Uz Blagdan Srca Isusova...
|
Naravno, nakon 2003. godine - Srce Isusovo i p. Luka su nerazdvojno povezani, u mojim sjecanjima, i mojim molitvama... Objavaljujem ovdje i jedna svoj stari clanak iz 2005. godine...  Sinovi i Kćeri Srca Isusova Koliko snage, koliko Ljubavi, koliko žrtve, koliko vatre, zanosa i Duha, u tom Presvetom Srcu... Koliko Otajstvenosti... Koja nadilazi sva naša poimanja, sve naše osjete... Nije se uzalud hrvatska mladež prije već više od sto godina posvetila baš Srcu Isusovu...Ono je i dalje tu među nama, kuca i u našim srcima, mislima, planovima... I svaki put kad pomislimo da smo stigli do kraja, shvatimo da je to opet tek početak, novi početak...U Duhu Onoga koji stalno sve čini novo...Bolje, ljepše, više... Ono malo više! Naslov je i knjige p. Luke Rađe. I naslov njegova života...Svega na što nas potiče i poziva... Najprije svojim vatrenim propovijedima, i Životom... A sad vatrenom strpljivošću u gorljivoj žrtvi... Sve što on čini, radi, govori i živi je uvijek ono malo više od onoga što običan čovjek može zamisliti... A svaka njegova zamisao, nadahnuta Duhom Svetim i osvijetljena vatrom Presvetog Srca, uskoro zaživi, zablista... Od običnih smrtnika, ljudi oko njega postaju neka viša bića, stremeći nekim daljim, višim ciljevima... Običan student u Zagrebu, katolik, postane (za početak) član Studentskog katoličkog centra Palma, osnovanog baš od p. Luke... Neiskorišteno biskupijsko zemljište kod Murtera, sa zapuštenim maslinama, postane oaza duhovnosti, zajedništva, molitve i odmora za dušu i tijelo, opet ono malo više od običnog odmora u hrvatskim "mondenim" ljetovalištima...I poput, do nedavno zapuštenih i zanemarenih maslina, koje će zahvaljujući vrijednim rukama mladih iz cijele Hrvatske, uskoro početi davati svoje prve plodove nakon toliko godina, tako i hrvatska mladost, godinama zapuštana, zanemarivana, prepuštana utjecajima kojekakve Velike braće (da ne koristimo engleštinu), odjednom slobodno diše, diže glavu, prvi impulsi istinskog Zdravlja počinju kolati njenim žilama... I tako - p. Luka: studentski vjeronauci ponedjeljkom, dupkom puna dvorana, gorljive propovijedi na nedjeljnoj studentskoj sv. misi u Palmi u 12.15h u prepunoj Bazilici, druženja, hodočašća vikendima (Hrvatsko Zagorje, Istra, Međugorje, Vukovar...), proslave i svetkovanja, duhovne vježbe i obnove za mlade, tečaj ignacijanske duhovnosti, vjeronauci na stranim jezicima, radio emisije s mladima na Radio Mariji utorkom, tribine s poznatim predavačima petkom, plesna škola – prije tribine, a srijedom – nadahnuta molitva u maloj, doista povlaštenoj grupici odazvanih, žive rasprave o Evanđelju od sljedeće nedjelje, klanjanja četvrtkom – ah, ta njegova nezaboravna, nadnaravna klanjanja, protkana umjetničkom glazbom studenata muzičke akademije, koju nadvisuje samo zvuk melodičnih meditacija p. Luke, potpuno uronjenog i predanog misteriju Presvetog Sakramenta, zaogrnutog plaštem Njegove milosti...  U tom periodu, osobno sam se, kao i mnogu drugi mladi, znala zateći u Palmi svako popodne, ne odolijevajući magnetizmu svega što se tamo zbivalo, pitajući se koji sadržaj prije odabrati... A p. Luka je uvijek imao vremena i srca, osmijeh za svakoga, lijepu riječ, koristan savjet, i neki novi zadatak, u nekoj od novih akcija...Što se nije stiglo uživo, rješavalo se telefonski, sms-om, a najvažnija – životna pitanja, u roku najviše dan vremena, dobivala su odgovore mailom, objavljivane i na stranici www.skac.hr (koju je naravno on pokrenuo)...Zahvaljujući nadahnutosti i lucidnosti tih odgovora (www.skac.hr/dopisivanja), njegovih nedjeljnih propovijedi (www.skac.hr/meditacije), foto albumima s izleta i hodočašća (www.skac.hr/fotoalbumi/stare galerije) stranica je počela probijati sve pragove čitanosti..."Home page" – početna stranica pristupa internetu mnogima od nas, i dan danas, još iz toga vremena...Često smo se pitali, pa kako on sve to stigne...A odgovor se sam nametnuo: Kako on SVE TO STigne? (odgovor je u pitanju, velikim slovima...: ) U lipnju 2003, vodio nas je Papinim putevima, u Osijek, izuzetno naporno hodočašće, puno žrtve i odricanja, pješačenja po žegi i s pijeskom u očima, poslije čega je iste večeri, kao i svake godine do tada, vodio nadahnuto duhovsko bdijenje u Bazilici...Dio nas smo nastavili za Papom, Rijeka na Duhove, Zadar – oproštaj s Papom nabijen emocijama...I onda opet s p. Lukom – Banja Luka, 22. lipnja 2003, proglašenje Ivana Merza blaženim... Onda – ideja Modrava...Mnogi su odmahivali rukom, kakav kamp za mlade, nemoguće, budimo realni...Ali uz sve ostalo, blagoslov biskupa Ivasa, osmišljavanje ideje, programa, duhovnog i rekreativnog, načina prijavljivanja mladih, kontakata s povjerenicima za pastoral mladih širom Hrvatske, on je sam iskopao i septičku jamu, uz pomoć još kojih vrijednih ruku, ostavivši na svojoj stranici ispriku što par dana neće moći odgovarati na mailove, jer će biti "u toj jami"... Osmislio je i geslo za Modrave: "Daj ruku, dodaj kamen, sagradi Crkvu!" I od prvih p. Lukinih konkretnih ideja u studenom 2002, kamp je bio spreman za prvu grupu mladih, već u lipnju 2003! Vojnički šatori postavljeni, šminkerski zahodi (a ne obični poljski) su se ponosno kočoperili nad svježe iskopanom septičkom jamom, hrvatska i modravska zastava veselo su se vijorile na modravskom brežuljku, a veliki križ je dominirao predivnim krajolikom...  Veliki Križ Upravo onakav na kakvog je sam p. Luka uskoro postao prikovan, u teškoj prometnoj nesreći, na sam Blagdan Srca Isusova, 27. lipnja 2003, vraćajući se sa svojih Modrava, nakon završnih priprema za dolazak prve grupe mladih, žureći na blagdansku sv. misu u Palmu... Onoga trena i vrijeme je stalo. A poruke pisane suzama, uz vapaje do Neba, kolale mobilnim mrežama. Zašto?????? Vječno pitanje, na koje običan smrtnik nema odgovora...Zašto baš p. Luka, zašto baš na Blagdan Srca Isusova? Nije moguće! Sve rijeke suza i mladih, preko stotinu, slijevale su se na jedino moguće mjesto, njegovu Palmu...Neki drugi su, još ne znajući čak slavili blagdan Srca Isusova u donjoj dvorani, a mi smo u dvorani iznad plačući molili i moleći plakali...Pogleda i srca uperenih prema Nebu, i prema Zadru, gdje je naš p. Luka ležao u dubokoj komi... Ali znajući da to ne može i ne smije biti kraj...Da je Bog veći, da je Ljubav jača i od smrti...I bila je! P. Luka je preživio tu noć. I sljedeći dan – Blagdan Srca Marijina... Opet smo molili, imali sv. misu...Postili. Svaki dan, svaki sat...Bdjeli i molili...Duhovno stražarili uz njegov život! Stanje i dalje kritično...Molitva i sv. misa. Post. Dan treći...Preživjeli smo zajedno i taj dan...Četvrti, peti...Stanje sve stabilnije...Još uvijek u komi...I sljedeći tjedan. Uz mise i molitve svakoga dana. U njegovoj dvorani...Obavijesti p. Nikića iz zadarske bolnice. Sv. mise. Molitve. Vijesti. Dijagnoze. Još uvijek koma. I dalje molitva...Više ne samo za p. Luku. Već sad i za Modrave, za mlade tamo...A oni tamo opet za njega...P. Luka, mladi, SKAC, Modrave...Mi živimo za njega...On preživljava – za nas, za Boga...Da svi budu jedno...40 dana suza i molitvi, za p. Luku, za njegove Modrave...Modrave uspijevaju...Mladi su sretni, zahvalni, nadahnuti, osnaženi... Nakon 40 dana, par dana nakon dolaska iz Zadra, u Krapinske Toplice, poljupcem rođenoj sestri, budi se iz kome! Progovara, prisjeća se: On je p. Luka, iz Ogorja, ima 3 sestre...I sve nas! Modrave slave, Palma slavi, SKAC slavi, Hrvatska slavi i zahvaljuje Bogu, Nebo se proslavlja! Nepokretan je, na infuzijama, s kanilom u grlu, ali – tu je – s nama....S ove strane Života...Nebo je uslišalo naše molitve, toliko usrdne, toliko brojne, da nisu mogle ostati neuslišane...Sve one njegove molitve, svi vjeronauci, svi mailovi, svi susreti, sva klanjanja akumulirana su u snazi novog Života... Preko posjeta njemu, povezuju se Split, Osijek, Rijeka, Zagreb, cijela Hrvatska, mailovi iz Amerike, molitve, molitvene grupe, molitveni vjenčići Kraljici Obitelji – za njega...Koloplet molitvi, slavlje Ljubavi...Posjete, izleti, hodočašća (Marija Bistrica, Remete, Gospa Sinjska i Gospa Međugorska – dok je jedan period bio sa svojima u Splitu, gdje je i "doša k sebi"), druženja, koncerti, pjesme, molitve, sv. mise svakoga petka, i dan danas... Ne može nas zaustaviti slabost njegova tijela, nikakve prepreke - snaga Duha, snaga Ljubavi, snaga molitve je jača...Ne smetaju kolica, kad imamo auto, kad imamo krila Ljubavi, kojima nas je on sam učio letjeti...Ako ne može više slati mailove, može nam ih diktirati, ako ne može voditi klanjanje, možemo se mi pred Presvetim klanjati za njega, ako ne može propovijedati riječima, može svojom strpljivošću, žrtvama i molitvama koje prikazuje za sve nas...Njegova Gospa je uvijek uz njega, njegovi mladi - njegova družba... Dvije godine su prošle, sjećanja su se vratila, snaga nadolazi, Duh je uvijek i bio onaj isti, snažan, uporan, nenadvladiv od ikakvog zla, a novih ideja i inicijativa, kao nikad prije...Vlastoručnih pisama, sms poruka, uskoro opet i samostalno pisanih mailova na novom laptopu, zajedničkom rođendanskom poklonu sviju nas: Družbe Isusove, SKAC-a i svih koji ponovo čekaju p. Lukine mailove... Nije više samo jedan SKAC, i samo jedne Modrave... Na poticaj p. Luke, osnivaju se novi SKAC-evi, u Rijeci, nakon humanitarnog koncerta ove godine za njega, mladi sa Zameta, baš na blagdan Srca Isusova, 3. lipnja 2005. – pokreću SKAC Rijeka, u listopadu njegovi Osječani spremaju koncert za njega – kreće SKAC Osijek...Neobično, baš mjesta koja je Sv. Otac pohodio i blagoslovio... U planu su i SKAC Dubrovnik, Sarajevo, Boka Kotorska uz isusovačke župe...Pa sve do Beograda i Kosova...Svakom SKAC-u – njegov kamp...Jedne Modrave, su u svoje 3 godine dale već toliko ploda, skupine mladih koje tamo borave po tjedan dana, uz svoje animatore, duhovnike, sv. mise, molitve, obrađivanje maslina, i naravno kupanje, pjesmu i druženje, žele još - trajno žele ono malo više...U po 2 ljetna mjeseca Modrava (već 3 godine), tamo prođe 10-ak skupina mladih, svaka po tjedan dana, u grupama i preko 60, uz svog duhovnika, animatore, pa vi računajte, koliko mladih se tu okrijepilo na izvoru modravske Vode Žive samo u ovih par godina...A koliko će ih tek još biti, na ovim Modravama, i na drugim sličnim kampovima, koji će se ostvariti uz Božju pomoć...Takvu jedinstvenu ponudu, po Božjem nadahnuću, mogu osmisliti samo p. Luka i njegovi SKAC-evi. Zamislite još takvih Modrava, na otocima poput Grgura, ili Golog Otoka, uz Kopački Rit, ili na Vran planini?! Ideje su dobro došle, inicijative, voditelji tečajeva plesa u novim SKAC-evima, voditelji vjeronauka na stranim jezicima, organizatori humanitarnih koncerata, voditelji tečajeva ronjenja, prirodoslovci, voditelji tečajeva ignacijanske duhovnosti... U planu je i povezivanje sa sestrama Kćeri Srca Isusova, čija duhovnost se isto temelji na ignacijanskoj - kako bi djevojke iz SKAC-eva, koje osjete taj poziv, i onaj neodoljivi magnetizam onog malo više, koje prepoznaju taj put, tamo, po primjeru p. Luke, mogle nasljedovati Krista, na putu prema Vječnosti, u duhu i molitvama povezane s isusovcima, u štovanju Dvaju Srca i Presvetog Sakramenta, i kardinalom Stepincem, čija želja je bila dovesti ih u Hrvatsku.  To sve može pokrenuti, inicirati, i uz Božju pomoć i ostvariti, samo naš p. Luka, uz ljubav i toplinu svoje obitelji, svojih sestara, šogora, i uz vrijedne suradnike koje mu Bog svakodnevno šalje...  Izvana kolica, iznutra Ptica! Uskoro neće biti ni kolica, već samo klicanje, sreće i zahvalnosti Gospodinu, na čudesima kojima nas sve svakodnevno blagoslivlje, a najviše i posebno po njegovom svetom svećeniku, isusovcu, p. Luki Rađi i njegovoj istinskoj svećeničkoj Žrtvi.  Drina Ćavar (za Zlatno Pero, listopad 2005) |
