I tako sam ja nakon svih ovih sakramenata u Kincheu i seoskog slavlja, otisla nazad svojim prvopricesnicima u Sv. Aniti:
uz Gospinu sliku, kakve su nam darovali moji prijatelji Markici, prigodom njihove uskrsne posjete
,
posebno dirnuta ovih dana, kada je moja necakinja Ana na Jarunu imala prvu sv. pricest, a ja nisam mogla biti tamo s njom! (kao sto sam i prvu pricest njene starije seke Katarine propustila dok sam bila u Veneciji...)
No, zato su ekvadorijanski prvopricesnici, iz crkvice koja nosi njeno ime, posebno molili za svoje hrvatske "kolege"...
A moja prva prvopricesnica, mala Katherine
o kojoj sam vam ranije obecala pisati, je bila posebno sretna kad je prvi put, 6. travnja, od naseg zupnika p. Patricia, primila malog Isusa,
na cemu su joj ushiceno cestitali njeni prijatelji,
koji ce na taj veliki dogadjaj morati pricekati 14. lipanj (vec sad ih preporucam u vase molitve),
neposredno prije svog odlaska u Spanjolsku, sa svojom mamom, koja je dosla po nju, nakon vise godina, koje je Katherine provela sa svojom bakom, kako bi sada mogla nastaviti svoj obiteljski zivot, sa svojim roditeljima, koji tamo rade, i sa Isusom, kojeg ce trajno, bas poput ovog svjetla nositi u svijet i zivot iz svoje domovine,
gdje ce njena baka, sretna zbog Katherine, ali i tuzna sto se nakon toliko zajednickih godina moraju rastati, trajno moliti za sve njih!
Post je objavljen 15.05.2008. u 19:35 sati.