mi smo u dvorani iznad plačući molili i moleći plakali...Pogleda i srca uperenih prema Nebu, i prema Zadru, gdje je naš p. Luka ležao u dubokoj komi... Ali znajući da to ne može i ne smije biti kraj...Da je Bog veći, da je Ljubav jača i od smrti...I bila je! P. Luka je preživio tu noć. I sljedeći dan – Blagdan Srca Marijina... Opet smo molili, imali sv. misu...Postili. Svaki dan, svaki sat...Bdjeli i molili...Duhovno stražarili uz njegov život! Stanje i dalje kritično...Molitva i sv. misa. Post. Dan treći...Preživjeli smo zajedno i taj dan...Četvrti, peti...Stanje sve stabilnije...Još uvijek u komi...I sljedeći tjedan. Uz mise i molitve svakoga dana. U njegovoj dvorani...Obavijesti p. Nikića iz zadarske bolnice. Sv. mise. Molitve. Vijesti. Dijagnoze. Još uvijek koma. I dalje molitva...Više ne samo za p. Luku. Već sad i za Modrave, za mlade tamo...A oni tamo opet za njega...P. Luka, mladi, SKAC, Modrave...Mi živimo za njega...On preživljava – za nas, za Boga...Da svi budu jedno...40 dana suza i molitvi, za p. Luku, za njegove Modrave...Modrave uspijevaju...Mladi su sretni, zahvalni, nadahnuti, osnaženi...

Nakon 40 dana, par dana nakon dolaska iz Zadra, u Krapinske Toplice, poljupcem rođenoj sestri, budi se iz kome! Progovara, prisjeća se: On je p. Luka, iz Ogorja, ima 3 sestre...I sve nas! Modrave slave, Palma slavi, SKAC slavi, Hrvatska slavi i zahvaljuje Bogu, Nebo se proslavlja!
Nepokretan je, na infuzijama, s kanilom u grlu, ali – tu je – s nama....S ove strane Života...Nebo je uslišalo naše molitve, toliko usrdne, toliko brojne, da nisu mogle ostati neuslišane...Sve one njegove molitve, svi vjeronauci, svi mailovi, svi susreti, sva klanjanja akumulirana su u snazi novog Života...

Preko posjeta njemu, povezuju se Split, Osijek, Rijeka, Zagreb, cijela Hrvatska, mailovi iz Amerike, molitve, molitvene grupe, molitveni vjenčići Kraljici Obitelji – za njega...Koloplet molitvi, slavlje Ljubavi...Posjete, izleti, hodočašća (Marija Bistrica, Remete, Gospa Sinjska i Gospa Međugorska – dok je jedan period bio sa svojima u Splitu, gdje je i "doša k sebi"), druženja, koncerti, pjesme, molitve, sv. mise svakoga petka, i dan danas...

Ne može nas zaustaviti slabost njegova tijela, nikakve prepreke - snaga Duha, snaga Ljubavi, snaga molitve je jača...Ne smetaju kolica, kad imamo auto, kad imamo krila Ljubavi, kojima nas je on sam učio letjeti...Ako ne može više slati mailove, može nam ih diktirati, ako ne može voditi klanjanje, možemo se mi pred Presvetim klanjati za njega, ako ne može propovijedati riječima, može svojom strpljivošću, žrtvama i molitvama koje prikazuje za sve nas...Njegova Gospa je uvijek uz njega, njegovi mladi - njegova družba...

Dvije godine su prošle, sjećanja su se vratila, snaga nadolazi, Duh je uvijek i bio onaj isti, snažan, uporan, nenadvladiv od ikakvog zla, a novih ideja i inicijativa, kao nikad prije...Vlastoručnih pisama, sms poruka, uskoro opet i samostalno pisanih mailova na novom laptopu, zajedničkom rođendanskom poklonu sviju nas: Družbe Isusove, SKAC-a i svih koji ponovo čekaju p. Lukine mailove...

Nije više samo jedan SKAC, i samo jedne Modrave...
Na poticaj p. Luke, osnivaju se novi SKAC-evi, u Rijeci, nakon humanitarnog koncerta ove godine za njega, mladi sa Zameta, baš na blagdan Srca Isusova, 3. lipnja 2005. – pokreću SKAC Rijeka, u listopadu njegovi Osječani spremaju koncert za njega – kreće SKAC Osijek...Neobično, baš mjesta koja je Sv. Otac pohodio i blagoslovio...

U planu su i SKAC Dubrovnik, Sarajevo, Boka Kotorska uz isusovačke župe...Pa sve do Beograda i Kosova...Svakom SKAC-u – njegov kamp...Jedne Modrave, su u svoje 3 godine dale već toliko ploda, skupine mladih koje tamo borave po tjedan dana, uz svoje animatore, duhovnike, sv. mise, molitve, obrađivanje maslina, i naravno kupanje, pjesmu i druženje, žele još - trajno žele ono malo više...U po 2 ljetna mjeseca Modrava (već 3 godine), tamo prođe 10-ak skupina mladih, svaka po tjedan dana, u grupama i preko 60, uz svog duhovnika, animatore, pa vi računajte, koliko mladih se tu okrijepilo na izvoru modravske Vode Žive samo u ovih par godina...A koliko će ih tek još biti, na ovim Modravama, i na drugim sličnim kampovima, koji će se ostvariti uz Božju pomoć...Takvu jedinstvenu ponudu, po Božjem nadahnuću, mogu osmisliti samo p. Luka i njegovi SKAC-evi. Zamislite još takvih Modrava, na otocima poput Grgura, ili Golog Otoka, uz Kopački Rit, ili na Vran planini?! Ideje su dobro došle, inicijative, voditelji tečajeva plesa u novim SKAC-evima, voditelji vjeronauka na stranim jezicima, organizatori humanitarnih koncerata, voditelji tečajeva ronjenja, prirodoslovci, voditelji tečajeva ignacijanske duhovnosti...

U planu je i povezivanje sa sestrama Kćeri Srca Isusova, čija duhovnost se isto temelji na ignacijanskoj - kako bi djevojke iz SKAC-eva, koje osjete taj poziv, i onaj neodoljivi magnetizam onog malo više, koje prepoznaju taj put, tamo, po primjeru p. Luke, mogle nasljedovati Krista, na putu prema Vječnosti, u duhu i molitvama povezane s isusovcima, u štovanju Dvaju Srca i Presvetog Sakramenta, i kardinalom Stepincem, čija želja je bila dovesti ih u Hrvatsku.

To sve može pokrenuti, inicirati, i uz Božju pomoć i ostvariti, samo naš p. Luka, uz ljubav i toplinu svoje obitelji, svojih sestara, šogora, i uz vrijedne suradnike koje mu Bog svakodnevno šalje...

Izvana kolica, iznutra Ptica!
Uskoro neće biti ni kolica, već samo klicanje, sreće i zahvalnosti Gospodinu, na čudesima kojima nas sve svakodnevno blagoslivlje, a najviše i posebno po njegovom svetom svećeniku, isusovcu, p. Luki Rađi i njegovoj istinskoj svećeničkoj Žrtvi.

Drina Ćavar
(za Zlatno Pero, listopad 2005)

- 00:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uz Blagdan Srca Marijina...

U mojoj zupi Jordanovac,

odakle sam oprostajnom misom i p. Lukinim blagoslovom

i krenula ovamo u misije, biti ce ove subote veliki zupni blagdan - Bezgresnog Srca Marijina...

Jos jedna prigoda, kada bih se rado nasla u Zagrebu, u svom kvartu, sa svojim zupnikom p. Musom, s nasom ekipom...

No, tamo ce umjesto mene, biti jedino moj misijski clanak u novom zupnom listu, kojeg i ovdje ekskluzivno objavljujem:

Dragi moj jordanovacki zupljani, Bezgresnog Srca Marijina,
zahvaljujem svima vama, a posebno zupniku p. Musi na krasnoj oprostajnoj misi, p. Maticu na nadahnutoj propovijedi, p. Luki Radji na osobnom blagoslovu kojeg mi je tada udijelio i na svim vasim molitvama, koje me citave ove godine prate i okrepljuju, ovdje u 14 sati leta dalekom Ekvadoru, gdje je vremenska razlika u odnosu na Hrvatsku 6 sati zimi, odnosno 7 sati ljeti. Tako moram paziti, kad telefoniram svojoj tetkici Dragi u Pilarovoj ulici, da ne zovem iza nasih 15h, jer je to kod vas vec 22h!

Klima je ovdje citave godine jako ugodna, proljetna s puno sunca (a cujem da ste vi tamo imali zestoku zimu!), a u ovom dijelu godine imamo i dosta kise. Zato na obalnom dijelu ima dosta problema s poplavama, na jugu je eruptirao jedan od brojnih ovdasnjih vulkana, a na sjeveru smo imali pogranicnih problema s Kolumbijom, ali sad se hvala Bogu sve pomalo smiruje. Ekvador je inace povrsinom oko 5 puta veci od Hrvatske, a ima oko 13 milijuna stanovnika, uglavnom indijanskog porijekla, vecinom rimokatolici.

Ovdje pomazem u misiji s. Lenke Covic, koja je ovdje u misijama vec 23 godine, i njene zajednice Krist Misionar Molitelj, koju je ona ovdje osnovala 24.5.1999. godine, cija karizma je misijski rad u posebno teskim uvjetima i zabacenim podrucjima, uz veliki dio vremena odvojen za osobnu i zajednicku molitvi. S, Lenki se prikljucilo vec 12 mladih Ekvadorijanki, prosjecne dobi 25 godina, a tu smo i nas dvije laikinje volonterke – Sarita iz Ekvadora i ja. Sestre su ovdje u malom mjestu Oyacoto, sjeverno od glavnog grada Quita, u Andama, na nadmorskoj visini 2500 m u tesko dostupnom pjeskovitom i makadamskom okruzenju, za siromasno indijansko stanovnistvo osnovale mali obrazovno-edukativni centar “Mi pequeńo Jesůs” – “Moj mali Isus”, gdje se brinu za odgoj, obrazovanje i prehranu 70-ak malisana u dobi od 2-8 godina, kao i strukovnu srednju skolu za sivanje za 50-ak djevojaka, te mali internat za 8 srednjoskolki iz posebno teskih zivotnih situacija. Svima njima puno znaci financijska pomoc kumova i suradnika Udruge Zdenac, koji im godisnjom uplatom od samo 120 eura za jedno dijete, na ziro racun Zdenca: 2330003-1100166170 (tel: 021-377-572), ovo sve omogucuju! Kako su medju njima i brojni jordanovacki zupljani, ovaj put posebno njih puno pozdravljam i zahvaljujem u ime njihove kumcadi!

Sestre ujutro, nakon Jutarnje u kapeli, malim kamioncicem, u oblaku prasine, u nekoliko tura odlaze po svu tu djecicu, te im nakon zajednicke jutarnje molitve kad se svi skupe, omogucuju 2 obroka dnevno, i kvalitetan pedagoski rad s njima u nekoliko grupa: jaslice, vrtic, predskolski uzrast, te prvi i drugi osnovne, a djevojke u srednjoj skoli, nakon jutarnjeg okupljanja pred skolom u svojim simpaticnim uniformama i jutarnje molitve s nekom od sestara, imaju sve potrebne strucne i teorijske predmete, kako bi stekle solidne temelje za svoju buducu profesiju i imale vece izglede za zaposlenje i kvalitetniju buducnost.

Ja nekima od njih predajem informatiku, i svima njima engleski, pa su me djecica prozvala: “Hermana Teacher” – “Sestra Teacher”! Pomazem i u jaslicama, u kuhinji, oko podjele rucka ili pranja sudja, popodne pomazem curama iz internata oko matematike i drugih skolskih zadaca, nakon cega imamo zajednicku vecernju molitvu, a cesto sudjelujem i u prevozenju djecice do skole ili nazad doma...Ovdje zapravo svi radimo sve, i svatko uz predmete koje predaje u skoli, uskoci gdje god jos moze pomoci...Pa tako i u pastoralnom radu u nasoj zupi, gdje imamo 3 male crkvice: San Francisco, San Miguel i Santa Anita, koje su bas nekako latinoamericke – malene, siromasne i pomalo kicaste.

Sretni smo sto smo i mi ovdje nedavno dobili stalnog zupnika – mladog p. Patricia, pa sad imamo redovite sv. mise – svake nedjelje! Cak i subotom, a cetvrtkom ponekad i klanjanje! Ja cetvrtkom idem u crkvicu San Francisco, subotom vodim jednu grupu prvopricesnika u Santa Aniti, a nedjeljom popodne radim s 1 grupom mladih u San Miguelu, cime nadopunjujem svoja SKAC-ovska i modravska iskustva. Ovdje su sv. mise posebno vesele i raspjevane – svi pljescu i poigravaju u ritmu glazbe...Mlade majke cesto i doje svoju djecicu u crkvenim klupama, a nista neobicno nije ni kada se medju klupama prosece ili ugodno smjesti i koji od pasa, koji su ovdje sasvim normalna i ucestala pojava!

Na povratku doma, medju kukuruznim poljima zateknu se brojne koze, svinje, kokosi i po koja ljama...Medju udaljenim vrhuncima dobro se vidi i veliko gradiliste novog aerodroma za Quito – kad bude gotov za koju godinu, ovaj zapusteni kraj doci ce u srediste zbivanja! Djecica veselo trckaraju, ili se igraju u pijesku, glasno pozdravljajuci: “Buenos dias, hermanitas!”, starice u zivopisnim maramama i nosnjama ljubazno se smjeskaju,

koji pijanac protetura ili zaspe uz rub ceste, a mlade mame vode svoju brojnu djecicu ili one najmanje nose u prakticnim zavezljajima na ledjima...Tako i curice u nasem vrticu, svoje lutkice privezu na ledja, zabavljajuci se i drugim skromnim igrackicama...

Meni najvise nedostaje moja tetkica Draga u nasem stancicu u Pilarovoj, koja je nedavno proslavila i svoj 79. rodjendan, a kako je telefoniranje ovdje prilicno jeftino, cesto se cujemo iz neke od brojnih telefonskih kabina u okolici...Za kontakte s ostalom rodbinom i prijateljima, uspijem zaci i u kakav internet-caffe. Nedostaju mi i nase jordanovacke sv. mise u 11h, zupnikove propovijedi i cavrljanje pred crkvom nakon sv. mise ili kavica u Vagabundu s drustvom! I setnje Maksimirom, a i novi Kvatric sam vidjela jedino na fotki, koju su mi poslali mailom...

Kako ovdje nemamo sv. misu svaki dan, pocela sam jos vise cijeniti sve sadrzaje i duhovnu komociju koju nam nudi nasa jordanovacka zupa, posebno sad pod “dirigentskom palicom” p. Muse, koji uz sve svoje obaveze stigne i posjetiti i razveseliti moju tetkicu svetim sakramentima!

I vi svi mi ju puno pozdravite, kad ju sretnete ili vidite kako seta vrtom, i pomolite se za svoju daleku zupljanku i njenu novu zupu na zabacenom andskom vrhuncu na 2500 m visine, odakle vam veselo masem, okruzena svojim malim djacima!

Drina Cavar – Hermana Teacher
Laik misionar milosrdja Udruge Zdenac,
Oyacoto, Quito, Ecuador – 12.4.2008

- 00:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.05.2008., četvrtak

Tijelova 2002-2008.

Evo, bas danas, kad se u Hrvatskoj slavi blagdan Tijelova (mi ga ovdje u Ekvadoru slavimo tek u nedjelju), malo sam pocela razmisljati kronoloski, o svojih zadnjih 6 Tijelova...Pa, evo kratkog rezimea : )

Tijelovo 2002.

P. Luka je i te godine "zario i palio" po Palmi, svojim urnebesnim propovijedima:

Propovijed p. Luke za Tijelovo 2002.

i hodocascima, npr. krasno cudotvorno hodocasce u Medjugorje svibanj/lipanj 2002.

S p. Lukom u Medjugorju za Tijelovo 2002.

a bas negdje u to vrijeme pocela je i moja suradnja s njim na SKAC stranicama (on je prvi otkrio moje literarne talente : )

Tekstovi Drine - Matine na SKAC stranicama

Tijelovo 2003.

Bas tih dana Papa je zario i palio po Hrvatskoj, i s Hrvatima, taman smo zavrsili hodocascenje s njim u Osijek, s p. Lukom:

S Papom i p. Lukom u Osijeku - lipanj 2003.

pa poslije sve do Rijeke na Duhove i Zadra - s Marijom Delijom, i par dana nakon Tijelova spremali se za hodocasce s Palmom u Banja Luku i na proglasenje blazenim Ivana Merza, kada sam zadnji put vidjela p. Luku prije njegove nezgode.

Tijelovo 2004.

U to vrijeme jos nisam imala digitalni fotoaparat, ali kako je ova slika s p. Lukom na Jarunu (u mojoj reziji : ) posebno uspjela - morala sam je i "skenirati":

A mozda je on bio i tako dobre volje, jer je upravo saznao kako je super uspjelo prestavljanje njegova SKAC-a i Hrvatske na Srednjeeuropskom Danu u MariaZellu:

MariaZell uoci Tijelova 2004.

A mozda i zato jer su upravo bila formirana 3 nova molitvena vijenca MVKO za njega, nakon mog hodocasca s njima u Poljsku, bas u tjednu Bozanskog milosrdja 2004...

Tijelovo 2005.

Uoci Tijelova 2005. jos su nam se slijegali intenzivni dojmovi nakon Papina preminuca i sprovoda u Rimu:

Papin sprovod

izabaran je i novi Papa...

A na samo Tijelovo, s kim drugim, nego s p. Lukom...Kako toga dana nisam radila, odlucila sam povesti p. Luku i njegovog pratioca Rusina Mirka iz Krapinskih Toplica, u obliznju Pregradu, gdje smo taman dospjeli na krasnu Tijelovsku procesiju:

U sakristiji se p. Luka susreo i s tamosnjim zupnikom:

a upoznali smo i krasnu karizmaticnu obitelj Strabic, koji su nas odmah pozvali na predivan izlet na obliznju Kunagoru:

a mali karizmatik Kristijan se na prvi pogled "zaljubio" u p. Luku, odmah pocevsi svakodnevno moliti za njega:

zapisavsi mu vec na Kunagori neobicne molitve i svojevrsna "prorocanstva":

Kristijan Strabić,
Kunagora 26.5.2005, Tijelovo

"Nek te Bog blagoslovi, Marija, Josip, Duh Sveti i Isus. Neka te ozdrave da i dalje možeš vidjeti živog uskrsloga Krista, i dalje služiti misu sa lijevom i desnom rukom i nogom te i dalje neka ti Bog dade zdravlja da i dalje možeš naviještati Isusovu Riječ.
Kristijan Strabić,
Vaš dobri nezaboravljiv Božji Pomazanik i vaš dobar vjerni prijatelj"

(crtež Isusa s trnovom krunom – ili je to Sunce u pozadini?) uz ove Isusove rijeci, kako ih je zapisao mali karizmatik:

"Luka, Ne boj se
Ja sam uz tebe.
Ja sam te ozdravio.

Amen, Aleluja. Hvala i slava svetoj i bezgrešnoj bogorodici Mariji, Krvi Isusovoj, Svetom Josipu i Duhu Svetom, te Presvetom Božjem Trojstvu. "

te mu je p. Luka iste godine postao i krizmani kum!

a g. Miro Strabic (a zapravo i citava obitelj : ), nakon sto je Mirko morao otici, postao je pratnja p. Luki sljedecih skoro 2 godine, puno mi pomazuci oko svega sto sam u to vrijeme pokretala i organizirala za p. Luku - kao sto je bilo otvaranje PBZ racuna za njega, otvaranje njegova bloga (uz Davorovu pomoc), priprema za nedjeljna Evandjelja i slanje SMS propovijedi, te nakon mog povratka iz Venecije, svakodnevno sluzenje sv. misa!

A kakvi su plodovi i rezultati svih tih nasih akcija, jos par godina kasnije, mozete citati i u tekstu jedne od mnostva novih prijatelja i citatelja p. Lukina bloga (posebno zahvaljujem Anici sto mi je poslala i taj tekst!):

Dojmovi jedne citateljice p. Lukina bloga

Tijelovo 2006.

I tako sam ja Tijelovo 2006. docekala vec u svom venecijanskom samostanu:

prilicno zaleci sto je to ipak klauzura, pa se nisam mogla pridruziti tijelovskoj procesiji po nasem Lidu di Venezia!

Ali zato sam koji tjedan kasnije u "procesiji" s p. Lukinom stolom od Venecije, preko Rima i Papina groba, Ancone i Jadrana, preko Splita i 25. godisnjice ukazanja u Medjugorju, Merceva groba u Palmi i Stepinceva u katedrali, pjesice preko Sljemena do Krapinskih Toplica, uz pomoc obitelji Strabic, i naravno Bozju, bez koje ne mozemo nista ciniti, pokrenula ponovno svakodnevno sluzenje p. Lukinih misa nakon tocno 3. godine!

Tijelovo 2007

A za Tijelovo sljedece godine, vec sam bila na Zdenac pripremama u Splitu (o cemu vec pise u arhivima ovoga bloga : )

Tijelovo 2008

A kako ce mi biti ove godine u Ekvadoru - mi Tijelovo slavimo u nedjelju, moci cete citati u sljedecim nastavcima : )

A dugujem vam i tekst o Duhovima i brojnim nadahnucima Duha Svetoga : )

- 22:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jedan hodocasnik, i dvije sudbine...

Razveselile su me ovih dana lijepe vijesti o uspjehu vec tradicionalnog hodocasca Molitvenih vijenaca Kraljice Obitelji MVKO na M. Bistricu, 17.5. o.g. Posebno mi je bilo drago da je ove godine konacno uspio i dolazak p. Luke na to hodocasce, sto je otpocetka organiziranja ovih hodocasca jako zelio, a ove godine je draga Anica to uspjela i organizirati za njega!

(ovu sliku prenosim s mvko.blog.hr)

A ove sam dobila od jednog dragog prijatelja : )

Posebno me se dojmila ova slika s. Alojzije (Raseljke) sa casnom majkom s. Petrom i s. Nevenkom, sto me podjsetilo na moju povezanost sa tim dragim samostanom,

njihove molitve za mene, i neobicnih sudbina Raseljke i mene, nakon nase zajednicke pjesme Hodocasnik (tekst: Drina, glazba: Raseljka)

Hodočasnik

Zahvalan Bogu,
sa Tvojom slikom u novčaniku,
dođoh se pokloniti
Tvom svetom Liku!

Ne mogu sam,
ali želim!
Poslušaj Majčice,
sve što ti velim:

Zahvaljujem ti na
Daru života!
Opet te ovdje štovati
prava je divota!

Prikazujem ti
i svoja kolica,
sve što mi se događa,
sva draga lica...

Blagoslovi
sve ove ljude,
koji za Božjom Riječi
toliko žude!

Nedostaje im
moj govor srca,
Božiji pjesnik
sad jedva muca.

Ako je Božja volja,
zdravlje mi vrati,
neka me zagovor Tvoj
i dalje prati!

Hvala za bolest.
I hvala za zdravlje!
Neka moj život i dalje bude
Božansko slavlje!

Neka hladnoće,
i neka kiše!
Al' uvijek ću činit
"ono malo više!"

Iako polako,
ide na bolje,
ja želim živjeti,
i imam volje!

Jedva govorim,
izdaje glas,
al' u krunici ponavljam:
"Moli za nas!"

Posljednjim
atomom snage,
prebirem zrnca
krunice drage!

U svakom zrnu,
Božja je moć!
I znam da opet
na Njivu ću doć!

dragom p. Luki za uspomenu na zajedničko hodočašće
na Mariju Bistricu, 10.7.2004.
od Drine Ćavar

nakon koje se Raseljka nasla "s one strane" samostanskih zidina - sjecam se i njene prve posjete Karmelu Bistrica 16.7.2005, kada su i ona i p. Luka svecano primili karmelski skapular.

A ja sam nakon predivnog vremena provedenog u klauzuri u Veneciji, kod Kceriju Srca Isusova

kamo se nadam, uz vase molitve,

jednog dana i vratiti

(i to kao s. Karolina de la Misericordia Divina!), zavrsila u misijama u Ekvadoru!

Zdenac galerija - Ekvador 2008.

- 20:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.05.2008., četvrtak

Prava Majka

Ove godine se Majcin dan u Ekvadoru slavi bas na blagdan Duhova, u nedjelju 11.5.

Sva djeca u nasoj skoli su pripremala posebne darove i rukotvorine za svoje mame...

Prvasici s. Taty su izradjivali posebne sarene cvijetove od papira,

Moises sa darom za svoju mamu...

Tatiana, Cintia i Kevin...

a Saritini predskolci raznobojna spuzvasta srca, na kojima je pisalo: “Feliz Dia, Mami!”,

Dylan, Tania i Heidi

a u otvor u sredini umetali su fotografije svojih mladih mamica...

Tanina mama

Na poledjinu su zalijepili dva drvena stapica kao stalak, i za vrijeme rucka u nasoj blagovaonici, svi su mi veselo, zadovoljno i ushiceno pokazivali svoje mame, u njihovim srcima!

Jedino su mala Dayana i Mariano bili nekako neuobicajeno tihi...I oni su imali sarena srca, sa istim natpisom, ali – u njihovim srcima nije bilo nikakve fotografije...Jer oni nemaju svoje mame...Naime, napustile su ih, jos kao male bebe i ostavile – Mariana kod oceve bake, a Dayanu i njenu seku Joselyn – kod njihove tetke...

I nekako mi je bilo uzasno tesko, dirljivo i zalosno gledati te prazne otvore u njihovim malim srcima...I mozda bas zato, sto se blizi i blagdan Duhova, palo mi je na pamet nadahnuto rjesenje! Pa, neka oni u svoje otvore, umetnu sliku zajednicke majke – Majke Bozje! Smisljeno-ucinjeno! Predlozila sam to Sariti, koja je odmah veselo prihvatila, samo nije imala pri ruci ni jednu Gospinu sliku...Brzo sam u svojoj sobi, prelistala molitvenike, i medju svetim slicicama, lako nasla – Gospu medjugorsku, i jednu s nase Radio Marije!

I tako je hrvatska Gospa, njezno usla u srca male ekvadorijanske sirocadi, a Dayana i Mariano su veselo otrcali, sa svojim, sada ispunjenim, srcima!

Trajno shvativsi da imaju jednu pravu Majku, koja ih bas nikada nece napustiti!

Dayana sa svojom Mamom i prijateljicom Lisbeth kod Stepinceva portreta u nasem dvoristu

- 20:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Nastavak proslave Majcina dana...

No, to nije bila jedina proslava Majcina dana, u nasoj skoli! I cure iz nase akademije navecer su priredile poseban program za svoje mame i uciteljice, na nasem nedavno izgradjenom skolskom igralistu, koje je nakon sto su ga nedavno blagoslovila osmorica svecenika svojim parkiranjem, sada posluzilo i za sasvim drugacije goste iznenadjenja:

Naime, cure su nas iznenadile nastupom Mariachi-a (nakon osmorice svecenika, sada osmorica - Mariachia : ), koje su kriomice narucile, na opce odusevljenje svih, a posebno njihove "gringe" Hermane Teacher,

koja se odmah i uslikala sa raspjevanim momcima,

pri cemu su joj se uskoro pridruzile i organizatorice ove zabave, na kraju ove tocke obavezno je zeleci i uslikati sa jednim od glazbenika!

Nakon toga uslijedilo je novo iznenadjenje, plesne tocke nasih djevojaka,

stvarno su se potrudile, i izvrsno izvele svoj ples, te smo ih vise puta zvale na bis:

dok su i nasi predskolci i osnovnoskolci uzivali sa svojim obiteljima,

Marlon sa svojima

Merly s bracom

rodbinom,

Tanina seka

I "Teletuby" rodica...

ljubimcima :

i raznim rekvizitima...

Estefano vozi skateboard u ritmu Mariachia

A navecer su nam cure iz Internata,

sa Isaurom na celu,

darovale svakoj od sestara i nama volonterkama po kakvu lijepu poruku, tako da smo se sve doista osjetile kao prave majke!

(Ujedno i Zeljki, pravoj majci cetvorice sinova cestitam ovaj dan!)

A ja sam se sjetila jednog od nasih popodneva u internatu, npr. ovoga kad je Magali dobila novu suknju,

pa veselju i plesu nije bilo kraja:

A slavlju su se pridruzile i ostale cure:

Soledad i Monika

Isaura i Daira

U takvim trenucima doista pozelim ovdje trajno ostati!

Magaly i Daira u djecjoj ucionici

- 20:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svibanjsko prostenje!

Cujem da se ovaj vikend pripremaju i velika hodocasca u Mariju Bistricu, najprije u subotu 17. svibnja hodocasce MVKO (mvko.blog.hr), pa u nedjelju veliko isusovacko hodocasce, koja na svoju veliku zalost svake godine uspijem propustiti - 2006. radi boravka u Veneciji, 2007, na pripremama u Zdencu u Splitu, i ove godine naravno - u misijama! No, znam i osjecam da ce njihove molitve dopirati i sve dovde, preko Oceana, kao i nase za njih - jer Duh je voljan!
No, i mi ovdje hodocasca za trku imamo : )
Naime, sjeverno od Quita, na udaljenost otprilike kao Marija Bistrica od Zagreba, nalazi se svetiste Gospe od Kinchea,

prema legendi takodjer povezano s Gospinim cudesnim ukazanjima!

Tako smo prve subote u svibnju, sve sestre, osim Maestre, koja je ostala "cuvati kucu" bile na hodocascu tamo, odmah nakon nase krunice u zoru, koju smo izmolile u nasem Oyacotu!
U svetistu nas je, za razliku od nasih malih kicastih crkvica, docekao krasan pozlaceni oltar:

pred kojim se u posebnu knjigu mogu upisivati i hodocasnicke nakane (upravo je unesena i jedna na hrvatskom jeziku : ) , a cekajuci na ispovijed molile smo se pred svetohranistem i pokrajnjim oltarom Srca Isusova (na posebne nakane!):

A ispovijed je doista bila cudesna!

Vec dugo nisam naisla na nekog tako genijalnog ispovjednika, koji mi je medju ostalim rekao da nas jedini i pravi duhovni vodja i duhovnik moze i smije biti jedino Isus Krist! Nakon cega sam pocela drugacije promatrati i natpis u nasoj kucnoj kapeli: "Maestro, inseńanos a orar - Ucitelju, nauci nas moliti!"

A ova cudesna ispovijed nije bio i jedini sakrament, kojem smo toga dana u Kinche-u prisustvovali! Naime, bas te subote je bila i sv. krizma:

(tek tada sam shvatila zasto je crkva talo svecano uredjena, i okicena ukrasnim popisima darova Duha Svetoga!)
A posebno mi je bilo zanimljivo promatrati njihove krizmanike u svecanim tamnim odijelcima, s crvenim naramenicama, i djevojke u bijelim "provpricesnickim" haljinicama

razmisljajuci kako bi ovakvu "uniformiranost" bilo lijepo uvesti i kod nas, kako bi se izbjegli cesto prisutni problemi s dekoltiranim i "minimiziranim" krizmanicama...

No, ako mislite da su nakon ispovijedi, krizme i sv. pricesti zavrsili svi sakramenti kojima smo prisustvovali toga dana, varate se! Naime, na sljedecoj misi, bilo je i vjencanje jedne prijateljice s. Silvie iz Oyacota, radi cega se okupilo i puno nasih "sugradjana" : ) , a i s. Silvia me zamolila da ostanem s njom praviti joj drustvo, na vjencanju, kao i na slavlju poslije toga!

Mladenci su docekani u svecanom spaliru "dama i kavalira" (medju kojima je bila i nasa ucenica Sonia, mladenkina necakinja):

te se na kraju svecanosti svi jos jednom slikali ispred glavnog oltara

Nakon cega smo s. Silvia i ja izisle pricekati ih ispred crkve, no kako dugo nisu izlazili, s. Silvia se na moje iznenadjenje i cudjenje sjetila da to jos nije sve od sakramenata, toga dana u crkvi u Kincheu...Naime, mladenci su imali i djetesce koje je nakon njihova vjencanja, jos trebalo krstiti...Bilo mi je zao da smo propustile i taj nesvakidasnji nastavak ceremonije vjencanja, no vrijeme sam iskoristila za fotografiranje nasih malih djaka, koji su takodjer sudjelovali u ovom slavlju, jer su i oni neka rodbina nekoga od mladenaca! A to mi je bila i jedinstvena prilika, da prvi put vidim obitelj malog Moisesa i Pamele (kojoj je moja prijateljica Alenka - Zdenac kuma!)

na okupu - s njihovom mamom i dvije male blizanke koje jos nemaju niti godinu dana, i starije seke...

Jedino njihov tata - pijanac, naravno niti ovaj put nije bio sa njima...On se uopce ne brine za njih, jedino im povremeno dodje praviti probleme (i novu djecu), te malog Moisesa povede sa sobom na nekoliko dana u svoje skitnje i pijancevanja...

Ovo mi je posebno draga i cini mi se vrlo uspjela prostenjska fotografija malog Moisesa, koja nekako i slikovito docarava koliko nasa kumstva znace ovoj siromasnoj djecici

Kao i ovo zadovoljstvo male Pamele, dok uziva u slasnim "cileanskim" kuglicama, koje se prodaju ispred crkve
(fotografiju posebno posvecujem njenoj kumi Alenki : )

- 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Seoska svadba

U to su i mladenci Aida i Ruben konacno izisli iz crkve:

Te smo se svi zaputili prema posebno okicenom svadbenom autobusu!!! Odnosno vise njih, koji su pratili automobil mladenaca, do njihovog doma u Cojasu, kod Oyacota:

U autobusu su posebno sretni bili najmladji uzvanici (od kojih su vecina nasi djaci), koji su dobili besplatni sladoled, u kojem su neizmjerno uzivali:

Erickova seka Joana

Rodjaci Erick i Moises

Daisy i seka Lisbeth

U njihovom kvartu, docekala su nas znatizeljna djecica iza susjednog plota:

I u dvoristu neobicni mali svatovi:

novi spalir "dama i kavalira" za mladence na ulasku u satore,

a pod njima bogat stol:

Prazne stolice koje cekaju da se popune i lijepi pogled

Pozdrav mladenaca

i prvi ples (obratite paznju na pod u plesnoj sali : )

(glazbenicima je nesto bilo zapelo sa tehnikom, te su nekoliko puta morali ponoviti valcer, i prije nego su jedva nekako uspjeli preci na "passo doble", neprestano su nespretno ponavljali: "Que vivan los novios!"

Bacanje buketa i podvezice (cak i ovdje imaju te glupe obicaje!)

Zajednicko fotografiranje s "damom de amor" u crvenom, i ostalim damama i kavalirima

Ostali svatovi:

Seoski lola!

I nekoliko iskusnih bracnih parova:

Dobra tetka (u ovdje uobicajenom etno-stilu!):

I zdravica (brindiz!):

No, nazalost, onda smo s. Silvia i ja trebale ici jer su nas cekale popodnevne kateheze u Oyacotu i S. Aniti, te smo skoro ostale bez sudjelovanja u najkonkretnijem dijelu : ), no ipak su nas prije samog odlaska natjerali da probamo njihovu bogatu juhu, i glavno jelo od mesa, kobasica i krumpira, spremivsi nam i za put, sto smo onda podijelili s nasim vjeroucenicima!

- 19:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prvopricesnici

I tako sam ja nakon svih ovih sakramenata u Kincheu i seoskog slavlja, otisla nazad svojim prvopricesnicima u Sv. Aniti:

uz Gospinu sliku, kakve su nam darovali moji prijatelji Markici, prigodom njihove uskrsne posjete

,

posebno dirnuta ovih dana, kada je moja necakinja Ana na Jarunu imala prvu sv. pricest, a ja nisam mogla biti tamo s njom! (kao sto sam i prvu pricest njene starije seke Katarine propustila dok sam bila u Veneciji...)
No, zato su ekvadorijanski prvopricesnici, iz crkvice koja nosi njeno ime, posebno molili za svoje hrvatske "kolege"...

A moja prva prvopricesnica, mala Katherine

o kojoj sam vam ranije obecala pisati, je bila posebno sretna kad je prvi put, 6. travnja, od naseg zupnika p. Patricia, primila malog Isusa,

na cemu su joj ushiceno cestitali njeni prijatelji,

koji ce na taj veliki dogadjaj morati pricekati 14. lipanj (vec sad ih preporucam u vase molitve),
neposredno prije svog odlaska u Spanjolsku, sa svojom mamom, koja je dosla po nju, nakon vise godina, koje je Katherine provela sa svojom bakom, kako bi sada mogla nastaviti svoj obiteljski zivot, sa svojim roditeljima, koji tamo rade, i sa Isusom, kojeg ce trajno, bas poput ovog svjetla nositi u svijet i zivot iz svoje domovine,

gdje ce njena baka, sretna zbog Katherine, ali i tuzna sto se nakon toliko zajednickih godina moraju rastati, trajno moliti za sve njih!

- 19:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Iglesia "Compania"!

Otkad sam prvi put usla u ovu predivnu isusovacku crkvu u Quitu, koju ovdje zovu samo jednostavno "Compania"

Isusovacka crkva u Quitu

pozeljela sam sto dulje boraviti u njoj, i zarko zeljela barem samo jedan put sudjelovati na sv. misi u toj krasnoj crkvi, zlatno cipkastih zidova, u koju sam ulazak oduzima dah, i uzvisuje duh!

No, zelja mi se nikako nije ispunjavala, nikad nema dovoljno vremena niti za ici do Quita, a i kada smo tamo, uvijek treba zurno obaviti sto se ima, i hitno nazad u nas pjescani Oyacoto...Dva, tri puta mi se ucinilo da cu mozda uspjeti, ali nikako!
Sve dok nas rodjak s. Paule Vini i njegova simpaticna zarucnica Leidi nisu pozvali na svoje vjencanje, ni vise ni manje, nego bas u toj predivnoj crkvi!!!

Nisam mogla vjerovati, kako Bog obilno i visestruko ispunjava i ostvaruje sve nase zarke zelje i planove, ne samo da mi je pomogao konacno doci na sv. misu u tu krasoticu od crkve, vec odmah i na citavo vjencanje!

I ne samo to - kako je s. Paola bila zaduzena za sve cvjetne aranzmane, cak sam imala cast i cuvati mladenkin buket, prije pocetka slavlja...

Buket i ja (i sestre Pao i Taty)

Buket i mladenka

Buket, mladenka i mladozenja

Buket, mladenci i uzvanici

Pred glavnim oltarom:

A tu smo i mi, s mladencima, no kako ovu fotku nisam slikala ja, nije bas najuspjelija : )

U crkvi se inace ne smije fotografirati, ali prigodom vjencanja, pravila su ipak nesto drugacija, pa sam si doista dala oduska!

No, to nije bio kraj iznenadjenjima i Bozjim darovima, toga dana...Kako su sestre bile zaduzene za cvijece, nakon obreda trebalo je presloziti cvijece i vaze,

te sam se tako nasla i do samog glavnog oltara...Preslazuci bijele ruze...

I sjecajuci se svoje ranije pjesme, koju sam posvetila svojim Kcerima Srca Isusova i tom doista "nevjerojatnom" Isusu!

Srca Isusova Ruže Bijele

Tako graciozne,
otmjene, smjele...
Srca Isusova
Ruže Bijele...

Pun ih je
Njegova Uskrsa vrt,
Njegovom Ljubavlju
pobjeđuju smrt...

U zemaljskom
ledu i mrazu,
toplinom Božića pune
Marijinu vazu...

U svjetlosti
Božićne noći,
mirišu put
kojim nam je poći...

U Gospinoj kruni
sa zvijezdama se pletu,
kao simbol mira
ovome svijetu...

Kristovog trnja
smanjuju boli...
Zato ih On
toliko voli!

I tako blizu
svom Srcu drži,
uživajući u svakoj svojoj
Bijeloj Ruži...

U najljepšim buketima
one mu se daju,
slaveći Ga,
kao u Raju!

Čvrsto se drže
za Njegov skute,
laticama svojih molitvi
zasipaju Njegove pute!

Stvorene za Njega,
zaručene s Njime,
kroza svu Vječnost,
šapuću Njegovo Ime!
Pred Njegovim
Oltarom kleče,
Bijele Ruže
- najljepše cvijeće!

A kako je vani romanticno padala kisa,

mladozenja je na rukama prenio mladenku do njihove bajkovite kocije,

u kojoj su se zaputili u nesumnjivo blagsolovljen i sretan bracni zivot...I zivjeli su sretno do u Vjecnost!!!

- 19:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.05.2008., četvrtak

Svibanjske zornice

Kako su mi ove godine u Dosascu, ovdje u Ekvadoru, posebno nedostajale nase hrvatske zornice, kakvih ovdje nema (imaju samo neke vecernje devetnice uoci Bozica), taj nedostatak sam donekle uspjela nadoknaditi sada u svibnju, odlascima na subotnje takozvane - “Rosario de la Aurora” – krunice u zoru!

Prve subote u mjesecu, oko 4 ujutro, probudila me mala Joselyn iz naseg internata, zovuci me i kucajuci mi na vrata...Brzo sam se spremila, a u dvoristu cekale su me vec spremne sve nase internatske cure, zajedno sa s. Sandrom i s. Gloriom...

Meni je sve bilo super zanimljivo (ipak mi je to prvi put u zivotu ici na krunicu u zoru!), a posebno me ushitio pogleda na zvijezdano nebo, gdje se jasno moglo vidjeti svako pojedino zvijezdje, sto sam odusevljeno komentirala s nasim curama! Sjetivsi se i, ovdje toliko slikovitog, zaziva iz Gospinih litanija: “Zvijezdo jutarnja, moli za nas!”

U crkvici San Francisco, na obliznjem brezuljku, skupilo se 40-ak ljudi,

upalili smo svijece, koje su se odnekud stvorile, i s latinoamericki kicastom Gospinom slikom, tocno u 5h, hrabro krenuli u mrak, i procesiju makadamskim i lokvastim ulicicama Oyacota...

Casne su imale megafon, bakice su naizmjence preuzimale Gospinu sliku, i u hodu molile svaka jednu Zdravomariju, izmedju desetaka ss. Sandra i Gloria vodile su marijanske pjesme, a stari sakristan don Pedro nervozno pozivao mlade da uspore, jer ima i starijih koji ne mogu tako brzo hodati...

Putem je mladi mjesec, zajedno sa svim onim zvijezdicama, polako izbljedjivao, a okolni vrhunci Anda dobivali su sve jasnije obrise, sa zorom koja je svitala...

I tako dok smo zavrsavajuci krunicu, zaokruzili put do crkve, vec je bio dan, i zazive Gospinih litanija molili smo po jasnom danjem svjetlu...U spontanim zazivima, ljudi su molili na osobne nakane, zazivali Gospu Guadalupsku, pa i Fatimsku, a ja sam se naravno sjetila i nase Medjugorske, a kad je dosao red na mene za pjesmu, bez razmisljanja sam, na zadovoljstvo okupljenih sto cuju tako lijepu melodiju na nepoznatom im jeziku, zapjevala: “Rajska Djevo, Kraljice Hrvata, nasa majko, nasa zoro zlata!”

- 22:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Kako su Matija Gubec i Mali Isus postali veliki prijatelji...

Sto povezuje ova dva povijesna lika, pitat cete se, osim mozda mucenicke smrti, kojom su i jedan i drugi zavrsili svoj ovozemaljski zivot?!
Ili toga sto u razlicitim dijelovima svijeta, postoje osnovne skole, koje nose njihova imena?!

E, pa bas ovo drugo je kljuc nove veze medju njima dvojicom, tj. medju djacima osnovnih skola,koje se dice njihovim imenima – jedne u dragoj nam Hrvatskoj – na Kneziji u Zagrebu, a druge – u dalekom Ekvadoru, u Oyacotu kod Quita, u s. Lenkinoj zajednici Krista Misionara Molitelja!

Naime, djaci zagrebackog Matije Gubeca, predvodjeni svojim vjerouciteljima: s. Leopoldinom Kovacevic, Darkom Majdicem, i Suzanom Mravinac, potaknuti projektom Zdenac znanja, Udruge Zdenac, odlucili su prikupljati novac za skolovanje siromasne djece u Ekvadoru (za jedno dijete za citavu godinu dovoljno je uplatiti 120 E)...Uspjeli su skupiti cak za troje njih, a iz Zdenca su im proslijedili fotografije i opise malih Carlosa, Yulisse i Andree,

koje sam im poslala odavde, uz jos 70-ak kumcadi, tj. nasih djaka...

Dobivsi ove 3 fotografije, u knezijskoj skoli, nastala je opca euforija! 3 fotke, koje sam ja okinula ovdje na jednom satu engleskoga, oni su uvecali, stavili na pano, dodali moje opise svakog od troje kumcadi:

Nasa kumcad zivi u Oyacotu, malom seocu blizu glavnog grada Quita. Dok s. Lenka sa svojom Zajednicom Krista Misionara Molitelja nije dosla ovamo osnovati vrtic i skolu, to je bio vrlo zapusten kraj, s vrlo slabim mogucnostima i vezama prema ostalom dijelu svijeta. Sestre svaki dan malim kamioncicem po pjescanom putu odlaze po djecicu, dovoze ih u skolu, priredjuju im dva obroka dnevno uz zajednicku molitvu s pjesmom prije jela, te ih na kraju skolskog dana odvoze njihovim domovima i siromasnim roditeljima, koji bez ovakve pozrtvovnosti sestara ne bi mogli skolovati svoju djecu, kao niti bez vaseg velikodusnog dara, dragi kumovi, koji im to sve omogucuje!

Yulissa je slatka i simpaticna djevojcica, koja izvrsno svladava sve skolske zadatke, i vasa pomoc ce joj osigurati nastavak skolovanja. Hvala!

Andrea je ozbiljna i odgovorna djevojcica, sve skolske zadatke radi brzo i odlicno i jedna je od najboljih ucenica u svom razredu. A njena mama puno pomaze sestrama u zajednici Sv. Anite. Hvala vam na vasem daru, koji ce biti dodatna nagrada i poticaj ovoj dragoj djevojcici i njenoj obitelji!

Carlos je iznimno sladak i simpatican djecak, pun novih ideja za igru i razonodu sa svojim prijateljima, pun zivota i energije, koju zarazno prenosi na sve oko sebe – male i velike! Hvala sto mu pomazete da svoju zivost i energiju usmjeri na najbolji moguci nacin, daljnjim skolovanjem!

I zagrebacka djecica nisu htjela ostati samo na financijskoj pomoci, doslovno su se “zaljubili” u svoje nove male ekvadorske prijatelje, i na poticaj svojih vjeroucitelja, odlucili im svoje prijateljstvo, ljubav i naklonost iskazati svojim pismima, crtezima, lijepim zeljama, pozdravima, pozivima da dodju u Hrvatsku, da se i uzivo upoznaju, da se mogu igrati zajedno...
Pisma su nam dostavili preko Udruge Zdenac, a kako su me sve te lijepe rijeci, zelje i crtezi duboko ganuli, sva sam ih odmah prevela na spanjolski...

Ekvadorska djecica su se, bas poput malog Isusa, svemu ovome razveselila jos vise nego li novcu za skolovanje, hranu i knjige,

i nakon sto im je s. Taty objasnila sve o Hrvatskoj i hrvatskoj zastavi

a ja zorno pokazala zasto cesto nosim kapicu sa crveno-bijelim kockicama,

odmah su se primili novih bojica i olovki (kupljenih i ovom donacijom!), i odlucili uzvratiti pisma prijateljstvo i zahvalnost Matiji Gubecu, Zagrebu i Hrvatskoj!

I na kraju, procitajte i sami samo neka od simpaticnih pisama zagrebackih puckoskolaca:

1. DRAGA ANDREA, JA ZIVIM U ZAGREBU I PUNO TE POZDRLJAVI TVOJ RAZRED I JAKO PUNO POZDRAVLJAM VASU CASNU
(sunce, oblaci, livada, cvijece)

2. DEAR CARLOS, I HAVE ONE QUESTION FOR YOU: DO YOU KNOW HOW TO PLAY BASKETBALL? IF YOU CAN PLAY BASKETBALL COME TO CROATIA AND WE WILL PLAY. BUT, IT’S A LONG TRIP TO CROATIA AND I DON’T KNOW WHAT TO SAY RITE NOW. AND HERE WE AREA IN THE END OF THIS LETTE, I WILL JUST SAY TO YOU: BYE-BYE, NBA
(lopte, kosevi)

3. Draga Andrea, ja sam Petra Maric iz 5. a razreda. Jako me potresla prica o uvjetima u kojima ti i moji vrsnjaci zivite i ucite. Odlucili smo pokrenuti humanitarnu akciju kako bi Vam bar malo olaksali zivot. Znam da je to skroman prilog, ali od srca i iskren. Svaku vecer se molim za Vas i zelilm vam svu srecu u zivotu. Petra Maric (ovo jako lijepo i toplo pisamce je svo napisano u velikom crvenom srcu, obrubljenom zlatnom bojom)

4. CARLOS,
NIJE PROBLEM STO SMO RAZLICITI, OVO SMIJE SAMO OTVORITI CARLOS,
ISTO ZA OSTALE, CARLOSE, DRAGO MI JE ZA TEBE, VOLIO BI DA ME POSJETIS, AKO DODJES IKADA U HRVATSKU, POSJETI ME NA ADRESU RUDOLFA BICANICA 38, BOG TE CUVAO, SRETNA 2008
VAS KUM LUKA
(skola, i u njoj Carlos, Andrea, Yuilissa i kum Luka – svaki na jednom prozoru skole : )

5. BOK, JA SAM TOMISLAV.
IDEM U SKOLU U 3.C RAZRED, JA SAM IZ HRVATSKE
(kamion, hrv. grb)

6. Hey! What’s up?! I don’t know what to start with...:) So...My name is Noemie, but you can call me Naomi. I’m 13, but I’ll soon be 14 years old. I’d so like to meet you guys...I only saw you on pictures, and you so nice! I heard a lot about Ecuador, but I’ve never been there, so how is it? I’ve never thought I could help someone. an now, tell me more about you? It’d be so GREAT if one day, we could meet...So now let’s talk a little about you? How is school? How will be school? How old are you? Did you meet new friends? What do you like to do? Come on, tell me more...
I wish you good luck in the future! And I honestly hope you answer to my letter...Big kiss to all of you...
Noemie, Zagreb, 8.2.08, MYP3 (zvjezdice, curica, srca)...

7. Welcome to Zagreb and our school. We are very happy because you visit us. I think we can be friends. We hope you will enjoy in our country. By: Maja

8. BOK! JA SAM BORNA JELENIC! VOLIO BIH KAD BIH SE JA DRUZIO SA: CARLOSOM, ANDREOM I YULISSOM! JA ZIVIM U GRADU ZAGREBU! U SKOLI MATIJE GUBCA! TAMO SMO SKUPLJALI NOVCE ZA VAS! BOK! CAO! IMAM 7 GODINA! BORNA JELENIC
(sunce, lopta i veeliko srce)

9. BOK CARLOS,
JA SAM EMANUEL ZIVIM U ZAGREBU U HRVATSKOJ. MISLIM DA CE TI SE SVIDJET MOJ CRTEZ.
(brezuljak s tri kucice, i skolom na vrhu, oblaci i sunce, a ispred cesta s puno auto – AUTIOS, CAR, AUTOMOBILI...)

10. Bok Carlos, Andrea i Yulissa. Nadam se da ste sretni sada kada smo vam platili 900 kuna. I da znate – novac nije vazan. Pozdravlja vas rukomenti klub Veprovi. I zaboravio sam vam ovo reci – ja sam Filip!
(novac nije vazan, i prekrizen znak dolara, i grb rukometnog kluba Veprovi)

11. JA ZIVIM U ZAGREBU, DRAGA ANDREA, NAUCILI SMO PJESMICU NA SPANJOLSKOM PUNO VAZ POZDRAVLJAM BOK, KATARINA 1.B (buket cvijeca)

12. Pozdrav svima, Carlos, Andrea i Yulissa. Kako ste ja sam dobro zeliteli vise znati omeni ja sam Davorin, idemem u 3 a u skolu OS skola Matije Gubca imam 9 godina i zivim u Zagrebu u glavnom gradu Hrvatske lijepe, pogotovo more. I punovas pozdravljam. Davorin Vricko (brezuljak s dvije hrv. zastave i konjicem)

13. JA SAM MATIJA.V. IDEM U 3.C RAZRED. IMAM 9 GODINA. ZIVIM U ZAGREBU. ZAGREB JE LIJEP. IDME U SKOLU MATIJA GUBEC BAS KAKO SE I JA ZOVEM. LIJEPO JE KAD SMO PRIJATELJI. IMAM 2 BRATA. JEDAN MI SE ZOVE KRESIMIR, A DRUGI FILIP (hrv. grb, livada i sumica)

14. Zdravo Carlos!
Ja sam Dora Mahovic i idem u treci razred osnovne skole Matije Gupca. Imam osam godina! Zao mi je da nisi ovdje da se mozes samnom igrati! Dala sam ti za hranu, skolovanje i knjige! Pozdrav tebi i cijelom razredu iz Zagreba! Tvoja prijateljica Dora Mahovic, BOK, TO SAM JA DORA, BOK, JOS JEDNOM POZDRAV TEBI, JULISI I ANDREI I CIJELOM EKVADORU. (autoportret curice sa smedjim keckicama, i puno zvijezdica, srca, cvjetica, leptirica i hrv. zastavom)

15. Ja se zovem Iva Stipetic. Idem u 2.c razred, i jako mi je drago sto smo postali najbolji prijatelji! Voli vas vasa prijateljica Iva! Puno pozdrava iz Zagreba! I love you mi frends! Pusa Iva! (puno srca)

16. BOK SVIMA, POZDRAV OD MARTE, JA SAM MARTA ZIVIM U ZAGREBU IMAM 8. GODINA, JAKO STE SLATKI I DRAGO MI JE STO SMO PRIJATELJI I STO PISEM VAMA OVO PISMO (OTVORI, srce i cvijetici i hrv. zastava)

17. Ja sam tea. volim rokenrol i svog partnera Ota. idem u 1. a (sunce, leptir, duga, cvijet i jez i naravno – srce!)

18. BOK, ANDREA
JA SAM LEA BABIC IDEM U 3. C MOJA SE SESTRA ISTO ZOVE ANDREA. ZIVIM U ZAGREBU GLAVNOM GRADU HRVATSKE. IMAM 9. GODINA. NEZNAM KOJE JE TEBI NAJDRAZE , MENI JE: PIZZA, LAZANJE I SHPAGETI (hrv. zastavica sa 4 srca)

19. OD NIKOLINE ZA CARLOSA
DRAGI CARLOS, JA DOLAZIM IZ ZAGREBA, IMAM 9 GODINA I ZOVEM SE NIKOLINA. TI SI MI JAKO SLADAK. POZDRAVLJA TE CIJELI MOJ RAZRED, A POGOTOVO JA, A TI POZDRAVI ISTO SVOJ CIJELI RAZRED, A POGOTOTOVO ANDREU I JULISSU. POGOTOVO TE POZDRAVLJAM JA TVOJA PRIJATELJICA NIKOLINA PUSA BOK (srca, cvjetovi, LOVE)

20. DRAGI CARLOS,
JAKO MI JE DRAGO STO SAM TI POSTALA KUMA, ZOVEM SE LUCIJA. NEMOZEMO SE VIDJETI ALI JA TI PISEM OVO PISMO. ZIVIM U ZAGREBU. TI ZIVIS JAKO DALEKO U DRZAVI ECUADORU. JAKO, JAKO DALEKO. Pusa

21. DRAGA YULISSA,
TI SI SIGURNO NAJPAMETNIJA I JAKO MI SE SVIDJAS. KAO NAJBOLJA PRIJATELJICA. ZOVEM SE LUCIJA. TI CES SIGURNO KAD ODRASTES NACI DECKA. JA IDEM U 3. B. A ZA TEBE NEZNAM Pusa.

22. BOK JA SAM DAVORIN MIKULIC. IDEM U 2. A RAZRED. DRAGO MI JE STO SMO VAM POMOGLI. MOJA KUCA JE OD CIGLA. A VASA KUCA OD CEGA JE? (opasni gusar sa sabljom, povezom i maramom)

23. BOK! JA SAM BORNA MAHOVIC, BAS BIH VOLIO DOCI MALO KOD VAS. ZIVIM U ZAGREBU IDEM U 1. B RAZRED MI SMO SKUPLJALI NOVCE ZA VAS. BOK! YULISSA, CARLOS I ANDREA, VOLIO BI DA MOGU DOCI MALO DO VAS. DA SE MOGU IGRATI S VAMA. IMAM 7. GODINA. BOK! SVIMA.
(srca, sunce, i travica)

24. ZDRAVO CARLOS, ANDREA I YULISSA. JA SE ZOVEM PAOLA, A MOJ BRAT JE TONI. ZIVIM U ZAGREBU. TO JE U HRVATSKOJ. NA DRUGOM KRAJU SVIJETA. JAKO SAM SRETNA STO SMO PRIJATELJI. POZDRAVITE RAZRED I POZDRAVITE SVE SVOJE OBITELJI. IDEM U 3. C RAZRED. (hrv. zastava, srca, cvijetovi, drvo i sunce)

25. Draga Andrea,
zovem se Borna, Idem u 3. b razred, Nema veze sto sam 2. razreda stari od tebe. I sto sam 4 godine stariji od tebe. Zelim da svi dugo zivite, pogotovo ti (narancasta kucica s crvenim krovom, ptice, sunce, livada i cvijece)

26. VOLIM POMAGATI. POSTALI SMO KUMOVI. JA SAM MIRTA PRICACU VAM O SEBI. ZIVIM U ZAGREBU. ULICA MI SE ZOVE OMISKA 12. MOZETE MI NAPRAVIT CRTEZ ILI PISMO. SAD CU SKORO IMAT 8. GODINA 2.3. SVAKE GODINE CU VAM DATI 900 KN. ZAGREB JE GLAVNI GRAD HRVATSKA. POSALJITE MI AKO ZELITE RAZGLEDNICU NA 10000 ZAGREB. TAJ GRAD JE DOSTA BOGAT, ONAKO SREDNJE BOGATO. U NASEM RAZREDU SVI SU SKORO VESELI. POZDRAVLJAM CARLOSA, ANDREU I YULISSU I CIJELI VAS RAZRED. HTJELA BI DA MI POGAZETE SLIKU VASEG RAZREDA I GRADA Mirta Colic, 2Ş OS. MATIJE GUPCA ( konjic s krilima, dupin i sunce)

27. Dragi Carlos!
Jako sam sretna sto sam mogla pomoci u prikupljanju novca za tvoje skolovanje. Pomogla sam tako da sam dala deset kuna. Nadam se da ces nauciti citati i procitati ovu moju poruku. Nauci puno toga u prvom razredu, ali i kasnije – ako i to uspijemo platiti. Skoro svi razredi u skoli su sudjelovali u prikupljanju novca. Mi se u Hrvatskoj jako veselimo kada mozemo pomoci drugoj djeci.

S veseljem te pozdravlja
Dora Knezovic.

28. Od Nikoline Brkic, za 1.razred:
Draga Andrea, zelim ti puno uspjeha, zdravlja i ljubavi i jos puno, puno zelja. Zelim ti da puno ucis i da imas sve petice. Pozdrav od Nikoline! (dva srca i veliki kriz)

29. DRAGA ANDREA, ZOVEM SE Dino, ZIVIM U ZAGREBU IDEM U 3. B RAZRED. STARIJI SAM OD TEBE 4 GODINE CUO SAM DA SI NAJBOLJA UCENICA NADAM SE DA TI JE DOBRO U SKOLI BOK. DINO (sarena kockica, ZA ANDREU)

30. JA SAM KLARA. ZIVIM U ZAGREBU. VOLIM POMOCI. ULICA MI SE ZOVE TRESNJA. GRAD MI SE ZOVE HRVATSKA. IMAM 8 GODINA. JAKO VOLIM PRIJATELJSTVA (veliko zuto srce u kom pise samo: VOLIM POMOCI)

31. Dragi Carlos, zovem se Juraj, idem u 3. b razred, zivim u Zagrebu, jako mi je dobro, a kako je tebi u Ecuadoru? Cuo sam da ti ides u 1 razred sa 5 godina, ja se nadam da ti je dobro uskoli, pozdrav Juraj (Za Carlosa – neka lijepa grafika – kvadratni hrv. grb u bijelo narancastim tonovima, obrubljen olovkom i dva narancasta okvira s rubom u olovci)

32. DRAGI CARLOSE!
JA SE ZOVEM NIKO. IDEM U 3. C RAZRED. ZIVIM U ZAGREBU. MOJ HOBI JE NOGOMET. POZDRAVLJAM TEBE I CIJELI TVOJ RAZRED (velika uredna hrv. zastava)

33. CARLOS, ANDREA I YULISSA, DRAGO MI JE STO SMO PRIJATELJI. JA VAM IDE U 3. B I JABI DA DODJETE KNAMA. I NAPISALA SAM VAM JEDNU PJESMU.
KADBI KNAMA DOSLI
SVE BI NAS USRECILI,
SRCA NAM USRECILI
I BAS NAM JE DRAGO STO SMO PRIJATELJI
I SVI SMO SRETNI

34. Bok! Ja se zovem Anamarija Bat. Dolazim iz Zagreba imam 10 godina, a i imam seku Kristinu. Idem na karate i imam 3 mace koje su od kume, ali se ja brinem za njih, zovu se Pahuljica, Capa i Leks. I zleim da dodjete u Zagreb. Pozdravite cijelu Indiju!!!
Za Carlosa, Andreu i Yulissa. (lijepi crtez kucice, na livadi izmedju dva zelena brijega, a na svakom po jedna crvena ruza, 4 velika leptira iznad kucice, dva oblaka i nasmijeseno sunce)

35. DRAGI KUMOVI NETREBATE NAM ZAHVALJIVATI. MI CINIMO VELIKO DUSNOST ZA VAS! JA SE ZOVEM MISLAV DOLAZIM IZ GLANVOG GRADA HRVATSKE ZOVE SE ZAGREB (dva vlaka koja dopremaju puno namirnica, na jednom vagonu pise: MILK)

36. PISMO ZA CIJELI RAZRED
JA SAM LAURA IZ HRVATSKE. JA IMAM 8 GODINA. SVI MAJI PRIJATELJI SU VAMA POMOGLI. PUNA VAZ VOLIM. POZDRAV CJELOM RAZREDU. NADAMSE DA CE TE PROC S 5. JA SAM DRUGI RAZRED, ZELIM Laura Kraina (veliko crveno srce, drvo i hrv. zastava, suma na brezuljku, puna zivotinjica, cak se penje i jedan majmuncic, iznad lebde 3 velika srca i naravno – duga!)

37. Za Andreu, Yulissu, Carlosa
Ja sam Zeljka, idem u 2. a razred. Zivim u Zagrebu, a Zagreb je glavni grad Hrvatske. Nemojte nam zahvaljivati za novce. Mi smo sretni sto smo vam pomogli. Ja imam 8 godina. (plavi akvarij s ribicom i skoljkicom)

38. Za Ekvador i Andreu
Draga Andrea,
ja sam Svibor. Drago mi je sto sam ti ja i moj razred pomogli da budes sretna i zadovoljna. Tvoj Svibor.
Ljubav
Ljubav je najvaznija.
A novac i tako dalje,
to nije bitno.
(crveno srce, smijesak, zeleni balon, zuti puzic i zastava s hrv. grbom i sahovnicom)

39. DRAGO MI JE STO SAM DAO SAMO PET KUNA, HTIO SAM DAT VISE NOVACA. CARLOS, ANDREA I YULISSA NADAM SE DA SE PUNO IGRATE, DA STE SRETNI I ZELIO BI DA MI DODJETE U ZAGREB! POSLALI SMO VAM I SLIKE JA SAM ONAJ U PRVOM REDU SA ZUTO, CRNO MAJICI. VAS FRAN!
(I u velikom crvenom srcu jos pise: CARLOS, ANDREA I YULISSA, JA SAM FRAN I VOLIO BIH, I VOLIO BIH DA JA VAS UPOZNAM I RAZRED VAS I VOLIM VAAAAAS!)

40. I jos 4 male koverte:
for Andrea:
Draga Andrea,
zovem se Hana, a prezivam Balija. Idem u peti razred. Imam puno prijateljica s kojim se volim druziti. Jako mi je drago sto sam postala tvoja kuma. Tebi sam odlucila poslati pismo zato sto mi se svidjelo to sto si vrlo pametna i odvazna. Ja imam sestru koja je stara kao i ti. Nadam se da ti se svidja biti u skoli. Tamo sigurno imas puno prijateljica. Evo, to je sve od mene, a sada cu ti nacrtati nesto: (veliko srce: BEST WISHES, i u njemu knjiga – book, smijesak, cvijet, olovka i jos jedno srce sa strelicom, I HOPE THAT YOU HAVE A NICE SCHOOL YEAR! Love, Hana

41. Pismo iz Hrvatske! od: Sare!

Hello, my name is Sara and I go to 5th grade. We all from 5th grade are writing this to you and your 2 friends beacuse you must know that all letter are from kids (from Croatia) who are send money for your school.
I’m happy because I do good thing for you!
**
Our teacher said to us, that you live difficult in your little town and lot of people die because they are hungry, they don’t have water...That I call survive.
(But) in our country people live on difrent way. We have mobile phones, LCD-s, computers...Lot of people are various. Your wish is to get money for school? My wish is to get new mobile phone : (
We live in big city. We have lot of shopping centres, restaurants, parks but our life isn’t worse then your, infact lot of people are taking their lifes because they don’t have money or they spend all money.
**
Ok...that’s it! Sara Krivacic, Peace and Love ( i jedan pankerski znak)

42. For Andrea:
Hi Andrea!
My name is Paula. I live in Croatia. I’m 11 years old and I’m fifth grade in elementary school Matija Gubec. I am so happy to tell you that all my friends and me were glad to collect money for your action. My teacher told me that you are great student and stay like that. I hope one day we’ll meet. If you can, rewrite me back.
Bye, Paula
(zuto sunce s narancastim zrakama, i velik ANDREA koje lebdi iznad brezuljka sa zelenom travom i narancastim cvijetovima, uz potocic s mreskavim valovima)

43. Hola chicos/as! Yo me llamo Laura Gonzales y soy una estudiante de este colegio (Matija Gubec). We are all really glad of being able to help you!
Eso significa que estamos todos/as muy contentos/as de poder ayudaros! : ) Yo tengo trece ańos y vengo de Espańa! Por eso puedo escribiro esta carta en castellano! Me han dicho que vosotros teneis cerca de cinco ańos, żno? No habeis emepzado el colegio? A mi me aburren mucho las clases, supongo que a nadie le gusta! : ) Ya vereis como haceis muchos amigos en el colegio. Merece la pena ir por los amigos/as! : ):):):):)
żQue os gusta comer?ż Que pastiempos teneis?
A mi me gusta mucho bailar, cantar y salir con mis amiass/os! Me lo paso genial! Que materias escolares os gustan? A mi no me gustan nada las matematicas, y sei que dan! Fatal!
Bueno , os deseo mucha suerte en todo lo que hagais y que disfruteis mucho esta carta y todas las de mis compańeros!

Un gran beso para todos/as desde Croacia!

ˇ!!!Os deseo lo mejor!!!

Sincerely, Laura

- 20:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.05.2008., četvrtak

Svibanj!!! I srce Josipovo!

Dragi moji,
evo i kod nas je ovdje Praznik rada, pa nemamo skole ni danas ni sutra!
Hura!!! Opet vam mogu pisati!
A ovaj svibanj me nekako posebno veseli, jer osjecam da ce doista biti nekako poseban, sa svim tim svecima i blagdanima, koji se slazu i preklapaju: sv. Josip, sa Uzasascem, pa Stepincev rodjendan, pa bl. Ivan Merz, sv. Leopold Bogdan, Duhovi, Tijelovo, ali ono cime me ovaj svibanj najvise razveselio i inspirirao je to da zavrsava bas blagdanima Srca Isusova i Marijina! Pomislila sam najprije - kako lijepo - pocinje sv. Josipom, a zavrsava Presvetim Srcima! Citava Sv. obitelj, koja tako lijepo zaokruzuje i stiti nas u ovom mjesecu! No, onda mi je palo na pamet, kako nema blagdana Srca Josipova!? Pa zar bas to srce nije izabrala Presveta Djevica za svoje ljubljeno srce, za svoga zarucnika...Zar bas to srce nije najvise od svih ljudi ljubilo Mariju, spremno zrtvovati se za nju, i povjerovati u nevjerojatno! I Bozjega Sina prigrliti kao svoga vlastitoga, ljubiti ga pravom ocinskom ljubavlju! Pali su mi napamet i zazivi:
Srce Josipovo, moli za nas!
Srce Josipovo, ucini srca nasa po srcu svom!
Srce Jospiovo, nauci nas ljubiti Mariju i Isusa kao sto si ih ti ljubilo!

A evo sad i par fotki iz Nazareta, s mog "motoristickog" hodocasca u Svetu Zemlju u listopadu 2006 (naime, morala sam prodati svoj motor Piaggio, kako bih skupila novac za to hodocasce : )

A kako je danas i Uzasasce (u Ekvadoru se slavi u nedjelju, ali cini mi se da je u Hrvatskoj bas danas?), evo i fotografija s mjesta na Maslinskoj Gori, tocno odakle je Isus uzisao na nebo - kazu da je tu ostao trag Njegovih stopa:

a danas se nalazi unutar ove male dzamije:

Dodirujuci sva ova sveta mjesta, ni slutila nisam kamo ce me sve jos odvesti Njegove stope...

Kako je svibanj posebno i Marijin mjesec, kopirat cu ovdje i izuzetno lijepu Marijinu medjugorsku poruku od 25.4. o. g.

Poruka, 25. travnja 2008.

“Draga djeco! I danas vas sve pozivam da rastete u Božjoj ljubavi kao cvijet koji osjeti tople zrake proljeća. Tako i vi dječice rastite u Božjoj ljubavi i nosite je svima onima koji su daleko od Boga. Tražite Božju volju i činite dobro onima koje vam je Bog stavio na vaš put i budite svjetlo i radost. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Uz svoje ostale duznosti ovdje, ja sam i siritelj Gospinih medjugorskih poruka, naime svakog mjeseca odem i na www.medjugorje.hr, nadjem stranicu na spanjolskom i isprintam poruku za svoje Casne, koje jedva docekaju, i puno me pitaju o Medjugorju, kao i nase cure iz internata...A u katolickim knjizarama ovdje, moze se naci i po koja knjizica o Medjugroju, po par razlicitih izdanja u svakoj knjizari, tako da je Medjugorje stiglo i dovde...

A neki dan me mala Michelle, dok sam zamjenjivala Saritu s njenim klincima iz predskolskog uzrasta,

uzbudjeno pozvala vodeci me za ruku svojom rucicom, da dodjem u blagovaonicu, vidjeti neke neobicne casne sestre, i nije mi bilo druge nego poci za njom...I doista, u nasoj blagovaoni, s nasom djecicom, bile su neke neobicne pojave:

Mlade, poput nasih sestara, ali u tim nekim neobicnim starinskim uniformama, s lijepim vezom na sredini, koji me podsjetio i na moje Kceri Srca Isusova, pa ih poslije rucka nisam htjela pustiti samo tako. Saznala sam da su one prijateljice s. Rosite, da su nam kratko dosle u posjetu, pripadaju Zajednici Djevice Marije od slapova, kod Ibarre, koja je osnovana prije 13 godina, a vec broji 50 clanova - sto klauzurnih redovnica, sto misionarki, a sto franjevki - tako sam naime bila razumjela, cudeci se kakva je to podjela na klauzuru, misije i franjevke, ali su mi one objasnile da to nisu franjevke, nego franjevci! Naime, imaju i muski ogranak. A nastali su kao plod nekih neobicnih Gospinih ukazanja, njihovoj utemeljiteljici, a koja su prestala tek prosle godine...A ja sam se njima pohvalila s medjugorskim ukazanjima...

Inace, primijetila sam da ovdje u Ekvadoru, ima puno novih mladih redova, takve su i one sestre Marije suotkupiteljice, koje sam upoznala na Galapagosu, a na misijama u Esmeraldasu upoznali smo i neke sestre Bozanskog lica iz Nikaragve, koje imaju neku posebno lijepu bordo uniformu...

Jedan prijatelj iz Hrvatske, preko kojega sam saznala i za Kceri Srca Isusova, pisao mi je i o nekim sestrama Duha Svetoga, za koje je cak otvorio i blog (www.sspsap.blogspot.com):

Sestre Duha Svetoga

Tako da ako netko zeli ici u casne sestre, izbor je doista nepresusan...

A kako su nas kao nekim cudom posjetile ove sestre Djevice Marije od slapova, donijevsi cak sa sobom i predivan Gospin kip, kojeg uvijek nose sa sobom u misije (na zalost nisam ga stigla uslikati, jer sam bila previse zauzeta ispitivanjem detalja o njihovom institutu, karizmi i svemu drugome....), vjerujem da ce to biti poseban blagoslov za nas, bas sada u svibnju...

Kao i posjeta osmorice svecenika, koji su k nama dosli na rucak, nakon svog dekanatskog susreta, ovaj ponedjeljak 28. 4...Sve mi se to nekako cudno poklapa. Bilo mi je zanimljivo i gledati kako svi ti svecenici dolaze svojim autima, u nase malo dvoriste, i parkiraju se na nedavno izradjenom skolskom igralistu, koje je evo prvi puta posluzilo i za namjene parkiranja, i to bas, ni vise ni manje, nego osmorici svecenika!

Nakon takvog blagoslova, igraliste se s jos vise entuzijazma, vratilo svojoj prvobitnoj namjeni:

Dodatni blagoslov, koji je stigao bas jucer s nasim redovnicama, i Gospinim kipom, bila je i posta koju mi je iz Quita donijela s. Maritza, pismo moje prijateljice s. Ines, iz Nadbiskupovog Ureda, javila mi se i moja Ivana s Jordanovca (hvala i veliki pozdrav, uskoro slijedi odgovor!), a stigla mi je i neobicna posiljka iz Zdenca - stotinu pisama koju su osnovnoskolci s. Leopoldine s Knezije, iz osnovne skole Matije Gupca poslali svojoj kumcadi ovdje...Za sad samo ova fotka (toliko sam stigla danas), a vise detalja uskoro:

- 23:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

SKAC Ekvador

Obecala sam vam pisati i o SKAC-u Ekvador, kako ja od milja zovem ovdasnju skupinu mladih iz sv. Mihaela, s kojima radimo s. Gilma i ja.

Imamo susret s njima svake nedjelje u 17h prije sv. mise u 19h. I radeci s njima, uvijek se sjetim p. Luke, SKAC-a kojeg je osnovao u Zagrebu, i njegovih ideja o osnivanju novih SKAC-eva - u Rijeci, Osijeku...Naime, kako bismo organizirali koji koncert za njega, u njegovim zajednicama mladih, tako bi nicala ideja o osnivanju novog SKAC-a:

Pismo p. Luke priogodom koncerta za njega na Zametu 2005.

I kad sam ja p. Nikicu odusevljeno pricala o tim novim p. Lukinim idejama, zaneseno vjerujuci u njih, p. Nikic me pokusao spustiti na zemlju, komentarom: "Ma da, moze i SKAC Juzna Afrika!"...Tada ni on, a ni ja nismo znali da cu se ja povezati sa Zdencem, zamalo otici doslovno u Afriku, i na kraju zavrstiti ovdje u Ekvadoru, tek sad shvacajuci kako je ta njegova sala, bila skoro prorocanska....

A sad usporedite ovih par fotki iz p. Lukinog SKAC kluba u Zagrebu:

SKAC klub p. Luke u Palmi u Zagrebu

s onim sto s. Gilma i ja pokusavamo ovdje u Ekvadoru:

Viktor s gitarom i svojim orkestrom

Proba

I nastup s Maestrom

Katherinin rodjendan

I citanja na sv. misi

Uz mlade snage

Onda slijedi Evandjelje (Cindy s p. Patriciom)

A poslije opusteno druzenje

Joel i Estephani

s. Gilma i Gabriela

Yolida i Maria

Rad u grupi - pisanje molitvi Isusu:

Mozda je i ova duga znak Bozjeg saveza...

- 23:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Sto se sve dogadja s mladima koji ne idu u SKAC...

Prica 1:
Mi nismo lopovi

Dok su se mladi iz nase molitvene grupe u San Miguelu polagano okupljali u crkvi, pomazuci nam oko ciscenja, metenja podova, zamjene svijeca ili cvijeca u oltarskim vazama, Victor je na gitari uvjezbavao akorde za vecerasnje misno slavlje, a Estefani s jos par djevojcica tiho pjevusila uz njegovu glazbu, odjednom je pred crkvom nastalo neko komesanje, ljudi su se poceli okupljati na trgu, a i nasi mladi radoznalo izlaziti iz crkve...Kako se i meni ucinilo da se vani mora dogadjati nesto doista zanimljivo, krenula sam kud i “svi Turci”...Odnosno, kud i svi Ekvadorijanci, ovaj put...

I doista na trgu pred crkvom, okruzeni znatizeljnim mnostvom, cetiri mladica su izvodila neki svoj program – postrojeni u ravnoj liniji jedan do drugoga, radili su najprije cucnjeve, pa onda sklekove...Ja sam pomislila da je to neki ekvadorijanski “break-dance”, sve dok iza njih nisam uocila jednog uniformiranog mrkog “cuvara reda”, s nekom velikom gumenom batinom u ruci, kako jednom od “izvodjaca” govori da se sad mora svima ispricati...A mladic, od kojih 16-17 gońdina, profinjenih ociju i inteligentnih crta lica je to nekako tiho, gutajuci ponos i rijeci – doista i cinio, dok mu je policajac zapovijedao da govori glasnije i ponovi to sto je rekao, tako da ga svi cuju...Na kraju mu je zapovijedio da se nagne, i snazno ga opalio svojom gumenom palicom, tako da je ovaj skoro odskocio, ali hrabro stisnuvsi zube...

Onda im je plaho prisao i jedan covjek srednjih godina, te se i on svima ispricao, radi toga sto je ucinio njegov sin...No, cak i on se na policajcevu zapovijed morao nagnuti, pitajuci zasto, i dobio batinom po straznjici, uz objasnjenje da je i on odgovoran za ponasanje svog sina...

A ja sam zbunjeno i osupnuto pitala malu Katherine iz nase grupe, o cemu se zapravo radi, i zasto ih tako kaznjavaju, a ona mi je objasnila kako su decki uhvaceni dok su sarali i ispisivali grafite po zidovima i fasadama njihovog malog mjesta...A Maestra mi je naknadno objasnila da ovdasnje stanovnistvo – Kitchua Indijanci i danas cuvaju svoje drevne obicaje i zakone, od kojih su 3 najvaznija – ne krasti, ne lagati i ne biti lijen...Za krsenje bilo kojeg do njih, postoje odgovarajuce kazne, koje zajednicki izvrsava cijela zajednica, odnosno njeni istaknuti clanovi, posebno kad se kao u ovom slucaju radi o organiziranim skupinama mladih delikvenata tzv. bandama...

Zato se iz okupljenog mnostva uskoro izdvojio “gradonacelnik”, drzeci u rukama svezanj kopriva, i priblizio nasem kaznjeniku...Koji se samo blago pobunio: “Zasto sad jos i to?! Pa nismo mi lopovi!”, poslusno skidajuci svoju majicu...Priblizila im se i neka odrjesita zena, pocevsi mu skidati i hlace, koje ovaj ipak nije dao...A ja sam pocela intenzivno razmisljati, sto sad uciniti i kako pomoci nesretnom mladicu, ne znajuci sto ga mozda jos ceka, niti kakvi su to zapravo obicaji...

No, onda se, na moje olaksanje, na trgu pojavio i zupnik p. Patricio, a ja sam pomislila da ce on nekako spasiti situaciju i decka, i nesto reci barem toj gruboj gospodji, koja se prihvatila mladicevih hlaca...Pater je prvih nekoliko minuta samo stajao, i pratio situaciju, da bi poslije, na moje iznenadjenje i totalno razocaranje, glasno prokomentirao kako mu tako i treba, i neka mu slobodno skinu i hlace...(ipak je i pater – Indijanac, a naknadno sam cula da su i crkveni zidovi bili jedna od meta ove “umjetnicke” skupine...) Nakon cega su mladica u boksericama, koji je rukama stitio samo svoj najosjetljiviji dio, dobro opekli koprivama sa svih strana, uz zarko crvene tragove po cijelom tijelu...

Dosao je red na sljedeceg kaznjenika, a ja sam se s curama iz grupe, koje su zajedno sa mnom zalile nesretne mladice, samo vratila u crkvu, prikazujuci ih Isusu-Spasitelju, jednako kao i p. Patricia, koji mi je upravo pokazao, kako nisu svi svecenici u svakom trenutku, vjerodostojne slike svoga Ucitelja! Pokusavsi samo zamisliti, kako bi On postupio danas, da se fizicki zatekao na trgu San Miguela...

Sudbina 2:
Tragedija u disku u Quitu

U subotu 20.4, u jednom od poznatijih disko klubova u Quitu "Factory", dogodila se velika tragedija. Nastupala je "darkerska" grupa: "Celestial", koja pripada nekom smjeru "gothic" rocka (tako nesto), i prilikom izvedbe u prepunom disku, radi bolje atmosfere, poceli su paliti "bengalke", pri cemu je jedan od clanova benda, velicao "santisima muerte" - presvetu smrt...No, vatra se neplanirano prosirila, izlaz za nuzdu je bilo zakljucan, i poginulo je 15-ak mladih (medju kojima i svi clanovi benda!...), a preko 30 ih je teze ozlijedjeno...

Vijest na spanjolskom

Video snimka tragicnog koncerta

Pomolimo se i mi za sve ove mlade, za njihove obitelji, i za sve mlade, cijeloga svijeta, da nadju svoj pravi put, i svoju snagu i mladenacku energiju iskoriste za prave i Bozje stvari! I za p. Luku, i jos svecenika, koji ce kao p. Luka znati s mladima, i znati odusevljavati ih za ono pravo!

Vjerujuci u Uskrs, i novi zivot, i moleci se i za ove poginule mlade, posvecujem im jedan stari p. Lukin tekst:

Propovijed p. Luke za Uskrs 2002.

- 22:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>