Ove godine se Majcin dan u Ekvadoru slavi bas na blagdan Duhova, u nedjelju 11.5.
Sva djeca u nasoj skoli su pripremala posebne darove i rukotvorine za svoje mame...
Prvasici s. Taty su izradjivali posebne sarene cvijetove od papira,
Moises sa darom za svoju mamu...
Tatiana, Cintia i Kevin...
a Saritini predskolci raznobojna spuzvasta srca, na kojima je pisalo: Feliz Dia, Mami!,
Dylan, Tania i Heidi
a u otvor u sredini umetali su fotografije svojih mladih mamica...
Tanina mama
Na poledjinu su zalijepili dva drvena stapica kao stalak, i za vrijeme rucka u nasoj blagovaonici, svi su mi veselo, zadovoljno i ushiceno pokazivali svoje mame, u njihovim srcima!
Jedino su mala Dayana i Mariano bili nekako neuobicajeno tihi...I oni su imali sarena srca, sa istim natpisom, ali u njihovim srcima nije bilo nikakve fotografije...Jer oni nemaju svoje mame...Naime, napustile su ih, jos kao male bebe i ostavile Mariana kod oceve bake, a Dayanu i njenu seku Joselyn kod njihove tetke...
I nekako mi je bilo uzasno tesko, dirljivo i zalosno gledati te prazne otvore u njihovim malim srcima...I mozda bas zato, sto se blizi i blagdan Duhova, palo mi je na pamet nadahnuto rjesenje! Pa, neka oni u svoje otvore, umetnu sliku zajednicke majke Majke Bozje! Smisljeno-ucinjeno! Predlozila sam to Sariti, koja je odmah veselo prihvatila, samo nije imala pri ruci ni jednu Gospinu sliku...Brzo sam u svojoj sobi, prelistala molitvenike, i medju svetim slicicama, lako nasla Gospu medjugorsku, i jednu s nase Radio Marije!
I tako je hrvatska Gospa, njezno usla u srca male ekvadorijanske sirocadi, a Dayana i Mariano su veselo otrcali, sa svojim, sada ispunjenim, srcima!
Trajno shvativsi da imaju jednu pravu Majku, koja ih bas nikada nece napustiti!
Dayana sa svojom Mamom i prijateljicom Lisbeth kod Stepinceva portreta u nasem dvoristu
Post je objavljen 15.05.2008. u 20:30 sati.