dinajina sjećanja
subota, 16.11.2019.
Pokušavam vladati sobom...
 Pokušavam razotkriti stanje stvari, isključiti se iz vira zbilje, posumnjati u postanak, nestati u zaboravu, uroniti u ništa, u nepostojeću nulu, umnažati se Fibonaccievim slijedom. Tišina, predvremeni muk, odvajanje od sebe, osjećam rasplinuće fizičkog. Samo svijest i skarletno slovo, ime prvog čovjeka i početak beskraja. Nastojim istrpjeti, u tome je smisao. Navikavam se na bol izranjanja iz utrobe svemira, iz kaosa postanka. Ne volim čekanje u vakumu ničega, nedogađanje bez nadanja, bez smrtnih rana, tromost tihog umiranja u kaljuži nutarnje palanke. Prodirem u podsvijest, u prostor nedogađanja, u zatomljena sjećanja. Ulazim u odaju ogledala i odjeka, živim vrhunac samoće. Ćutim, sviće na obzoru osjećanja. idokrug se širi, iskre boje, titraju zvukovi, mirišu ruže. Rađa se svijet. Promatraš me, u tvom bivanju je bliskost početka. Imperare sibi maximum imperium est... Blagost tvoga glasa ohrabruje. Vladati sobom najveća je vlast... Pokušavam... Dijana Jelčić  |
