Dogodilo se...
U misaonom režnju vir, u osjećajnom vrtlogu
borba sna i jave, sukob mene i mene.
Kako zaustaviti mahnitanje, osmisliti kaos, ostvariti geometriju nutrine ?
U Gradu, pod kišom Perzeida naša strana svijeta. Noć ostvarenja želja.
Stojimo na vrhu Lovrijenca. Bijela Luna se ogleda na pučini.
„Vidiš li dušu Mjeseca?“
„Vidim tvoj nemir.“
„Čekam smiraj najezde silovitih htijenja.“
„Što osjećaš?“
„Vrtloženje zlatne spirale. Putujem putevima znatiželje i čuđenja. Dodiruju me Leibnizove monade. Osjećam ples duhovnih atoma. Uspoređujem drevne mudrosti sa Borgesovom poetikom. Bljesak božjeg oka, monade i Alef, ćutim zgusnuće vječnosti u ovaj trenutak sreće. Sklapam mir sa luđakinjom, odupirem se nestajanju u visinama tek naslućenih svijetova.“
„Ostaješ li tu?“
„Za sada.“
Smiješiš se.
„Ispričaj mi bajku sa sretnim krajem.“
Progovaraš.
Tvoj glas smiruje. Izmišljaš riječi stvarajući viziju ozrcaljenu u mojim čulima.
Padaju zvijezde. Zelenci otkucavaju vrijeme , a mi živimo izvan njega, u onim drhtajima vječnosti koje poznaju samo maslačci i anđeli.
Dijana Jelčić
|
