Pohvala ludosti...
"Šta je drugo cio ljudski život nego neka vrsta komedije u kojoj ljudi igraju svaki pod svojom maskom i svaki svoju ulogu, dok ih reditelj ne odvede s pozornice? A on često jednom istom glumcu daje različite uloge, tako da onaj ko je maločas predstavljao kralja u skerletu, odjednom postaje rob u prnjama. Sve je na svijetu prividno, pa se ni komedija života ne izvodi drukčije."
Erazmo Roterdamski, Pohvala ludosti
Desiderius Erasmum Roterodamus rodio se 1466. godine u Roterdamu.
Školovao se u strogim katoličkim učilištima (i ma koliko je teško podnosio disciplinu institucija - nije joj se nikada otvoreno suprotstavio). Titulu magister noster i doktorat u području klasičnih jezika i teologije stekao je na Sveučilištu u Torinu. Prevodio je klasične pisce s grčkog na latinski, prihvatio se filološke obrade Jeronimove Vulgate, pisao rasprave, sastavljao florilegije...
Život je posvetio pisanoj riječi, a takvi nikada ne umiru... njihovi tragovi ostaju u knjigama kao poslanje nama ljubiteljima pisane riječi... i njegov citat kao izazov
Najveća nada svake zemlje leži u primjerenu školovanju mladih.
Čuvarica knjižnice od snova...
Iznad grada lebdi
strogost umilne nježnosti,
tankoćutna glazba drevnih misli,
pohvala ludosti, obred mudrosti,
dar vječnosti smrtnicima.
U raskoši trenutka nazirem vedrinu svijeta,
u galeriji pamćenja nisku osjećajnih slika.
Redaju se rascvetani perivoji, rijeke prepune svete muzike
i čuvarica knjižnice od snova, u njenim njedrima gomila ljepote.
Na prašnjavim policama posložena sjećanja,
maštarije i prošlost, jučerašnjica zgusnuta u miris,
u Ioneskovo mahnitanje u dvoje,
u omaljujuću želju za otkrivanjem tajni,
za odgonetanjem mudrosti.
Knjige u isti mah bliske i daleke,
čudesne kao čudo ukazanja,
tajanstvene kao svjetlost zvijezda
koja sa odmakom u vremenu
našim očima postaje vidljiva.
Dijana Jelčić
|
