Prica 1:
Mi nismo lopovi
Dok su se mladi iz nase molitvene grupe u San Miguelu polagano okupljali u crkvi, pomazuci nam oko ciscenja, metenja podova, zamjene svijeca ili cvijeca u oltarskim vazama, Victor je na gitari uvjezbavao akorde za vecerasnje misno slavlje, a Estefani s jos par djevojcica tiho pjevusila uz njegovu glazbu, odjednom je pred crkvom nastalo neko komesanje, ljudi su se poceli okupljati na trgu, a i nasi mladi radoznalo izlaziti iz crkve...Kako se i meni ucinilo da se vani mora dogadjati nesto doista zanimljivo, krenula sam kud i “svi Turci”...Odnosno, kud i svi Ekvadorijanci, ovaj put...
I doista na trgu pred crkvom, okruzeni znatizeljnim mnostvom, cetiri mladica su izvodila neki svoj program – postrojeni u ravnoj liniji jedan do drugoga, radili su najprije cucnjeve, pa onda sklekove...Ja sam pomislila da je to neki ekvadorijanski “break-dance”, sve dok iza njih nisam uocila jednog uniformiranog mrkog “cuvara reda”, s nekom velikom gumenom batinom u ruci, kako jednom od “izvodjaca” govori da se sad mora svima ispricati...A mladic, od kojih 16-17 gońdina, profinjenih ociju i inteligentnih crta lica je to nekako tiho, gutajuci ponos i rijeci – doista i cinio, dok mu je policajac zapovijedao da govori glasnije i ponovi to sto je rekao, tako da ga svi cuju...Na kraju mu je zapovijedio da se nagne, i snazno ga opalio svojom gumenom palicom, tako da je ovaj skoro odskocio, ali hrabro stisnuvsi zube...
Onda im je plaho prisao i jedan covjek srednjih godina, te se i on svima ispricao, radi toga sto je ucinio njegov sin...No, cak i on se na policajcevu zapovijed morao nagnuti, pitajuci zasto, i dobio batinom po straznjici, uz objasnjenje da je i on odgovoran za ponasanje svog sina...
A ja sam zbunjeno i osupnuto pitala malu Katherine iz nase grupe, o cemu se zapravo radi, i zasto ih tako kaznjavaju, a ona mi je objasnila kako su decki uhvaceni dok su sarali i ispisivali grafite po zidovima i fasadama njihovog malog mjesta...A Maestra mi je naknadno objasnila da ovdasnje stanovnistvo – Kitchua Indijanci i danas cuvaju svoje drevne obicaje i zakone, od kojih su 3 najvaznija – ne krasti, ne lagati i ne biti lijen...Za krsenje bilo kojeg do njih, postoje odgovarajuce kazne, koje zajednicki izvrsava cijela zajednica, odnosno njeni istaknuti clanovi, posebno kad se kao u ovom slucaju radi o organiziranim skupinama mladih delikvenata tzv. bandama...
Zato se iz okupljenog mnostva uskoro izdvojio “gradonacelnik”, drzeci u rukama svezanj kopriva, i priblizio nasem kaznjeniku...Koji se samo blago pobunio: “Zasto sad jos i to?! Pa nismo mi lopovi!”, poslusno skidajuci svoju majicu...Priblizila im se i neka odrjesita zena, pocevsi mu skidati i hlace, koje ovaj ipak nije dao...A ja sam pocela intenzivno razmisljati, sto sad uciniti i kako pomoci nesretnom mladicu, ne znajuci sto ga mozda jos ceka, niti kakvi su to zapravo obicaji...
No, onda se, na moje olaksanje, na trgu pojavio i zupnik p. Patricio, a ja sam pomislila da ce on nekako spasiti situaciju i decka, i nesto reci barem toj gruboj gospodji, koja se prihvatila mladicevih hlaca...Pater je prvih nekoliko minuta samo stajao, i pratio situaciju, da bi poslije, na moje iznenadjenje i totalno razocaranje, glasno prokomentirao kako mu tako i treba, i neka mu slobodno skinu i hlace...(ipak je i pater – Indijanac, a naknadno sam cula da su i crkveni zidovi bili jedna od meta ove “umjetnicke” skupine...) Nakon cega su mladica u boksericama, koji je rukama stitio samo svoj najosjetljiviji dio, dobro opekli koprivama sa svih strana, uz zarko crvene tragove po cijelom tijelu...
Dosao je red na sljedeceg kaznjenika, a ja sam se s curama iz grupe, koje su zajedno sa mnom zalile nesretne mladice, samo vratila u crkvu, prikazujuci ih Isusu-Spasitelju, jednako kao i p. Patricia, koji mi je upravo pokazao, kako nisu svi svecenici u svakom trenutku, vjerodostojne slike svoga Ucitelja! Pokusavsi samo zamisliti, kako bi On postupio danas, da se fizicki zatekao na trgu San Miguela...
Sudbina 2:
Tragedija u disku u Quitu
U subotu 20.4, u jednom od poznatijih disko klubova u Quitu "Factory", dogodila se velika tragedija. Nastupala je "darkerska" grupa: "Celestial", koja pripada nekom smjeru "gothic" rocka (tako nesto), i prilikom izvedbe u prepunom disku, radi bolje atmosfere, poceli su paliti "bengalke", pri cemu je jedan od clanova benda, velicao "santisima muerte" - presvetu smrt...No, vatra se neplanirano prosirila, izlaz za nuzdu je bilo zakljucan, i poginulo je 15-ak mladih (medju kojima i svi clanovi benda!...), a preko 30 ih je teze ozlijedjeno...
Vijest na spanjolskom
Video snimka tragicnog koncerta
Pomolimo se i mi za sve ove mlade, za njihove obitelji, i za sve mlade, cijeloga svijeta, da nadju svoj pravi put, i svoju snagu i mladenacku energiju iskoriste za prave i Bozje stvari! I za p. Luku, i jos svecenika, koji ce kao p. Luka znati s mladima, i znati odusevljavati ih za ono pravo!
Vjerujuci u Uskrs, i novi zivot, i moleci se i za ove poginule mlade, posvecujem im jedan stari p. Lukin tekst:
Propovijed p. Luke za Uskrs 2002.
Post je objavljen 01.05.2008. u 22:54 sati.