Otkad sam prvi put usla u ovu predivnu isusovacku crkvu u Quitu, koju ovdje zovu samo jednostavno "Compania"
Isusovacka crkva u Quitu
pozeljela sam sto dulje boraviti u njoj, i zarko zeljela barem samo jedan put sudjelovati na sv. misi u toj krasnoj crkvi, zlatno cipkastih zidova, u koju sam ulazak oduzima dah, i uzvisuje duh!
No, zelja mi se nikako nije ispunjavala, nikad nema dovoljno vremena niti za ici do Quita, a i kada smo tamo, uvijek treba zurno obaviti sto se ima, i hitno nazad u nas pjescani Oyacoto...Dva, tri puta mi se ucinilo da cu mozda uspjeti, ali nikako!
Sve dok nas rodjak s. Paule Vini i njegova simpaticna zarucnica Leidi nisu pozvali na svoje vjencanje, ni vise ni manje, nego bas u toj predivnoj crkvi!!!
Nisam mogla vjerovati, kako Bog obilno i visestruko ispunjava i ostvaruje sve nase zarke zelje i planove, ne samo da mi je pomogao konacno doci na sv. misu u tu krasoticu od crkve, vec odmah i na citavo vjencanje!
I ne samo to - kako je s. Paola bila zaduzena za sve cvjetne aranzmane, cak sam imala cast i cuvati mladenkin buket, prije pocetka slavlja...
Buket i ja (i sestre Pao i Taty)
Buket i mladenka
Buket, mladenka i mladozenja
Buket, mladenci i uzvanici
Pred glavnim oltarom:
A tu smo i mi, s mladencima, no kako ovu fotku nisam slikala ja, nije bas najuspjelija : )
U crkvi se inace ne smije fotografirati, ali prigodom vjencanja, pravila su ipak nesto drugacija, pa sam si doista dala oduska!
No, to nije bio kraj iznenadjenjima i Bozjim darovima, toga dana...Kako su sestre bile zaduzene za cvijece, nakon obreda trebalo je presloziti cvijece i vaze,
te sam se tako nasla i do samog glavnog oltara...Preslazuci bijele ruze...
I sjecajuci se svoje ranije pjesme, koju sam posvetila svojim Kcerima Srca Isusova i tom doista "nevjerojatnom" Isusu!
Srca Isusova Ruže Bijele
Tako graciozne,
otmjene, smjele...
Srca Isusova
Ruže Bijele...
Pun ih je
Njegova Uskrsa vrt,
Njegovom Ljubavlju
pobjeđuju smrt...
U zemaljskom
ledu i mrazu,
toplinom Božića pune
Marijinu vazu...
U svjetlosti
Božićne noći,
mirišu put
kojim nam je poći...
U Gospinoj kruni
sa zvijezdama se pletu,
kao simbol mira
ovome svijetu...
Kristovog trnja
smanjuju boli...
Zato ih On
toliko voli!
I tako blizu
svom Srcu drži,
uživajući u svakoj svojoj
Bijeloj Ruži...
U najljepšim buketima
one mu se daju,
slaveći Ga,
kao u Raju!
Čvrsto se drže
za Njegov skute,
laticama svojih molitvi
zasipaju Njegove pute!
Stvorene za Njega,
zaručene s Njime,
kroza svu Vječnost,
šapuću Njegovo Ime!
Pred Njegovim
Oltarom kleče,
Bijele Ruže
- najljepše cvijeće!
A kako je vani romanticno padala kisa,
mladozenja je na rukama prenio mladenku do njihove bajkovite kocije,
u kojoj su se zaputili u nesumnjivo blagsolovljen i sretan bracni zivot...I zivjeli su sretno do u Vjecnost!!!
Post je objavljen 15.05.2008. u 19:20 sati.