dinajina sjećanja
petak, 01.11.2019.
Palimo svijeće i sjećamo se...
 U romoru kapi utjeha mora, u zvuku orgulja vilinski smijeh, u šapatu boga tišine, blagost neumitne smrti... čujemo glas, utjelovljujemo uspomene, oni žive u nama... uvijek i zauvijek, ne samo danas... vječno... palimo svijeće... divna je nježnost pamćenja... zbrajam korake otišlih... ostali smo mi i naša sjećanja... otišlim dušama slava... vječna... R.I.P.  Dok se svitanje bori sa ostacima tame i daleka svjetlost skida odoru noći, na obali sna neka ljubav zbilju sanja. Za mrkim krošnjama iskri svitanje, Amor i Psiha se u njemu grle. Ruke sijača zvijezda prebiru po gitari, zvuci tuge u pjesmi ptica, miris daljina, sloboda ubrizgana u rađanje. Proročica Izergil šapuće o umiranju, ponosu, prkosu rodoslovlja, otporu poniznosti, sužanjstvu i nemoći, o smjelosti bitka na rubu vremena. Ljubav na kušnji smrti. Ljubavnici lete u nebo. Dijana Jelčić …  |
