dinajina sjećanja
petak, 29.11.2019.
Crtica sa početka priče...
 Krenuo je ispunjen strahom i željom. Strahom? Od sebe samoga, svoje neukrotivosti, samotnjačkog nagona i njene neumorne želje za blizinom. A želja? Čeznuo je za mekoćom njene kože i toplinom usana, za nesuvislim rečenicama njene djetinje sreće. Sanjao ju je iako su joj nedostajale obline koje ženu čine zanosnom i neodoljivom za mušku strast. Uvukla se u onaj dio mozga u koji dolaze sva, a ostaju samo neka sjećanja. Preuzela je zadaću srčanih zalizaka i postala hrana za noći u kojima je lutao literaturom, tražio Sirius ili čekao Godota. Nitko ga nije prisilio da krene, da upozna njen grad koji je poznavao samo iz uzbuđenja. Bojeći se sebe dozvolio je njoj da dotakne emocije koje je ljubomorno skrivao pod vrbama na obali zelene rijeke. Ušla je u njegov život, dotaknula onaj do nje nedotaknuti dio srca i na kamenoj postelji djetinjstva iz njega riknu vulkan nježnost i žudnja za sjedinjenjem. A onda je otišla. Ostali su samo tragovi njihovih koraka, sunce nad posteljom i sjećanje na siluetu njenog osmijeha. Tajnom obavijena njena prošlost i sadašnjost postadoše toliko važne da je poželio sam skinuti taj veo. Ins medias res može uništiti tek naslućenu iluziju ili roditi ljubav. Stigao je. Pružila je ruke kao da sanja. Zatvorila uzbuđenje u zagrljaj novog vremena, njihovog vremena, mnogo stvarnijeg od stvarnog. Zavolio je tu vreću kostiju. Svijet je postao čarobniji i ljepši od onoga ukrašenog lampionima i vatrometom. Učili su čin pravog doživljaja, čin nutarnjeg otvaranja, čin koji nazvaše sakramentom. Dijana Jelčić  |
- 08:00 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
Nije moglo biti drukčije. Kada svemir spoji tada je neraskidiva veza sve do zadnjeg daha. Niste bili, a ja sam ponijela knjige. Pozdrav (Demetra 29.11.2019.
08:10)
@Demetra... trenutačno ne smijem gledati iz mraka u svijetlo... zbog glaukoma... još mjesec dana... operirala sam ...
hvala ti na tragu... :) (Dinaja 29.11.2019. 08:13)
Božanstveno napisano... samo srcem pisano. (Lastavica 29.11.2019.
08:14)
Kad ljubav odluči....divno! (Just me 29.11.2019.
08:51)
brz oporavak želim........... (Donabellina 29.11.2019.
09:17)
@Lastavica... hvala ti... jedna iz duboke arhive... :) (Dinaja 29.11.2019.
10:36)
@Just me... odlučila je... usrećila... :) (Dinaja 29.11.2019.
10:37)
@Anaboni... hvala ti... ne pišem ništa novo... lutam arhivom... do daljnjega... do kraja karantene... :) (Dinaja 29.11.2019.
10:39)
Draga Dinaja želim ti što brži oporavak.
Dobro da imaš svoj čarobni štapić s kojim čuda stvaraš...samo njime zaahneš i odmah se pojavi divni post makar iz arhive.
LP šaljem i želim ti ugodan ovaj dan draga Dinaja. (teuta 29.11.2019. 12:19)
U dvoje je najljepše. Usamljenost je ipak najgori neprijatelj čovjeka. ;) (Pozitivka 29.11.2019.
13:46)
..šaljem zagrljaj.. (morska iz dubina 29.11.2019.
15:45)
ja se još uvijek samog sebe najviše bojim, a tebi svu sreću ovog svijeta želim (NF 29.11.2019.
15:50)
@teuta... u ovom vremenu mirovanja u arhivi pronalazim nadahnuće... izazov da se ne bih otuđila od ostatka svijeta...
Iz uspomene dozivam bitak vremena,
naša mahnitanja neotrovana
prolaznom svrsishodnošću.
Iza horizonta svijesti ozrcaljena utopija,
majordomus trenutka
me uvodi u zamak
dosanjanog zlatnog doba.
iluzija je lijepa...
ugodnu ti večer želim draga teuta... :) (Dinaja 29.11.2019. 16:48)
@Pozitivka... istina je to... a istina je lijepa... :) (Dinaja 29.11.2019.
16:50)
@Dnevnik jedne otočke... grlim... :) (Dinaja 29.11.2019.
16:51)
@NF... hvala ti... :) (Dinaja 29.11.2019.
16:52)
Lijep vikend vam zelim (Euro 29.11.2019.
21:42)
Jaka Si žena i brzo češ biti opet dobro...čuvaj svoje lepe oči...Želim Ti miran san bez boli!!! (modrinaneba 29.11.2019.
23:18)
Baš sam uživao u ovoj ispovijedi - s ključem. Ili griješim da se o tebi radi? (Potok 30.11.2019.
17:53)
@Euro... neka i tebi bude... :) (Dinaja 30.11.2019.
19:13)
@modrinaneba... ugodnu ti večer žellim... :) (Dinaja 30.11.2019.
19:14)
@Potok... hvala ti... da radi se o nama... :) (Dinaja 30.11.2019.
19:15)
Uživaj u svom magičnom vremenu u toj divnoj iluziji. Često je to i moja želja.
Ugodnu večer ti želim draga Dinaja. (teuta 30.11.2019. 19:52)
@teuta... ugodan ti dan želim draga teuta... :) (Dinaja 01.12.2019.
09:03)
hvala ti na tragu... :) (Dinaja 29.11.2019. 08:13)
Dobro da imaš svoj čarobni štapić s kojim čuda stvaraš...samo njime zaahneš i odmah se pojavi divni post makar iz arhive.
LP šaljem i želim ti ugodan ovaj dan draga Dinaja. (teuta 29.11.2019. 12:19)
Iz uspomene dozivam bitak vremena,
naša mahnitanja neotrovana
prolaznom svrsishodnošću.
Iza horizonta svijesti ozrcaljena utopija,
majordomus trenutka
me uvodi u zamak
dosanjanog zlatnog doba.
iluzija je lijepa...
ugodnu ti večer želim draga teuta... :) (Dinaja 29.11.2019. 16:48)
Ugodnu večer ti želim draga Dinaja. (teuta 30.11.2019. 19:52)
utorak, 26.11.2019.
Još jedna u nizu... Tko je bila Anais Nin? Žena-mit, strastvena, karizmatična i originalna umjetnica ili, pak, poput Alme Mahler ili Dore Maar - tek fatalna muza muškim stvarateljima? U svakome slučaju, makar i nije dominirala njezina uloga spisateljice, svoje doba, prvu polovicu 20. stoljeća, obojala je vatrom, slaveći umjetnost i umjetnički svijet, slaveći sam život. Čak i u ratnome vihoru ili u vremenima kada je njegova sjena nadvijala sva područja, ostala je vjerna svome idealu, svojoj filozofiji: "Umjetnost je moja jedina religija"... napisala je Elzabeta Hristić u svom osvrtu na njenu knjigu Dnevnik vatre... Anais Nin je bila žena koja je uspjela ugrabiti svoj san, beskompromisno. bez straha je palila vatre i vatrice, i pretakala ih u svoje opsežno djelo.  Godinama sam bila raspršena na vjetrometrini života, rastrgana u komadiće neke nepostojeće sebe. Život je postajao nepodnošljiv, dijelovi mene su umirali, bila sam neosjetljiva, nemoćna, nesvjesna sebe same... Dnevnici Anais Nin i njene knjige, njen petotomni serijal "Unutarnji gradovi", njena "Djeca albatrosa", njeno putovanje krajolicima duše: bez konkretne radnje, s mnoštvom pjesničkih slika su me pozivali da ugrabim moj san, da prestanem biti mučenica same sebe, da prestnem biti tek pustolov pred vratima vremena. Moj dnevnik ključa od života, preplavljen je stvarnošću, puca od topline... piše Anais Nin Počela sam skupljati krhotine sjećanja, odbacivati razmrvljene tuge, zbrajati život i pisati dnevnik "Umijeće vremena". Postojala sam...bila sam ubrizgana u neko drugo vrijeme. Savladavala sam misaone, osjećajne, nadajuće puteve ka nečemu tada bezimenom. Zavoljela sam sutone, radovala se Venerinom izlasku na nebo trenutka. Noći su bile svijet snovitosti. Lazurni veo se, kao baldahin, nadvijao nad postelju od maslinova drveta. Bdijenje u prividu dalekog otoka i čekanje na dolazak tvoje galije u zaton sna. Stišavalo se vrijeme oluje ruža. Kovitlle se latice. Na svakoj neisplakana suza. U suzi neostvarena želja. Oči pamte najdulje, u njima se kobalt beskraja pretakao u sjaj zlatnog svitanja. Gledala sam rađanje mladog sunca i na žalu buđenja, u izmaglici svitanja, nazirala konture tvoga tijela. Postojao si, bio si ubrizgan u sjećanje. Došao si sa zrnom sreće u oku i krstio ono bezimeno imenom ljubav. Zagrlio si me i poveo u život. Prekoračili smo rampu. Iza nas su ostale staze traganja ispred nas se širio svijet ostvarujućih mogućnosti. Tvoja ruka na mom ramenu, sunce je kretalo prema obzoru, a neka zalutala ptica je u kljunu donijela maslinovu grančicu. Završio je potop osjećanja osjećaja, pomislih gledajući svoje nasmiješeno lice u tvojim očima. Dogodio se rat svjetova da bi se dogodila ljubav, pomislih osluškujući tišinu. 33 godine ljepote... a na današnji dan prije 31 godinu smo se, poslije onog stereotipnog DA, usidrili u oceanu braka...  rekao si... u dvoje se ljepše sanja. Vjerovala sam... Ostvarilo se! Dijana Jelčić  |
- 08:48 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
Da, udvoje se ljepše sanja... a meni je dovoljno ovo.
"Došao si sa zrnom sreće u oku i krstio ono bezimeno imenom ljubav." (Lastavica 26.11.2019. 08:52)
Neizmjerno sam sretna draga Dinaja da si uspjela pokupiti sve komadiće i uokvititi u srcu svoj predivan san.
Obistinio se jer je vama ljubav carovala i darovala vam ono najljepše što čovjek može doživjeti.
Niste posustali, išli ste dalje, pratili taj zacrtani put ljubavi i sad će s vama vječno biti.
Drago mi je zbog vas...Slavim s vama zajedno LJUBAV.
LP draga Dinaja i nek vam bude divan ovaj dan. (teuta 26.11.2019. 10:46)
..da, u dvoje se ljepše sanja!!! (morska iz dubina 26.11.2019.
19:16)
sretna vam godišnjica i još toliko i takvih.. kisss (lion queen 26.11.2019.
20:24)
mnogo zajedničkih dana i dalje (Donabellina 26.11.2019.
20:38)
Cestitamo (Euro 26.11.2019.
21:18)
ljubav je čudo :) i prekrasna je :) (smjehotvorine 26.11.2019.
21:27)
Čestitam, @Dinaja & Zdenko
nek se brod i dalje nježno ljulja u mandraču (Olja 26.11.2019. 21:44)
Čedtitke Tebi draga Dijana i Tvome Zdenku...samo nastavita ljubav dalje...krasan post kao uvjek!!! (modrinaneba 27.11.2019.
08:55)
Cestitke! (jekatisine 27.11.2019.
09:55)
Još jedna u nizu, ali tko broji kada je važnija kvaliteta povezanosti... ;) (Pozitivka 27.11.2019.
17:02)
Nočni Pozdrav Tebi u prolazu!!! (modrinaneba 29.11.2019.
00:18)
"Došao si sa zrnom sreće u oku i krstio ono bezimeno imenom ljubav." (Lastavica 26.11.2019. 08:52)
Obistinio se jer je vama ljubav carovala i darovala vam ono najljepše što čovjek može doživjeti.
Niste posustali, išli ste dalje, pratili taj zacrtani put ljubavi i sad će s vama vječno biti.
Drago mi je zbog vas...Slavim s vama zajedno LJUBAV.
LP draga Dinaja i nek vam bude divan ovaj dan. (teuta 26.11.2019. 10:46)
nek se brod i dalje nježno ljulja u mandraču (Olja 26.11.2019. 21:44)
ponedjeljak, 25.11.2019.
U Hypogeumu sna... stop nasilju nad ženema...
 Himna potlačenih Zaboravi, promjeni obrazac, zaustavi sjećanja, nasmiješi se. Osmijeh ti dobro stoji, opiši osjećaj, iskorak u nepoznato, u neslućeno, u bezdan mogućnosti. Uzdigni Nikinin stijeg, koračaj, izvrši obećanje, u ognju patosa je istina. Kreni sunčanom stranom, ne okreći se, iza ostaje sjena, uporna, bezbojna pratilja, robinja mraka. Budi bestjelesni plam, živuća baklja neugasivih čežnji za daljinama, suho blistanje svijesti do katarze, do iskona mudrosti. Dijana Jelčić... stihom protiv nasilja nad ženama...  Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama iskazujemo poštovanje sestrama Mirabal, koje je 25. studenoga 1960. godine u Dominikanskoj Republici brutalno dao ubiti diktator Rafael Trujillo zbog njihovih aktivnosti i borbe za demokraciju i pravdu, te svim onim ženama koje su svoj rad posvetile borbi za ljudska prava, za dostojanstvo svakog ljudskog bića.  Rađa se mladi dan, hostija na istočnom nebu daruje otajsvo neprospavanoj noći. Pjesme koje napisah prestaju na margini ovoga trenutka. Misaono lutam koridorima podzemnog hrama. Sjećam se naših razgovora o zvijezdi Sirius i tvoga vjerovanja da smo tamo ostavili tragove koraka u vremenu prije našeg. Možda smo sudjelovali u izgradnji tog svetišta, možda si ti bio akustičar odaje proročanstava koji je ženske vapaje pretvorio u jecaje tišine i poezijom pokrenuo borbu protiv nasilja nad ženma.... Moj prostor, rekao je Göthe, to je vrijeme. Izgledalo je kao apsurdna rečenica apsurdnog čovjeka, izričaj velikog uma koji je učio od kristala, šutljivih učitelja života. Tko je apsurdan čovjek? Onaj koji samo živi i živeći svoje apsurde dokazuje hrabrost življenja. Tko ima hrabrosti zakoračiti u tajanstvenost tišine? Stajali smo na ušću, tamo gdje rijeka nagovještava dubinu svojih ponora i poželjeli dotaknuti izvor, vratiti se u podzemni hram na početak tišine. Želio si da se sve događa u treptajima oka i odkucajima srca, bez prošlosti i budućnosti. Darovao si mi snove i naučio me osjećati osjećaje. Osjetih ljubav kao sreću i slobodu. Udahnuh tišinu i začuh zov divljine, ostadoh blaga u snovima, jaka u odlukama. Nježnim osmijehom me uvodiš u čaroliju trajanja na obroncima vječnosti. Potapam snove u more rađanja i grlim život. Dijana Jelčić...  |
- 08:08 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
Zagrliti život jer je tako kratka, promenjiva veličina...
koju bezrazložno nasilje može prekinuti. (Lastavica 25.11.2019. 08:44)
@Lastavica... pitam se kako uzdignuti ovaj zov na pijedestal ženstvenog dostojanstva... jer mi smo "osuđene" da budemo boginje trenutka u kojem ljubav postaje kruna životu... kako dokazati svoju moć nad razuzdanom stihijom bezumlja... kako utjeloviti onu tišinu u kojoj nasilje gubi snagu... :) (Dinaja 25.11.2019.
09:10)
To stop nasilje prema ženama mi već skače po nervima..
Znači samo zaštititi žene, sve ostalo, navali pa tuci i maltretiraj.
STOP SVAKOM NASILJU! (mecabg 25.11.2019. 09:36)
@mecabg... da stop svakom nasilju svakodnevno... ali danas je dan ubojsva sestara Mirabal... žena koje su ubijene jer su bile prije svega žene... :) (Dinaja 25.11.2019.
09:45)
Plemenito od tebe draga Dinaja. Nasilje je nasilje...bez obzira nad kim je. Treba upozoravati na to jer nasilje nosi samo opet nasilje.
LP draga Dinaja. (teuta 25.11.2019. 15:40)
Ne dirati zene grubo (Euro 25.11.2019.
15:58)
moj muž me danas pitao zašto ima toliko malo poznatih ženskih umjetnica. u svjetskim okvirima.
na kraju smo se složili da se žene jednostavno teže "probiju".
i dalje živimo u muškom svijetu.
naš materijalni status je obično lošiji.
zadatak nam je da se brinemo za dom i djecu.
i takve često upadamo u veze s ljudima koji to iskorištavaju.
zlostavljanjem, nažalost. (jekatisine 25.11.2019. 16:44)
E draga moja, kad bi tvoje riječi bile podastrte pred one kojima
su namijenjene ovaj svijet bi zablistao u punom sjaju. Bojim se
da će rijetki poslušati tvoje stihove, mislim na one zbog kojih i
idu vapaji:) (nema garancije 25.11.2019. 19:16)
Danas, više nego ikad treba reći Stop nasilju. Uvuklo se u sve pore društva, od maloljetnika do ljudi starije dobi. Poražavajuća je činjenica da je, na žalost, žena koje su svoje postojanje završile od ruke nasilnika sve više. (Razmišljanja jedne žene 25.11.2019.
19:17)
Stop nasilju nad ženama! Jer danas taj dan treba akcentirati!!!
Stop nasilju nad djecom!
Stop nasilju nad cijelim čovječanstvom!
Stop nasilju nad planetom Zemljom!
……. ono što homo sapiens radi jedan drugome ni životinje si ne rade međusobno.... (morska iz dubina 25.11.2019. 20:07)
koju bezrazložno nasilje može prekinuti. (Lastavica 25.11.2019. 08:44)
Znači samo zaštititi žene, sve ostalo, navali pa tuci i maltretiraj.
STOP SVAKOM NASILJU! (mecabg 25.11.2019. 09:36)
LP draga Dinaja. (teuta 25.11.2019. 15:40)
na kraju smo se složili da se žene jednostavno teže "probiju".
i dalje živimo u muškom svijetu.
naš materijalni status je obično lošiji.
zadatak nam je da se brinemo za dom i djecu.
i takve često upadamo u veze s ljudima koji to iskorištavaju.
zlostavljanjem, nažalost. (jekatisine 25.11.2019. 16:44)
su namijenjene ovaj svijet bi zablistao u punom sjaju. Bojim se
da će rijetki poslušati tvoje stihove, mislim na one zbog kojih i
idu vapaji:) (nema garancije 25.11.2019. 19:16)
Stop nasilju nad djecom!
Stop nasilju nad cijelim čovječanstvom!
Stop nasilju nad planetom Zemljom!
……. ono što homo sapiens radi jedan drugome ni životinje si ne rade međusobno.... (morska iz dubina 25.11.2019. 20:07)
nedjelja, 24.11.2019.
Miris dunja i ružinih pupoljaka...  Miris jeseni, žute dunje, san ogrnut mirisom uspomene. U mreži carpaccio svitanja živi iluzija. Divan je ovaj san besanog bdijenja. Glas umrlog prijatelja nas vezuje za obalu mladosti i ispunjava melankonijom za prohujalim vremenom. Voljelo se dvoje mladih. Slika prvih zagrljaja zaustavljena u onom dijelu pamćenja u koji dolaze svi i ostaju samo cijelim bićem preživljeni trenuci. Prebirem stranice spomenara, lutam vremenom, nezaborav mi daruje riječi pune boja našeg naglog ljeta i zvuk tužne balade. Vidim nas onakve kakvi smo onda bili. Nismo se mnogo promijenili. Na licima nosimo godine kao znakovlje proživljenog života. Sudbina nam je bila naklonjena, tugu doživjesmo kao bitnu česticu vječnosti, bol kao sastavni dio postojanja u svemiru. Jučer je bio jedan sasvim obićan dan, ipak darovao si mi buket ružiih pupoljaka i parfem... slušali smo prstaru baladu... živjeli uspomenu... Zlatna dimenzija vječnosti se ogleda u tvom pogledu, odgovaram ljubeći sunčanu zraku na tvojim usnama. Tražeći znakovlje želja sam zalutao u rascvjetani perivoj tvoga bića, priznaješ mi ljubav. Izgubila sam se u poeziji tvojih, kao zrele dunje, mirisnih zagrljaja. Zašutjeli smo. Prastara sevdalinka uranja u srce. Zidni sat otkucava prolaznost. Jesen se šulja gradom, a mi tonemo u san osjećajući blaženstvo blizine. Dijana Jelčić  |
- 09:19 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
Ljepo...meni fali blogerica Dunja...dal Si jo poznala...pisala je prekrasne stihove...Miris Dunje se zvao blog.... (modrinaneba 24.11.2019.
09:28)
Blaženstvo blizine uz žute dunje...savršeno! (Lastavica 24.11.2019.
09:31)
Lijepo sa pjesmom Žute dunje od Indexa i Bregovića, a slušao sam i kad je pjevao Himzo. (gogoo 24.11.2019.
11:59)
postojani u prolaznosti (NF 24.11.2019.
12:36)
… mir i spokoj kod tebe... (morska iz dubina 24.11.2019.
13:13)
miris dunja budi najranija sjećanja....a evo imam dunju i na kuhinjskom elementu :))) jesen ne bi bila jesen bez dunja... (lion queen 24.11.2019.
17:39)
Ljubav se osjeća srcem i dušom i oči isijavaju sve te emocije...U ljubavi nema bora i ako je ima to su znakovi koje je drže na okupu sve do vječnosti. To je ta jesen, to je dunja, miris ljubavi.
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 24.11.2019. 20:53)
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 24.11.2019. 20:53)
subota, 23.11.2019.
Jerihonska ruža...
 Život je moguće razumjeti sjećajući se prošlih trenutaka, ali da bi uistinu živjeli moramo se zaustaviti u sdašnjem trenutku i osjetiti njegovu moć. Zatvorih oči i krenuh na putovanje vremenom. Bila sam slićna „slabašnom šerifu“ Sergia Leone-a. Činilo mi se da prodajem neodsanjane snove. Umirala sam, a onda se slušajući pjesmu o smrti osvećivala ubojici nečeg nedorečenog u meni. Tko je taj ubojica? Nitko drugi do ja sama. Postadoh svijesna svoje nemoći. Kako prekinuti rat svijetova u sebi? Od kuda krenuti i kamo će me taj put odvesti? Otvoriti se? Gdje se nalazi ključ vrata podsvijesti ? Ako proživljene godine ostanu kao nepročitane knjige na polici našega vremena one neostavljaju traga u sjećanju. Uronih u odaju ogleda i odjeka, u pustinji osjećanja osjećaja odživjeh vrhunac samoće, osjetih sebe u sebi, oćutih sve protekle godine, sve trenutke u kojima sam bila sretna, nesretna, vesela, tužna, nasmijana, uplakana, mirna, bjesna, ljuta, nesigurna. Osjetih pucanje opne nepostojanja i samosažaljenja, vidjeh kovitlanje Jerihonske ruže i njeno cvjetanje. A ljubav je u meni, starenjem, jecala nad ranjenim suncem mladosti. Lutala je snovima i bila tamničar slobodi. Ljubav je, na libri zaboravljenih želja, u carstvu nepoznatih uzbuđenja, ogrnuta haljama nepovjerenja tražila poznatu zvijezdu izgubljenu u magli prošlih godina, u orkanu sudbine. Bila sam divljakinja izgubljena u džungli osjećanja. Kroz krošnju razgranatog vremena vidjeh sjaj zvijezde padalice. Dođi, pripitomi me, ti koja si pomirila nebo i zemlju, strasti nebeskih muza, kaosu vremena i ljepoto mog davnog sna. Osjetih ljubav je iskušenje postojanosti, mirna u laguni zagrljaja, sigurna u svojoj nagosti, nevidljiva za znatiželjne, neosjetljiva na požudne, uvijek lijepa u zrcalu istih očiju, sretna. Začuh glas istine, šapat lijepe kčeri vremena... Zaustavimo jecaje za suncem mladosti, razotkrijmo mit tisućljeća, stanimo pred svoje nutarnje zrcalo i zavolimo naše godine. Ne pristajmo na tromo vrijeme čekanja kraja bez uzbuđenja, bez žudnje, bez čuđenja i znatiželje. Mi nosimo u sebi gene Afrodite. Mi smo "osuđene" da budemo boginje trenutka u kojem ljubav postaje kruna životu. Izađimo svijesne sebe pod koplja dnevne svjetlosti, zagrlimo sunčani trag koji će nas uzdignuti na tron koji nam je,u naslijeđe, ostavila Magna mater. Budimo ono što jesmo … žene sa spletom godina u sebi, sa onim čudesnim cvijetom uskrsnuća koji se ugnjezdio u našim srcima. Sa Jerihonskom ružom. Dijana Jelčić  |
- 08:08 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
Jerihonsku ružu imam...kad se ona otvara je to nešto preljepo za vidjeti i osjetiti...Hvala Ti na tome!!! (modrinaneba 23.11.2019.
08:11)
sad si ti Jerihonska ruža koja se održava i ne zatvara (Donabellina 23.11.2019.
08:59)
Jedan je život i jedna mladost u njemu. Ne možemo se vratiti,
ali možemo živjeti svaki trenutak sadašnjosti. Živjeti, ne
samo otaljavati. (Lastavica 23.11.2019. 09:07)
Lako Jerihonskoj ruži. Treba joj samo malo vode i ona živne. A kako ćemo mi? Možemo li sa samo malo vode naprijed?.... Nedavno sam prvi put vidjela Jerihonsku ružu, kupila je. Da nisam , ne bih znala o čemu pišete. Usporedba s tom biljkom je odlična, ali me ipak pomalo straši. (Lagana - Vermieterin 23.11.2019.
13:58)
još ne žalujem za mladošću, uspijem se ponekad s njom čak i podružiti ;) (NF 23.11.2019.
14:25)
… nizašto ne bih mijenjala ovu mudrost stečenu iskustvom proteklih godina...gradila je na mladosti i zrelosti … sada ubirem zlatne plodove puneći se trenom koji je "sada i ovdje" ... o "tamo i poslije", jednom će mo kada dođe vrijeme, …..i ako se tamo bude moglo, na nekom misaonom blogu prelijevati iz srca srcu, srest će mo se... (morska iz dubina 23.11.2019.
17:21)
Gari Zukav kaže kako je svatko od nas stvaratelj, a ujedno i ono što stvara......Ti pišeš o ljubavi, ti jesi ljubav:)) (Razmišljanja jedne žene 23.11.2019.
20:11)
Ti si, draga Dinaja, oduvijek bila Jerihonska ruža...u svim životima, dimenzijama i tako će biti i dalje. Samo se mijenjaju tvoja iskustva, slažu se i stvaraju još ljepšu i mudriju ružu.
LP šaljem. (teuta 23.11.2019. 20:18)
ali možemo živjeti svaki trenutak sadašnjosti. Živjeti, ne
samo otaljavati. (Lastavica 23.11.2019. 09:07)
LP šaljem. (teuta 23.11.2019. 20:18)
petak, 22.11.2019.
Pohvala ludosti... "Šta je drugo cio ljudski život nego neka vrsta komedije u kojoj ljudi igraju svaki pod svojom maskom i svaki svoju ulogu, dok ih reditelj ne odvede s pozornice? A on često jednom istom glumcu daje različite uloge, tako da onaj ko je maločas predstavljao kralja u skerletu, odjednom postaje rob u prnjama. Sve je na svijetu prividno, pa se ni komedija života ne izvodi drukčije." Erazmo Roterdamski, Pohvala ludosti Desiderius Erasmum Roterodamus rodio se 1466. godine u Roterdamu. Školovao se u strogim katoličkim učilištima (i ma koliko je teško podnosio disciplinu institucija - nije joj se nikada otvoreno suprotstavio). Titulu magister noster i doktorat u području klasičnih jezika i teologije stekao je na Sveučilištu u Torinu. Prevodio je klasične pisce s grčkog na latinski, prihvatio se filološke obrade Jeronimove Vulgate, pisao rasprave, sastavljao florilegije... Život je posvetio pisanoj riječi, a takvi nikada ne umiru... njihovi tragovi ostaju u knjigama kao poslanje nama ljubiteljima pisane riječi... i njegov citat kao izazov Najveća nada svake zemlje leži u primjerenu školovanju mladih.  Čuvarica knjižnice od snova... Iznad grada lebdi strogost umilne nježnosti, tankoćutna glazba drevnih misli, pohvala ludosti, obred mudrosti, dar vječnosti smrtnicima. U raskoši trenutka nazirem vedrinu svijeta, u galeriji pamćenja nisku osjećajnih slika. Redaju se rascvetani perivoji, rijeke prepune svete muzike i čuvarica knjižnice od snova, u njenim njedrima gomila ljepote. Na prašnjavim policama posložena sjećanja, maštarije i prošlost, jučerašnjica zgusnuta u miris, u Ioneskovo mahnitanje u dvoje, u omaljujuću želju za otkrivanjem tajni, za odgonetanjem mudrosti. Knjige u isti mah bliske i daleke, čudesne kao čudo ukazanja, tajanstvene kao svjetlost zvijezda koja sa odmakom u vremenu našim očima postaje vidljiva. Dijana Jelčić  |
- 08:08 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
Zašto ne pohvaliti ludost i to je nešto posebno!!! (modrinaneba 22.11.2019.
08:17)
Svaka je knjiga život za sebe i uroniti u mnoge živote je nagrada kojoj se uvijek veselim svakom novom koju odlučim čitati. Pozdrav draga prijateljice, uskoro! (Demetra 22.11.2019.
08:35)
Tko se zaljubi u svijet knjiga, ostaje dovijeka zaljubljen... (Lastavica 22.11.2019.
08:37)
Da, da....kolo sreće se okreće....I nikada se čovjek ne smije "uljuljati" u svojoj trenutnoj ulozi..... (Moja Moda 22.11.2019.
10:20)
@modrinaneba... bila je to pohvala ludosti... hvala ti... osjetila si... :) (Dinaja 22.11.2019.
11:20)
@Demetra... carstvo sanjajućih knjiga je... moć našeg trajanja u vječnosti... :) (Dinaja 22.11.2019.
11:22)
@Lastavica... tu smo... neka nas... :) (Dinaja 22.11.2019.
11:24)
@Moja Moda... hala ti draga... da to je TO... to smo mi... :) (Dinaja 22.11.2019.
11:26)
Slažem se draga Dinaja...život je često puta poput kazališta pod maskama...pa čak kazalište lutaka. Često puta nismo ni svjesni da nosimo masku.
LP šaljem draga. (teuta 22.11.2019. 12:49)
Život je maskenbal..... (morska iz dubina 22.11.2019.
14:46)
neobično, ove dane štrajka ne mogu ni čitati (NF 22.11.2019.
15:04)
@teuta... pohvala ludosti je to... zato volim mahnitanje u dvoje... moć raskošnih trenutaka u kojima doživljavamo vedrinu svijeta...
ugodnu ti večer želim draga teuta... :) (Dinaja 22.11.2019. 16:15)
@Dnevnik jedne otočke... da, u dvoje se lakše mahnita... :) (Dinaja 22.11.2019.
16:18)
@NF... razumijem te... :) (Dinaja 22.11.2019.
16:19)
To je to, draga. Shvatila si mene a ja tebe.
Želim ti ugodan ostatak dana draga. (teuta 22.11.2019. 16:37)
LP šaljem draga. (teuta 22.11.2019. 12:49)
ugodnu ti večer želim draga teuta... :) (Dinaja 22.11.2019. 16:15)
Želim ti ugodan ostatak dana draga. (teuta 22.11.2019. 16:37)
četvrtak, 21.11.2019.
Samoća kao lječilište...
 Živjela sam na margini života i sjećanja, sna i zbilje. Bila sam stanovnik Makonda, grada izvan vremena, grada pod nezaustavljivom poezijom kiša. To je bilo vrijeme, predugo vrijeme, vrijeme slično vremenu Marquesovih 100 godine samoće u kojima sam prelazila granice mogućnosti življenja i sve više uranjala u mirisni i crvljivi plod ljubavi. Pisah pjesme. Ne znadoh ih kolorirat, oplemeniti mirišljavom koprenom vječnosti. Srce je titralo ritmom tugaljive istine, usnulo snivalo u tišini noći. Pjesme nisu zrcalile ljepotu purpurnih sutona ni zornice modrih svitanja. Mjesec se igrao osjećanjima, bez plime i oseke uzbuđenja ih pretakao u ocean snova. Samovala sam ne ćuteći nježnost carstva koje me grlilo tišinom. To je bilo tugovanje mene čovjeka koji se utapao u žudnjama za nečim nedohvatnim što se krilo u magličastim daljinama zaborava. Istinu osjećah tek na trgovima cvijeća i ptica. Tu sam susretala siluete prohujalog vremena i slušala šapate davno ispisane poezije. A onda osjetih samoću kao milovanje. Uronih u odaju tišine, u igru kradljivosti i samotnosti duše. Titrala je u bezdanu neznanja, u samosažaljivim jecajima praznine. Sjenka samotnosti je na vjertometrini sudbine molila oproštaj za grijehe kojima je trovala izvor ljubavi. Osluhnuh zov tišine, začuh romor sreće, žubor veselja, sonatu ljubavi. Bila je to rapsodija boja... mojih... dogodili su se purpurni sutoni i modra svitanja, dogodili smo se mi... Dijana Jelčić  |
- 09:09 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
Samoća je proćišćenje dok se ne dogodi ono pravo! (Lastavica 21.11.2019.
09:13)
Kad mi je težko volim samoću...volim biti sama sa sobom!!! To mi daje energiju za dalje... (modrinaneba 21.11.2019.
09:22)
Samoća je nada i umiranje! :((( (nisan EL DIABLO 21.11.2019.
10:40)
Lijepo dogadjanje (Euro 21.11.2019.
12:36)
.. svakim danom te sve više doživljavam i vizualiziram eteričnom... kroz sve prolebdiš lakoćom...kroz tebe sve proleluja… a ti ostaješ ko kaplja rose...u njoj se sve zrcali...i onda nam u te razine daš uvide... (morska iz dubina 21.11.2019.
16:01)
Lijepo si opisala samoću koja zna biti često puta toliko potrebna i korisna. Treba samo znati odabrati pravi tenutak.
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 21.11.2019. 16:48)
Samoća je u biti zdrava, izbacujemo negativne toksine iz našeg srca da bi u svoje primali samo ono pozitivno. Previše samoće vodi pak u usamljenost, a kome je ona potrebna? ;) (Pozitivka 21.11.2019.
18:06)
Vrijedilo je samovati za doček dugog trajanja, neka se nastavi:) (nema garancije 21.11.2019.
18:44)
ja ću o fotki,baš si bila zgodna... volim gledati fotke iz nečije mladosti...to mi je uvijek bilo nekako tajanstveno i fascinirajuće...otvarao se svijet mašte i sanja...mislila bih: i ja ću tako... (lion queen 21.11.2019.
20:58)
Bitno je da se završi na dobro.... (sewen 21.11.2019.
22:43)
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 21.11.2019. 16:48)
srijeda, 20.11.2019.
Čovjek je mjera svim stvarima...
 Ponekada se pitam... jesmo li se tražili u iluzijama, u onim divnim slikama koje iscrtavasmo u besanim noćima davnih previranja? Sjećam se, crtala sam tvoj lik u pijesku. Pjena ga oblikovala u biser. Čekala sam da se u jednoj takvoj noći Venera zaustavi na obali oceana snova i privid slije u zbilju. Vjerovala sam u iluziju, blještala je na zaslonu želje, nije blijedila, nije bila uspomena, nije bilo sjećanje... Bio si ti. Stvaran u nestvarnoj zbilji. Osjećala sam da voliš nestvarnost, tražila te po galerijama, nadala se susretu. Bio si u blizini. Ćutila sam te u mjericama tankoćutnih nemira. Izranjao si iz dubina pogleda. Vidjela sam tvoje oči. Iskrile su podnevnim Suncem, zenitom jednog davnog ljetnog dana. Tada nisam znala da je to moć podsvjesti, zalutala vizija doživljene istine. Bio si djelić nečega što nisam znala da postoji, neopisivo osjećanje koje je trajalo. Ćutila sam dašak prohujalog vremena. Vjetar je donosio poeziju drevnih oceana. Voljela sam pjesmu mora, osjećala te u poetici sanja, u oluji ruža, u zrnu srca, u iluziji koja se objavljivala na horizontu svijesti. Podnevno sunce je zlatilo tišinu. Stajala sam pred statuom žene, majke, ljubavi... tišinu je razbio glas... "zahvalimo njoj... nepresušenom vrelu, čiji tok sve suše i potresi ne prekinuše, Njoj , stablu jakomu koga sve bure ne iščupaše, svi požari ne izgoriše, koje zla kob kroz vjekove po njoj prosu... njoj čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne presahnuše... " bio si bezimen i kazivao Meštrovićeve riječi. Pogledi su nam se susreli. Osmjehnuo si se. Sretna sam što vjerovah u iluziju, što dozvolih vremenu da je slije u zbilju.  Slušam tvoj glas. Sluhom uranjam u srž tvoga bića, opijaju me osjećaji. Kradljivac sam neprocjenjive datosti. Otkidam djeliće tvojih misli i slažem mozaik naših dijaloga. Preslikavam naša sučeljavanja u brevijar života. Prelamanjem nježnih nemira u ognjlo strasti nastaju naše boje, slijevam ih u bojanku trenutka. . Na zaslonu svijesti se zrcali nadahnuće uskrslo iz misaone rijeke i uronjeno u emocionalno pamćenje, u trigonos neizmjerljive osjećajnosti, u perivoj zlaćanog trokuta u kojem se vrtloži san. Iz savršenosti Vitruvijanskih proporcija izranja zlaćana nit, premosnica ka sretnoj budnosti. U tvom pogledu se ogleda istina, svjedočanstvo o nepostojanju tamne strane Mjeseca. Sunce je uvijek tu i osvijetljava koridore čežnji, labirint osjetilne osjećajnosti, put ka središtu zbilje u kojoj susrećem čovjeka. Čovjeka je mjera svim stvarima. Protagorina istina obznanjena geometrijom ljubavi. Dijana Jelčić  |
- 08:00 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
Nije to iluzija, vjerovala si da će se nešto desitii i desilo se. (Lastavica 20.11.2019.
08:09)
Čovek nije mera svim stvarima, ali narcisoidno misli da jeste.
Čovek je samo sitna bubica na minijaturnoj planeti, neprimetnoj u svemiru:)) (mecabg 20.11.2019. 09:19)
Čula Si glas, vidjela...ostani Sretna dalje, Zaslužuješ!!! (modrinaneba 20.11.2019.
09:21)
@Lastavica... čuda se događaju kad u njih vjerujemo... :) (Dinaja 20.11.2019.
09:59)
@mecabg... istinu zboriš, ali s ovim dodatkom... u toj bubici se zrcali cijeli svijet... :) (Dinaja 20.11.2019.
10:02)
@modrinaneba... hvala ti draga... :) (Dinaja 20.11.2019.
10:02)
Vazno da ste se nasli (Euro 20.11.2019.
13:52)
Iako to više zvuči znanstveno bez velikih osjećaja u toj rečenici se krije puno istine: "Čovjeka je mjera svim stvarima. Protagorina istina obznanjena geometrijom ljubavi."
Nemojmo zaboraviti da mi ljudi ne postojimo zbog svemira već svemir zbog nas...Tako kažu neki znanstvenici a ja se s time slažem.
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 20.11.2019. 13:52)
...iluzija, opsjena, varka...a sve život živi.... (morska iz dubina 20.11.2019.
15:01)
Komu je ljubav smisao života ljubav može i očekivati, a tvoja
se iščitava čak i u filozofskim okvirima, ljubi i živi:) (nema garancije 20.11.2019. 21:00)
@Euro... da... :) (Dinaja 21.11.2019.
09:15)
@teuta... čovjek razotkriva tajne svemira... carpe diem... :) (Dinaja 21.11.2019.
09:16)
@Dnevnik jedne otočke... upravo tako... :) (Dinaja 21.11.2019.
09:18)
@nema garancije... jednostavno ljubav... :) (Dinaja 21.11.2019.
09:19)
Čovek je samo sitna bubica na minijaturnoj planeti, neprimetnoj u svemiru:)) (mecabg 20.11.2019. 09:19)
Nemojmo zaboraviti da mi ljudi ne postojimo zbog svemira već svemir zbog nas...Tako kažu neki znanstvenici a ja se s time slažem.
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 20.11.2019. 13:52)
se iščitava čak i u filozofskim okvirima, ljubi i živi:) (nema garancije 20.11.2019. 21:00)
utorak, 19.11.2019.
Kod mame na kavi... sjećanja
 Premijera Anouilh- ove Antigone... Zagrebačko dramsko kazalište Gavella, 1956... Antigona, Vesna Starčević... Kreont, Sven Lasta Diže se zavjesa i na pozornici velikog svjetskog teatra hodaju stoje i sjede ljudi. Neki igraju karte, a tišina užasna i duga tišina se širi prostorom. Nekom slučajnom promtraču ove sličice iz života se pričinja da se sve zrcali u nekom nevidljivom ogledalu. U pozadini dubine, tamo iza ogledala su troja vrata. Iznenada iz tame izlazi čovjek i i progovora metalnim glasom: "Dakle dobro, ove spodobe ovdje će vam ispričati priču o Antigoni. Antigona je ona mala mršava, ona što tamo sjedi i šuti. Gleda pred sebe. Razmišlja. Razmišlja o tome da će vam uskoro odigrati Antigonu, da više neće biti najmlađa kćer, najmanja sestra koju nitko nije shvaćao ozbiljno. Razmišlja o tome da kako će se odjednom suprostaviti svijetu i Kreontu, ujaku i kralju. Ona razmišlja o smrti i o svojoj mladosti koju je željela sretno odživjeti. Ali tu se ne da ništa mjenjati. Ona je Antigona i mora odigrati svoju ulogu do kraja. Zavjesa je podignuta i ona osjeća strah i svoje udaljavanje od sestre Ismene, one koja tamo u uglu radosno šapuće s onim mladićem. Mala Antigona će se večeras oprostiti i od svih nas, od nas koji večeras ne moramo umrijeti."  Da je Talija znala... Polutama razbijena zrakom sunca koja pada na otvorene ladice stola iz neke od garderoba nekog od kazališta. Na stolu paleta boja koje skrivaju ili naglašavaju sve impresije prošlih godina. U pepeljari zapaljena cigareta, a pored vaza sa ogromnim buketom ruža. U ogledalu se vidi dim i profil žene koja sjedi u rasklimanoj fotelji. Može joj biti trideset, pedeset ili sedamdeset godina. Na njoj neuredno ispeglana izbljedjela haljina sa znakom Chanelove elegancije. Kosa podignuta na zatiljku ističe ljepotu danas umornog lica. Cipele s visokim potpeticama u istom tonu boje umirućeg sunca, kao i haljina. U ruci kristalna čaša, na stolu otvorena boca šampanjca. Prisjećala se početka i glasa starog profesora, koji je prilično bučno ušao u njenu garderobu: " Znaš kaj mala. Razmišljal sam o sljedećoj premijeri koju ćemo raditi. Odlučil sam se za Anouilh- ovu Antigonu. Ti ćeš biti moja nova Antigona." Premjera je bila uspjeh. Stajala je na rampi novog života i karijere. Talija u njoj se smješila srećom. Buket ruža boje zalazećeg sunca i ceduljica sa znakom pitanja ju je čekao u garderobi. Njena boginja je slavila s njom. Otvorila joj je ponovo vrata sreće i ona u tom trenu prekorači rampu prošlosti, izađe iz mraka obasjana svjetlom slave. To stanje nije dugo trajalo. Strahovi zatomljeni u srcu koje je žalilo ljubav i sanjalo zemlju iz koje pisma više ne dolaze pređoše ponovo u demone prošlosti. Veta u velikom gradu, daleko od velikog kristalnog ogledala i u njemu skrivenih snova, krijući porijeklo i ideale, živeći na rubu između sna i jave, poče svoje srce hraniti nepovjerenjem u izgovorene riječi. Buketi cvijeća i pisamca sa znakom upitnika su stizala, ona ih je pospremala u ladici svog toaletnog stola u teatru. Ona prilazi korpi s pupoljcima. Gleda ceduljicu i prepoznaje znak upitnika. Osmijeh nestaje s njenog lica. Kucanje na vratima. Ona uzima čašu i otpije gutljaj. Prilazi ogledalu i popravlja šminku. "Dragi moj nepoznati prijatelju danas je kasno, kasno za sve, a ja sam tako malo željela" Buket cvijeća i pismo sa znakom upitnika je vrati na početak. Osluškujući glas pred garderobom odjednom osjeti uzbuđenje. Ljubav, koju je godinama sanjala, je dotaknu sjećanjem na dan kada je on, čovjek iza upitnika, otišao u zemlju iz koje pisma više nisu stizala. Dijana Jelčić  |
- 08:18 -
Komentari (32) -
Isprintaj -
#
Jesi li nekad napisala za nju tu priču?
Buket cvijeća i pismo sa znakom upitnika, kako originalno... (Lastavica 19.11.2019. 08:27)
@Lastavica... napisala sam mnogo priča za nju i o njoj... ovo je jedna od njih... sada ih čitam i slažem... moda i ukorićim njoj s ljubavlju... :) (Dinaja 19.11.2019.
08:31)
Divna priča...budi sječanja, kao da je tu sa nami i ona... (modrinaneba 19.11.2019.
08:48)
Pa, trebala bi.
Knjiga posvećena majci (Lastavica 19.11.2019. 08:51)
@modrinaneba... hvala ti draga... tu je zauvijek... :) (Dinaja 19.11.2019.
08:54)
@Lastavica... da, razmišljam o tome... kao veiko hvala njoj za sve što mi je darovala i ostavila u naslijeđe... :) (Dinaja 19.11.2019.
08:57)
lijepo bi bilo sabrat ta sjećanja, ovaj fragment je dirljiv (zlatna djeva 19.11.2019.
11:00)
Ne mogu ne primijetiti ljepotu tvoje majke koju si sigurno naslijedila ti draga Dinaja.
Od malena živjela si okružena umjetnošću i magijom kazališta...sve to ostavilo je traga u tvom srcu i duši a nama je predstavljaš preko svojih divnih stihova. Hvala ti na tome.
LP šaljem i želim ti ugodan ovaj dan. (teuta 19.11.2019. 13:29)
Neki su ljudi vrhunski otpočetka :-)). (ZlicaOdOpaka 19.11.2019.
13:36)
Lijepo sjecanje (Euro 19.11.2019.
13:55)
Divno i dirljivo. Mame su zakon. Bez njih više ništa nije isto. (morska iz dubina 19.11.2019.
15:37)
@Zatna djeva... život moj mam je bio pregršt takvih segmenata... sabirem ih... :) (Dinaja 19.11.2019.
16:02)
@teuta... odrastala sam u Talijinom carstvu... ostali su tragovi u meni...
ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 19.11.2019. 16:05)
@ZlicaOdOpaka...ona je bila... :) (Dinaja 19.11.2019.
16:06)
@Euro... hvala ti... :) (Dinaja 19.11.2019.
16:07)
@Dnevnik jedne otočke...da draga istina je to... :( (Dinaja 19.11.2019.
16:10)
Napisano s puno nježnosti, osjećaja i ljubavi (More ljubavi 19.11.2019.
17:56)
lijepo. (jekatisine 19.11.2019.
18:35)
@More ljubavi... hvala ti dragi prijatelju... osjetio si ritam srca napisanog... :) (Dinaja 19.11.2019.
19:05)
@athropa... hvala ti draga... :) (Dinaja 19.11.2019.
19:06)
Sjećanja nas griju i kada nama dragi više nisu tu. U svaku riječ utkala si ljubav i ponos:)) (Razmišljanja jedne žene 19.11.2019.
19:23)
Sjećanja na dobre ljude čine nam život ispunjenim i smislenim. Lijepo je dijeliti ih! Pozdrav :)) (j. 19.11.2019.
19:53)
krasno, Dinaja... tvoje riječi uvijek teku tako posebno, pune svjetlosti :) (smjehotvorine 19.11.2019.
20:06)
Sećanje koje te raduje, pomalo boli i izaziva nova sećanja... (mecabg 19.11.2019.
21:07)
prelijepo, tako duboko, tako toplo, ne znam što da kažem, osim , u čitanju prva asocijacija mi bila;
ovo stvarno treba ukoričiti,
da, Njoj s ljubavlju
tp. (isabel 19.11.2019. 23:49)
Samo ti to tako znaš.....pregršt ljubavi iz svake napisane riječi. (Just me 20.11.2019.
02:54)
@Razmišljanja jedne žene... sjećanja, uvari vrata našeg vremena... .) (Dinaja 20.11.2019.
07:46)
@j. ... rado se sjećam... .) (Dinaja 20.11.2019.
07:48)
@smjehotvorine... hvala ti draga... :) (Dinaja 20.11.2019.
07:49)
@mecabg... upravo tako... izranjaju uvi nova, esto zatomljena... :) (Dinaja 20.11.2019.
07:50)
@isabel... možda se odlućim... njoj s ljubavlju... :) (Dinaja 20.11.2019.
07:51)
@Just me... hvala ti draga... :) (Dinaja 20.11.2019.
07:52)
Buket cvijeća i pismo sa znakom upitnika, kako originalno... (Lastavica 19.11.2019. 08:27)
Knjiga posvećena majci (Lastavica 19.11.2019. 08:51)
Od malena živjela si okružena umjetnošću i magijom kazališta...sve to ostavilo je traga u tvom srcu i duši a nama je predstavljaš preko svojih divnih stihova. Hvala ti na tome.
LP šaljem i želim ti ugodan ovaj dan. (teuta 19.11.2019. 13:29)
ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 19.11.2019. 16:05)
ovo stvarno treba ukoričiti,
da, Njoj s ljubavlju
tp. (isabel 19.11.2019. 23:49)
nedjelja, 17.11.2019.
I nebo je plakalo...
 Stoji grad, tuga, ruho ravnice zapleteno u godine nad rijekom magla sjećanja i tišina sna. Nad gradom oblak isplakanih suza, rijeka romori uspomenom. U zraku titra optužnica zlu i pobjeda ljubavi U carstvu starih tuga i odslušanih tišina ispisana Orestija. Na stupu srama optužnica rodoslovlju. Nad Areopagom urlici i jecaj sudbina, porod tragedije. U holonu vječnosti stoluje bog ratova. Na opustjelim trgovima muk vremena, na stazi kolona prognanih. I nebo je plakalo za odlazećima, mežnar nutrine obznanjuje predaju magičnom ništa. U kanonu zbilje glas iskona, u usjeklinama postojanja praznakovlje ljepote. Stoji grad, biser prošlosti, misaona zgrada "more geometriko" oronulog Baroka, svjedočanstvo harmonije, dokaz snage ljudskog uma i njegove razornosti. Grad stoji i podnosi vlakove, dolaske i odlaske i broji godine zapaljenim svijećama i mirisom krizantema. Zalutala u sjećanju, iza zavjese jesenjih kiša, ćutim stare čežnje i zrcaljenje nove zore. Ares spušta mač, grli Afroditu, iskri trenutak rađanja ljubavi. Dijana Jelčić  |
- 17:37 -
Komentari (29) -
Isprintaj -
#
Dirljiv nekrolog Gradu i Ljudima. Počivali u miru i našim sjećanjima. (Dnevnik jedne otočke 17.11.2019.
18:04)
Neka počivaju u miru, da se NIKAD NE ponovila ta strahota i tragedija!!! (modrinaneba 17.11.2019.
19:08)
Slike sjećanja nikad ne blijede. Hvala im. Počivali u miru. (Razmišljanja jedne žene 17.11.2019.
19:14)
užas je to bio, koji npr. ni jedan gorostas poput glavaševića nije prežiivio. (NF 17.11.2019.
19:21)
Nebo i danas plače
I mnoge majke i žene
zavijene u crno
Tuga je to neopisiva (Olja 17.11.2019. 19:22)
Hegedušićeva pjesma o i za VUkovar meni najdraža
draga naša Din, ti kao i uvijek s istančanim osijećajem
odaješ pijetet, da, nikad ne zaboraviti, neka ih grle anđeli nebeski
tp. (isabel 17.11.2019. 19:57)
Grad bola, patnje... i nade da se nikad ne ponovi... (mecabg 17.11.2019.
20:21)
i vukovar, i škabrnja, i lovinac, sunja, gospić, petrinja, dubrovnik, zadar, sarajevo, srebrenica. nema grada u hrvatskoj i bih kojeg nisu opaki oskrnavili, ranili.... patnje i bol, trpljenje i smrt...klekneš i plačeš, nikad ne isplačeš do kraja. sjećanje, tiho poštovanje. zahvalnost. ne bilo nikad više. (stara teta 17.11.2019.
22:12)
"Grad stoji i podnosi vlakove, dolaske i odlaske i broji godine
zapaljenim svijećama i mirisom krizantema"... (Lastavica 18.11.2019. 05:52)
Neka se ne zaboravi i nikada ne ponovi. (jekatisine 18.11.2019.
09:24)
Ne zaboravilo se (Euro 18.11.2019.
09:27)
@Dnevnik jedne otočke... da draga... žive u sjećanjima... :) (Dinaja 18.11.2019.
10:19)
@modrinaneba...ne ponovilo se... :) (Dinaja 18.11.2019.
10:20)
@Razmišljanja jedne žene... neka mirno snivaju vječni san... :) (Dinaja 18.11.2019.
10:21)
@NF... a on nam je ostavio u naslijeđe...
Siniša Glavašević
PRIČA O LJUBAVI
Vrijeme u kojem živimo toliko je nezahvalno da čovjek poželi da se nije ni rodio ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve. Uzalud velike kuće, skupi automobili, zimovanje na visokim Tatrama, Garmisch-Partenkirchenima, uzalud skupi parfemi, brifinzi, sve je to izmaglica pravog života. Čovjek se opušta u narkotičnim prevarama, vješto izmišljenim tajnim životnim putovima i, kada jednom bude kasno, kada zatvorenih očiju pred vlastitim promašajima dočeka zrelu životnu dob, odjednom shvati da je prekasno za novi početak. Kraj je tu, možda već proviruje iza prvog ugla. Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću – ako ljubavi nema. Može vam se pričiniti sunce i radost, možete pomisliti da je vaš uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i praznih džepova uspravno hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu. Nisu imali novac za Zagreb, Beč, Prag. Njihov je novac ostao u čašama ispijenim s prijateljima s kojima su poslije čekali svanuća na hrvatskim barikadama. Nekima je to čekanje bilo predugo pa smo ostali bez njih. Ali mi svi dobro znamo gdje su. Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da i mi umremo sretni....
hvala mu... :) (Dinaja 18.11.2019. 10:24)
@Olja... hvala ti na stihu... :) (Dinaja 18.11.2019.
10:25)
@isabel... da, moćna je njegova pjesma... hvala ti... :) (Dinaja 18.11.2019.
10:26)
@mecabg... nada umire zadnja... nadajmo se... :) (Dinaja 18.11.2019.
10:27)
@stara teta... da, ni sudbinu tih gradova ne smijemo zaboraviti... :( (Dinaja 18.11.2019.
10:29)
@Lastavica... hvala na odvojenom... :) (Dinaja 18.11.2019.
10:30)
@athropa... neka bude tako... .) (Dinaja 18.11.2019.
10:31)
@Euro... nezaborav... :) (Dinaja 18.11.2019.
10:32)
Ti ljudi koji su dali najviše što su imali, a neke sam i poznavao, zaslužuju da im barem danas kažem: dečki, nisam vas zaboravio, samo sam imao više sreće od vas. Počivali u miru!
I hvala posebno za ovaj Sinišin napis u komentarima. (j. 18.11.2019. 13:30)
Neponovilo se više nikada! To ne zaslužuje nijedan grad.
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 18.11.2019. 16:18)
@j. ... moćan je to napis... :) (Dinaja 18.11.2019.
17:52)
@teuta... ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 18.11.2019.
17:53)
Tvoja oslanjanja na mitološko kad definiraš svakidašnje, sadašnje je uspjelo. Sadašnje cijeniš kao i vječnost povezujući ih u jedno. (Potok 18.11.2019.
17:59)
@Potok... bez vječnosti ne bi bilo ni sadašnjosti... :) (Dinaja 19.11.2019.
06:24)
Neka Ares zauvijek spusti mač! (ZlicaOdOpaka 19.11.2019.
13:37)
I mnoge majke i žene
zavijene u crno
Tuga je to neopisiva (Olja 17.11.2019. 19:22)
draga naša Din, ti kao i uvijek s istančanim osijećajem
odaješ pijetet, da, nikad ne zaboraviti, neka ih grle anđeli nebeski
tp. (isabel 17.11.2019. 19:57)
zapaljenim svijećama i mirisom krizantema"... (Lastavica 18.11.2019. 05:52)
Siniša Glavašević
PRIČA O LJUBAVI
Vrijeme u kojem živimo toliko je nezahvalno da čovjek poželi da se nije ni rodio ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve. Uzalud velike kuće, skupi automobili, zimovanje na visokim Tatrama, Garmisch-Partenkirchenima, uzalud skupi parfemi, brifinzi, sve je to izmaglica pravog života. Čovjek se opušta u narkotičnim prevarama, vješto izmišljenim tajnim životnim putovima i, kada jednom bude kasno, kada zatvorenih očiju pred vlastitim promašajima dočeka zrelu životnu dob, odjednom shvati da je prekasno za novi početak. Kraj je tu, možda već proviruje iza prvog ugla. Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću – ako ljubavi nema. Može vam se pričiniti sunce i radost, možete pomisliti da je vaš uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i praznih džepova uspravno hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu. Nisu imali novac za Zagreb, Beč, Prag. Njihov je novac ostao u čašama ispijenim s prijateljima s kojima su poslije čekali svanuća na hrvatskim barikadama. Nekima je to čekanje bilo predugo pa smo ostali bez njih. Ali mi svi dobro znamo gdje su. Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da i mi umremo sretni....
hvala mu... :) (Dinaja 18.11.2019. 10:24)
I hvala posebno za ovaj Sinišin napis u komentarima. (j. 18.11.2019. 13:30)
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 18.11.2019. 16:18)
subota, 16.11.2019.
Pokušavam vladati sobom...
 Pokušavam razotkriti stanje stvari, isključiti se iz vira zbilje, posumnjati u postanak, nestati u zaboravu, uroniti u ništa, u nepostojeću nulu, umnažati se Fibonaccievim slijedom. Tišina, predvremeni muk, odvajanje od sebe, osjećam rasplinuće fizičkog. Samo svijest i skarletno slovo, ime prvog čovjeka i početak beskraja. Nastojim istrpjeti, u tome je smisao. Navikavam se na bol izranjanja iz utrobe svemira, iz kaosa postanka. Ne volim čekanje u vakumu ničega, nedogađanje bez nadanja, bez smrtnih rana, tromost tihog umiranja u kaljuži nutarnje palanke. Prodirem u podsvijest, u prostor nedogađanja, u zatomljena sjećanja. Ulazim u odaju ogledala i odjeka, živim vrhunac samoće. Ćutim, sviće na obzoru osjećanja. idokrug se širi, iskre boje, titraju zvukovi, mirišu ruže. Rađa se svijet. Promatraš me, u tvom bivanju je bliskost početka. Imperare sibi maximum imperium est... Blagost tvoga glasa ohrabruje. Vladati sobom najveća je vlast... Pokušavam... Dijana Jelčić  |
- 09:09 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
Kako si to samo fino u kratko objasnila. Pokušat ću u tišini ovladati svim ludostima što se kovitlaju. Pozdrav ostavljam. (Demetra 16.11.2019.
09:16)
Mislim da svi pokušavaju vladati sobom ali često puta bez pravih rezultata. Zbog čega? Jer se boje pogledati duboko u sebe a bez toga, nema rezultata.
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 16.11.2019. 12:55)
točno , al nije jednostavno to vladanje sobom (NF 16.11.2019.
12:59)
..obuzdavanje sebe je ko kroćenje goropadi...mir bi da caruje, a nemir da vlada....u tom vrtlogu bivstvujemo....pozdrav!!! (morska iz dubina 16.11.2019.
14:06)
trenutno samu sebe stavljam pod kontrolu. (jekatisine 16.11.2019.
15:30)
moja sreća da nemam odaje ogledala nego samo u kupatilu kad stavljam kremu na lice jutrom i kažem......divno, živa si jutros (Donabellina 16.11.2019.
15:42)
To je najbolje...biti ostati samo svoj!!! (modrinaneba 16.11.2019.
17:28)
Najteže je vladati sobom. Imaš tu misao i u Talmudu. (Lastavica 16.11.2019.
18:17)
kad ovladaš sobom, onda je samo nebo granica :) (smjehotvorine 16.11.2019.
18:57)
Samo se naizgled čini jednostavnim
spoznati sebe a time i svemir (Olja 16.11.2019. 21:47)
Najveća i najteže postignuta :-)). (ZlicaOdOpaka 19.11.2019.
13:38)
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 16.11.2019. 12:55)
spoznati sebe a time i svemir (Olja 16.11.2019. 21:47)
petak, 15.11.2019.
Pozaune prijateljstva...
 Prijateljstvo je najuzvišeniji oblik ljubavi, energija tajanstvenog izvora, trag nutarnjeg sunca kojim se jedno biće zrcali u drugome. Misli se roje, gnjezdi se nešto novo u čahuri spoznaje. Ova noć odnosi trenutke, slijeva ih u korito prošlosti i prepušta sjećanjima. Pokušavam ih zaustaviti, uhvatiti njihova značenja i zatvoriti u kalež uspomena. Neka tajanstvena tišina se nadvila nad noćnu tminu i nedozvoljava zaboravu da mi ukrade najnježniju melodiju koja me oduvijek opija vjerovanjem u prijateljstvo, taj najvredniji dragulj u riznici duše. "Disonance su samo razmaknute konsonance" izjavio je Arnold Schönberg objašnjavajući svoja novoizrastajuća muzička djela. Osluškujem prolazak konsonanci vremena stazama bespuća dok u čahuri spoznaje leptirica prede svilenkastu nit kojom premošćuje razdaljine. Čujem zvuk anđeoskih pozauna. Sviraju himnu prijateljstvu. Preživjelo je sve sumnje, sva previranja, sve bolesti. U samozataji duše, prijatelj prijatelju ostaje njemi svjedok grijeha, jecajem tišine pokreće zlaćanu spiralu ljubavi i postaje zvijezda vodilja na putevima zablude.  Trebalo je biti slavlje mog okruglog rođendana... to jutro završih na hitnoj... suprug odkazuje slavlje, naziva prijatelje... a meni mjere očni tlak... normalan je do 40... kod mene 60... dijagnoza... glaukom, prijetnja sljepoće... nakon nekoliko infuzija tlak se normailizirao... terapija kapanjem ili laserom probijanje nepostojeće rupe mom oku... nakkon neoio dana kapanja odlučih se za laser... slijedili su dani straha, ali i telefonski pozivi prijatelja... uz tebe smo... javi ako nešto trebaš... u kolažu su oslikana naša dugogodišnja druženja... Melodija njihovih glasova je uranjala u tišinu trenutka i probijala opnu strahova, otvaralla vrata vjerovanju u pobjedu nad dijagnozom. Na horizontu svitanja zov budnice. U krošnji uvjerenja se hukom oglašava čuvarica drevne mudrosti i najavljuje ljepotu dolazećih susreta. Dijana Jelčić  |
- 09:19 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
Bogat je onaj koji ima prave prijatelje (Lastavica 15.11.2019.
09:23)
@Lastavica... da, ogromno bogatstvo je to... :) (Dinaja 15.11.2019.
09:27)
jedan od meni najdražih tvojih postova, jer zbilja cijenim prava prijateljstva nakon svih izdaja koje sam doživio. (NF 15.11.2019.
11:51)
..kaže stara kineska poslovica: kad imaš jednog prijatelja, sretan si čovjek....kad imaš dva, bogat.... kad imaš tri ili više, nitko ti ne vjeruje....
Prijateljstvo je ljubav, a ljubav je najviša kreacija svemira...
Pozdrav, draga Dinaja. (morska iz dubina 15.11.2019. 14:20)
zaista jedan , iako je preteško izdvojiti bilo koji post , ovaj i meni jedan od najdražih draga naša Din, da, prava prijateljstva su zaista rijetkost,a velika istina jest da je pravi prijatelj druga polovica duše tvoje,moje, njegove, ma čije
tp.
p.s.iako nema veze s ovim tvojim postom, a opet možda i ima, evo ;
U Zagrebu,
20.studenog 2019. -Kaptol-Boutique-Cinema
1.konferencija Blogera o Blogerima i blogerskoj sceni
-DIABLOG-
organizator;
Domagoj Jakopović
kažu poznatiji pod pseudonimom-bloger Ribafish
grlimo te i želimo što skoriji oporavak i izliječenje tog oka, od
srca ti želimo (isabel 15.11.2019. 15:16)
I vama lijep vikend (Euro 15.11.2019.
15:44)
Draga Dinaja predobro me poznaješ pa znaš koliko cijenim prijateljstvo i kako ga doživljavam. Da je na meni, svi ljudi ovog svijeti bi se družili i darovali sebi pa i time mnoogim drugima bogatstvo koje se ne može mjeriti ni sa čim osim s ljubavlju. Ali nije do mene nit će ikada biti...
Svjesna si što znači pravo prijateljstvo, eto sama si ga divno opisala. Drago mi je da je sve prošlo dobro, onako kako treba.
LP šaljem i želim ti ugodan ostatak dana draga. (teuta 15.11.2019. 17:17)
@NF... o prijateljstvu bi moga pisati na tisuće štiva... hvala ti na vrednovanju... :) (Dinaja 15.11.2019.
17:35)
@Dnevni jedne otočke... istina je to... naša traju desetljećima... neka iz osnovne škole, gimnazije, studija, Švicarske... ne vidimo se i ne ujemo svaki dan, ai kada se susretnemo kao da je bilo jučer... :) (Dinaja 15.11.2019.
17:38)
@isabel... hvala ti draga... da prijatelj je onaj drugi dio nas...
i hvala ti na obavjesti o sastanku... sve ovisi o mom oku... :) (Dinaja 15.11.2019. 17:41)
@Euro... neka i tebi bude... :) (Dinaja 15.11.2019.
17:42)
@teuta... Prijateljstvo je najdragocijeniji poklon prirode, jedino bogatstvo koje nam nitko ne može oduzeti. Fenomenologija prijateljstva ne definira prijateljstvo, nego nam ucrtava put za uzdizanje u onaj dio svjesnosti gdje osjećamo i spoznajemo taj osjećaj. Qualija tog doživljaja je najintimnije svojstvo koje čovjek posjeduje.
Osjetiti skrivenu tugu prijatelja je u isto vrijeme i osobna tuga. U iskrenom prijateljstvu su ispružena ruka, ponuđeno uho, otvoreno srce najvrijedniji pokloni koji možemo dobiti. Treba ih znati ponuditi i prihvatiti. Dobiti podršku od prijatelja, osjetiti njegovu želju u sudjelovanju u problemu, pomoć u sudjelovanju je ono što prijateljstvo čini prijateljstvom. Osjetiti njegovo vrijeme u svom vremenu je stvaranje najelitnijeg misaonog kružoka. Prijateljstvo čuva tajnu misaonog nadopunjavanja, ima svoje vrijeme u prošlim stanjima i u očekivanju njegova budućeg trajanja. Prijateljstva iz davnih vremena su ostala dio nas, ona su tu i traju i sazrijevaju zajedno s nama.
hvala ti na divnom omentaru draga teuta...
ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 15.11.2019. 17:48)
Prijateljstvo je plus. A pluseva nikad dosta! (sewen 15.11.2019.
18:56)
Imati prijatelje je veliko bogatstvo. (gogoo 15.11.2019.
19:33)
moji prijatelji znaju kad me treba ostaviti na miru.
i to je nešto što mi puno znači.
kad mi treba prostora i vremena, daju mi prostor i vrijeme.
dok se ne vratim. (jekatisine 15.11.2019. 20:19)
Dinaja Velika Hvala na Prijateljstvu...i neka Tvoje divne oči izdrže još dugooooo!!! (modrinaneba 15.11.2019.
20:21)
@sewen... da, nikad dosta... :) (Dinaja 16.11.2019.
07:20)
@gogoo... ogromno... :) (Dinaja 16.11.2019.
07:23)
@athropa... da, prijatelji to osjećaju... kad nam je potrebno daruju nam mir i tišinu... ne narušvaju naš prostor vrijeme... :) (Dinaja 16.11.2019.
07:27)
@modrinneba... hvala ti draga... :) (Dinaja 16.11.2019.
07:28)
Prijateljstvo je ljubav, a ljubav je najviša kreacija svemira...
Pozdrav, draga Dinaja. (morska iz dubina 15.11.2019. 14:20)
tp.
p.s.iako nema veze s ovim tvojim postom, a opet možda i ima, evo ;
U Zagrebu,
20.studenog 2019. -Kaptol-Boutique-Cinema
1.konferencija Blogera o Blogerima i blogerskoj sceni
-DIABLOG-
organizator;
Domagoj Jakopović
kažu poznatiji pod pseudonimom-bloger Ribafish
grlimo te i želimo što skoriji oporavak i izliječenje tog oka, od
srca ti želimo (isabel 15.11.2019. 15:16)
Svjesna si što znači pravo prijateljstvo, eto sama si ga divno opisala. Drago mi je da je sve prošlo dobro, onako kako treba.
LP šaljem i želim ti ugodan ostatak dana draga. (teuta 15.11.2019. 17:17)
i hvala ti na obavjesti o sastanku... sve ovisi o mom oku... :) (Dinaja 15.11.2019. 17:41)
Osjetiti skrivenu tugu prijatelja je u isto vrijeme i osobna tuga. U iskrenom prijateljstvu su ispružena ruka, ponuđeno uho, otvoreno srce najvrijedniji pokloni koji možemo dobiti. Treba ih znati ponuditi i prihvatiti. Dobiti podršku od prijatelja, osjetiti njegovu želju u sudjelovanju u problemu, pomoć u sudjelovanju je ono što prijateljstvo čini prijateljstvom. Osjetiti njegovo vrijeme u svom vremenu je stvaranje najelitnijeg misaonog kružoka. Prijateljstvo čuva tajnu misaonog nadopunjavanja, ima svoje vrijeme u prošlim stanjima i u očekivanju njegova budućeg trajanja. Prijateljstva iz davnih vremena su ostala dio nas, ona su tu i traju i sazrijevaju zajedno s nama.
hvala ti na divnom omentaru draga teuta...
ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 15.11.2019. 17:48)
i to je nešto što mi puno znači.
kad mi treba prostora i vremena, daju mi prostor i vrijeme.
dok se ne vratim. (jekatisine 15.11.2019. 20:19)
četvrtak, 14.11.2019.
Dogodilo se...
 U misaonom režnju vir, u osjećajnom vrtlogu borba sna i jave, sukob mene i mene. Kako zaustaviti mahnitanje, osmisliti kaos, ostvariti geometriju nutrine ? U Gradu, pod kišom Perzeida naša strana svijeta. Noć ostvarenja želja. Stojimo na vrhu Lovrijenca. Bijela Luna se ogleda na pučini. „Vidiš li dušu Mjeseca?“ „Vidim tvoj nemir.“ „Čekam smiraj najezde silovitih htijenja.“ „Što osjećaš?“ „Vrtloženje zlatne spirale. Putujem putevima znatiželje i čuđenja. Dodiruju me Leibnizove monade. Osjećam ples duhovnih atoma. Uspoređujem drevne mudrosti sa Borgesovom poetikom. Bljesak božjeg oka, monade i Alef, ćutim zgusnuće vječnosti u ovaj trenutak sreće. Sklapam mir sa luđakinjom, odupirem se nestajanju u visinama tek naslućenih svijetova.“ „Ostaješ li tu?“ „Za sada.“ Smiješiš se. „Ispričaj mi bajku sa sretnim krajem.“ Progovaraš. Tvoj glas smiruje. Izmišljaš riječi stvarajući viziju ozrcaljenu u mojim čulima. Padaju zvijezde. Zelenci otkucavaju vrijeme , a mi živimo izvan njega, u onim drhtajima vječnosti koje poznaju samo maslačci i anđeli. Dijana Jelčić  |
- 09:29 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
Ti osjećaš i vidiš dušu Mjeseca... ali i svega živog i neživog. (Lastavica 14.11.2019.
09:39)
glas koji smiruje (Euro 14.11.2019.
09:44)
@Lastavica... to ti je moja sudbina... Diana, boginja lova i mjeseca u meni bdije... :) (Dinaja 14.11.2019.
09:46)
@Euro... da, smiruje... oduvijek... :) (Dinaja 14.11.2019.
09:48)
Lijepo je živjeti u takvom skladu daleko od svih nevolja. Voljela bih to ali ne uspijeva mi.
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 14.11.2019. 11:00)
@teuta... draga prijateljice... poznamo se cijelo desetjeće... čitala si me... čitala sam te...hvala ti što si još uvijek tu... u skladu blogoverzuma...
a nevolje?... događaju se... i tebi i meni i nama... život je to tako jednostavan i lijep... tu smo... budimo... neka nas iz vremena pradavnih susreta...
carpe diem draga Teuta... :) (Dinaja 14.11.2019. 11:15)
ah ta htijenja, opet lijepo napisano uz odličan izbor vokabulara (NF 14.11.2019.
12:20)
Jako lijepo. Vidim i reference i na metafiziku.
Doista dobro sroceno. (jekatisine 14.11.2019. 12:21)
..sukob mene i mene....
..od čega li si sazdana, Dinajo? (morska iz dubina 14.11.2019. 15:27)
Posebno napisano. Baš:)) (Razmišljanja jedne žene 14.11.2019.
20:16)
samo maslačci i anđeli... krasno :) (smjehotvorine 15.11.2019.
06:29)
@NF... da, ta htijenja... hvala ti... :) (Dinaja 15.11.2019.
08:04)
@athropa... da, metafizika uma i naša vjerovanja... hvala ti... :) (Dinaja 15.11.2019.
08:06)
@Dnevnik jedne otočke... od istih struna kao i ti... kao i svemir... :) (Dinaja 15.11.2019.
08:07)
@Razmišljanja jedne žene... hvala ti... :) (Dinaja 15.11.2019.
08:08)
@smjehotvorine... carpe diem... :) (Dinaja 15.11.2019.
08:09)
Da, ništa slučajno nije... (Lastavica 15.11.2019.
09:17)
@Lastavica... baš ništa... :) (Dinaja 15.11.2019.
09:52)
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 14.11.2019. 11:00)
a nevolje?... događaju se... i tebi i meni i nama... život je to tako jednostavan i lijep... tu smo... budimo... neka nas iz vremena pradavnih susreta...
carpe diem draga Teuta... :) (Dinaja 14.11.2019. 11:15)
Doista dobro sroceno. (jekatisine 14.11.2019. 12:21)
..od čega li si sazdana, Dinajo? (morska iz dubina 14.11.2019. 15:27)
srijeda, 13.11.2019.
Svetkovina duša...
 Duša ne poznaje vrijeme, ne poznaje prostor, duša je metafizika vječnosti...njenu jačinu, njenu snagu, njenu težinu ne možemo mjeriti mjerama klasične fizike...ona ne podliježe ni gramima, ni milimetrima, ona postoji u nano seknudama ovoga ovdje i ovoga sada... Čovjek je jedino živo biće koji smišlja smisao, znanje, spoznaju i otkrića. Biti u središtu svijeta znači biti moćan, od Boga dan, stvoren i nepobitan. "Ako je taj prasak značio početak svijeta, morali bi još negdje u univerzumu biti ostatci isijavanja te energije." pitam prijatelja znanstvenika prof. dr. Davora Pavunu. "Pa, čini se da postoje, ali nisu definitvno dekodirani i redefinirani;" odgovara mi smiješeći se Davor Pavuna. Nova fizika, naročito teorije relativiteta i kvanta su u znanosti ostvarile uvjete za stvaranje holističke, cjelovito- energetske slike svijeta. Neuroznanost širi spoznaju o djelovanju utjelovljenog uma. Kada su neurofiziologa Wolfa Singera pitali je li na svom putovanju ljudskim mozgom pronašao znakovlje o postojanju duše on je odgovorio, ne, duša spada u područje metafizike, u njeno postojanje jednostavno moramo vjerovati.  Još kao djete je bio drugačiji od drugih, bio je svoj i nedodirljiv, bio je već onda ono što je kasnije uistinu i postao, tajnovito biće puno neizgovorenih istina. On, to je bio nezaboravan susret djece u okrilju odraslih razgovora. Bili smo sretna djeca. bilo nas je troje... Otišla sam tražeći istinu u kozmosu bezvremena. Oni su ostali na ognjištu vremena. Rijetko smo se susretali, drugi su mi pričali o njemu, ali on je za mene ostao sjećanje na ona davna poslijepodneva u jednom stanu punom mirisa knjiga, zagrljaja svijesti i zvukova znanja. Dugo je bio zatvoren u vremenu nepostojanja, zaustavljen u uzdizanju ka odgovorima u čijim pitanjima se više nisu nazirali početci. Podnosio je neznanje zbog znanja koje je u njemu sagorjevalo plamenom životne svijeće. Dugo je ležao na Solženicinovom odjelu odvojen od knjiga čijom srži je hranio dušu. Otišao je zagledan u daljine, otišao je u svoje nedopričane priče, u neke svoje nedosanjane snove, krenuo je tajnovitim putem ka neželjenoj slobodi. Vijest o njegovoj očekivanoj smrti je, kao nepozvani gost, u meni probudila osjećaj praznine, u svijesti stvorila ogromnu crnu rupu koja guta mogućnost ponovnog susreta u zagrljaju zrelosti. Brojač trenutaka njegove sudbine se zaustavio na davno upisanom broju i onda otvorio svjetlosna vrata vremena iza kojih više nema vremena za dokone razgovore o kraljici literature, nema vremena za odgovore koji se naziru u pitanjima jer tamo u bezvremenosti trenutak uistinu postaje vječnost. Nisam čula odjeke njegovih koraka u odlasku, ostao je samo njegov svjetlosni trag u mojoj duši i spoznaja vremena i istine koja mi govori da u našim životima sve češće gasnu životne svijeće i zatrepere vječna svjetla koja znače kraj našeg ovozemaljskog puta. Njegova životna knjiga se zatvorila prerano, jer kada ode prijatelj uvijek je prerano. Dijana Jelčić...  |
- 11:11 -
Komentari (22) -
Isprintaj -
#
Prijatelji odlaze prerano i nikad nismo na to spremni. (Lastavica 13.11.2019.
12:22)
Ja sam sve "ovo" prenio na Mani Gotovac.... odlaze ljudi...
Jucer Martin, danas Ona.... (sewen 13.11.2019. 12:57)
Odjednom nestanu (Euro 13.11.2019.
14:05)
istina, prijatelji uvijek odu prerano...:-((( (morska iz dubina 13.11.2019.
14:12)
Uvjek je tako da idu prvo oni najbolji, naši Prijatelji, rodbina... (modrinaneba 13.11.2019.
15:36)
svaki je odlazak u vječnost bolan :( (smjehotvorine 13.11.2019.
16:05)
Kako nam vrijeme odmiče čini nam se da sve češće odlaze
oni pravi, a zapravo, odlazili su i ranije samo smo mi bili mladi
i imali drukčije viđenje odlazaka. Valjda se nekad dogode ponovni
susreti:) (nema garancije 13.11.2019. 17:04)
imala sam post nedavno o tome.
vjerujem u zakone fizike i kemije.
ali neka područja su nam jednostavno nepoznanice.
recimo, teorija svega. ne znamo kako ujediniti sve 4 poznate sile u supersilu u jednostavnoj jednadžbi.
nagađamo... ali ne znamo.
puno stvari u životu su stvar vjerovanja. (jekatisine 13.11.2019. 18:37)
Da, tužno je to kada netko ode na put vječni... Ostaju samo lijepa sjećanja. Sada sam ovdje vidjela da je umrla i naša Mani, a nisam još otvorila vijesti... tužno. (Pozitivka 13.11.2019.
19:34)
uvijek (NF 13.11.2019.
20:16)
tužno... (lion queen 13.11.2019.
23:40)
@Lastavica... tužna istina... :) (Dinaja 14.11.2019.
04:18)
@sewen... da, odhodu... :) (Dinaja 14.11.2019.
04:19)
@Euro... prerano... :) (Dinaja 14.11.2019.
04:20)
@Dnevnik jedne otočke... istina koja boli... :) (Dinaja 14.11.2019.
04:21)
@modrinaneba... da... :) (Dinaja 14.11.2019.
04:23)
@smjehotvorine... svaki... :) (Dinaja 14.11.2019.
04:25)
@nema garancije... da, možda se dogode... :) (Dinaja 14.11.2019.
04:26)
@athropa... upravo tako... nedokazivost istine se sanja... :) (Dinaja 14.11.2019.
04:28)
@Pozitivka... dvoje iz svijeta glumišta u dva dana... tužno je to... :) (Dinaja 14.11.2019.
04:30)
@NF... da... :) (Dinaja 14.11.2019.
04:31)
@lion queen... do boli... :) (Dinaja 14.11.2019.
04:32)
Jucer Martin, danas Ona.... (sewen 13.11.2019. 12:57)
oni pravi, a zapravo, odlazili su i ranije samo smo mi bili mladi
i imali drukčije viđenje odlazaka. Valjda se nekad dogode ponovni
susreti:) (nema garancije 13.11.2019. 17:04)
vjerujem u zakone fizike i kemije.
ali neka područja su nam jednostavno nepoznanice.
recimo, teorija svega. ne znamo kako ujediniti sve 4 poznate sile u supersilu u jednostavnoj jednadžbi.
nagađamo... ali ne znamo.
puno stvari u životu su stvar vjerovanja. (jekatisine 13.11.2019. 18:37)
utorak, 12.11.2019.
Tinova kristalna kocka vedrine...
 In Memoriam... "Na dan kada umrem ostvariti će se naglo sve što nije moglo za mojega života; zavladati će čista ljubav, bratstvo ljudi i apsolutna pravda. Zbog te blagoslovljene ere čovječanstva, ja sam već na vrijeme kušao da ubijem sama sebe. A što bih jedino potomcima htio namrjeti u baštinu – bila bi vedrina. Kristalna kocka vedrine." Augustin Tin Ujević  Darko Ćurdo je rođen u Gorici kod Posušja, 12. studenog 1944. Preminuo u Zagrebu, 8. srpnja 2003. Bio je glumac i grafičar. Bio je veliki čovjek i drag prijatelj. Volio je Tinovu poeziju. Više od trideset godina izvodio je lirsku monodramu "Nespravan za problem" sastavljenu iz poezije i proze Tina Ujevića. Danas se sjećamo Tina, sjetimo se i Darka Ćurde.  DARKO – U ovom kontekstu najljepši i najdraži čovjek kojeg sam ikada upoznao....Darko Ćurdo....Potpuno izvan Svijeta i izvan Zemlje... kad bi zinuo i počeo recitirati Ujevića, Šimića i Škurlu nije mogao pobjeći od prelijepih curičica koje je nosio u džepovima svog skromnog i poderanog studentskog kaputa u najhladniju sobu na svijetu u nekom vinogradu na rubu Zagreba. Krali smo ugljen na Akademiji uz pomoć ljudi koji bi trebali štititi Akademiju od krađe, Ružice tajnice i Ćićmira portira, i nosili u tu pustoš Zagreba da Darko ne bi dolazio na Akademiju krvareći iz smrznutog nosa. Bili smo mladi i genijalni. Niko nam nije mogao ništa. Bili smo nepovrijedljivi....Bili smo nepobjedivi...Bili smo ...Mi... Moj prijatelj Darko je i slikao...Neka se ne ljute drugi slikari, ali njegova grafička mapa o teatru je na tragu Piccasa. Volio sam tog čovjeka... Picasso je velik, ali je Darko bio viši i ljepši. . Darko je u "Blatu" vikao... «Ne časti me travaricom» i da da će on sam sebi plaćati piće i da će se u gluho doba noći ustati i odgristi spomeniku nos...te da neće spomenika on što hoda bos.... Gosti bi plaćali piće i gledali nas zadivljeno, jer i najokorjeliji zločinci i prigradska sirotinja i noćne dame imaju nekakvo lijepo, sažaljivo poštovanje prema umjetnicima. Možda i zato što im pružaju iluziju da ni oni koji su dotakli dno nisu baš najgori na svijetu. Uplašeno osoblje se potajno povlačilo prema telefonu da pozove interventnu policiju, ali dok bi policija stigla ja bi uspio još izvikati pretstavljajući se kao Asurnatsirpal III, a tako sam i izgledao s mojih metar i osamdeset i osam, kosurine do ramena, mrkim obrvama preko očiju koje sjevaju, a riječi sama poslastica: Kako su tri bila zida oko grada Tele kad sam došao ja. ...da su se uzdali u te zidine i da nitko nije izašao iz grada da mi stopala poljubi i kako sam srušio te zidine, pobio tri tisuće vojnika, odveo stoku i ovce, uzeo plijen i spalio pohvatane poglavare te kako sam nekim vojnicima odrezao ruke i noge, drugima odsjekao uši i prste, a mnogima iskopao oči, te kako sam napravio brdo od glava i kad sam polazio da nije baš mnogo što ostalo od grada Tele. Tela...Jadna Tela...Gradić...Babilon je drhtao pred nama, a ni Kineski zid nije predstavljao neku ozbiljniju prepreku... Kod odlaska ili nakon što bi nas izbacila hitno pozvana policija bi nam se oko vrata vješale naše lijepe, mlade djevojke, zadivljene našim ludilom i odlazile s nama u naše mračne i hladne podstanarske izbe na ljubav i nježnost koju smo im nudili u izobilju. DŽUMBUS - turcizam, a znači: zabava, veselje i u prenesenom značenju nered, vika. IFSK – Internacionalni Festival Studentskih Kazališta u ITD-eu. Mi na početku, možeš mislit, glumačke karijere ...negdje druga godina Akademije. Dolazi Darko do mene, Mladena, Enesa i Branka da su ga zamolili iz organizacije da nešto odrecitira, ali da on ne bi sam nego mu treba jedan od nas da pravimo džumbus.. Branko je pitao:» Misliš performans»? Darko ga je samo pogledao i ponovio:»Džumbus». Svi su se snebivali i Darko kao zadnju šansu pogleda mene i uhvati na sentimentalnost: A ti zemljak? Za tebe, zemljak i u vodu i u goru», odgovorih i zagrmio je Darkov glas... Puno nas je dobro govorilo Ujevića...Puno ih pokušava dobro govoriti..Darko je živio Ujevića...Oni su bili jedno...Reinkarnacija djela Ujevićeve duše je otišla s Darkom 08.07.2003. Dijana Jelčić... Ovo mi je sve ispričao suprug sjećajući se Tina Ujevića i DARKA ĆURDE.  |
- 08:48 -
Komentari (40) -
Isprintaj -
#
Pjesnici :-)). Bez njih život nije baš TO :-)). (ZlicaOdOpaka 12.11.2019.
09:32)
Neki se znaju poistovjetiti... (Lastavica 12.11.2019.
09:41)
Lijepa posveta Tinu i Darku. (gogoo 12.11.2019.
10:05)
Maestralna izvedba maestralnog Tina kojeg obožavam. Bravo! (White Lilith 12.11.2019.
10:19)
odličan tekst posvete : ni riječi odmaka suvišnog od osnovne ideje
PS: pred par godina, glumac Kralj i ja smo na Radio Splitu, u večernjim satima današnjeg dana govorili Ujevića.....Moja je bila izvedba : Pobratimstvo lica u svemiru.......i, bez hvale, samo s ponosom ističem da je bilo izuzetno možda zahvaljujući i gitari u pozadini studijske izvedbe......Eto, komadić mene (Donabellina 12.11.2019. 12:59)
Žao mi za Tina Ujevića krasno je pisao...Hvala Tebi što si mu posvetila post...Zasluženo!!! (modrinaneba 12.11.2019.
13:47)
Voljela sam čitati njegove tekstove... Sjajno podsjećanje. :) (Pozitivka 12.11.2019.
13:59)
"Ure od smole cure besmisleno,
sumorni čovjek snatri bestjelesno,
sutonska strast se boji bezimeno,
a ljubav jeca, jeca bespredmetno;
i sve je danas prazno beskonačno,
a vjetar duva, bezutješno
na gole duše koje neprestano
ištu i grle beznadno, beskrajno."
Besmrtni Tin.
I krasna posveta, Dinaja. (morska iz dubina 12.11.2019. 14:28)
divna posveta velikom Tinu :) (smjehotvorine 12.11.2019.
16:02)
Jedan od prvih boema, pesnik, neponovljiv... (mecabg 12.11.2019.
17:02)
Divna posveta (Euro 12.11.2019.
17:22)
@ZlicaOdOpaka... dva velikana... jedan pjesništva drugi glumišta... hrana za dušu... .9 (Dinaja 12.11.2019.
17:49)
@Lastavica... Darko je to uistinu činio... :) (Dinaja 12.11.2019.
17:50)
@gogoo... hvala ti... :) (Dinaja 12.11.2019.
17:51)
@White Liith... da, maestralna... :) (Dinaja 12.11.2019.
17:52)
@Anaboni... vjerujem ti... poezija se kazuje, a ne glumi... :) (Dinaja 12.11.2019.
17:54)
@modrinaneba... hvala ti... :) (Dinaja 12.11.2019.
17:56)
@Pozitivka... da, moćno je sve što je napisao... a Darko kazivao... :) (Dinaja 12.11.2019.
17:58)
@Dnevnik jedne otočke... kao da je danas pisana... :) (Dinaja 12.11.2019.
17:59)
@smjehotvorine... hvala ti... :) (Dinaja 12.11.2019.
18:00)
@mecabg... da, neponovljiv je... :) (Dinaja 12.11.2019.
18:02)
@Euro... hvala ti... :) (Dinaja 12.11.2019.
18:02)
prekrasno sjećanje na velike ljude. (jekatisine 12.11.2019.
18:31)
Bez Tina bili bi siromašniji za neke spoznaje. Darko je primjer kako se riječi žive. Hvala Tinu. Hvala Darku. Hvala tebi:))) (Razmišljanja jedne žene 12.11.2019.
18:34)
najjači je bio, naš tin, a vi ste blagoslovljeni koji ste poznavali njegove najbolje interpretatore (NF 12.11.2019.
19:03)
Neponovljivi Tin, ponosna sam što sam kao mlada iz iste gustirne
vodu pila nadajući se nadahnuću. U to vrijeme Gradska knjižnica
mi je bila susjeda, u Tinovoj kuli. Citirati ga sada, nakon svih
komentara ne bi bilo suvislo, ali sam za svaki slučaj, u spomen
Tinu pripremila "Žedan kamen na studencu" za lakši san. Ugodna
vam ova kišna noć:) (nema garancije 12.11.2019. 19:48)
O maslini je znao reći... "već prema iskonu ona je uljudila ljude/i za to neka slavom pozdravljena bude.." (bellarte 12.11.2019.
22:55)
Oživjela si mi Darka u dvorani Zlatna vrata u Splitu: čudesno, kao da su On ili/i Tin na trenutak cijele sebe darovali baš meni. Recitirao je iskreno i ogoljeno do kraja...
Ljubljena ženo, ko si ti da jesi
luđačku ljubav suvišno je kriti
al' ja sam sitan za sjaj što te resi (mercies spill 13.11.2019. 06:38)
@athropa... hvala ti... :) (Dinaja 13.11.2019.
07:52)
@Razmišjanja jedne žene... da, bez njih bi bii siromašniji... hvala tebi... :) (Dinaja 13.11.2019.
07:54)
@NF... da, Tin i Darko... bogatstvo je to... :) (Dinaja 13.11.2019.
07:56)
@nema garancije... divno je biti u tvom i Tinovom gradu... sjediti pod kulom i sjećati se... :) (Dinaja 13.11.2019.
07:57)
@bellarte... neka slavom bude pozdravljena... hvala ti... :) (Dinaja 13.11.2019.
07:59)
@mercies spil... Darko i stih... divan si odabrala... hvala ti... :) (Dinaja 13.11.2019.
08:02)
Točno što je i koliko trebalo da bi osjetili veličinu ta dva za povijest upisana čovjeka. Hvala prijateljice za ovo sjajno sjećanje tvog supruga. (Demetra 13.11.2019.
08:34)
Jutranji Pozdrav u prolazu!!! (modrinaneba 13.11.2019.
08:44)
@Demetra... Darko i Zdenko su bili ista klasa na akademiji i nerazdvojni prijatelji... :) (Dinaja 13.11.2019.
09:06)
@modrinaneba... carpe diem... :) (Dinaja 13.11.2019.
09:07)
Doista to mislim. Rijetki od nas postanu veliki, oni to nedvojbeno jesu. (jekatisine 13.11.2019.
09:56)
@athropa... vjerujem ti... jesu... :) (Dinaja 13.11.2019.
10:23)
PS: pred par godina, glumac Kralj i ja smo na Radio Splitu, u večernjim satima današnjeg dana govorili Ujevića.....Moja je bila izvedba : Pobratimstvo lica u svemiru.......i, bez hvale, samo s ponosom ističem da je bilo izuzetno možda zahvaljujući i gitari u pozadini studijske izvedbe......Eto, komadić mene (Donabellina 12.11.2019. 12:59)
sumorni čovjek snatri bestjelesno,
sutonska strast se boji bezimeno,
a ljubav jeca, jeca bespredmetno;
i sve je danas prazno beskonačno,
a vjetar duva, bezutješno
na gole duše koje neprestano
ištu i grle beznadno, beskrajno."
Besmrtni Tin.
I krasna posveta, Dinaja. (morska iz dubina 12.11.2019. 14:28)
vodu pila nadajući se nadahnuću. U to vrijeme Gradska knjižnica
mi je bila susjeda, u Tinovoj kuli. Citirati ga sada, nakon svih
komentara ne bi bilo suvislo, ali sam za svaki slučaj, u spomen
Tinu pripremila "Žedan kamen na studencu" za lakši san. Ugodna
vam ova kišna noć:) (nema garancije 12.11.2019. 19:48)
Ljubljena ženo, ko si ti da jesi
luđačku ljubav suvišno je kriti
al' ja sam sitan za sjaj što te resi (mercies spill 13.11.2019. 06:38)
ponedjeljak, 11.11.2019.
Carstvo pune zrelosti...
 Prisjećam se djetinjstva i ulazim u Alicin svijet iza zrcala svijesti. Misao je materijalizirani osjećaj, njome osviješčujem svijet osjetlnosti. Vidim misao na izvoru sna. Misaona slika sviće jutrom i buja snagom preobražavanja trenutka u vječnost. Tu u svijetu zrcala otkrivam prostranstva istinskog postojanja, prepoznajem ono, do sad, neviđeno. Iza spuštenih trepavica vidim, po prvi put i svoje oči kojima, do ovog trenutka, vidjeh sve osim njih samih. Moj utjelovljeni um, satkan od sitnih struna, treperi na tragu nutarnjeg svjetla. Prepoznajem tugu, strah i bol u jednom zatamnjenom, zrcalu. Iz drugog mi se smješi sreća. U svjetlucavom prahu se kovitla bujica misli. Misaona prašina se širi prostranstvima uma i sve u meni mi postaje blisko i istinski moje. Vidim krater iz kojeg, kao lava, sukljala životna energija, ostavlja za sobom blještavi trag prošlosti, prelazi u različite geometrijske oblike. U vrtloženju kristalnog ikosaedera naslućujem sjene mojih zaboravljenih strahova, neisplakanih tuga i neproživljenih sreća. Kao da sam otvorila Pandorinu kutiju kroz labirint zrcala poletješe svi moji davno zatomljeni osjećaji i isprepletoše se sa strunama uma. Izrazi njihovih lica se mjenjaju. Vidjeh suze, grčevito stiskanje usnica, treperenje očiju, boranje čela i onda odjednom osmjeh na jednom jedinom preostalom licu, u kojem prepoznah sebe. U tom trenu osjetih da stvarno postojim u toj vječno nastajućoj materiji koju nazivam tijelo. Osjetivši da tijelo postoji u mojoj svijesti stvorih si misaonu sliku utjelovljenog uma. Svijest je pučina oceana, izvor samosvijesti se krije u njegovim dubinama, često zatomljen u podsvjesti. Tragala sam za vrelom svjesne spoznaje. Tražila ga među „bisernicama“ koje su se slagale u utjelovljenom umu. Jedna sedefna školjka, još uvijek neotvorena, je čekala na moju misao, kao na ronioca perli koji će otkriti ljepotu njenog skrivenog blaga. Zaronih u more "onog" podsvjesnog u sebi. Misao dotaknu sedef i u unutrašnjosti, tajnom obavijenog zaborava, zasja biser bitka, zatomljeni izvor ljubavi. To je jedan od puteva ka oslobođenju iz krletke osobnih strahova u kojoj ponekad vjekujemo kao ptica slomljenih krila. To je trenutak sličan izlijetanju leptirice iz kukuljice nepostojanja i uranjanja u dimenziju prostor- vrijeme, u svijet neogranićenih mogućnosti. Spoznavši izvorište ljubavi u sebi trgamo okove samosažaljenja i ulazimo u carstvo pune zrelosti, živimo puni život, živimo jednostavno ljubav. "Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006  |
- 07:17 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
Svima nama treba različito vrijeme do te pune zrelosti (Lastavica 11.11.2019.
07:20)
Dobro ti jutro draga prijateljice, lijep dan i cijeli tjedan. O ovoj temi nekako mi s jutra teško jer volim biti neodrasla bar do podneva ako ikako mogu. (Demetra 11.11.2019.
07:35)
:))....puno riječi moja Dijana......... (Donabellina 11.11.2019.
09:52)
Cogito, ergo sum i nije baš uvijek :-)). (ZlicaOdOpaka 11.11.2019.
12:46)
zanimljivo, svi fizioterapeuti u školi su u mom sindikatu, medicinske sestre,osim jedne mlade i zgodne u onom drugom :D (NF 11.11.2019.
14:11)
zivite jednostavno ljubav (Euro 11.11.2019.
14:23)
Ogledala su čudesna. Magična kad se zrcalimo u njima. Izazovna kad želimo zaviriti iza njega. Predivno, draga Dinaja!!! (morska iz dubina 11.11.2019.
14:50)
Spoznavši izvorište ljubavi u sebi trgamo okove samosažaljenja i ulazimo u carstvo pune zrelosti, živimo puni život, živimo jednostavno ljubav. - predivno si sve rekla
predivno... (važno da si živa 11.11.2019. 15:59)
Ti Si jedna velika ljubav...to se osječa kroz Tvoje pisanje!!! (modrinaneba 11.11.2019.
19:45)
Dobro je zastati s vremena na vrijeme i pogledati duboko u sebe, čovjek spozna da postoji nešto vrednije od onoga što zapravo misli. ;) (Pozitivka 11.11.2019.
20:54)
lijepo.
ali s jednim se ne bih složila.
ljubav nije u nama i nikada neće biti u nama.
ljubav je interakcija, kreacija između nas i voljenih.
prema tome, nikad neće biti samo naša. (jekatisine 11.11.2019. 21:38)
predivno... (važno da si živa 11.11.2019. 15:59)
ali s jednim se ne bih složila.
ljubav nije u nama i nikada neće biti u nama.
ljubav je interakcija, kreacija između nas i voljenih.
prema tome, nikad neće biti samo naša. (jekatisine 11.11.2019. 21:38)
nedjelja, 10.11.2019.
Osjećam, dakle živim...
 Razlijeva se uzročnost vremena, slijed događanja, zatočeništvo u razumu, u hladnokrvnom ludilu, u sumanutosti zbilje, u nedosanjanim snovima, u traganju za istinom početka. Ima li istine u sudbini proroka Jone? Hoćemo li se izgubiti u utrobi velike ribe? Ponavljamo li prvi grijeh? Odgovori se kriju iza tajanstvene zavjese, u istini skrivene stvarnosti, elegancije svemira, u plesu struna i simfoniji univerzuma, u spiralnoj dinamici vječnosti. Zaustavljam slijed ludila, oduzimam mislima moć, nemoguće činim mogućim. Utjelovljujem snovitost bez utvara, bjelinu bljeska uskrsnuća, djevičanski izvor, viziju utrobe kozma, krik prapočetka, nagla ljeta prepuna smisla i okno dolazećeg. Iza njega budućnost, nedohvatna, a nepobitna kao ni prošlost. Sanjam li ? Možda se vraćam iz budućnosti? Tko zna?... krhko je znanje, krhka je misao, snažan je osjećaj. Descartesova zabluda... Dijana Jelčić  |
- 10:00 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
dihotomija duše i tijela. tisućljetna zabluda onih koji dijele stvarnost. a ne razumiju snove.
sjajno štivo! tri naslova koja brišu nedoumice, a stvaraju još više pitanja. strastvenost koju nam može donijeti samo otvoren um, ako srcu dopustimo da se oslobodi stega i straha. stvarnost kroz koju možemo otići u nepoznate svjetove. shvaćajući da smo dio njih, a oni su već odavno u nama. oslobodimo se razlike, razdvajanja, obruča i ptolomejskih sfera, naš kosmos se širi bezgranično. pa makar se raspršio u bezgraničnu tamu koju mnogi u strahu zovu paklom i rajem, dušom i tjelesnim prahom, Bogom i sotonom, udobno zavaljeni u samodopadnost iluzije "ispravnosti". (stara teta 10.11.2019. 11:07)
iščekuje nas velika riba (NF 10.11.2019.
11:55)
eh, što se tiče jone i velike ribe, njemu je to bila božja kazna za neposluh. smijemo li mi biti ekološki neposlušni, pa da budemo kažnjeni nestankom udobnosti neekološkog življenja? prema komu će priroda biti samilosna? (stara teta 10.11.2019.
12:10)
Ma kako razmišljali i pitanja postavljali, kako kažeš.....
Odgovori se kriju iza tajanstvene zavjese,
u istini skrivene stvarnosti, elegancije svemira,
u plesu struna i simfoniji univerzuma,
u spiralnoj dinamici vječnosti. (Razmišljanja jedne žene 10.11.2019. 13:25)
Aha... budučnost...hmmm... a kaj to je...ha
a prošlost... ti vrapca... paaa ne sječam se kaj je to (Mekon 10.11.2019. 13:48)
"U moru života što vječno kipi,
,Što vječno hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi...………."
Lijepo, kao i uvijek!!! (morska iz dubina 10.11.2019. 15:56)
Uvijk si znala i zašto živiš i kako... (Lastavica 10.11.2019.
16:40)
Itekako živiš...preljepo pišeš poeziju...imaš neki poseban dar...ljepotu iz duše i srca...osječaš dobrotu i znaš proceniti ljude...dobre i iskrene!!! (modrinaneba 10.11.2019.
17:08)
Svi smo mi prije ili kasnije u nekoj zabludi, zato je dobro da smo
što duže ukotvljeni u njoj, lakše se živi:) (nema garancije 10.11.2019. 17:34)
zatočeništvo u razumu, u hladnokrvnom ludilu,
u sumanutosti zbilje
ne priznajem ni jedan pojam :
zatočeništvu ( gdje, kada, zašto )
hladnokrvnnom ( prema kome, čemu )
sumanotosti ( posljedica čega )
život je tako jednostavan : od točke A do točke B. Kraj (Donabellina 10.11.2019. 18:22)
@stara teta... da draga... to je To... hvala ti... :) (Dinaja 10.11.2019.
18:48)
@NF... i njena utroba... :) (Dinaja 10.11.2019.
18:49)
@stara teta... da samilosna je... :) (Dinaja 10.11.2019.
18:50)
@Razmišljanja jedne žene... hvala ti draga na odvojenom... :) (Dinaja 10.11.2019.
18:52)
@Mekon... tek odsanjana je to... :) (Dinaja 10.11.2019.
18:53)
@Dnevni jedne otočke... hvaa ti draga... osjećaš... :) (Dinaja 10.11.2019.
18:54)
@Lastavica... da znala sam... znam još uvijek... :) (Dinaja 10.11.2019.
18:55)
@ modrinaneba... hvala ti draga... :) (Dinaja 10.11.2019.
18:56)
@nema garancije... da to smo mi... neka nas... :) (Dinaja 10.11.2019.
18:57)
@Anaboni... ugodnu ti noć i lijepe snove želim moj vječni mrgude... sretno ti bilo sve dolazeće... :) (Dinaja 10.11.2019.
18:59)
Ti dolaziš iz budučnosti i tamo se vračaš! ... Kad bude! :)
A,eee .... jeeee i Zdenko, bez brige! :))
Di bi Ti bez njega?! :))... Pozz :) (nisan EL DIABLO 10.11.2019. 20:10)
sanjanje je življenje :)) (Carica Univerzuma 10.11.2019.
20:58)
@nisan EL DIABLO... jedino s njim... :) (Dinaja 11.11.2019.
06:09)
@c4rica... upravo tako... :) (Dinaja 11.11.2019.
06:10)
sjajno štivo! tri naslova koja brišu nedoumice, a stvaraju još više pitanja. strastvenost koju nam može donijeti samo otvoren um, ako srcu dopustimo da se oslobodi stega i straha. stvarnost kroz koju možemo otići u nepoznate svjetove. shvaćajući da smo dio njih, a oni su već odavno u nama. oslobodimo se razlike, razdvajanja, obruča i ptolomejskih sfera, naš kosmos se širi bezgranično. pa makar se raspršio u bezgraničnu tamu koju mnogi u strahu zovu paklom i rajem, dušom i tjelesnim prahom, Bogom i sotonom, udobno zavaljeni u samodopadnost iluzije "ispravnosti". (stara teta 10.11.2019. 11:07)
Odgovori se kriju iza tajanstvene zavjese,
u istini skrivene stvarnosti, elegancije svemira,
u plesu struna i simfoniji univerzuma,
u spiralnoj dinamici vječnosti. (Razmišljanja jedne žene 10.11.2019. 13:25)
a prošlost... ti vrapca... paaa ne sječam se kaj je to (Mekon 10.11.2019. 13:48)
,Što vječno hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi...………."
Lijepo, kao i uvijek!!! (morska iz dubina 10.11.2019. 15:56)
što duže ukotvljeni u njoj, lakše se živi:) (nema garancije 10.11.2019. 17:34)
u sumanutosti zbilje
ne priznajem ni jedan pojam :
zatočeništvu ( gdje, kada, zašto )
hladnokrvnnom ( prema kome, čemu )
sumanotosti ( posljedica čega )
život je tako jednostavan : od točke A do točke B. Kraj (Donabellina 10.11.2019. 18:22)
A,eee .... jeeee i Zdenko, bez brige! :))
Di bi Ti bez njega?! :))... Pozz :) (nisan EL DIABLO 10.11.2019. 20:10)
subota, 09.11.2019.
Kao igra stakenim perlama...
 Kobalt noći priča priču o krštenju mladoga vina i rađanju sna. Brojim biserje prosuto po stazi sjećanja. Iskre uspomene osmišljene porinućem u svijet igre, u pjesmu zadnjeg igrača staklenim perlama. Sjećam se, slovkanje se pretvaralo u zastore sreće. Vjetar mi donosi miris pročitanog vremena i ovija me sjetom zapamćenog. Tajne tadašnjeg neznanja postaju riječi kojima pišem novu priču. Zaustavljam se u zagrljaju magistra ludu. Homo Ludens se igra riječima. Svaka u sebi krije još nedokazanu istinu izrastanja nutarnjeg vokabulara. Volim se vraćati na početak izrastanja u smisao. Nepostojeća uzaludnost se pretače u vrijednost razumjevanja one sebe koja još uvijek sniva san djeteta. Srce se budi titrajima sretnog djetinjstva. Neopterećena slutnjama odsanjah djetinjstvo u zavjetrini životnih oluja i okusih slador pripadanja svijetu ljubavi. Tajanstvena ekliptika privida me uvlači u vrt snova, u suštinu vrtloženja žudnji. Pišem, riječi klize zaslonom. Sjećanja postaju geometrija virtualnog neba, zrcale u sebi staze razgranatog vremena kojima koračah ovozemaljskim postojanjem, okrijepljena otajsvom ljubavi. Slažem riječi u Ariadninu nit koja me provodi kroz labirint želja. Rečenice se slažu u poetiku vjerovanja. Usvojila me lakoća božanske ljepote, beskrajnost pročitanih knjiga, bezvremenost poezije me još uvijek hrani. Živim međuglasjem sna i zbilje, sanjam moćima nutarnje tišine, osjećam ljepotu prvog kozmičkog zakona. Zakon zlatnog reza, ljepota simetrije i asimetrije se dokazuju zrcaljenjem božjeg oka na kraju zlatne spirale. To je bljesak istine u svakom djeliću svemira. Budim se iza zaslona svjeta, koračam među perlama zaustavljenim kao putokaz ka zrelosti. Igra riječima se nastavlja. Blješte još uvijek ne postojeći kristali u enciklopediji kristalologije, bezimeni junaci moje životne priče se slažu u nenapisanom rječniku stvarnosti. Na zaslonu sjećanja se odigrava predstava trenutka. Riječi, odjenute bojom vjenčanice, plešu san ljetne noći, noći pune besmisla iz kojeg je rođen smisao ovoga danas. Zornica blješti sonatom od sna, vrijeme luta bezvremenim stazama, ptice tihovanjem neizgovorivosti najavljuju praskozorje rađanja nove istine. Jutarnja magla iskri na obzoru budnosti. Promatram biser koji postaje riječ u kojoj se zrcali cijeli moj proživljeni život. Da, to je ljubav, riječ u kojoj se kriju sve ikada izgovorene riječi o postanku svijeta. Dijana Jelčić... djelić neukorićene zbirke prića... Umijeće vremena... pisane od 1987 do 2007...  |
- 09:09 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
"Biser koji postaje riječ." Kako je puno riječi potrebno da se oslika ljubav i čini mi se ma koliko god se trudili da sliku nikada nećemo moći dovršiti. (samo za vranju 09.11.2019.
09:49)
riječi klize zaslonom :D (NF 09.11.2019.
12:09)
moćne i prekrasne su tvoje riječi :) (smjehotvorine 09.11.2019.
15:11)
volim se vraćati na početak izrastanja u smisao.....
Listamo knjigu naučenog.... (Razmišljanja jedne žene 09.11.2019. 17:34)
Preljepe so Ti one perle...a Tvoje riječi bogastvo!!! (modrinaneba 09.11.2019.
21:28)
U toj jednoj riječi kriju se sve tajne. (Lastavica 10.11.2019.
07:29)
@samo za vranju... nikad dovršena slika... vječni izazov... :) (Dinaja 10.11.2019.
07:43)
@NF... da... :) (Dinaja 10.11.2019.
07:44)
@smjehotvorine... hvala ti... :) (Dinaja 10.11.2019.
07:45)
@Razmišljanja jedne žene... pišemo poetiku sjećanja... :) (Dinaja 10.11.2019.
07:46)
@modrinaneba... hvala ti...:) (Dinaja 10.11.2019.
07:47)
@Lastavica... riječ moćnica među riječima... :) (Dinaja 10.11.2019.
07:48)
Tako su mi sve te nepoznanice o postanku svijeta velike i zastrašujuće pa nastojim ne misliti o tome. I nisam sigurna je li to bilo iz ljubavi, sva ona magma koja se i dalje u utrobi zemlje tali i hoće li nas nekog dana raspoloviti, uništiti. nekako mi tu ljubav gubi bitku, ali ovdje na površini se čuda dešavaju u stvaranju, u rađanju, u nama samima. Tu se ljubav naslućuje, prožima sa stvarnim i nestvarnim i daje i uzima. No ti si pjesnikinja ljubavi u svakom osjetu, a to je predivno. Pozdrav draga prijateljice. (Demetra 10.11.2019.
10:04)
@Demetra... samo mijena stalna je... živimo ljubav do kraja svijeta... ljubav je najmoćnija energija... hvala ti draga prijatejice... :) (Dinaja 10.11.2019.
10:24)
Listamo knjigu naučenog.... (Razmišljanja jedne žene 09.11.2019. 17:34)
petak, 08.11.2019.
Smisao besmisla... Albert Camus (Mondovi, 7. studenoga 1913. - Villeblevin, 4. siječnja 1960.), francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Poznat je po svom karakterističnom stilu pisanja i tematikama svojih djela. Čitav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je "u svemu znala naći pravu mjeru". "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban." A. Camus  Stajali smo na obzoru noći i promatrali zvijezde. Tvrdio si kako će sa stajališta Siriusa za nekoliko tisuća godina poezija koju danas čitamo biti tek zlaćani prah bezvremena. Apsurdnost te misli je razbila zidove besmisla kojima sam se branila od života. Osjećanja znače više nego što sam svjesna njihova kazivanja. Postojanost nekog odbijanja u duši se ponovo zrcali u posljedicama koje duša sama ne spoznaje. Osjetih moć nečeg bezimenog u srcu. Neshvatljivost nježne golotinje svjesti je prekrivala mrtvilo neke daleke nedohvatne svjetlosti. Udaljavali smo se od Sunca, uranjali u vidljivost zvjezdanog neba i viziju beskraja. Bila je to noć punog meseca. A onda svanuće na vratima vremena, na horizontu svjetlost bojom vjenčanice savi rađanje mladog dana. Sunce nam dokazuje apsurdnost našeg vjerovanja u njegove izlaske i zalaske. Mi, slijedeći sunčevu ekliptiku, se udaljavamo i približavamo njegovom sjaju. Sutoni i svitanja su svjedočanstva naše nedjeljivosti od kozma. U srcu svemira prelom svjetlosti, iluzija odraza i odjeka, čarolija uma, misaona mogućnost putovanja kroz vrijeme. Vidjeh, u stećcima bogumilskim uklesane istine, smjenu stoljeća, u ljiljanima hugenotske strahote, krvavu svadbu, prevaru ljubavi, na obali Mnemozine rađanje Venere. U sedefu upisana biografija školjke, ozrcaljena u sjećanjima, oživjela u svijesti. Zaustavljeni u zagrljaju neba i zemlje, sna i jave, iluzije i stvarnosti doživjesmo smisao besmisla u kojem živimo. Da, voljeti znači željeti stariti zjedno.. Dijana Jelčić  |
- 08:00 -
Komentari (22) -
Isprintaj -
#
Da, u pravoj ljubavi želiš ostariti s nekim... (Lastavica 08.11.2019.
08:01)
Eh nekima se želje ostvare, a nekima svemir prereže konce. Pozdrav i lijep ti vikend. (Demetra 08.11.2019.
08:52)
Besmisao dobija smisao kad se zaljubimo... (mecabg 08.11.2019.
08:56)
Voljeti znači dati životu pravi smisao. Sve drugo je besmisleno. :) (Pozitivka 08.11.2019.
09:29)
Albert Camus je bio u pravu. Ljubav poput vaše nema granica.... (Moja Moda 08.11.2019.
10:33)
Tako je (Euro 08.11.2019.
10:36)
jedan od pet meni najdražih pisaca, kao što si mi i ti uostalom u prvoj ligi (NF 08.11.2019.
11:38)
Sve što je bez ljubavi, sve što se radi bez ljubavi, sve što se zaključuje bez ljubavi...neće biti okrunjeno srećom.
Da, baš kako si napisala:
"Zaustavljeni u zagrljaju neba i zemlje, sna i jave, iluzije i stvarnosti doživjesmo smisao besmisla u kojem živimo.
Da, voljeti znači željeti stariti zjedno... "
LP draga Dinaja. Želim ti ugodan ovaj dan. (teuta 08.11.2019. 11:40)
Vrag jebal to starenje... al kaj gda nemreš birat...eeeh... Dragomila... gdo je skril oni kamen mudraca... bi ga ja i progutal sam da se pomladim... maaaa..kaj... mladi smo mi... uuuh... nekaj je zaškripalo... jel kuk il koleno (Mekon 08.11.2019.
11:43)
Netko će ipak primijetiti taj zlaćani prah
Možda nastane od njega neka nova poezija (Olja 08.11.2019. 16:26)
Svaki besmisao ukljucuje i smisao. I obrnuto.
Lice i nalicje.
Cak i matematicki kaos radi uzorke.
I to jedne od ljepsih.
Nekad to ne vidimo, osim ako napravimo korak nazad.
A onda spoznamo svu ljepotu smisla, besmisla..
Postojanja. (jekatisine 08.11.2019. 17:55)
@Lastavica... ii ono Vesnino... da nam ruke stare uporedo... :) (Dinaja 09.11.2019.
04:24)
@Demetra... draga prijateljice... razumijem tvoju bol... nama su suđenice bile naklonjene... :) (Dinaja 09.11.2019.
04:28)
@mecabg... ljubav uvijek zrcali smisao... :) (Dinaja 09.11.2019.
04:30)
@Pozitivka... upravo tako... :) (Dinaja 09.11.2019.
04:31)
@Moja Moda... ljubav je bezgranićna i bezuvjetna... :) (Dinaja 09.11.2019.
04:33)
@Euro... da... :) (Dinaja 09.11.2019.
04:34)
@NF... hvala ti... :) (Dinaja 09.11.2019.
04:35)
@teuta... hvala ti... uživaj u ljubavi... ti i @More ljubavi je istinski dokazujete... :) (Dinaja 09.11.2019.
04:38)
@Mekon... hvala ti na vedrini svakog komentara... :) (Dinaja 09.11.2019.
04:41)
@Olja... to je stiizirana Camusova misao...
tako dijalozi postaju pjesma... :) (Dinaja 09.11.2019. 04:44)
@athropa... iz kaosa, utrobe svemira
izranja metematički kaos i po teoriji struna
nastaje simfonija univerzuma...
a ponekad mi se čini da je nebeski orkestar
zasnjao akorde Bachovi sonata...
i da je Pitagora to sve osjetio prije nas... :) (Dinaja 09.11.2019. 04:51)
Da, baš kako si napisala:
"Zaustavljeni u zagrljaju neba i zemlje, sna i jave, iluzije i stvarnosti doživjesmo smisao besmisla u kojem živimo.
Da, voljeti znači željeti stariti zjedno... "
LP draga Dinaja. Želim ti ugodan ovaj dan. (teuta 08.11.2019. 11:40)
Možda nastane od njega neka nova poezija (Olja 08.11.2019. 16:26)
Lice i nalicje.
Cak i matematicki kaos radi uzorke.
I to jedne od ljepsih.
Nekad to ne vidimo, osim ako napravimo korak nazad.
A onda spoznamo svu ljepotu smisla, besmisla..
Postojanja. (jekatisine 08.11.2019. 17:55)
tako dijalozi postaju pjesma... :) (Dinaja 09.11.2019. 04:44)
izranja metematički kaos i po teoriji struna
nastaje simfonija univerzuma...
a ponekad mi se čini da je nebeski orkestar
zasnjao akorde Bachovi sonata...
i da je Pitagora to sve osjetio prije nas... :) (Dinaja 09.11.2019. 04:51)
srijeda, 06.11.2019.
Uprisutnjenje sumnje...
 To sam ja, Kasandra. A ovo je moje mjesto pod pepelom. A ovo je moj štap i trake proročke. A ovo je moja glava puna sumnje… Wyslawa Szymborska  i Christa Wolf je pokušala biti Kasandra i sprijećiti dolezeće ratove... isto nije uspjela..  Onostrano, beziskustveno, dolutalo iz budućnosti, iz praskozorja praznine usidreno u puninu svjesti. Misao progoniteljica, bezriječje dolazećeg, osjećaj izgubljenosti zbog nedokazivosti tinjajućeg ćuvstva. Muk vremena, uskovitlana tišina, premosnica ka događanju, blaženstvo zaborava izgubljeno u latentnoj iskri sjećanja. Kasandra je čula nečuveno, nisu joj vjerovali, nije uspjela spasiti Troju. Nad bezdanom sumnje zvjezdani prah, vjetar se umirio, zamrlo je vrijeme, prostor zgusnuo u točku nestanka i nastanka. Čekam, tišina para uši, osluškujem dolazeće, u suzi zgusnuće nadanja, iščekujem prasak, povratak povjerenja nestalog u davnoj kiši nad oceanom sna. Dijana Jelčić... zajednička zbirka poezije "Isprepleteni dušama stiha", Kultura snova, Zagreb, 2015  |
- 09:19 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
Ni danas ne vjeruju onima koji vide više... (Lastavica 06.11.2019.
10:21)
Ja se uplašila da je ona Kasandra iz serije:)) (mecabg 06.11.2019.
10:43)
Dugo nisam cuo ime Kasandra.. (Euro 06.11.2019.
11:03)
Bezdan, sumnje, nepovjerenje to zna biti jako opasno. Lako se izgubi a vrlo teško se opet postigne.
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 06.11.2019. 11:08)
Maaa...fučkaš Kasandru... rajši Ti nama spripovedaj
kakšnu z gimnazijskih dana... valjda se ima kaj...ha. Serbus Dijana ! (Mekon 06.11.2019. 12:11)
Kasandra je rekla NE sujetnom Apolonu pa je prokleo da vidi budućnost u koju nitko ne vjeruje....dalja sudba joj je bila okrutna do boli....
Šta sa izgubljenim povjerenjem...jednom prevaren, uvijek prevaren ili....??? (morska iz dubina 06.11.2019. 14:05)
Kasandra...meni je to prelepo ime...gledala sam i seriju:))) a pesma...možda jo stavim jedom na blog:)) (modrinaneba 06.11.2019.
14:36)
Kad bogovi prokunu. (ZlicaOdOpaka 06.11.2019.
16:54)
Moćni stihovi. Drugačiji, ali moćni. (Razmišljanja jedne žene 06.11.2019.
22:51)
potpisujem riječi od Razmišljanja jedne žene (važno da si živa 07.11.2019.
00:49)
Kao što kaže jedan od prethodnih komentara, nešto drugačiji stihovi. Svidja mi se. Grlim te, leptirice! (Livia Less 07.11.2019.
09:53)
christu sam čitao, ima mi i boljih knjiga od kasandre (NF 07.11.2019.
16:04)
Tvoja širina je fascinantna. Prizlazi iz uronjenosti u kulturu, u sve što nas je oblikovalo kroz umjetnost i tumačenje svijeta uz pomoć duha. (Potok 07.11.2019.
17:03)
@Lastavica... a ona je vidjela... :) (Dinaja 07.11.2019.
17:15)
@mecabg... nije ova je iz mitologije... :) (Dinaja 07.11.2019.
17:16)
@Euro... a ima ih... :) (Dinaja 07.11.2019.
17:17)
@teuta... ona je vidjela, nisu joj vjerovali... pala je Troja...
ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 07.11.2019. 17:20)
@Mekon... takvih imam na klaftre... :) (Dinaja 07.11.2019.
17:21)
@Dnevnik jedne otočke... da, okrutna je osveta bogova... : ) (Dinaja 07.11.2019.
17:23)
@morinaneba... hvala ti... ugonu večer ti želim... :) (Dinaja 07.11.2019.
17:24)
@ZlicOdOpaka... užas je to... :) (Dinaja 07.11.2019.
17:25)
@Razmišljanja jedne žene... hvala ti... :) (Dinaja 07.11.2019.
17:26)
@vazno je živa si... hvala ti... :) (Dinaja 07.11.2019.
17:28)
@Livia Less... uzvraćam zagrljaj... :) (Dinaja 07.11.2019.
17:29)
@NF... odlična je ona... :) (Dinaja 07.11.2019.
17:31)
@Potok... hvala ti dragi prijatelju... :) (Dinaja 07.11.2019.
17:32)
Znam :)) (mecabg 07.11.2019.
20:21)
Hvala Dinaja Ugodno veče i Tebi!!! (modrinaneba 07.11.2019.
20:38)
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 06.11.2019. 11:08)
kakšnu z gimnazijskih dana... valjda se ima kaj...ha. Serbus Dijana ! (Mekon 06.11.2019. 12:11)
Šta sa izgubljenim povjerenjem...jednom prevaren, uvijek prevaren ili....??? (morska iz dubina 06.11.2019. 14:05)
ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 07.11.2019. 17:20)
utorak, 05.11.2019.
Ponoćni tango...
 Sinoć smo, u dvoje, slavili moj imendan... u rodnom listu piše Dijana, ali u krsnom Dragomila... za crkvu je Dijana, pogana boginja, bila neprihvatljiva... meni se to sviđalo, oduvjek... dva slavlja u roku od mjesec dana... i darovi... eto još uvijek u meni živi djevojčica... veselim se darovima... Dobila sam buket bijelih ruža i chanell peticu... razgovarali smo o umijeću pokreta i kao krunu slavlja, kao uvijek na kraju gozbe osjetila, odplesasmo ponoćni tango... jer tango nije samo ples nego igra dvaju tijela sjedinjenih ritmom i dinamikom pokreta...  Srela sam te u ovoj noći punog mjeseca, osjetila sam tvoju blizinu u zagrljaju srebrenkastih struna koje se poigravahu sa mojim srcem. Bio si sjenka i bio si tu, bio si svjetlost i u dubini duše pozivao si me na ponoćni tango. Krenuh tajnovitim stazama kristalnog labirinta punog zrcaljenja nekog prijašnjeg vremena. Vidjeh pucanje opne i rađanje sunca, osjetih toplinu vrela mladosti, dotaknuh kapljicu u kojoj se bio smjestio cijeli svijet. Ti si stajao na obali Mnemozine još okupan sjećanjima. Blještala su trenutkom ovog sna. Iza mjeseca u dubini beskraja vidjeh sjenku svirača, začuh zvuk gitare. Prepoznah uličnog trubadura iz naše mladosti i stavih želju u šešir koji je ležao na zvjezdanom tepihu kojim krenuh do rijeke da se utopim u uspomenama. Ponoć je odbrojavala tonove u ritmu tanga koji smo davno plesali pod kišom zvijezda uranjajući u mirise svitanja na trgu cvijeća. Zakoraknuh u trenutak buđenja opijena zvukovima prošlosti i melodijom ovog sretnog jutrenja u novom snu. Ti stojiš još uvijek na obali sjećanja, bereš ruže u dubini duše i slažeš ih u kalež trenutka da ljubav ne nestane u bujici rijeke zaborava koja čeka na duše koje kreću stazama vječnosti. Otvaram oči, na horizontu se rađa dan, ti ulaziš u sobu i na uzgalvlje stavljaš buket ruža. Dijana Jelčić... zbirka prozno- poetskih tekstova... Mostovi pod kojima se budim... 1987- 2007.  |
- 08:18 -
Komentari (32) -
Isprintaj -
#
Znaš, neki znaju brati ruže u dubini duše,
a neki to nikad ne nauče... (Lastavica 05.11.2019. 08:28)
Sretan jucerasnji imendan (Euro 05.11.2019.
08:49)
i mom sinu Karlu imendan b'ješe ali, bez slavlja........tek tako spominjem (Donabellina 05.11.2019.
09:12)
Ne znam za taj ponoćni tango.
Meni se spava već oko 22h:)) (mecabg 05.11.2019. 10:55)
@Lastavica... zato ja voim te nše davne, sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća... tada smo naučili brati ruže u dubini duše...beremo ih još uvijek... :) (Dinaja 05.11.2019.
11:16)
@Euro... hvala ti... :) (Dinaja 05.11.2019.
11:17)
@Anaboni... pokojni nono me zvao Karleta... sretan imendan tvom sinu... :) (Dinaja 05.11.2019.
11:18)
@mecabg... draga, ponoćni tngo je te metafora za ono što tango svojim ritmom budi u nama... :) (Dinaja 05.11.2019.
11:20)
Dakle, kao prvo, sretan ti jučerašnji imendan draga Dinaja.
Uopće ne sumnjam da ga niste proslavili na najbolji mogući način - ponoćnim tangom ljubavi.
LP šalkem i želim ti ugodan ovaj dan draga. (teuta 05.11.2019. 11:31)
Dragomila te baš opisuje :-)). (ZlicaOdOpaka 05.11.2019.
11:44)
"Otvaram oči, na horizontu se rađa dan, ti ulaziš u sobu i na uzglavlje stavljaš buket ruža...".Ja bih voljela to doživjeti, ali vrijeme je otišlo. Pozdrav veliki. (Demetra 05.11.2019.
13:17)
Nisam znala za imendan, pa neka ti je sretan. A riječi su jako lijepe, ne znam što bih posebno izdvojila, uživam gledajući vaš tango.. ;) (Pozitivka 05.11.2019.
13:19)
Sretno Ti još punooo a Dijana mi lepše ime i baš Ti paše to ime!!! (modrinaneba 05.11.2019.
14:30)
Riječi ti ko rujno vino opijaju. Ti si stvarno vrelo ljubavi. Koje se izlijeva...svakodnevno. A koliko izliješ, još više navire. (morska iz dubina 05.11.2019.
14:58)
sretan imendan od srca s malim zakašnjenjem ,a ti si živi Tango
pripovijedanja, eto tako.
tp. (isabel 05.11.2019. 15:01)
Sretno za imendane, a baš je upravo na TV bio ples tango. (gogoo 05.11.2019.
16:02)
@teuta... da, bilo je divno...
ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 05.11.2019. 17:11)
@ZlicaOdOpaka... hvala ti... :) (Dinaja 05.11.2019.
17:12)
@Demetra... razumijem te... i suosjećam s tobom draga prijateljice... :) (Dinaja 05.11.2019.
17:14)
@Pozitivka... hvala ti... tango je jedini ples koji još plešemo... :) (Dinaja 05.11.2019.
17:16)
@modrinaneba... hvala ti ... voim to ime... :) (Dinaja 05.11.2019.
17:18)
@Dnevnik jedne otočke... usrećuješ... hvala ti... :) (Dinaja 05.11.2019.
17:19)
@isabel... hvala ti draga... tango osjećam kao izričaj ... :) (Dinaja 05.11.2019.
17:21)
@googo... hvala ti ... tango je ples koji kazuje... .) (Dinaja 05.11.2019.
17:23)
No... dobro... imendan... barem nigdo ne pita koji je po redu...
Paaa... vse najbolše za još jedan imendan.
Znaš... imaš praf... dobro je proslaviti u dvoje... prafzapraf... meni nigdar ni bilo bistro zakaj na slavlje zvat hrpu gladuša i presahlih...pa ih napajat i hranit... Ništ više od teg... kaj je bilo...tega više ni... Ništ ne slavim... a moj rođendan je zabranjeno spominjat. Koji bedak se more veselit svojemu rođendanu kaj je bliže stotom neg prvom. Pozdrafček Dijana ! (Mekon 05.11.2019. 19:36)
moja drugarica ne podnosi ruže, jednom sam pogriješio (NF 05.11.2019.
21:39)
Neka rođendana, imendana a ponajviše
ruža bez razloga na uzglavlju (Olja 05.11.2019. 22:30)
sretan imendan :) divne su tvoje riječi :) (smjehotvorine 06.11.2019.
06:30)
@Mekon... istinu zboriš... carpe diem... :) (Dinaja 06.11.2019.
09:30)
@NF... i nećeš više... :) (Dinaja 06.11.2019.
09:31)
@Olja... da draga... neka ih... :) (Dinaja 06.11.2019.
09:31)
@smjehotvorine... hvala ti draga... crpe diem... :) (Dinaja 06.11.2019.
09:32)
a neki to nikad ne nauče... (Lastavica 05.11.2019. 08:28)
Meni se spava već oko 22h:)) (mecabg 05.11.2019. 10:55)
Uopće ne sumnjam da ga niste proslavili na najbolji mogući način - ponoćnim tangom ljubavi.
LP šalkem i želim ti ugodan ovaj dan draga. (teuta 05.11.2019. 11:31)
pripovijedanja, eto tako.
tp. (isabel 05.11.2019. 15:01)
ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 05.11.2019. 17:11)
Paaa... vse najbolše za još jedan imendan.
Znaš... imaš praf... dobro je proslaviti u dvoje... prafzapraf... meni nigdar ni bilo bistro zakaj na slavlje zvat hrpu gladuša i presahlih...pa ih napajat i hranit... Ništ više od teg... kaj je bilo...tega više ni... Ništ ne slavim... a moj rođendan je zabranjeno spominjat. Koji bedak se more veselit svojemu rođendanu kaj je bliže stotom neg prvom. Pozdrafček Dijana ! (Mekon 05.11.2019. 19:36)
ruža bez razloga na uzglavlju (Olja 05.11.2019. 22:30)
ponedjeljak, 04.11.2019.
Moć svjetlosti...
 Svjetlost zaobljuje prostor, uramljuje pogled bjelinom, guši vapaj za umirućim ljetom. Završilo je vještićje bdijenje nad carstvom seobe duša, guta ih tmina nepostojanja. Pod krovom muk, odletjele su laste. Zajesenilo je. Svjetlost nam odaje mnoge tajne, a tajnu svog postanka krije. Nevidljiva nas gleda, njenom nevidjivošću svijetlimo. Poželjeh je dotaknuti, osjetiti njenu moć, oćutiti njen miris, vidjeti je. Na obzoru opoziv tmine, sunčanik objavljuje zoru. Rađa se dan iz sna. Bezglasje svjetlosti traje, neumorno. Anđeoski tajac, zvuk dolazi niotkuda, iz bljeska jutra, možda iz tišine. Širi se, romori, suzvučje prostora i vremena omamljuje. Njedri se vječnost, iz sedefa izranja vizija lijepe nagosti, muk svjetlosti i tvoj glas. Da, svjetlost bezglasna i nevidljiva je u tebi, u meni, u svima... Neka bude svjetlost i mi u zjenici svemira... Dijana Jelčić  |
- 08:18 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
Ja ipak palim dodatno svijetlo jer sivo me deprimira, a dan je krenuo siv i kišan pa ga treba malo posvijetliti. Pozdrav i lijep ti novi tjedan. (Demetra 04.11.2019.
08:27)
Zanimljivo, svjetlost je tema danas i u mojoj foto grupi,
a nismo se dogovarale. (Lastavica 04.11.2019. 08:38)
ovdje jer sivo, a život jer prepun sivih nijansi : medju njima poneka svijetla kao tvoja svjetlost koju vidiš..........( ja ne danas ) (Donabellina 04.11.2019.
09:18)
Držim da sam Ti već dosadio s svojim netematskim , nazovi, komentarima, pa Te sam pozdravljam, Serbus Dijana ! (Mekon 04.11.2019.
10:01)
@Demetra... draga prijateljice i ja palim dodatno svijetlo... ali to nije moć svjetlosti koja se jutros zrcali iza poezije kišnih oblaka... :) (Dinaja 04.11.2019.
11:18)
@Lastavica... da bez dogovora... svjetlost je uvijek tu... u nama...:) (Dinaja 04.11.2019.
11:19)
@Anaboni... zaroni u dubinu one sebe koja piše divnu poeziju... vjeru mi... sivilo se u prizmi srca prelama u poeziju boja... a boje su svjetost... :) (Dinaja 04.11.2019.
11:22)
@Mekon... ma daj dragi priatelju... tvoj humor je uvijek svjetlost u tmini svrsishodnosti... hvala ti što si tu... :) (Dinaja 04.11.2019.
11:24)
Predivno draga Dinaja...tako je: "Neka bude svjetlost i mi u zjenici svemira..."
LP šaljem i želim ti ugodan ovaj dan. (teuta 04.11.2019. 12:11)
Bez svjetlosti sam mrtva. Želim je gledati, utapat se u njoj, udisat je i živjeti je. (morska iz dubina 04.11.2019.
14:26)
da, što bi mi bez nutarnje svjetlosti....
tp. (isabel 04.11.2019. 16:44)
"Neka bude svjetlost i mi u zjenici svemira", dojmljivo, l.p. (nema garancije 04.11.2019.
17:31)
svjetlost bezglasna i nevidljiva je u tebi, u meni, u svima... (mecabg 04.11.2019.
18:20)
Svjetlost bezglasan u tebu, u meni....svjetlost duše u zjenici oka:)) (Razmišljanja jedne žene 04.11.2019.
18:25)
Svjetlost si Ti! (sewen 04.11.2019.
19:16)
Volim svetlo a Ti Si sjaj koji svetliš ovde...Hvala Ti!!! (modrinaneba 04.11.2019.
20:28)
Ovaj put samo hvala na komentaru o ljiljanima kod mene, interna priča ;) (NF 04.11.2019.
20:28)
U tvojim sentencama
lampion gori
klanja se
moćnom svjetlu
Lijepo, @Dinaja (Olja 04.11.2019. 23:04)
@teuta... to je srce štiva... :) (Dinaja 05.11.2019.
05:42)
@Dnevni jedne otočke... svjetlost je život... :) (Dinaja 05.11.2019.
05:45)
@isabel... nutarnja svjetlost su naše misli i naša osjećanja... :) (Dinaja 05.11.2019.
05:46)
@nema garancije... hvala ti... :) (Dinaja 05.11.2019.
05:47)
@mecabg... to je To... :) (Dinaja 05.11.2019.
05:48)
@Razmišljanja jedne žene... svjetlost duše u zjenici oka... divno rećeno... :) (Dinaja 05.11.2019.
05:50)
@sewen... hvala ti... :) (Dinaja 05.11.2019.
05:51)
@morinaneba... hvala ti draga... carpe diem... :) (Dinaja 05.11.2019.
05:52)
@NF... ljijljani su Marijanso znamenje... :) (Dinaja 05.11.2019.
05:53)
@Olja... hvala ti draga... carpe diem... :) (Dinaja 05.11.2019.
05:53)
a nismo se dogovarale. (Lastavica 04.11.2019. 08:38)
LP šaljem i želim ti ugodan ovaj dan. (teuta 04.11.2019. 12:11)
tp. (isabel 04.11.2019. 16:44)
lampion gori
klanja se
moćnom svjetlu
Lijepo, @Dinaja (Olja 04.11.2019. 23:04)
nedjelja, 03.11.2019.
Metafora...
 Jean Buridan, filozof iz XIV stoljeća nam je darovao metaforu o dvoumljenju između ostvarenja dviju želja. Slikovito je opisao tu nedoumicu.Žednom i gladnom magarcu je stavio u jednakom rastojanju posudu vode i košaru zobi. Jadni magarac se ne može odlučiti, jesti ili piti i u tom dvoumljenju ugiba. Žao mi je magarca, žalim njegovu sudbinu, ne sviđaju mi se usporedbe te svete životinje sa ljudskom nemogućnosti istinske odluke, njegovom neodlučnosti između misaonog i emotivnog. Postavljam si pitanja. Postoji li slobodna volja? Je li istinita tvrdnja da možemo gledati i fizičkim i duhovnim okom? Koja mjerljivost je vjerodostojnija, ona mjernim instrumentima ili ona moralnim zakonima? Koliko je blisko ono fizičko, osjećajno i intelektualno u nama? Odluka je jedan od kompleksnijih oblika ljudske svijesti. Jean Buridan se već onda pitao što je važnije pri konačnoj odluci vanjski ili nutarnji poticaj. Odlučiti se za ljubav sa svim njenim konotacijama, sa svim njenim usponima i padovima je najteža ali i najvrednija odluka koju donosimo. Sjećam se vremena strahova i bijega od odluke, vremena u kojem sam na Kairosovu vagu stavljala misaonost i emotivnost. Ni jedna strana nije prevagnula, održavala sam sklad neosjećajući da sam bjegunica iz same sebe, da neodlučnošću odbacujem ponuđeni mi čuperak kose.  A onda si došao ti. Zavoljela sam te u jednom davnom i dalekom djeliću vječnosti, u danas nedohvatnoj prostornosti vremena, u zavijutku izgnanstva iz stvarnosti. Zaveo si me riječima, omamio pričama o sanjanim božanstvima iz kozmogonije vjerovanja. Zamrsio si misaonost i osjećajnost u kaos prauzora svijeta. Iz tebe je govorila čulnost iskona, na tvojim dlanovima je gorila vatra Olimpa, u tebi prepoznah titana dolutalog iz neispričane legende. Ne, nisi bio Prometej, bio si dječak u čijem pogledu vidjeh sebe bjegunicu iz nedosanjanog sna. Bio si strpljiv, podnosio si moje odlaske, moj bjeg od osjećaja. Napisah ti pismo. "Koliko puteva još moramo proći do prvog poljupca, koliko je još lutajuće samoće do ponovnog susreta? Usamljeni vlakovi se kotrljaju kišom. U zemlji runolista će uskoro biti jesen. Ti i ja smo sjedinjeni korjenjem rođenja, sjedinjeni proljećem vode i bokovima ljeta. Ti i ja odjeljeni vlakovima i narodima, ti i ja smo se jednostavno morali sresti. Voda i smjeh dolaze iz zemlje i sjedinjuju se pod jesenskim nebom u himnu ljubavi i vinu. samo ja" Dijana Jelčić... "Mostovi pod kojima se budim" zbirka prozno- poetskih tekstova 1987- 2007. Zagreb, 2014  |
- 08:08 -
Komentari (23) -
Isprintaj -
#
Slobodna volja uz malo više sreće... (Lastavica 03.11.2019.
08:25)
Nemam pojma što i kako, ali i kod ljubavi postoje razmišljanja pa su onda mnogi ljubomorni jer kako biti siguran da je obostrana, žarka, vjerna isl. Vi ste pronašli prave odgovore, i to je lijepo. Pozdrav i lijep ti nedjeljni dan. (Demetra 03.11.2019.
09:11)
vrlo jednostavno : ljubav se dogadja pa sve lamentacijee padaju u vodu..........a definicije još uvijek nema (Donabellina 03.11.2019.
09:15)
Ha... ne veli se zabadaf... bedast si kak magarac... a kaj se one merljivosti dotikavle... fučkaš moral i Kairosove vage... zgrabi kolko moreš... evo viš primera... oni Tvoj je Tebi pričal pripovetke pa nisi nit skužila gda je odkopčal haltere... a veliš bil je strplif...ha... je je...koji put su ti halteri znali bit problem... Serbus Dijana ! (Mekon 03.11.2019.
09:45)
Ahhh te životne dileme! Ona usporedba smagarcem mi se jako dopada.
Kolko god mi pričali i živjeli ljubav, nikad u biti nećemo imati pravu definiiju. Ona postoji i to je to, ona je smisao života i to je to. A sva druga objašnjenja su samo puka nagađanja i gledišta pojedinaca.
Ljubav je svemirska energija čije titraje nesvjesno osjetimo u svom srcu zato treba vjerovati njemu. Eto, to je moja definicija.
LP draga Dinaja. (teuta 03.11.2019. 13:29)
lijepo pismo, i moja pisma su bila nadahnuta i istinita (NF 03.11.2019.
13:31)
Tvoja su pisma posebna, uvjek zaljubljena i voljena!!! (modrinaneba 03.11.2019.
14:17)
Mnogi ne shvataju metafore pa se izgubi bit priče... (mecabg 03.11.2019.
15:25)
ovoga puta potpisujem razmišljanje Anaboni
tp. (isabel 03.11.2019. 22:08)
that's amore :) najjača sila svemira :) (smjehotvorine 03.11.2019.
22:25)
@Lastavica... odluka je uvijek u nama... :) (Dinaja 04.11.2019.
03:57)
@Demetra... imali smo sreću draga prijateljice... odluka je pala na margini zrelosti... emotivni um je pobjedio misaoni... :) (Dinaja 04.11.2019.
04:07)
@Anaboni... istinu kazuješ... ipak postoji razlika između tvoje odlue i moje... ti si se za život u dvoje odlučil u ranoj mladosti i to je bila dobra odluka... i ruke vam stare uporedo... mi smo se odlučili nakon godina bježanja od prisnosti... općen i na hladno puše... u tim godinama bježanja je Buridanova metafora bila na snazi... :) (Dinaja 04.11.2019.
04:14)
@Mekon... da, ti halteri... dugaak je bio put o njih... carpe diem dragi prijatelju... :) (Dinaja 04.11.2019.
04:16)
@teuta... nema definicije za ljubav... svato je osjeća na svoj način... i bjeg od ljubavi je ljubav... jer ona je energija koj se ne gubi, samo mijenja oblike...
ugodan ti dan želim... :) (Dinaja 04.11.2019. 04:19)
@NF... šteta je što smo prestali pisati pisma... :) (Dinaja 04.11.2019.
04:20)
@modrinaneba... hvala ti... carpe diem... :) (Dinaja 04.11.2019.
04:21)
@mecabg... istina je to... :) (Dinaja 04.11.2019.
04:22)
@isabel... odgovor je u komentaru kod @anaboni... :) (Dinaja 04.11.2019.
04:23)
@smjehotvorine... da, najjača i najsuptilnija... :) (Dinaja 04.11.2019.
04:25)
Znaci dobra odluka (Euro 04.11.2019.
08:08)
@Euro... da, bila je dobra... :) (Dinaja 04.11.2019.
08:10)
Često smo Buridanovi magarci :-)). (ZlicaOdOpaka 05.11.2019.
12:16)
Kolko god mi pričali i živjeli ljubav, nikad u biti nećemo imati pravu definiiju. Ona postoji i to je to, ona je smisao života i to je to. A sva druga objašnjenja su samo puka nagađanja i gledišta pojedinaca.
Ljubav je svemirska energija čije titraje nesvjesno osjetimo u svom srcu zato treba vjerovati njemu. Eto, to je moja definicija.
LP draga Dinaja. (teuta 03.11.2019. 13:29)
tp. (isabel 03.11.2019. 22:08)
ugodan ti dan želim... :) (Dinaja 04.11.2019. 04:19)
subota, 02.11.2019.
Bdijenje u snu...
 Finnegans wake, James Joyce... teško prevodivo štivo. Finneganovo bdjenje nije roman struje svijesti. Radnja se događa za vrijeme sna, teško otkriti značenje same radnje, pojedinih rečenica ili novostvorenih riječi... Umrežena u tkivo Finneganovog bdijenja koračah mostom između večernje i jutarnje zvijezde. Izmišljaj pisca, san u snu i nepostojeće riječi, neprevedive, složene od zvuka groma i svjetla munja, mirisa cvijeća i okusa medovine. Ne zaboravljamo slike dragih nam bića, zaustavljamo ih u sjećanju, palimo svijeće, tihujemo s njima. Dan mrtvih duša uramljuje tu sjetu mirisom ruža i krizantema, titrajima nutarnjeg plamena i nježnim uspomenama. Neopisivo svjedočanstvo ljubavi koju nosimo u sebi, sinopsis života ispisan drhtajima tkiva sreće, tuge, žalovanja i radosti. Neizbježnost seobe duša stvara novi jezik za dijalog sa otišlima. Osjećam, tek svojom srećom mogu usrećiti njih. Jedino tako im se mogu zahvaliti na bdijenju nad mojim ovozemaljskim trenucima... Potonuće Mjeseca u skute zlatne hostije dodiruje osjetila. Budim se iz bdijenja i pitam. Je li potrebno pronalaziti riječi? Drugi su ih već pronašli, drugi stvaraju za nas jezik koji mi sve manje razumijemo. Služeći se riječima mi samo artikuliramo jezik, mi ga ne živimo. Ponekad spoznam da puštam glas i riječi izranjaju same, ramena od riječi, noge, ruke, dlanovi, riječi bez osjećanja osjećaja, riječi nabacane u govor bez srca, rijeka riječi kojom optužujemo, kritiziramo, pravimo se pametni, bujica riječi kojom upozoravamo, kojom se branimo, pišemo peticije, pjesme, eseje, novele, romane. Zaboravimo riječi, zaboravimo njihovo značenje, postanimo moderni dadaisti. Vratimo se u koljevku jezika. On je muzika, simfonija boja, sonata mirisa, ljepota djetinje igre i sna, gesta kojom možemo osjetiti svoju misao i razumjeti tuđu. Želim one riječi koje prestaju tamo gdje su i počele, u snovima. Želim riječi sa koordinata srca, lepršave riječi kojima bih nacrtala miris ovog jutra, obojala osjećaj koji se u meni iskri svitanjem i onaj koji je blještao u jučerašnjem sutonu. Želim riječi koje mirišu ljepotom majske ruže i tek procvalog jasmina u vrtu. Tražim riječi kojima bih skladala melodiju srca, sonatu duše, simfoniju snova, riječi koje bi sjajile kao lux in tenebris. da, čudno je djelovanje dobre literature. Dijana Jelčić  |
- 08:28 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
Ni sami nismo svjesni gdje nađemo riječi koje napišemo... (Lastavica 02.11.2019.
08:46)
volim se fotkati uz njegove spomenike, no čitao ga baš ni nisam. (NF 02.11.2019.
10:01)
priznajem da dugo nisam čitala išta drugo osim prohtijeva, želja i pozdrava svog psa :) okupirao mi je sve moje slobodno vrijeme. zato volim na brzinu pročitati što je netko drugi u tom međuvremenu čitao.. (lion queen 02.11.2019.
12:22)
Tvoj post me podsjetio na to kako u snu sve su emocije daleko izraženije nego u stvarnosti, možda upravo to je potaklo pisca da napiše to magično štivo.
Da, "Želim one riječi koje prestaju tamo gdje su i počele, u snovima...", to su i moje želje...
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 02.11.2019. 17:15)
ovoga puta ne mogu a da se ne složim sa teutom,ovo što je izdvojila ona i ja sam i to duboko, najdublje,želim onkraj tvoga stiha poći,
snovi su ono najstvarnije i u njima smo pravi mi mi...ne znam što drugo da ti kažem, a da ne filozofiram.
tp. od sveg srca i duše (isabel 02.11.2019. 17:26)
p.s.
pred otprilike dva tjedan listala sam ponovno J.J i sada mi pada na pamet jedna ( osobno mi ) najljepša i najdraža njegova misao;
-Drži sreću kao pticu: što nježnije i lakše! Bude li se osjećala slobodnom, ostat će ti .
nisam sigurna da ovo ima veze s ovim tvojim postom, stoga oprosti, ako skrećem s teme,jednostavno ne mogu ,a da ju ne citiram ovdje kod tebe, jer ,uvjerena sam sve više i više da da si ti slavuj riječi ,misli, stiha,kako god.
tp. još jednom (isabel 02.11.2019. 17:31)
@Lastavica... riei jednostavno poteku u nma i iz nas... bujca rijei nepostojećih u vokabularima... Joyceove riječi... novostvorene... naše... :) (Dinaja 02.11.2019.
18:26)
@NF... u Puli popih s njim kavu... .9 (Dinaja 02.11.2019.
18:27)
@lion queen... čitam i dočitavam... volim miris knjiga... i misli naših učitelja... :) (Dinaja 02.11.2019.
18:29)
@teuta...da draga... u snovima nastaju riječi neprevodive na jezik zbilje... to su riječi koje osjećam... a neizgovorive su...
ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 02.11.2019. 18:33)
@isobel... da aga... snovi zrcale onaj dio nas koji ponekad u zbilji ni sami ne pronalazimo... :) (Dinaja 02.11.2019.
18:35)
@isobel... hvala ti draga... to je misao koja zrcali slobodu Duše... njen let stoljećima a uvijek se, kao Eho, kao Narcisova ljubavnica vraća nama... :) (Dinaja 02.11.2019.
18:38)
Aha...aha... tak to... Ti ispuštaš glas...hmmm... bi ga vrag znal... drugi ispuštaju vjetrove...ha... jeee... more se i to čut... ak se računa kakti glas... Ti vrapca... i još bi na koncu to trebalo dišati kak majske ruže... zbilam nigdar nebum razmel poeziju... Pozdrafček Dijana ! (Mekon 02.11.2019.
18:43)
@Mekon... nasmijao si me... komentarom uzburkao titraje serotonina... hormona veselosti... hvala ti dragi prijatelju... :) (Dinaja 02.11.2019.
18:49)
Danas je Dušni dan pri kraju doduše, ali ne ostavlja nikoga sa srcem ravnodušnim (Donabellina 02.11.2019.
19:12)
Tražim riječi kojima bih skladala melodiju srca, sonatu duše, simfoniju snova, riječi koje bi sjajile kao lux in tenebris.....
Ti ih, na svoj poseban način nađeš i uglazbiš:))) (Razmišljanja jedne žene 02.11.2019. 19:52)
@Anaboni... da bio je to takav dan... :) (Dinaja 03.11.2019.
07:11)
@Razmišljanja jedne žene... hvala ti... carpe diem... :) (Dinaja 03.11.2019.
07:12)
Da, "Želim one riječi koje prestaju tamo gdje su i počele, u snovima...", to su i moje želje...
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 02.11.2019. 17:15)
snovi su ono najstvarnije i u njima smo pravi mi mi...ne znam što drugo da ti kažem, a da ne filozofiram.
tp. od sveg srca i duše (isabel 02.11.2019. 17:26)
pred otprilike dva tjedan listala sam ponovno J.J i sada mi pada na pamet jedna ( osobno mi ) najljepša i najdraža njegova misao;
-Drži sreću kao pticu: što nježnije i lakše! Bude li se osjećala slobodnom, ostat će ti .
nisam sigurna da ovo ima veze s ovim tvojim postom, stoga oprosti, ako skrećem s teme,jednostavno ne mogu ,a da ju ne citiram ovdje kod tebe, jer ,uvjerena sam sve više i više da da si ti slavuj riječi ,misli, stiha,kako god.
tp. još jednom (isabel 02.11.2019. 17:31)
ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 02.11.2019. 18:33)
Ti ih, na svoj poseban način nađeš i uglazbiš:))) (Razmišljanja jedne žene 02.11.2019. 19:52)
petak, 01.11.2019.
Palimo svijeće i sjećamo se...
 U romoru kapi utjeha mora, u zvuku orgulja vilinski smijeh, u šapatu boga tišine, blagost neumitne smrti... čujemo glas, utjelovljujemo uspomene, oni žive u nama... uvijek i zauvijek, ne samo danas... vječno... palimo svijeće... divna je nježnost pamćenja... zbrajam korake otišlih... ostali smo mi i naša sjećanja... otišlim dušama slava... vječna... R.I.P.  Dok se svitanje bori sa ostacima tame i daleka svjetlost skida odoru noći, na obali sna neka ljubav zbilju sanja. Za mrkim krošnjama iskri svitanje, Amor i Psiha se u njemu grle. Ruke sijača zvijezda prebiru po gitari, zvuci tuge u pjesmi ptica, miris daljina, sloboda ubrizgana u rađanje. Proročica Izergil šapuće o umiranju, ponosu, prkosu rodoslovlja, otporu poniznosti, sužanjstvu i nemoći, o smjelosti bitka na rubu vremena. Ljubav na kušnji smrti. Ljubavnici lete u nebo. Dijana Jelčić …  |
- 08:08 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
nježnost pamćenja je posebna :) dobro jutro, Dinaja :) (smjehotvorine 01.11.2019.
08:19)
.....tebi opet ljubavnici odletjeli na nebo.........
i ne samo oni : i obični i zaboravljeni i ničiji..... (Donabellina 01.11.2019. 08:22)
@smjehotvorine... dobro ti jutro draga...da, posebn je... :) (Dinaja 01.11.2019.
08:38)
@Anaboni... dobro ti ovo sveto jutro... ljubavnici je moja metafora za ljubav u svakom čovjeku... Afrodita i Eros, Amor i Psiha u svima nama... :) (Dinaja 01.11.2019.
08:41)
Tišina je smirujuća, a sunce životvorno, treba pomiriti dan sjećanja s osjećajima na bezbrojne svete ljude. Sutra ćemo znanim i neznanim precima zahvaliti za sve što su nam bili i još jesu dok u nama sjećanja na njih žive. Pozdrav. (Demetra 01.11.2019.
08:50)
Lijepe riječi uz ovaj ne tako sretan dan. Sjećanja na naše najmilije koji su nam obasjavali život tokom njihovog života nikada ne blijede. :) (Pozitivka 01.11.2019.
09:14)
Ja bio sinoc na groblju.. (Euro 01.11.2019.
09:21)
@Demetra... u tišini ovog jutra zapalih svijeću zasve slavljene svece i za drage mi s one strane vremena... a onda zaiskri osjećanje osjećaja grijehha propusta...znam ima ih... u madosti nesvjesno činimo te grijehe... no osjećam , oni nm opraštau jer su ih u svojoj madosti i oni činili... dana savlje svim svecima... sutra nutarnji dijalog s dušama onih nama dragih i otišlih... osjećam vječno ponavljajuće vrijeme katarze... osloba od grijeha propusta... :) (Dinaja 01.11.2019.
11:27)
@Pozitivka... da draga... to je svjetlost nad svjetlima... i izazov... budimo svjetlost... :) (Dinaja 01.11.2019.
11:29)
@Euro... mi idemo sutra... na dan mrtvih ... ćutimo zov njihovih šapata i naših molitvi... vječno titrajući dijalog njih i nas... od iskona do vječnosti... :) (Dinaja 01.11.2019.
11:36)
Predivne riječi… predivne... (važno da si živa 01.11.2019.
12:38)
Uspomene su te koje nas tješe, vesele, ponekad nas i rasplaču ali su naše i nitko ih nam ne može oduzeti, bez njih bi bili prazne ljušure.
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 01.11.2019. 13:38)
Tako je, žive u nama uvijek a ne samo danas. (gogoo 01.11.2019.
14:01)
Ljubavlju :-)). (ZlicaOdOpaka 01.11.2019.
14:43)
Sjetimo se dragih...jednog dana netko će se sjećati nas... (Lastavica 01.11.2019.
16:09)
@vazno da si ziva... hvala ti draga hrabra ženo... :) (Dinaja 01.11.2019.
16:19)
@teuta... da draga... bez sjećanja i sadašnji trenutak bi bio prazna praznina... :) (Dinaja 01.11.2019.
16:20)
@googo... istina je to... :) (Dinaja 01.11.2019.
16:21)
@ZlicaOdOpaka... jednostavno ljubav... :) (Dinaja 01.11.2019.
16:22)
@Lastavica... i tako oduvijek zauvijek... :) (Dinaja 01.11.2019.
16:24)
Prije ili poslije let nam je nemonovan, dok oni počivaju mi živimo:) (nema garancije 01.11.2019.
16:47)
@nema garancije... da draga... živimo s buketom uspomena... :) (Dinaja 01.11.2019.
16:54)
nebo nema miljenika, u tom stilu netko nekad napisa (NF 01.11.2019.
17:04)
Ljepo Si rekla...Ostali smo mi i naša sjećanja!!! Pozdrav Tebi Dinaja!! (modrinaneba 01.11.2019.
17:33)
trenuci sastanka s dragima koji su otišli na drugu stranu... istovremeno bolni i lijepi.... (lion queen 01.11.2019.
21:58)
@NF... nema... :) (Dinaja 02.11.2019.
08:06)
@modrinaneba... hvala ti... carpe diem... :) (Dinaja 02.11.2019.
08:07)
@lion queen... da, i bolni i lijepi... :) (Dinaja 02.11.2019.
08:08)
i ne samo oni : i obični i zaboravljeni i ničiji..... (Donabellina 01.11.2019. 08:22)
LP šaljem draga Dinaja. (teuta 01.11.2019. 13:38)
