Dijete Vjere

ponedjeljak, 31.10.2016.

37. STANICA – Tko tebe najviše voli?

Brate ili sestro, ti koji sada čitaš ovu riječ, tebi se obraćam. Ja sam je pisao radi tebe. Sada želim s tobom popričati. Učinit ću nešto što nikada nitko prije nije. Ja ću tebi posvetiti odlomak. Samo tebi. Sad misliš, pa čitat će ovo i drugi. Hoće. Ali ti si jedan od njih. Ti si dijete oca našega. Ja želim razgovarati s tobom. Ali ja nisam sad tu. Možda te gledam, možda ne. Od svih riječi koje ti smijem pokloniti, od svih poruka koje bih ti mogao poslati, ja ću ti skromno napisati svoju poruku. Pitaj se želiš li je pročitati. Hoće li te spasiti? Ja ti ne mogu pomoći u smislu da budem uz tebe dan i noć, ne mogu te pratiti ukorak, ne mogu te ljubiti iz trena u tren, ne mogu paziti na tebe.Ne znam gdje ćeš biti sutra, u istoj kući, na istom putu, u istom zrakoplovu, u istom autobusu. Ne znam hoće li sutra biti tvoj zadnji dan. Možda sutra otkriju da si bolestan, Možda se sutra počne raspadati tvoja obitelj. Ne krivi mene, ja nisam to uzrokovao. Znaš kako sam pogodio? Dok ti sada ovo čitaš, upravo se negdje događa raspad obitelji, gubitak voljene osobe. Što god napisao, za nekoga ću uvijek pogoditi.
Koja je dakle moja poruka tebi? Ja te ne mogu čuvati, ali Isus Krist hoće. Samo mu moraš vjerovati. Svim ga srcem ljubi, svom vjerom vjeruj. On može biti svagdje u istom trenu, on te neizmjerno voli, prihvati svoj život onakvim kakav jest. Možeš i nastaviti živjeti ovako, ali pogledaj do čega te to dovelo. Jesi li zaista sretan, je li ti srce ispunjeno ili prazno, ja ne znam odgovor, ali ti ga znaš. Pokušaj barem jednom dati sreću a da je ne zahtijevaš natrag. Pokaži svojoj obitelji i svome ocu da ti je stalo do tvog života. Da ti je stalo do života tvog brata i tvoje sestre. Nemoj reći da ih nemaš. Imaš ih, eno ih vani, eno ih unutra. Čekaju tebe. Čekaju tvoju ljubav kao što i ti nekoga čekaš da te voli. Nemoj čekati, sjeti se moje riječi otprije. Isus te voli, samo to moraš prihvatiti, a tako i oni. Hoćeš li ti doista sve ovo raditi ili sam ja ovo napisao samo radi reda? Da popunim jednu knjigu? Jednu priču? Ali na put spoznaje, na put spasenja nećeš doći ako konačno ne kreneš činiti nešto, činiti djela ljubavi i mira.

Oznake: što je smisao života, tko je izazvao rat, tko je bog

nedjelja, 30.10.2016.

36. STANICA – Slušaj Isusa Krista

Izgubljeni su dani tvoji, tvoj život... Tko vlada tvojim životom: banka, škola, posao, prijatelj, roditelj, možda neki čovjek kojeg u životu nisi vidio? Možda i sam sotona vlada tvojim životom? Vjeruješ li da si slobodan čovjek, da si ti onaj koji može birati posao, prijatelje, obitelj, školu? Ti možeš birati hoćeš li slušati Isusa ili ćeš raditi kako je tebe volja i kako ti sotona kaže. Ako slušaš Isusa i njegove zapovijedi, nisi zarobljen; ti si slobodan jer će on tada biti s tobom. On će te čuvati, od njega dolazi sva milina. Brate moj, sestro moja, slučaj riječi ljubavi i istine. Neće svatko u raj koji zove gospodina, nego onaj tko vrši volju njegovu. Onaj tko kao pastir ide tražiti izgubljenu sestru, izgubljenog brata, onaj tko ih vodi do vrata raja. A tko će tebe do tamo odvesti? Pa, zasigurno, onaj kojemu si ti služio cijeli život. Ali za to treba imati razuma, pameti, mudrosti ili samo vjere jer ona je to sve pa i više. S vjerom u Isusa ti možeš početi razumjeti njegovu riječ. Ako je budeš razumio, lagano ćeš se odreći svoga života kako bi mogao spasiti život svojeg brata i sestre. Ljubav je potrebna, a s ljubavlju ti dolaze i strpljivost, mir, razumijevanje i mnogo više. Upravo tako ti ćeš slušati riječi njegove, vršit ćeš volju njegovu. Počni razumijevati da nije dovoljno da ti budeš dobar vjernik, dobar roditelj. Znam da je i to teško biti. Isto tako znam da nemam prava tražiti više od tebe, ali, ako je tvoj i moj presveti otac poslao Isusa sina svoga koji je umro poradi tebe i tvoga grijeha, tada bi morao biti spreman učiniti mnogo više nego što sad radiš. Nemoj tražiti isprike kako tvoj brat ne čini više, kako tvoja sestra čini manje. Traži od Isusa snage da uvijek možeš činiti više jer tu ćeš naći smisao i vjeru. Od te spoznaje tvoja će ljubav početi sazrijevati. Nemoj misliti da loše postupaš ako ideš na misu i poštuješ riječ Boga svoga jer ti si njegovo dijete, ali, ako ti samo živiš svoj život zahvaljujući njemu za sve što ti je dao, onda nećeš gledati oca. Gledat ćeš one kojima si služio, one koji su ti uzeli dane, gledat ćeš u one koji vladaju tvojim životom. Ako budeš služio svojoj braći, ako budeš pomagao svim sestrama svojim, ti ćeškonačno biti dostojan zvati se kći ili sin oca našega. No nije dovoljno samo govoriti hvala, treba i raditi, treba vršiti volju očevu i njegovog sina Isusa Krista, treba uzvraćati svu tu ljubav, treba ići za Isusom na putu spasenja, treba što više njih upozoriti, što više njih spasiti. Jer, jedino ako brata i sestru spasiš, samo tada možeš i sebe spasiti.
Ne vjeruj onima koji se lažno predstavljaju, Ako sam ja lažan, moja će riječ postati ukleta i ja ću biti uklet. Ali što znači biti uklet. Ako me svi mrze. Misliš li da sam uklet ako me uhvati bolest i pretvori u slabog čovjeka, misliš li da sam uklet? Nisam li baš onda blagoslovljen jer mogu otplatiti svoje grijehe? Što ako je sve ovo postavljeno tako da ja ništa pogrešno ne mogu reći, što ako te ja varam, što ako imam zadatak suprotan onomu koji ti govorim da imam? Bojiš li se da te hvata nevjera? Što ako ti ja lažem i namjerno te želim okrenuti od svoga Oca? Što ako umrem, a bio sam u pravu? Upravo je ovo, zadnje pitanje najvažnije: ako umrem, a zapravo sam cijelo vrijeme govorio istinu, cijelo sam ti vrijeme htio pomoći, a ti u svojoj nevjeri budešu plašen pa kažeš: Baš me uvjerio, a sad opet ništa ne znam, sad mi opet ništa nije jasno. Zašto on opet sadi sumnje u meni, zar nije dovoljno to što moram trpjeti nepravdu u svojem životu, zar nije dovoljno što me već drugi žele uvjeriti u nešto svoje, u nešto čega se bojim?
Kako dakle biti siguran da sam poslanik ljubavi, a ne laži i prijevare? Vrlo lako. Ti si dijete oca svoga. Po koji put ću ti nešto napisati, a ti ćeš reći da ti to nije dovoljno, po koji put ćeš biti izgubljen u svojim mislima, po koji put ćeš prije vjerovati tuđoj riječi nego riječi istine i ljubavi? Tko ti je to dao savjet? Pazi se da to nije onaj koji vlada tvojim životom, ne čini ništa na svoju ruku, ne ubij, ne sagriješi bludno. Ako želiš biti siguran u moje riječi, idi se ispovjedi, pokaj se, pomoli se, u molitvi još jednom popričaj sa Isusom u molitvi, reci mu sve što te muči, moli ga da ti da snage da možeš pomoći drugima u njihovim problemima. Počni razumijevati da problem ne postoji, postoji samo istina koja još nije otkrivena, pričesti se. Nakon toga kreni na put i reci svima koje znaš i ne znaš da čine tako, isto tako kao što sam ja tebi rekao: iskreno se pokaj, skrušeno ispovjedi grijehe, pomoli se, razgovaraj s Onim koji te ljubi čitav tvoj život. pričesti se. Reci drugima da čine tako. Reci drugima da potaknu druge na ljubav i vjeru. Eto, to je sve što ti imam reći. To je sve što ja od tebe tražim. Ništa više. Je li ti previše ili premalo? Jesi li sada shvatio da ovdje nema grijeha? Ja nisam ništa tražio, ništa nisam zahtijevao. Isus ti daje izbor: čini kako želiš, ali pazi. Ti moraš naučiti što znači izbor. Ako krivo izabereš, tebi spasa nema, ja ću, sigurno, biti spašen, ja ću pobijediti što god da odaberem, nećeš ti dobiti priliku da izabereš između dviju stvari, pa pobijediti što god odabrao.
Izbor je u tome da te jedan vodi u pakao, a drugi u raj. Ti odabireš. Tebi je vid zamagljen. Misliš ili ćeš misliti: Kakav je to izbor kada mi stalno govoriš kako ću tamo umrijeti, a tamo će mi biti dobro. Pa ti cijelo vrijeme manipuliraš mojim mislima kao psihijatar. Cijelo mi vrijeme namećeš svoje ideje i bolesti. Ja ću ti pak odgovoriti: To nije istina. Otac ti daje izbor. Ali On želi da budeš svjestan posljedica. Ne možeš odabrati njega, a biti sluga sotonin. Nemoguće. Da nisi imao zamagljen vid, shvatio bi da će ti u paklu koji je zapravo uživanje u grijehu na zemlji, uživanje alkohola, droga, biti kao dobro te da ćeš poslije toga patiti dovijeka, shvatio bi da ćeš umrijeti poradi bližnjega svoga te nakon toga stanovati u kraljevstvu nebeskom. Onaj tko živi, umire, a tko umire, taj živi. Sve sam svoje rekao. Sad ti mora biti jasno da nisam lažan prorok. Nisam rekao da će biti ovo i ono. Nisam rekao da ću bolesne liječiti. Da ću svu budućnost moći predvidjeti. Da sam moćan. Da imam tvoj život u svojoj ruci, nisam rekao da je ovo moja riječ. Da sve mogu rušiti i nanovo sagraditi. Nisam rekao pođi za mnom. Ne, ja ti sam ti rekao da ti Isus Krist daje izbor da pođeš za njim. Ja sam sluga jadan i bezvrijedan. Ja sam zrno u pustinji, ja ničega nisam dostojan, nisam zaslužio disati, vjerovati, živjeti. Ja sam sramota nad svim sramotama. Nisam dostojan očevu sluzi sluga biti. Ali, ako netko kao ja ponizi tebe, ako netko kao ja tebi govori kako se spasiti, tad ćeš morati plakati jer ćeš shvatiti na kojem se mjestu ti nalaziš.

Oznake: smisao zivota, sto je smisao zivota, smisao, zivota, isus, vjere

subota, 29.10.2016.

35. STANICA – Dječak koji nije bio bolestan

Bio jednom dječak kojega su svi samo ismijavali i zafrkavali. U školi nije imao mira. Proživio je osam godina pakla. Učitelji se nikada nisu trudili miješati se u njegove probleme. Za sve probleme u razredu, za sve što se dogodilo odmah je krivica pala na njega. Dječak nije imao nikakvih jakih osobina, nije bio posebnog izgleda. Čistu odjeću nije imao, što je bio samo povod većem ismijavanju i odbijanju. Nakon nastave stariji bi ga klinci iz drugih razreda zadirkivali putem kući koji je morao proći pješke. Uzimali bi mu knjige i bacali ih po putu ili čak po njemu. Imao je dug put kući. Kad je došao kući, roditelja nigdje nije bilo. Ne mare oni za njega. U kuhinji je uvijek bilo starog kruha. Kad bi roditelji bili u kući, znao bi se pobuniti na neke stvari i tada bi dobio velike batine i uvijek iste riječi od svoje majke: Smeće jedno, od svega srca žalim što sam te rodila. Da sam te bar bacila u kantu za smeće, tamo kamo i pripadaš. Ti nisi ljudsko biće, nego smeće, smeće. To mu je rekla vlastita majka koju je nevjerojatno, ali istinski od svega srca jako volio, a i oca je volio. Ta ipak mu je bio otac. Nikada ih nije prijavio, nikada nikomu nije pričao o njihovu nemaru prema njemu. Nije se nikada nikomu požalio kako ga maltretiraju i ostavljaju samoga. Zašto? Zbog toga što ih je volio. Eto i takvo biće vlastita majka naziva smećem. Nakon završetka osnovne škole roditelji su mu poginuli na autocesti. Negdje daleko.Nije znao ni gdje će, ni kada će biti sprovod pa i nije mogao doći. Netko bi već očekivao da dijete završi u ludnici, netko bi očekivao da će postati teški ubojica. Ali ne. Ostao je priseban, normalan. Uspio je naći posao kao konobar. Nije imao prijatelja, nije imao roditelje i nitko od cijele rodbine nije htio čuti za njega. No našao je utjehu u alkoholu, cigaretama i drogama. Ništa mu više, osim toga, nije trebalo, i nakon nekoliko godina konačno je pronašao tri prijatelja s kojima je odlazio na tulume svake večeri. Tamo je uživao u alkoholu, cigaretama i, naravno, u velikoj količini droge. Njegovi su prijatelji bili narkomani i psovači, ali on nikada u životu nije psovao. Čudno, nije nikada psovao, pa nije htio ni početi. Konačno je stekao prijatelje i za njega je to bilo novo iskustvo. Danju bi radili, a noću bi sve potrošili na zabavama. No nakon godinu dana dvojica su se teško razboljela i umrla. Razlog je bio jasan: tolika konzumacija droga, alkohola, cigareta. Bilo je samo pitanje vremena. Na zabavi je prišao prijatelju i pitao hoće li zajedno otići na njihov sprovod. Ovaj je to odbio rekavši da ih nikada nije smatrao pravim prijateljima te da ih je jedva poznavao. Nije htio otići. Jesi li ih ti uopće pravo poznavao, upitao ga je. Zapravo nisam, rekao mu je i on odustane od odlaska na njihov sprovod.
Nakon mjesec dana postao je hladna osoba. Sve mu je bilo dodijalo: posao, cigarete, alkohol, droga i djevojke. Sve mu se zgadilo. Dao je otkaz i otišao kući. U međuvremenu se od neizlječive bolesti razbolio njegov prijatelj te su mu doktori rekli da ima još tjedan dana života. Kazali su mu da će umirati u strašnim bolovima koje oni ne mogu spriječiti. On je htio da mu odmah ugase život, no, prema zakonu, nisu mu to mogli dopustiti. Njega nije bilo briga za njegovu bolest koju je dobio, no uplašio se da se i on neće uskoro razboljeti i umrijeti. Možda je već i bio bolestan. Brzo je otišao napraviti pretrage cijelog tijela, obavio je sve moguće preglede. Morao je saznati što je s njegovim zdravljem. Bio je konobar. Vino i pivo je pio kao vodu, u alkoholu je tražio utjehu. Kad je doktor reče mu: Zdravijeg organizma i tijela u životu nisam vidio, imate pluća sportaša i najzdravije srce koje sam ikada pregledavao. On ode. Ne, nemoguće da sam zdrav, kako je to moguće, pomislio je. Pa ja sam nakon miješanja svih tih otrova već trebao biti mrtav. Kako to da pucam od zdravlja. Tek je sada shvatio da se uopće ne osjeća bolesno. Nije se niti mogao sjetiti je li se ikada osjećao bolesnim. Stavio je na kušnju svoje zdravlje, popio razna alkoholna pića. Bio je jako pijan, ali mučnine nije bilo. Nije niti povraćao. Glava ga uopće nije boljela, takve bolove zapravo nikada nije osjećao. Zadnji dan prije prijateljeve smrti odluči ga posjetiti. Kada je stigao, vidio je da spava pa mu vikne ime da ga probudi. Ovaj nije reagirao. On ponovno vikne. Ovaj se konačno probudi i pogleda ga pogledom koji ovaj nikada neće zaboraviti u životu, sve do smrti. Tek sada vidje njegovo blijedo, beživotno lice. Gotovo mrtve oči nisu bile krvave, nego samo bijele iznutra, a pocrnjele izvana. U ustima je gotovo sve bilo raspadnuto. Pogleda ga i upita: Tko si ti? Kloni me se. Pa ja sam tvoj prijatelj, odgovori mu on. Nastala je tišina. Gotovo minuta, a onda je odjednom počeo vrištati. Kao glasan vrisak, ne kao da gori iznutra, bol koja je neopisiva riječima. Potom sklopi oči i ponovno vrisne iz svega glasa. Uletješe doktori i počeše uključivati sprave za oživljavanje. Gotovo je, sad će umrijeti, reče jedan. Molim, zar niste rekli za tjedan dana, rekli ste da će umrijeti za tjedan dana, a to je sutra, rekao je podignutim glasom. Ne, to je danas. Kada ste vi dobili tu informaciju? upita ga jedan od doktora. Ostao je u sobi, vrisak je prestao. Suze su mu izašle iz očiju, a oči pocrnješe do kraja. Ruke su stisle pokrivač i krv mu izađe iz nosa. Umro je od jedne rijetke bolesti nikada viđene. Zna se razlog. Cigarete, alkohol, droga. Sami otrovi.
On izađe van i shvati da je izgubio svu trojicu prijatelja. Svijest mu se vratila i spoznao je istinu, ali ju je odnio sa sobom u grob. Još istog dana srce mu je stalo. Strašan organizam, a samo ti srce odjednom stade. Jadan život, ali istinit jer sebe možemo pronaći u njemu.Nismo li mi oni koji piju i puše misleći da ćemo biti takvi sretnici da se nikada nećemo razboljeti. Vjeruj mi, duša će uvijek patiti. Takve sreće nisi da se ona ne razboli. Razboljet će se svima. Droga nije nikakva iznimka, ne postoje lakše i teže; postoji samo grijeh, a on te ubija, polagano, ali sigurno. Nije psovao, nije griješio u smislu mržnje, nije krao, nije lagao. Samo je patio i patio i onda uživao i uživao pa je doživio strah spoznaje viđen u pogledu svojega prijatelja. Nikada se neće znati što je bilo s organizmom, jesu li se nalazi pomiješali, je li se dogodilo neko čudo koje je zaslužio patnjom i nepsovanjem. Evo formule života: zbroji svoj život pa vidi svoj rezultat. Bol x bol + uživanje + uživanje: sa spoznajom i strahom. Zanima te rezultat: rezultat je beskonačan.


Oznake: smisao zivota, smisao vjere, isus, bog, snaga vjere

petak, 28.10.2016.

34. STANICA – Važnost nedeljne mise

Počela je nedjeljna misa. Kao i obično mladih nema puno. Čudno je što ne dolaze, dosadna im je misa, nezanimljiva. Sjediti i slušati svećenika sat vremena, to je svima dosadno. No nije istina da je dosadna. Onaj koji ljubi Boga slušat će njegovu riječ, pjevat će, moliti se, pričestiti se. Nemoj pokušati ljubiti Isusa pa reći pokušao sam. Ne. Ti ga ljubi. Nakon toga sve se mijenja. Saznat ćeš istinu da je on tebe ljubio i ljubi te svaki dan do kraja tvog puta. Jedan svećenik, još vrlo mlad, imao je misu u 7 h. Uvijek je gledao koliko mladih ima pod njegovom misom. Naravno. Nijedna osoba mlađa od 18. U gradu ostaju do 6 h. Ne mogu oni i u grad i na misu ujutro. Bolje im je ostati spavati kod kuće. No već duže vrijeme primjećivao je da dječak od 7 godina dolazi na njegovu misu. Dolazio je na svaku njegovu misu, nijednu od njegova dolaska nije propustio. Svećenik se pitao gdje su mu roditelji, možda oni idu na drugu misu. No u razgovoru sa svećenikom koji je imao misu u devet sati saznao je čudnu stvar. Taj dječak ide i na misu u devet sati. Ide svaki dan na sve mise. Nevjerojatno. Pa da su svi takvi, grijeha ne bi bilo. Ali što je sa školom, s njegovim obvezama, zapitao se svećenik. Sljedeći put na završetku mise pozove dječaka pa ga upita: Zanima me zašto ideš na sve mise svaki dan, gdje su ti roditelji? Oni su mrtvi, odgovori dječak. Stradali su u prometnoj nesreći dok su dolazili po mene, bio sam kod tete i sad kod nje živim i molim se Bogu da opet ožive i budu sa mnom. Svećenik je bio iznenađen. Ne bi nikada pomislio da će dobiti ovakav odgovor. Dječak je išao na mise, dakle znao je za život i uskrsnuće Isusa. Ali kao da je krivo shvatio. Svećenik mu je pokušao objasniti da se oni neće vratiti i da bi on morao nastaviti živjeti svoj život bez njih. Ti nisi sam, ima milijune djece koja nemaju roditelje, milijune njih koji su ostali bez svojih roditelja, ali ovakvog djela, ići na toliko misa kako bi oni oživjeli i opet mogli biti s njime, toga se još nijedno nije sjetilo. Nikada. Dječak je ipak sve porekao. Nije vjerovao u svećenikove riječi. Bio je čvrsto uvjeren da će opet biti s njima. Ljutito je otišao. Svećenik je bio nezadovoljan, nije mogao utjecati na dječaka, nije mu mogao pomoći. Mali je imao vjeru, vjeru, ako bude dolazio na mise, da će mu se roditelji vratiti. Na svojoj misi dječaka više nije vidio. No, nakon tjedan dana saznao je da je dječaka pregazio automobil i da je umro na licu mjesta. Nevjerojatno. Ovakav kraj. Zbilja, sad je bio s njima. Ne, nije bilo samoubojstvo, nego nesreća. Siromašan je bio i ostao. Da nije ni život zaslužio. Kakav je to život, pomislio je svećenik. Odrasti bez oba roditelja, bez prave ljubavi, jer roditeljska se ljubav može zamijeniti, ali ne dokraja. Bol zauvijek ostane u srcu. Toliko je djece bez roditelja, neki su ih odbacili, neki nemarom izgubili, neki zbog grijeha drugih. Glavni razlog i jest grijeh. Drugi ne postoji. Ljudi ih ne žele, ostave ih same na ulici da umru od gladi. Zašto oni ne mogu krenuti na put života u normalnim uvjetima za život? Zašto toliko boli? Kada ih svijet osudi, onda su si kao sami krivi. Kada postanu kradljivci, ubojice, njih se krivi za sve. U zatvor s njime! Ubio je petero ljudi. Čudovište! On, sigurno, ide u pakao. Ipak, i taj je ubojica, vjerovali ili ne, i taj je ubojica nekad bio malo dijete, nitko se neće pitati kako je živio, kako su se drugi odnosili prema njemu, nego gledati samo ono što je nakraju napravio. Ovo nije priča sa sretnim završetkom, ovo nije bajka s izmišljenim likovima. Ovo je realnost života, moga i tvoga. Ovo je upozorenje vjere i ljubavi. život je dragocjen i neuništiv, ali ga je lako izgubiti. Dokle god ne bude promjena, oni će gubiti živote i drugi s njima i tako sve do zadnjega života, vrijednog i dragocjenog. Radije bih umirao cijeli život nego vidio dijete koje ne zna da ga netko neizmjerno ljubi cijeli život. Imaš oca. Sama riječ otac znači nebeski roditelj. A kada konačno stigneš do njega, ugledat ćeš i svoje zemaljske roditelje. Svoju obitelj. Braću i sestre. I krvlju povezane i nepovezane. Nikada nisi bliži ocu nego kad si bolestan, kad trpiš i patiš. Upravo tada moraš vjerovati u zdravlje, ali ne tjelesno, nego duhovno.

Oznake: što je smisao života, tko je bog, koja je vjera ispravna

četvrtak, 27.10.2016.

33. STANICA – Svi smo mi Božja djeca

Ili je istina ili je stvarnost. Nažalost, sramota je. Sramotna razdijeljenost čovjeka koja je dovela do toga da se svi smatraju poštenima, da svi misle da su u pravu, da su dostojni čovjeka osuditi i ubiti. Stvarate ubojice svaki dan. Zašto se ljudi ubijaju? Zato što vide isto kao i ja, Nažalost, ne stoje na drugoj strani. Bilo bi mi lakše umrijeti jer me ne bi mrzili, ne bi mi se smijali. Vratio bih im. Jesam rekao da s njime nešto nije u redu, to bi bile riječi onih zbog kojih bi si oduzeo život. Isus nam je svima pokzao put, ja sam taj put prihvatio i zbog toga sam dobio darove duha svetoga. Vjera i ljubav, osjećam vječnost povezanu putem vjere i ljubavi. Stekao sam riječi kojima mogu pisati. Ne ljubeći Boga, pravite, dijelite sve na milijardu stvari, kako biste svaku posebno razdijelili na još milijun stvari. I zato Boga ne možete vidjeti. Zamislite budućnost, djeca od pet godina psuju Boga, a vi ćete biti njihovi roditelji. Smrt više neće biti kazna, postat će vaša želja, jer život više neće postojati, smrt će odnijeti sve karte sa stola. Kategorizacija, različiti ljudi, pa čak i vjera, različiti jezici, a sve je to jedan narod Božji, djeca koja su izdala Boga, koja su ga iznevjerila puno puta. Koliko još djece treba pasti, koliko još djece treba umrijeti od gladi, koliko ih još treba umrijeti od bolesti koju vi stvarate, koliko djece svojim očima traži roditelje da bi dobila batine? Koliko još ratova treba dok se svi ne uništimo, koliko još kloniranja, umjetnih oplodnji, istospolnih brakova, pokušaja legalizacija droge, otrovanja organizma, uništavanja okoliša? Pokušavaju sve, samo da otac izgubi tu svu svoju djecu. Postoji samo jedan Bog. Postoji samo jedna religija, samo jedan Bog. A vi niste u pravu kad kažete da je moja vjera lažna. Lažni ste svi vi. Jer ste vi oni koji ubijate, vi ste oni koji sude. I kad ubijete i osudite, mislit ćete da ste pobijedili. Toga vam je trena pakao suđen. Bog je razdijelio vjeru i on je jedini koji će je spojiti i vratiti u jednu. Ne pokušavajte izmišljati nove religije i vjere. Vjerujte u Isusa Krista. Ne smije se vjera spajati, jer ju je otac razdijelio po našem grijehu. Evo riječi za sve nevjernike. Zašto je vjera u Isusa opstala nakon svih progona, patnje, mučenja? Zato što je ona jedina ispravna i vi je ne možete izbrisati iz ovoga svijeta, nikada. Odbiti brata znači odbiti Isusa, odbiti sestru znači odbiti Isusa, a odbiti Isusa, svi znamo što to znači. Ja te zatrpavam riječima, ja pišem i pišem, ali ne mogu te promijeniti. To moraš napraviti sam. Mogu te navesti na razmišljanje. Molite se Isusu da vam pokaže put.

Oznake: sto je smisao zivota, tko je bog, ljubav, vjera, snaga, isus, bog

srijeda, 26.10.2016.

32. STANICA – Psovanje je najopasniji i najpopularniji grijeh na svijetu

Postoje ljudi koji su pametni, marljivi, uspješni u svojem poslu, kao prijatelji su dobri, obiteljski su ljudi, uvijek dobre volje. Čemu onda ova priča, psuju kako se sjete, kao vjetar Božje ime izlijeće iz njihovih usta više puta na dan. U društvu psuju da zadobiju poštovanje, kad imaju problem, na sve odmah psuju, u običnom razgovoru psuju vrlo često. Slušaj ovu riječ: pa makar ti izgovaraš samo takozvane male psovke, ti se jako puno odmičeš od Isus. Opet moram napisati koliko spavaš i koliko nisi svjestan da ime očevo i njegova sina Isusa ne smiješ izgovarati uzalud, ne smiju se bezveze izgovarati presveta imena. Ne možeš očekivati da ćeš biti vjernik ako sveta imena stalno izazivaš i izgovaraš tako da ih vrijeđaš, to su veliki grijesi i, dokle god psuješ, Isusa nećeš vidjeti. Ne budite ludi, dobro znate što će biti s onim koji psuju oca, a što s onima koji psuju Isusa. Što više psuješ, to si udaljeniji od njega, pa makar bio veseo, marljiv, dobar, pošten, Boga nećeš vidjeti, jer si se previše udaljio od njega, previše si puta ime njegovo izgovarao uzalud. Kada na samrti budeš opet vikao njegovo ime, neće ti pomoći, jer neće moći. Ne možeš imati sve i vrijeđati Isusa jer uskoro ti slijedi kraj, a onda ćes biti u paklu zauvijek. Ljubi Boga i Isusa iznad svega, čuvaj njegovo ime, poštuj njegovo ime, ljubi vjeru svoju i ponajviše njegovu riječ. Toliko puta na dan uzalud izgovoriš njegovo ime da nisi ni primijetio kako si odavno otišao od njega. Nije se on udaljio, nije on psovao, ti si, brate, ti si, sestro. Psovanje je najteži grijeh jer će te odvesti do drugih grijeha. Psovanje odobrava sotoni i demonima da ulaze u tvoje tijleo i stvore bolesti koje će te ubiti. Volio bih da svi imaju ono što imam i ja, ne sve isto, nego ono osnovno, da imaju obitelj, zdravlje, dovoljno jela i pića, dovoljno novca za poštenu odjeću. Što misliš odakle to meni? Sigurno ne zbog psovanja, nego iz zahvalnosti prema Isusu. Zahvaljuj mu svaki dan, evto ti savjet. Moli kratke molitve tijekom dana. Samo reci Isuse volim te, Marijo volim te, Bože trebam te, Isuse hvala ti za sve. Upravo tako bi mogao vratiti svoj život i postati dijete vjere. Koliko ćeš samo puta čuti iste stvari od mene. Pitanje je hoće li išta ostati u tvome srcu. Tvoj te grijeh vodi do patnje, a nakon toga idu nepravda i bol. Teška su naša srca, kao kameni su teška. Kad popucaju, nestat će kao i naša ljubav.

Oznake: smisao zivota, isus, bog, vjera

utorak, 25.10.2016.

31. STANICA – Što je sreća?

Jedan vrlo moćan i bogat čovjek nikako nije mogao shvatiti što je to sreća. Živio je u današnjemu okrutnom svijetu i morao je sam shvatiti što to znači, koja je definicija sreće. Pročitao je knjiga i knjiga o tome što je sreća, ali mu još uvijek nije bilo jasno. To je kad zajedno živiš s ljudima koji te vole i poštuju, kad, jednostavno, sve ide kako treba i kad uvidiš pravu ljepotu života. To je za njega, jednostavno, bilo neshvatljivo, nikada nije iskusio sreću. Jednom dok je šetao gradom, vidio je siromašnog dječaka kako sjedi na klupi u parku. Bio mu je zanimljiv pa ga je neko vrijeme promatrao. Tako siromašan, o čemu on može razmišljati? Samo se po odjeći moglo vidjeti koliko je siromašan. Ipak on tako velika ugleda nije htio prići dječaku i pitati ga. Dječak je nakon nekoliko minuta počeo plakati. Sad mu je bilo još čudnije o čemu li razmišlja. Dječak primijeti da je čovjeku koji je prošao pokraj njega ispao novčanik pa mu ga je podigao i, baš kad mu ga je i htio vratiti, neka djevojka sa strane vikne: Lopov! Čovjek se okrene i vidi svoj novčanik u dječakovim rukama, približi mu se, zada mu dva teška udarca, baci ga na pod i pljune na njegovo lice. Tada on i djevojka odoše dalje, a dječak je ostao ležati na podu. Kakva nepravda, zamisli se škrtac. Mogao je novčanik ostaviti na podu i poslije samo pokupiti novac, mogao je samo ostati sjediti, ali ne, on mu je pokušao vratiti novčanik pa je dobio nezaslužene batine i još mu je čovjek pljunuo na lice. Toliko nepravde nije zaslužio da mu se ovako sve vrati. Škrtac brzo dođe do dječaka, izvadi bez razmišljanja najljepšu maramu koju je uvijek nosio sa sobom te obriše dječakovo lice, uspravi ga te mu da dovoljno novca za smještaj i hranu. Dječak od stida ne kaza ništa. Nije znao da je starac sve vidio. Mislio je da je, jednostavno, kao pošten čovjek došao i pomogao mu, ali ipak nakraju uspije reći: Hvala Vam. Škrtac ode i odjednom kao bolesno njegovo srce počne kucati sve jaše i jače, kao da gori u plamenu ponosa i ljubavi. Gotovo se uplaši ovoga osjećaja, nikada ga dosada u životu nije iskusio. Oči mu se otvore. Sve je počeo gledati drukčije. Cvijeće, vodu pa čak i ljude, sve je vidio drukčijim očima. Pun zadovoljstva i mira. I konačno shvati: to je sreća, prava sreća. Iskreno se nasmijao i otišao kući kao bolji čovjek, a takav je i zauvijek ostao. Sreća se ne krije samo u tebi nego u svakom bratu i sestri što ih ljubiš i voliš. Ako ljubiš Isusa Krista, tada tvoj život prolazi putem patnje, ali, vjeruj mi, ti to nećes niti primijetiti. Sreća će se nastaniti u tebi, bez novca, bez bogatstva, ti ćeš biti ispunjen unutarnjom srećom. Ljubi i vjeruj i tada ćeš uvijek biti sretan, ali bori se za sve ljude da budu sretni, neka im bude jasno da sreća bez ljubavi i vjere nigdje ne postoji. Samo onaj koji čuva riječi istine u sebi, uvijek će naći sreću i uvijek će je imati.

Oznake: smisao života, isus, bog

ponedjeljak, 24.10.2016.

30. STANICA – Uzalud bogatsvo i moć

Uzalud ti moć, bogatstvo, zdravlje, obitelj, lijepa kuća i lijep posjed ako su ti susjedi bolesnici, siromašni ljudi, jadni i gladni. Zavladat će ljubomora i ubit će te. Uzalud ti ljubav, vjera, srce, čista duša, skromnost i poniznost ako su ti braća i sestre grješnici, prevladat će ljubomora, ubit će te i tvoja riječ koja ne vrijedi zrna pšenice neće biti razumljena. Jesi li ovo shvatio ili ćeš zauvijek živjeti u neznanju? Možda si umisliš da znaš značenje pa opet do kraja života živiš u neznanju. Tad ćeš tražiti isprike pitanjima koja ni luđaci neće razumjeti jer nemaju nikakve potrebe za tim odgovorima. Nije neprijatelj onaj koji je učinio zlo, nego onaj koji ga je zlim proglasio. Idemo li mi brzim putem ili samo putem lijenosti? Oba su puta kobna, ne umanjujemo grijeh, samo ga prikrivamo, ali on ostaje te se nakuplja i vraća još veći. Idi onim putem kojem ti se ne da ići jer je upravo taj put pravi put. Idi putem koji ti je sagradio Isus Krist. To je put kojim Isus želi da ti ideš pa nagovara srce tvoje da krene tim putem, to je put koji vodi do života i spasenja. Uvijek.

Oznake: sto je smisao, tko je bog, ljubav, vjera, isus krist, Duh Sveti

nedjelja, 23.10.2016.

29. STANICA – Trgovina sotone

Brat i sestra uzrokuju grijeh, ti uzrokuješ grijeh. Popravi prvo svoje srce, a tada otiđi i pomogni bratu ili sestri da poprave svoje. Nakon toga ti ih potakni da oni drugima pomognu popraviti svoje srce. Kada kažem popravi svoje srce, mislim na pokajanje, duboko kajanje, ispovijed, pričest, iskrenu molitvu, razgovor s Isusom, početi vjerovati, poštovati, ljubiti, biti ponizna srca. Nakon svega toga učvrsti svoje srce i ne vraćaj se starom načinu života, ne vraćaj se grijehu. Ne pitaj stalno kako, zašto, samo ljubi i ljubav će doći. Samo vjeruj i vjera će doći. Postoji trgovina koja se zove smrt i ta te trgovina sa svakom tvojom kupnjom sve više povlači u vatru, i sam znaš koju vatru. Ti redovito kupuješ u toj trgovini, njezin si najbolji kupac, svaki prečac kojim se koristiš grijeh je, svako alkoholno piće koje kupiš grijeh je, droga, cigarete… uništavaju dušu i tijelo. Cijene su veoma visoke. Račun nikada nećeš dobiti jer ga ne možes platiti. Toga ćeš na kraju biti svjestan, a bit će i trgovac. Postat ćeš njegov rob i sluga te ćeš zauvijek njemu pripadati. Zapamti, nijedan tvoj brat ili sestra neće te moći otkupiti. Ti se možda sada smiješ, ali, vjerovao ili ne, i to je kupnja koja će zadužiti tvoju dušu. Ti si već sada zadužen te sam ne možeš kupiti slobodu. Jedino te Isus može otkupiti. On je otkupitelj cijeloga svijeta, otkupio je sve naše grijehe kako bismo dobili slobodu. Nažalost, ti si nanovo krenuo kupovati u istoj trgovini. Dovodiš svoj zemaljski život i život nakon smrti u veliku opasnost. Lanci koji te vežu drugi put neće moći biti pokidani i tvoj dug postat će tvoja propast. Dugovi će postati toliko veliki da će tvoja obitelj i prijatelji patiti te ćeš ih odvući u istu propast, odvest ćeš ih u jednake dugove, ako ne i gore.

Oznake: sto je smisao zivota, tko je bog, smisao, vjera, ljubav, isus, bog

subota, 22.10.2016.

28. STANICA – Srce griješnika

Običan si čovjek. Smatraš li da je to istina? Običan si vjernik. Smatraš li da je to istina? Običan si grješnik. To je istina. Zaboravi na prva dva. Kao čovjek imaš propadljivo tijelo, potrebu za vodom, hranom, toplinom, zdravljem, potrebu za društvom da budeš prihvaćen, ljubav da voliš nekoga. Imaš i potrebu za novcem jer od novca dobivamo sve ostalo. Smatraš li da su navedene rečenice istinite? Sigurno nisu u mojim očima. Kao dijete Gospodina našega ti imaš potrebe za sigurnošću, mirnoćom, snagom, hrabrošću, smirenošću, razumom, strpljivošću, nebeskom hranom, riječma Isusa, zahvalnošću, marljivošću. Je li sve ovo istina? U mojim očima, sigurno, jest. Prima li sve to onaj koji prima nebesku hranu i poštuje riječi Isusa? Isus je došao sagraditi put, put koji stoji jednako čvrsto danas kao i prije mnogo godina, kada je izgrađen. Mi na tom putu nismo napravili ni koraka. Sjetili se opasni ljudi da mogu izgraditi drukčiji put, lakši, kraći, samo da je cilj isti. Dok drugi marljivim korakom hoda putem spasenja, oni hodaju putem grijeha. Nije najbrži i najkraći put najbolji, nije. Ako je to istina, tvoj bi život prošao u trenu. Što bi vidio, koliko bi prilika za ispravak imao, bi li doista pristao na put koji vodi preko pakla samo kako bi došao do raja? Ako ti to obećaju, onda su to bolesni ljudi jer preko pakla se u raj nikada neće moći, nikada. Grijeh je odavno preuzeo vaša srca, pokušaj samo dan izdržati bez psovanja. Nećeš moći, sigurno. Srce više ne prima snagu vjere i ljubavi. Jesi li ti svjestan ili svjesna da tebi, osim Isusa, apsolutno ništa drugo ne treba. Dokle god ovo ne budeš razumio, ti na svome putu nećeš koraka napraviti, na putu spasenja, ljubavi i vjere. A prava je istina da drugog puta do očeva kraljevstva nema.

Oznake: smisao zivota, koji je smisao života

petak, 21.10.2016.

27. STANICA – Tvoj put

Običan si čovjek. Smatraš li da je to istina? Običan si vjernik. Smatraš li da je to istina? Običan si grješnik. To je istina. Zaboravi na prva dva. Kao čovjek imaš propadljivo tijelo, potrebu za vodom, hranom, toplinom, zdravljem, potrebu za društvom da budeš prihvaćen, ljubav da voliš nekoga. Imaš i potrebu za novcem jer od novca dobivamo sve ostalo. Smatraš li da su navedene rečenice istinite? Sigurno nisu u mojim očima. Kao dijete Gospodina našega ti imaš potrebe za sigurnošću, mirnoćom, snagom, hrabrošću, smirenošću, razumom, strpljivošću, nebeskom hranom, riječma Oca našega, zahvalnošću, marljivošću. Je li sve ovo istina? U mojim očima, sigurno, jest. Prima li sve to onaj koji prima nebesku hranu i poštuje riječi Oca našega? Sin našeg Oca došao nam je sagraditi put, put koji stoji jednako čvrsto danas kao i prije mnogo godina, kada je izgrađen. Mi na tom putu nismo napravili ni koraka. Sjetili se opasni ljudi da mogu izgraditi drukčiji put, lakši, kraći, samo da je cilj isti. Dok drugi marljivim korakom hoda putem spasenja, oni hodaju putem grijeha. Nije najbrži i najkraći put najbolji, nije.Ako je to istina, tvoj bi život prošao u trenu. Što bi vidio, koliko bi prilika za ispravak imao, bi li doista pristao na put koji vodi preko pakla samo kako bi došao do raja? Ako ti to obećaju, onda su to bolesni ljudi jer preko pakla se u raj nikada neće moći, nikada. Grijeh je odavno preuzeo vaša srca, pokušaj samo dan izdržati bez psovanja. Nećeš moći, sigurno. Srce više ne prima snagu vjere i ljubavi. Jesi li ti svjestan ili svjesna da tebi, osim Oca i Krista, apsolutno ništa drugo ne treba. Dokle god ovo ne budeš razumio, ti na svome putu nećeš koraka napraviti, na putu spasenja, ljubavi i vjere. A prava je istina da drugog puta do Očeva kraljevstva nema.

Oznake: smisao zivota, smisao boga, vjera, vjera u sebe

četvrtak, 20.10.2016.

26. STANICA – Nemoj vrijeđati bližnjebga

Jedan od najtežih grijeha jest kada povrijediš svoga bližnjega, kada ga gurneš, kada mu se smiješ, kada ga vrijeđaš. Taj ti grijeh ti ne može Otac sam oprostiti, taj grijeh mora oprostiti onaj kojemu si ga nanio. Možes se ti poslije promijeniti, može ti i Otac oprostiti, ali što ako ti taj čovjek ne oprosti. Možeš mu nuditi novca i novca, zlata i zlata i on će ti reći da ti oprašta, ali istina je da neće, njegovo srce to neće oprostiti. Hoće li to tebe stajati ulaska u raj, to ti neću reći. Hoćes li ti biti proklet zbog te boli koju si mu nanio? To ti isto tako neću reći. Namjerno, da te uplašim i upozorim. Nisi uplašen? Nimalo? Nema veze, umrijeti moraš. Pazi se ruku bezbožnih ljudi koji će te napasti u noći tvoje smrti, kada njih milijun bude grabilo tvoje tijelo, a ti više ne budeš mogao uzeti zraka od smrada grijeha i propasti. Tad će ti sve biti jasno. Moli se da taj dan nikada ne dođe. Najbolje od svega pročitao si već više puta: moli se da taj dan nikada ne dođe. Nikada se nisi pomolio, a te ruke nikada nisu sumnjale da će doći do tebe. A što ako ima više ljudi koje si povrijedio? Tad ćeš krvavim očima njima isplaćivati svoje grijehe jer će krv biti jedina valuta.
Brate, sestro, ako pljunete na bližnjega, pljunuli ste na Isusa. To već znate ili ste trebali znati. Isus oprašta, ali što ako umrete, a nikada niste zatražili oprost. Tada će na vas pljuvati u vatri koja se nikada ne gasi. Jao onomu koji uporno zaobilazi riječ moju, tako će i Otac njega zaobići na dan suđenja njegova: poslat će ga u vatru, a ta će vatra biti slika od milijun ruku koje gore i tebe čekaju da te zgrabe i uvuku među sebe.Tad ćeš ti postati jedan od njih. Samo još ruke vidjet će se gore, ruke koje traže bilo što, bilo koga, samo da ga uhvate. Glava je u smradu iz kojeg se ne izlazi. Kad bi moja slova i riječi istine tebi to prikazale, ti ne bi samo nastavio čitati, ti bi počeo jecati, ti bi sav problijedio i prestao disati. Jer bi osjećao smrad koji dolazi iz grijeha njihova i iz grijeha tvoga. Budi siguran, nema tog kupanja koje te možeočistiti od tog smrada, to je smrad ravno iz tvoje duše. Tu pomaže samo pokajanje, ali teško pokajanje i suze ljubavi, suze žalosti. Jedino te oni mogu očistiti od toga smrada. To je sve tvoja istina, ne moja. Ja imam riječi, no velika će biti moja kazna ako ih nitko ne čuje, a još će veća biti tvoja ako ih čuješ, a zaobiđeš. Ako kažeš ovo je laž, onda će tvoj život postati lažan jer si slijep, jer ne vidiš istinu. Očisti svoje oči i svoju dušu kako bi mogao tražiti oprost. Onaj koji je zatraži, dobit će je, ali samo ako je ne zatraži prekasno. A onaj koji ne oprašta drugima ne može i ne smije očekivati da će sam dobiti oprost kakav nikad nije bio spreman dati. Ovo neka ti bude riječ istine, nemoj pitati Oca ideš li u raj, pitaj se idu li u raj tvoja braća i sestre jer jadan je onaj koji sebe želi spasiti, a druge oko sebe pušta da umiru. Velik je pak onaj koji se bori za svaki život oko sebe, a svoj poštuje i daruje Ocu nebeskomu.

Oznake: smisao zivota, koji

srijeda, 19.10.2016.

25. STANICA – Strah od sramote

Koliko sam mnogo proučavao, koliko sam puno vidio, koliko još pitanja imam? Na kraju dana shvatim da ta pitanja nisu važna, ja na njih ne mogu naći odgovor, ali mogu sam sebe zapitati je li ovo uopće važno za mene, moj život i moju vjeru. Strah je opasna stvar. Možemo ga shvatiti kao dobru i lošu stvar. Strah Božji dobra je stvar jer, ako se bojite grijeha, bojite se kazne zbog grijeha. Onda je to dobra stvar. Vjerovali ili ne, to je ljubav. Na taj način pokazujemo da Oca najviše poštujemo, da ga slušamo, da ispunjavamo njegove riječi. No strah može biti koban, strah se može pomiješati s ohološću, škrtošću, zavišću, bludnošću, neumjerenošću u jelu i piću. Mogu vam navesti definiciju, mogu podijeliti strah.Vjerojatno bih mogao ispisati pet stranica, ali to ne želim. Ti moraš shvatiti da onoga trena kad se bojiš, kad si u strahu, upravo tada si na granici između grijeha i sramote. Taj je strah koban. Kad se bojiš, ti pokazuješ nevjeru, pokazuješ Ocu da se ne oslanjaš na njega, nego na grijeh. Evo ti upozorenja: nemoj misliti, ako kažem da se osloniš na Oca, da ti možeš odmah sve svoje prodati i staviti novac na kladionicu i, ako izgubiš, onda okriviš mene i riječi istine. Ovo je istina, ne izazivajte Oca. Što mi vrijedi pisati pravila koja nitko ne slijedi. Sva su pravila u Bibliji, sva ćeš pravila naći u životu Sina Oca našega, ali najlakše ćeš ih naći u svome srcu. Kad se bojiš, kada strah od grijeha uđe u tebe, imaj povjerenja u njega. Reci mu: Oče, nisam dostojan da ti se molim, nisam dostojan Tvoje ljubavi, ali je moje srce slabo i u velikome strahu. Čuvaj me, molim te, od zla, od mene samoga, od moga grijeha, od loših odluka, podari mi vjere i hrabrosti da te mogu ljubiti i da mogu činiti onako kako mi Ti kažeš, jer si Ti ljubav i svjetlo vjere. Obasjaj moj život i put kako bih pronašao put Tvoga Sina i tako stigao do vrata raja. Jošvažnije, podari mi razum, ali i mojemu bratu i mojoj sestri tako da imamo ljubav za našega bližnjega, kako bi nam se mogli pridružiti i kako bismo zajedno mogli krenuti na put spasenja.

Oznake: smisao zivota, smisao vjere, smisao boga

utorak, 18.10.2016.

24. STANICA – Tvoje ogledalo

Što je potrebno da promijenim život brata i sestre? Koliko je ljubavi potrebno, razumijevanja, strpljivosti, koliko je djela potrebno da bih razbio ogledalo grijeha i da konačno brat i sestra vide svog Oca, da vide Sina i Majku, da osjete prisutnost Duha Svetoga? Nisi ni svjestan koliko si zarobljen, imaš stotinu misli, još stotinu svojih uvjerenja i puno vlastita iskustva, po kojima si uvjeren i siguran da dobro živiš, da sve znaš i da si uvijek u pravu. Misliš da ti Otac nije potreban, stojiš pred ogledalom i vidiš samo sebe i misliš: Ja sam taj koji je sve sam napravio, ja sam razlog uspjeha, a da ga razbiješ vidio bi sve one koji su ti toliko pomogli a da im nisi rekao „hvala“, vidio bi svoju braću koja su gladna, vidio bi svoje sestre koje su žedne. Djeca se gube po svijetu, a sve što žele jest ljubav, prihvaćenost, no upravo to neće naći na svijetu. To moraju pronaći u sebi. Nažalost, radi te prihvaćenosti i ljubavi spremni su raditi stvari koje nisu ispravne, odvratne grijehe. Kreću psovanje, alkohol, cigarete. Nasilje nad drugima kako bi ti bio prihvaćen. Kreću spolni odnosi koji će uzrokovati bolesti za koje nema lijeka. Duša je zarobljena u tom ogledalu, ona gubi dotok kisika i ljubavi, ona se gasi. Mi svoju vjeru i Oca zanemarujemo misleći da nam nisu potrebni. Stavljamo svoje živote na prvo mjesto i time gradimo ogledalo koje nas uvjerava da je izgled osobe najvažniji na njoj, da je važniji od svega. U danima kada nam je dobro mi pogledamo u ogledalo i pomislimo: to sam sve zaslužio, sve sam samostalno napravio, sve sam sama izgradila. Tada je grijeh još veći i potreba za nebeskim Ocem nestaje. Napuštamo Crkvu, Napuštamo Očeve riječi i počinjemo živjeti onako kako su nam drugi rekli i pokazali da živimo. Mi vjerujemo da živimo ispravno. Vjerujemo da smijemo i da imamo pravo proći pokraj brata i sestre koji su radili isto kao i mi, samo što se njihovo ogledalo odjednom zamutilo. Oni više nemaju čist pogled na sebe. Oni nemaju razum, strpljivost, ljubav. Oni su toliko zaprljali ogledalo da odjednom počinju tražiti tuđa jer žele vratiti svoje živote u stanje mira i sreće. Tada stiže trenutak istine, počinju nevjera, laž, prijevara, krađa, silovanje, izdaja i potom ubojstvo. Ogledalo tvoga života. Ti prolaziš pokraj njih, a nisi svjestan da se tvoje ogledalo lagano magli. Da će te uskoro naći isti put. Tada će drugi samo proći pokraj tebe, bez ljubavi, razumijevanja, strpljivosti i vjere. I taj koji prolazi doživljava istu sudbinu. Onoga dana kada nam bude najgore, ogledalo će konačno pasti. Razbit će se u dijelove, ugledat ćemo konačno Oca svoga, stvoritelja neba i zemlje. Budući da sada vidimo njega, a ne svoj odraz, mi ćemo kriviti njega za sve grijehe, za sve ono loše što nam se dogodilo. Tada će nam reći da pogledamo ogledalo. Pogledavši ga, vidjet ćemo svoje lice više puta. Vidjet ćemo lice pravoga krivca, jer ćemo u odrazu ogledala iza svojeg lica vidjeti sotonu. On će se smijati znajući da je ogledalo njegovo i da će zatražiti punu cijenu za njega. Našu dušu.

Oznake: Koji je moj put?, koji je smisao života

ponedjeljak, 17.10.2016.

23. STANICA – Ljubav prema ocu nebeskome

Najveća ljubav koja postoji jest ljubav prema Ocu nebeskome, ljubav prema Duhu Svetome, ljubav prema Isusu i, naravno, ljubav za svoga bližnjega. Razmisli malo o svojim problemima, o svojim brigama. Ima ih mnogo. Stvari koje te muče, koje te uništavaju iznutra, moraš si oprostiti, moraš krenuti dalje.Prvo zatraži oprost, onda se pokaj, nakon toga razmisli kako se druga osoba osjećala kad si je povrijedio, koliko je njoj bilo teško, koliko si zla uzrokovao. Nakon toga moraš nastaviti život. Drugi put učini pametnije: podari strpljivost i ljubav. Svi smo mi umorni od grijeha i samo tražimo načine kako da odmorimo naša slaba tijela, naše umove, našu pamet. Slabi su, padaju pod teretom. Hajdemo ispočetka. Ti si dijete Božje, moraš ovo znati, ne moraš ovo učiti napamet, ne moraš podcrtati najvažnije pojmove, ovo nije škola, ovo je život. Ovo samo mora ući u tvoje srce i tamo ostati zauvijek. Otac te voli i on je uvijek s tobom. Zaboravi na trenutak na svoje brige i zamisli kolika je njegova ljubav. Ta ljubav nema granica. Ti si njegovo dijete, on te voli, on će ti oprostiti sve grijehe i propuste koje si učinio prema sebi ili prema svojim bližnjima. Moraš početi slušati, nemoj žuriti dok ovo čitaš i nemoj uživati dok ovo čitaš. Pokušaj razumjeti i živjeti dok ovo čitaš. Jer čim dođeš do zadnje rečenice, čim ovo pročitaš, ja ti više neću moći govoriti, ne mogu ti pomagati. Onda si opet sam na putu, ali istina je da nisi sam. Gospodin, sin Oca moga i tvoga, on će ti uvijek pomoći. Pitaš zašto. Zašto bi mi on kao trebao pomoći? Odgovor je ljubav i nemoj misliti pa reći: slab ti je odgovor. Počni razmišljati, nemoj stalno padati na svojem putu.Istina je da svi moramo pasti kako biste mogli ustati jači i biti bolji, ali, ako ti stalno namjerno padaš i izazivaš svojeg Oca, onda ćeš vječno lutati u mraku. Gospodin je s tobom. Sad je pitanje kakvu vrstu problema imaš: obitelj, posao, cigarete, karijeru, ljubav, muči te nečiji tuđi život, htio bi nešto sam napraviti, ti želiš jedno, a oni ti nameću nešto drugo. Možda je posrijedi neki drugi problem. Što god da je tvoj problem, dajem ti odgovor na pitanje kako izaći iz njega i konačno živjeti vjeran i sretan, kako riješiti sve svoje probleme. Odgovor je ljubav. Pokušaj se, koliko god da ti je teško, pokušaj se večeras prije spavanja pomoliti, ali ne samo u smislu da izgovaraš riječi koje si naučio napamet. Možeš ti slobodno moliti Očenaš, ali ja te želim potaknuti na još više. Molitva je zapravo razgovor između Oca i djeteta. Izreci svoje molitve, nakon toga otvori svoje srce i reci mu sve što ti je na duši, reci mu sve svoje probleme, iskreno razgovaraj s njime. I nemoj ništa tražiti od njega, nemoj ništa zahtijevati, samo ga zamoli da primi tvoje molitve i prema zaslugama da ih ispuni. Nemoj čekati tjedan-dva da se nešto promijeni, promjena će trajati cijeli tvoj život. Na tebi je da se promijeniš nabolje. Reci Ocu sve svoje grijehe, priznaj mu sve. Ne to nije ispovijed, ali će biti pokazatelj tvoje iskrenosti s njime. Reci mu što te ljuti, reci mu što te nervira, pomoli se za ljude koji su te povrijedili i naljutili. Kao što sam rekao, ljubav je odgovor na sve. Nemojte zanemariti ove riječi. Možeš od toga trena početi živjeti i razumjeti, ne više samo razmišljati nego i razumjeti. Nemoj u svojem razgovoru s Ocem vikati zašto, zašto, zašto… Zar je on to zaslužio, pa ovo nije trebalo tako biti.
Brate ili sestro, ti imaš priliku razgovarati sa svojim Ocem. U potpunoj ljubavi i miru ti s njime možeš razgovarati koliko god hoćeš, no ti to ne radiš. Počni se moliti, ali, kao što sam rekao, nakon molitve kreni u razgovor pun ljubavi i poštovanja.Ne traži ništa za sebe, traži sve za svoje bližnje. I najveće molitve ponizno moli na koljenima, a nakon njih moli za spas duše, za zdravlje u vjeri, za život s Ocem, moli za zdravlje, vjeru onih koji su te izdali, ostavili samoga, nepravedno te kaznili, pogodili, ismijavali. Molitvom otvaraš vrata ljubavi. Ako samo jednog preobratiš, tvoje će srce postati vrata koja se nikada neće zatvoriti. Nemoj drugima govoriti da se moliš za njih, nemoj glumiti velikog vjernika, ti to, sigurno, nisi. Možda jesi dobar glumac, ali vjernik nikada, jer dobar vjernik to nikada neće reći, neće nikada priznati. Nemoj govoriti: Mene nebeski Otac voli jer se ja molim za tebe, ja sam bolji od tebe… Pa zar opet nerazumijete moje riječi? Ako je odgovor ljubav, onda moli iz ljubavi, a ne zato da se osjećaš boljim i većim od njega. Ponizno moli, ponizno živi. Sin Oca našega umro je za sve nas zbog naših grijeha. Usporedi to sa svojim malim molitvama za drugog čovjeka, i nemoj govoriti: Pa on je Sin Božji, on sve može, on je ipak dijete Božje. I ti si dijete Božje, on te voli, to moraš shvatiti. Pa uzalud ti sva sreća i ljubav ako ti nakraju odeš u raj, a tvoja braća i sestre završe u vatri grijeha. Zar ne bi sa svom svojom braćom htio biti u kraljevstvu Božjem? Kad pričam o obitelji, ne mislim samo na tvoga brata i sestru nego na svu tvoju braću i sestre na ovoj zemlji koji žive stobom, koji su izgubljeni na svijetu i traže istinu. Mislim na sve one koji sada, točno sada, umiru dok ti ovo čitaš. Jesi li razumio ovu riječ? Već si dosada mnogo čuo, ali to nije niti 0,01 % onoga što bi trebao naučiti, a da imaš ljubavi, znao bi 100 %, jer ljubav je sve. Da posjeduješ ljubav, imao bi i dalje sve one probleme koje sam nabrojio, ali ti bi ih riješio, jer nikakav problem ne bi bio problem, nego samo put koji te vodi do tvoga Oca.

Oznake: tko je bog, sto je bog, što je bog, što je smisao života

nedjelja, 16.10.2016.

22. STANICA – Put od bombona

Neki je dječak, koji je bio još vrlo mlad i išao tek u osnovnu školu, jako volio bombone i uvijek ih je jeo na putu prema školi i papiriće jednostavno bacao na zemlju. I tako svaki dan. Nitko ga nije naučio da se to ne smije raditi. Kada su ga prijatelji vidjeli, upozorili su ga da to nije kulturno ni lijepo, ali on ih nije poslušao, samo ih je nastavio dalje bacati kao i prije. Jedne noći usnio je dubok san. Sanjao je da ide prema školi, a put mu se sastojao od svih onih omota za bombone koje je bacao. Za svaki papir koji je vidio na putu znao je kad ga je bacio i gdje. Odjednom se stvorilo nekoliko ljudi koji su isto tako imali svoje putove. Jedan je imao put od zemlje, drugi od vode, treći od slame, a četvrti od pijeska. Kad je konačno stigao do škole, pohvalio se kako je njegov put najslađi. Prvi mu odmah reče: Ja hodam zemljom, čvrstom zemljom, tvoj put nije čvrst, raspast će se. Drugi mu kaže: Ja hodam vodom, čistom vodom, tvoj put nije čist, on će se raspasti. Treći prizna pa reče: Ja hodam slamom, slabom slamom, moj put je nestabilan i slab kao i tvoj i on će se raspasti. Četvrti izjavi: Moj se put sastoji od pijeska i ne mogu pasti, a, ako i padnem, ne mogu se ozlijediti. Tvoj put nije takav. I odjednom dječak nakratko postane gluh i ne čuje riječ dokraja. Htio ga je upitati, ali odjednom trojica otiđu preko svojih putova, a pojavi se zla sila koja je krenula sve progutati, okruži školu i pojede sve uokolo. Ostali su još samo putovi i škola. Zla sila u obliku vjetra napadne putove, ali oni su izdržali sve udarce i ponosno nestali iza svojih gospodara. Dječak se uplaši zle sile i krene bježati svojim putem, ali sila udari svom snagom i uništi njegov put. Bio je razočaran i očajan. Više nikada neće vidjeti svoju obitelj, pomislio je. No onda ugleda trećeg čovjeka koji još nije krenuo svojim putem. Dječak dođe do njega pa upita: Zašto ne bježiš svojim putem? Vjetar samo što nije sve uništio, a on odgovori: Ako krenem bježati, vjetar će me pogoditi i uništiti zajedno s mojim putem. Dječak ga je nagovarao da barem pokušaju, ali ovaj je odbio. Tek kada dječak pusti suzu iskrenosti, čovjek skupi hrabrost i krene s njim bježati. Kada su stigli na sredinu, zla sila u obliku vjetra udari na put od slame i sve se raspadne, osim sredine. Obojica su bila svjesna da samo još jedan stigne skočiti prije negoli vjetar opet udari i dokrajči put zajedno s onim koji ostane zadnji na njemu. Čovjek je pokušao nešto reći, ali dječak ga nesebično gurne ne ostavlajući mu nikakav izbor nego da skoči i padne na sigurno tlo, a put se raspadne dokraja i dječak propadne zajedno s njime. Čovjek iznenađen dječekovom dobrotom baci slamu dovoljno dugu da se dječak uhvati za nju. Kada se dječak popne na vrh, nije više nikoga vidio, ni puta, ni zle sile, ni čovjeka. Stajao je ispred svoje kuće. Probudi se sav oznojen i prestrašen. Cijelu je noć ostao budan razmišljajući o onome što mu se dogodilo. Od toga se dana nijedanput nije dogodilo da je bacio omot od bombona, Čak je i tuđe pokupio kad ih je vidio na podu jer sad razumije važnost svoga puta.
Ova priča dobiva smisao samo onda kada ti vidiš svoj put toliko jasno da zaplačeš, jer shvaćaš da ni dno ne možeš vidjeti zbog smeća i grijeha koje svaki dan bacaš na njega. Iz zrna se rodi biljka, ona osnaži i postane stablo, pa veliko drvo i nakraju uzalud izgori zbog svoje ili tuđe grješke. Eto, to je život grješnika. Ti imaš radne navike. Jesi li ti onaj koji odmah opere posuđe ili čekaš da se nakupi, ili to netko drugi radi umjesto tebe? Pereš li ruke svaki dan, nakon svakog odlaska u kupaonicu ili tek onda kada vidiš da su prljave ili možda tada kada uočiš da su bolesne od nečega? Vjeruješ li da se ovo može usporediti s vjerom, hvališ li Boga svaki dan, moliš li se svaki dan, ideš li u crkvu svaki dan ili čekaš da se razboliš pa da odeš svećeniku na ispovijed. Možda kada se dogodi tragedija u obitelji, tek onda odeš moliti za njih. Dok ti je bilo dobro, nisi trebao Boga i nemoj misliti da te on kažnjava. Ti si sam odabrao, ti si sam rekao ’da’ ili ’ne’. Na to te Otac nije tjerao i nikada neće. Onaj tko ga ne ljubi, taj ga nikada neće niti vidjeti. Onaj koji ga ljubi, uvijek će ga vidjeti u svome srcu. Tamo će ga i čuvati i poštovati svaku njegovu riječ, zauvijek.

Oznake: tko je bog, što je bog, koji je smisao života

subota, 15.10.2016.

21. STANICA - Voli one koji ti se smiju

Vidiš čovjeka, vidiš, ali ne vjeruješ svojim očima. On se smije svakoj pogrešci koju ti napraviš. Kad si pokraj njega, moraš paziti da te ne gurne. Tvoj dan ovisi o njegovoj volji, svaku tvoju pogrešku on će uvećati deset puta samo kako bi se smijao, samo kako bi se na tvoj račun našalio. I ostaje ti samo pitanje događa li se to samo tebi ili vas ima još. Teško je biti prihvaćen u društvu, pogotovo mladima. Oni se još traže i učinit će, nažalost, sve samo kako bi bili prihvaćeni u društvu. Mogao bih o toj temi pisati vječno i opet bi sve bilo po starome. Opet isti grijeh, isti život, ista sudbina, ista sramota. Pokušavam konačno slomiti taj krug, konačno vratiti vjeru i ljubav u tebe. Neće se smijati s tobom, nego nad tobom. Žele te umanjiti kako bi sebe uvećali. Gurnu te, odmakneš se, gurnu te opet. Teško je naći pravoga prijatelja. Takav si kakav jesi i to se ne može promijeniti. Možeš si ti umisliti da si se promijenio, ali doći će trenutak kada budeš postupio samo onako kako ti to znaš i tada ćeš shvatiti moje riječi. S nekim ćeš se ljudima isključivo zbog grijeha slagati bolje, s nekima gore. Psuju Gospodina kako bi izgledali zrelije, kako bi pokazali da su najjači u društvu. Nisu ni svjesni da k sebi dozivaju bolesti i da će ih one ubrzo sustići. Ovo je najteža riječ koja postoji, ali, vjeruj mi, ako si ikada htio biti vjernik, ako si se ikada htio ponositi sa svojom vjerom, onda je ovu riječ čuvaj u sebi. Ako oni psuju Boga, ti nemoj, ako oni piju, ti nemoj, ako oni puše cigarete, ti nemoj. Nećeš im izgledati cool i vrijedno, ali svoje ćeš mjesto pronaći uz svojeg Oca nebeskoga i, kada stigneš pred vrata raja, ona će se otvoriti. Zato nemoj griješiti kako bi pridobio njihovo poštovanje. Zašto vrijeđaš onoga tko te voli, a ljubiš onoga kojemu će uvijek biti svejedno što će biti s tobom. Ništa što je dano od ljudi nije savršeno i nikada neće biti. Savršeno je samo ono jedno jedino, a to je djelo Božje. Ne griješi uzalud jer ćeš onda i živjeti uzalud. Najteži grijesi postoje zbog društva. Ako samo jedno dijete provociraju i zadirkuju svaki dan, ako njih trideset nanesu veliku bol i osjećaj odbačenosti jednom djetetu, onda ono ne može sazreti u ljubavi. Tad sotona ima lak zadatak. Tad će napasti i sebi uzeti ono što pripada Gospodinu našemu. Ne krivite Boga, krivite sebe, vi ste jedan od onih trideset koji su ga otjerali od sebe, koji su olakšali sotoni da ga ukrade od Oca. Sjeti se svake riječi koju si mu rekao ili rekla. Ne izmišljaj da nisi, ima mnogo njih koje si povrijedio. Odbačena djeca propadaju i, što god da im svijet ponudi, to će prihvatiti. Ti si napravio zlodjelo, nisi rekao ’oprosti’, samo si nastavio hodati. Vidim u tebi malo dijete koje traži ljubav, dođe do svojih najbližih, raširi ruke i oni ga odbiju; ode tada k bratu i sestri, raširi ruke i oni ga odbiju. Ode tada k majci i ocu i raširi ruke, no i oni su preumorni, ni oni ga nisu zagrlili. Težak je to grijeh, pokatkad i neoprostiv za čovjeka, ali ne i za Oca. Vjeruj mi, on sve oprašta.

Oznake: što je smisao života, tko je bog

petak, 14.10.2016.

20. STANICA - Uz Boga reci da

Jednom su se susrela dva čovjeka i razgovarala. Prvi je bio vjernik, a drugi nevjernik. Prvomu je to jako smetalo pa ga upita: Zašto ti ne vjeruješ u Boga? Milijuni i milijuni vjeruju u njega i baš si se ti našao pametan reći da ga nema. Drugi odgovori: Briga me, ja hoću dokaze i gotovo. Dokaze hoćeš? upita prvi. Pa gledaš ih svaki dan. Ti si dokaz da ga ima jer te on doveo na ovaj svijet, on ti je dao život, stvorio biljke i životinje. Sve su to dokazi da ga ima. Kuće, ceste, laptopi, mobiteli, sve je to napravljeno od materijala koji su bili na zemlji. Ti si najveći dokaz da ga ima jer svjesno živiš i upravljaš svojim životom, vjerovao ti ili ne. Ne znamo završetak odgovora niti je li nevjernik povjerovao, ali vjerujem da smo nešto vrijedno naučili. Ti reci pa makar se smijali, pa makar pljuvali po tebi, ti brani svojeg Boga, ti ga zaštiti pred neprijateljima njegovim. Vjeruj mi, ti neprijatelji njegova su djeca i, ako ti iz ljubavi upozoravaš, ako širiš istinu, onda će oni biti preobraćeni i tvoja će vjera postati ljubav koju oni neće moći ugasiti. Ti živiš uzalud. Zašto? Zato što u ovome trenutku tvoja braća i sestre pate i umiru, a ti u sebi, govoreći da to nije istina, nemaš ni najmanje volje da im pomogneš. Uzalud živi svaka osoba koja ne vjeruje u Boga, uzalud živi svaka njegova riječ.

Oznake: što je smisao života, tko je bog

četvrtak, 13.10.2016.

19. STANICA - Savjest i anđeli čuvari

Komu vjerovati? Najboljem prijatelju, vlastitoj majci, bratu, sestri? Svi su te već bar jednom iznevjerili. Vjeruj dakle onomu koji te još nikada nije iznevjerio. Ako kažem da je to Otac, smijat ćete se, ako napišem Gospodin, nećete mi vjerovati. Pokušaj dakle, ako si već toliko propao u duši, pokušaj dakle vjerovati svojoj savjesti. Što je savjest? Pokušajmo s razinama. 1. Imam sutra važan zadatak, nisam se za njega pripremio, ma mogu se poslije pripremiti, ima vremena. 2. Lagao sam mu, moram to brzo ispraviti prije nego što on dozna. 3. Trebao sam nešto važno napraviti, ali nisam, nema veze, nešto ću slagati. 4. Nešto si ukrao. 5. Nekoga si ubio. Prve tri razine jesu loše, no 4. i 5. krše Božje zapovijedi i tu će ti loša savjest biti najmanja kazna. Pa komu onda vjerovati? Svojoj savjesti, svomu srcu, ne dajte se zavesti. Vjerujte ljubavi i uzdajte se u Boga svoga i tada ćete uvijek znati istinu. Ali, pazi se, ponekad nisi dostojan prave istine. Onaj tko je traži lako će umrijeti u njoj. Zato pazi. Ne izmišljaj izlike, nego preuzmi odgovornost. Sigurno nije lako, no, ako imaš vjere u sebe, onda je moguće jer samo te vjera tvoja može spasiti, ali ne od tvog života, nego od grijeha koji se nalazi u njemu. Koliko si samo griješio a da nisi znao. Sada opet znaš, a samo se smiješ, cijeli život samo griješiš. Koliko si grijeha napravio, a nisi ni udario, nisi ni riječ rekao. Vjeruj mi, to se dogodilo milijun puta, i još će milijun puta do kraja tvog života. Budi oprezan, molim te. Ljubim te, volim te, to su ključevi koji vode do istine, drugih nema.

Oznake: što je smisao života

srijeda, 12.10.2016.

18. STANICA – Jeste li svjesni?

Jesi li svjestan svoga života, jesi li svjestan da dani ne postoje, postoji samo život koji prolazi, Koliko godina imaš: 4, 16, 47, 67, 85, 93? Što si dosada napravio, možda poslovan uspjeh, možda sportski uspjeh? Možeš naslutiti što ću reći. Sve je to uzalud dokle god brata ili sestru ne ljubiš. Prekrižiš li se prije jela, prekrižiš li se kada prođeš pokraj križa, moliš li se ili barem prije spavanja i nakon buđenja kažeš: Hvala Ti na svemu što si mi darovao? Jedina prava istina jest da nisi svjestan svojega grijeha koji nosiš u sebi. Grijeha koji te ubija. Što znači ljubiti? Znači biti tu za nekoga, znači ostaviti sve što radiš samo kako bi pomogao nekomu. Koliko je to teško za nas kada nam nitko ne želi pomoći, neće doći na minutu. To je istina, jedina i prava: lijenost nas ubija, gazi naše živote i gasi tvoju nevjeru, jer ne mogu reći vjeru kad je nemaš. Koliko god besmisleno zvučilo da gasi nevjeru, toliko bi još smješnije bilo da napišem da gasi vatru koja ne postoji. Da imaš u sebi ljubav i vjeru, bio bi svjestan da život znači boriti se za život, znači boriti se za svoj i sve ostale živote koji nemaju ni vjere ni ljubavi. Nemoj se nametati, nemoj tražiti isprike, potraži Oca i sve će ostalo doći. Pomoli mu se, to je jedini pravi put do njega. Iskrena molitva u smislu razgovora, u smislu potpuna darivanja svojeg povjerenja njemu. Ali ne kako bi tebi bilo dobro, ne da ti, pohlepni čovječe, ispuniš svoje snove, nego da napokon postaneš svjestan svoga života.

Oznake: smisao, vjera, isus, bog, smisao zivota, što je smisao života

utorak, 11.10.2016.

17. STANICA – Kako napraviti savršen svijet

Svijet bi bio savršen kad ne bi bilo novca, a tada ne bi bilo ni zla ni patnje, sve bi tada nestalo. Ili bi ljudi izmislili nešto drugo samo kako bi povrijedili Oca. Kako bismo mi bez novca, to ne možemo zamisliti. Narode, to je samo papir, shvatite to već jednom. Dajte ga maloj djeci i ona će ga vjerojatno poderati. Pametno, zašto ne? Nismo mi ništa pametniji.A mi zbog toga istog papira krademo, lažemo, varamo, ubijamo čovjeka, brata ili sestru, samo zbog papira. Na ovome svijetu novac nam treba da ne budemo gladni, da imamo odjeću, zdravlje. Zdravlje se ipak, kao ni sreća, ne mogu kupiti novcem. Možete pokušati, ali, vjerujte mi, ono što dobijete bit će samo bolno iskustvo. Kada bismo svi imali skromne kuće za sebe i djecu, kada bi postojala samo jedna marka automobila male brzine, kada bi se odjeća proizvodila za sve, od kvalitetnog materijala koji se može lako oprati, kada bi svatko imao svoj vrt i proizvodio svoju hranu, kada bismo u školama učili samo o Bogu i osnovne stvari za život, kada ne bismo toliko proizvoda bacali u smeće, toliko resursa trošili uzalud… Uđite u bilo koju veliku trgovinu i sve što vidite, sve će to propasti, sva hrana, voda, a milijarde će opet gladovati. Vi želite brže, bolje, kvalitetnije, ali zaboravljate da postoje pravila, iz dana u dan zaboravljate na Boga pa počinju svađa, nesporazum, mržnja i nakraju dolazi smrt. Kada bismo se umjesto učenja medicine samo svaki dan Bogu molili da budemo zdravi, vjeruj mi, bolesti ne bi bilo. Kada bi droge, alkohol, cigarete zauvijek nestali, kada bi ljudi samo odabrali Gospodina i poštovali njegovu riječ, tada bi ovaj svijet bio savršen. Vi ćete poreći ove moje riječi, vi ćete reći da nisu istinite. A upravo zbog te nevjere vi ćete reći: živi dakle bez novca ako možeš, imaj obitelj i othrani je bez novca. Ponavljam, nema u ovome moje osobne koristi; ako lažem, gorjet ću u paklu, ali ovo do tebe nikada neće doći. Ako do tebe stigne ova riječ, onda budi siguran, Otac se osobno pobrinuo za to. Prije sam rekao da ćete poreći moje riječi. Jeste li odmah reagirali, jeste li odmah rekli da lažem? Koliko sumnje ima u vama, dvostruko toliko grijeha ima u vama. Najgora i najgluplja stvar na ovome svijetu jest rat u kojemu ljudi uzalud umiru. Ljudi izgube ljubav i život, a onda neki zaključe kako bi opet trebalo biti rata. Pa hajdemo opet. Ako jednom nije bilo dosta, vjeruj mi, nikada neće biti dosta. Game over. Kraj svijeta. Sami sebe ćete uništiti. Polagano to već radite a da i niste svjesni. Toliko se hrane baca, toliko se životinja ubija, toliko se odjeće baca, toliko se vode troši, milijun marki, milijun vrsta robe. Novac je stvoren da pravi siromašne i bogate. A da konačno nestane novca, možete li zamisliti svijet u kojemu vladaju mir i ljubav. Ne pričam o raju, nego o našoj zemlji, o našemu zemaljskom životu. Resursi su potrošeni, okoliš je zagađen, tvoja braća i sestre umiru uzalud. Možeš se praviti da njih nema, možeš proći pokraj njih kao da ih nisi vidio, ali, vjeruj mi, kako ti sada napraviš, tako će biti i na tvome suđenju; neće te niti pogledati, nego će te poslati u pakao. On postoji, ne budi lud. On postoji. I tvoje ime pripada njemu, tvoj život odlazi knjemu, k vatri mržnje i grijeha. Ljubav će im pomoći, neće ih novac spasiti. Novac može pomoći samo na dan-dva, ali spasiti ih može samo tvoja ljubav, ništa više, ništa manje.

Oznake: rat, svijet, vjera, isus, bog, marija, smisao zivota

ponedjeljak, 10.10.2016.

16. STANICA – Promjena čovjeka

Pročitao sam mnogo slavnih rečenica, mnogo slavnih izreka, djela, tekstova, priča, ali ono što ja mislim nije na toj razini. Mnoge stvari govorim jer sam razočaran, jer dobrota ne može pobijediti zlo ako nije čvrsta. Učini dobro djelo iz čiste ljubavi i poštovanja i možeš nekomu otvoriti oči. Vidio sam mnogo jada i bijede. Teško je čak i slušati o tome, a što li tek znači vidjeti i proživjeti to vlastitim očima, vlastitim tijelom iskusiti svu tu bol, biti odbačen, biti silovan, izgubiti roditelje, nemati hrane, nemati vode, nemati krov nad glavom. A ti samo gledaš, slušaš i čitaš. Dobro, oni svejedno umiru, ozonska je rupa sve veća, poplave se već smiju, a drveće evo samo što nije izgorjelo. Pa ti samo čitaj. Nijedna velika riječ ništa ne vrijedi ako nije dijelom potvrđena. Teško je onima koji žive s ljudima koji ih ne poštuju, koji ih, jednostavno, ne prihvaćaju. Najgori je osjećaj kad si odbačen i sam. To svi mi pošto-poto želimo zaobići, spremni smo veoma brzo počiniti smrtni grijeh samo da bismo bili prihvaćeni u društvu. Samo da nas vole i poštuju, samo da ne pričaju loše o nama. Neka ti bude posve jasno: slušaj ovu riječ, usadi je u svoje srce, nemoj je odbijati. Nije važno što oni misle o tebi, nije važno što oni govore o tebi, nije važno što oni misle i smatraju da ti jesi. Nije važno što lažu o tebi. Važno je da ti znaš tko si i što si, važno je da Bog zna tko si i što si. Jer upravo je to svrha svega, znati tko si, ne misliti i imati mišljenje, nego znati pravu istinu o sebi. Vjeruj mi, ako prihvatiš ove riječi, Otac će uvijek biti uz tebe, koliko god ti plakao, koliko god ti ne razumio Očev naum i njegovu riječ. Ako poštuješ ove riječi, Otac će uvijek biti uz tebe. Uvijek. I vjeruj mi, nakon nekoga vremena ti ćeš to i sam primijetiti. Sigurno. Samo vjeruj. Ali čuvaj se vjere koja te dovodi u napasti, koja te gura u propast, moli se Ocu da ti da vjere i ljubavi kako bi znao istinu,kako bi u njoj mogao živjeti.

Oznake: smisao života, što je smisao, što je život

nedjelja, 09.10.2016.

15. STANICA – Ljubi sve koji te mrze

Čuo sam priču o dječaku koji je vlakom putovao kući. Uvijek su mu prilazili stariji dječaci i ismijavali te ga pokatkad i izudarali. Dalek je, jako dalek put bio do njegove kuće. Jednog dana nije imao novca za kartu, ali je svejedno ušao u vlak i krenuo. Odjednom mu priđoše stariji dječaci koje on zapravo i nije poznavao, a njima je samo bilo dosadno. Provocirali su ga, smijali mu se, jer nije psovao kad je pričao, jer nije vrijeđao ime nebeskog Oca, nije blatio svoju braću i sestre. Tjerali su ga da psuje Boga, no on nije htio. Fizički su bili jači od njega pa je morao sjediti i trpjeti sve njihove riječi i uvrede. Nakon nekoga vremena vrati se osoba zadužena za provjeru karata te konačno prekine nasilje starijih dječaka, ali, budući da nije znao tko je prvi počeo ni tko je kriv, on sve zajedno oštro kazni te im očita lekciju o tome kako se pristojno ponašati. Na kraju shvati da dječak nema kartu, pa ga na pola puta izbaci te ostavi samoga da pješke ide kući. Ostali su se dječaci smijali te puštali snimke na mobitelu, snimke psovanja i provociranja. Evo mojeg mišljenja o toj priči. Da ja nekoga volim i poštujem, nekoga tko me stalno vrijeđa i ponižava, dovodi me u neprilike, čini me manje vrijednim? Ne, nemoguće, vratit ću mu istom mjerom i gore, pa čak ću, ako treba, i šakama riješiti stvar, možda i nožem. Čuješ li ti ove rijeci, je li to rješenje svega? Naravno da nije. Mržnja stvara mržnju. Jedina prava istina jest ova: blago tebi kada te netko toliko ponižava i vrijeđa, blago tebi ako te poradi Gospodina umanjuju. Vjeruj mi, koliko god nelogično to bilo, ti zapravo samo možeš rasti u Očevim očima. Ti se možeš nazivati djetetom nebeskim jer dokazuješ da ljubiš unatoč svemu, jer ne odustaješ od nebeskog Oca. Drugo je pitanje je li spomenuti dječak trebao ući u vlak bez karte.Naravno da nije jer, vjeruj mi, čim ti riskiraš, čim se dovodiš u napast, ti gubiš jer samo izgubiti možeš. Dobitak ne postoji kada grijeh piše pravila, kada radiš nešto, a znaš da nije ispravno. Osoba koja te ponižava i ta ista osoba kojoj si ti jednako vratio, ako iznenada sutradan umre, što onda? Ništa. Nažalost, pamtit ću dokraja života sva zlodjela i zle riječi koje sam rekao. To je život. Ne, to nije život, to je svijet, a svijet je ono mjesto koje smo mi sami sebi izgradili na ovoj zemlji, ono što nam kaže kako govoriti, kako se oblačiti, kako se ponašati, u koga vjerovati, pa čak i koga je odobreno ubiti. To zapravo ne postoji jer mi nemamo pravo suditi, mi nemamo pravo ubiti.Ali eto svijet i oni koji vladaju njime pišu pravila. Što kad droga bude legalna, kad legalni budu istospolni brakovi, kada bude legalno ljudsko meso, kad bude dostupno najprije samo nekima, a onda svima? Što kad alkohol bude dopušten svima pod krinkom da to nije više alkohol, nego obični sok? Cigarete su već odavno prešle taj prag, a samo ubijaju, samo uzimaju živote. Važno je da država zaradi i u tom je slučaju cigareta dopuštena, ali što više pušite, to više umirete ne samo tjelesno nego i duhovno. To je odavno postala droga, odavno je to samo ovisnost od koje ljekarne zarađuju, od koje liječnici zarađuju, a vi samo umirete. Nalazite primjere onih koji puše, a ne umiru tjelesno. Hajde, pronađite mi onoga koji duhovno nije umro od cigarete. Takav čovjek ne postoji. Ako se ponovno pojavi takva osoba, onda se moram bolje ponašati prema njoj. O tvojem načinu života ovisit će koliko će molitava biti poslano za spas tvoje duše, koliko će ljudi nastaviti živjeti tvojim primjerom. Koliko će svijeća biti zapaljeno na tvojemu grobu, koliko će biti onih kojima je žao što si preminuo. Sve ovisi o tebi, hoćeš li slušati pjesme i sanjariti ili ćeš živjeti uz Oca nebeskoga ili ćeš ipak na samome kraju umrijeti uzalud. Mržnja uzrokuje bol, bol uzrokuje mržnju, istina je skrivena. Zašto? Zato što čovjek zna samo mrziti, zna se samo smijati i osuđivati. Čovjek odavno više nije sposoban ljubiti. Blago onomu koji ljubi a da tu ljubav nije dobio. On će postati izvor ljubavi. Vama je to teško vjerovati jer ste umorni, puni boli i patnje. Stoga ćete lakše psovati nego hvaliti, lakše ćete mrziti nego moliti, lakše ćete osuđivati nego opraštati jer vaše srce ne zna što je prava ljubav. To je poklon od Oca koji smo odavno dobili, a nikada ga nismo otvorili.

Oznake: smisao, život, smisao života, vjera, bog, isus

subota, 08.10.2016.

14. STANICA – Nikad nismo zadovoljni

Neki je bogati čovjek imao desetak najljepših automobila na svijetu. Jednog se dana zamisli pa reče: Što mi vrijedi što su najljepši na svijetu kada znam da i netko drugi posjeduje takve. Jednostavno, nisu jedinstveni. Sljedećeg dana on unajmi skupe stručnjake da izrade tri automobila kakve nitko ne posjeduje i koji moraju biti gotovo savršeno napravljeni. Za nekoliko mjeseci on dobije te automobile. Kada ih je ugledao, bio je jako ponosan i sretan, znao je da takve aute nitko nema te da je jedini čovjeka koji ih posjeduje.B oje automobila savršeno su pristajale obliku i dizajnu, imali su snažne motore kakvi se nisu mogli pronaći nigdje drugdje, bili su, jednostavno, jedinstveni, sve je bilo točno napravljeno po njegovim zamislima. Bio je toliko sretan da je odlučio ostale automobile ne prodati, nego ih rastaviti na dijelove i sve pobacati. Bio je toliko slijep od grijeha, bio je uvjeren da si to može priuštiti i da to samo pokazuje koliko voli ova tri nova auta. Nabavio je sve dokumente i registracije za njih i pospremio ih je u posebne garaže. Postao je slavan zbog tih automobila i donijeli su mu neviđenu popularnost i moć koju dosada nikada nije imao. Mnogi su slavni ljudi dolazili vidjeti ta tri auta zvana automobili ljepote. Čak su mu mnogi veći bogataši nudili goleme količine novca za te aute, mogao ih je slobodno prodati i napraviti 10 novih, no to bi značilo da netko ima iste automobile kao on, a to nije mogao dopustiti. Odbio je svaku cijenu i sve je skice i nacrte automobila pobacao u vatru, tako da nitko nikada ne bi mogao imati jednake automobile kao on i nije mu bilo žao što je dao pola bogatstva za njih. Koliko god oni bili lijepi, nije mu bilo žao da se provoza u njima. Kamo god bi došao, ljudi bi se divili autima. Njegov je ponos rastao iz dana u dan i bio sve veći i veći. Plaćao bi milijune samo da makne i najmanju ogrebotinu koja bi se pojavila na autima. Jednog dana u posjet mu dođe njegov najbolji prijatelj koji je volio putovati svijetom. Ovaj mu, naravno, odmah pokaže tri automobila ljepote. Prijatelj ih pogleda pa reče: doista su prelijepi i upita koji mu je najdraži. Čovjek stane i hladno upita: Kako misliš koji mi je najdraži, pa jednaki su svi. On mu odgovori: Ma daj, pa jedan od njih je, sigurno, najbolji i najbrži. Pa ne mogu biti potpuno jednaki. Jedan ti se, sigurno, najviše sviđa. Čim je prijatelj otišao, bogataš se zapita koji mu je najdraži. Prvo pogleda u jednog pa zaključi: ovaj je, no onda opet promijeni mišljenje i tako više puta. Užasno ga je umaralo to pitanje te odluči napraviti analize auta da vidi koji je najbolji i koji će mu biti najdraži. Kada su stigle analize, nije mogao vjerovati. Svaki je automobil imao nešto bolje od drugoga, jedan dizajn, jedan snagu motora, jedan kvalitetu materijala. Nijedan od njih nije bio najbolji, svaki je imao nešto bolje i nešto slabije. Nakon dugoga vremena on odluči sve aute rastaviti i sve najbolje dijelove spojiti u jedan jedinstveni automobil. Bio je uvjeren da je to jedino rješenje za njegov problem. Ostatak će dijelova, naravno, baciti u smeće. I nakon pola godine čekanja i pošto je dao sav svoj novac za taj jedan automobil, on konačno sretan dođe do radionice. Iz nje je izašao glavni direktor tvrtke te mu rekao da je njegov auto jučer dokraja završen, ali je u velikoj pljački nestao te je vjerojatno zauvijek izgubljen. Automobil nije bio osiguran. Čovjek je dobio srčani udar i nakon nekoliko tjedana umro je u bolnici. Koliko stvari posjedujemo, koliko samo našu djecu, braću i sestre zanemarujemo, jer smo sebični, jer smo umorni!? Imao je desetak najljepših, nije bio zadovoljan, imao je tri jedinstvena, nije bio zadovoljan, htio je jedan savršeni i sada nema ništa. Da je barem sačuvao onih deset, možda ne bi umro, ali možda bi jednako završio jer utjeha ne postoji; kad srce i razum budu ugašeni samo na minutu, tada čovjek iznutra propadne i umre. A zbog čega? Zbog materijalnih vrijednosti koje zapravo nikada nisu imale neku vrijednost, jer vrijednost je valuta koju ste vi stvorili, to je ono što vi nazivate srećom samo pod maskom. Zašto? Samo zato da biste vi bili sretni, a brat i sestra makar umrli od gladi. Čovjek koji nikada nije zadovoljan i sretan nikada i neće biti sretan, patit će njegovi bližnji i ta ovisnost koju posjeduje u sebi odvest će ga u propast.

Oznake: smisao, zivot, vjera, smisao zivota

petak, 07.10.2016.

13. STANICA – Tko najviše pati?

Gospodin Bog naš povrijeđen je od svoje djece više i jače nego što li je itko od nas. Ništa se ne može usporediti s razinom boli koju smo nanijeli Gospodinu našem, nijedan čovjek ne može reći Ocu: dogodilo mi se ono najgore što se može zamisliti, kako možeš očekivati da i dalje vjerujem u Tebe? A što je s našim bogom, zar ne bi on trebao kukati, zar on ne bi trebao plakati kad vidi svoju djecu u paklu i pitat će pametan pa zašto je onda ne izbavi od pakla. Pa, brate ili sestro moja, zato što su oni rekli „ne“, rekli su „ne“ Ocu i njegovim zapovijedima kao što i ti sada činiš, jer, da nije tako, ti ne bi pitao zašto, nego bi pao na koljena i molio za te ljude. Tko će za tebe moliti kad odeš na mjesto gdje ljubavi nema? Ne želim te plašiti, samo ti šaljem poruku. Ovako više ne može. Narode, vrijeme je da svi padnete na koljena, da otvorite srce i dušu i da se pokajete za svoje grijehe. Doći će vrijeme, znam da ste ovo čuli milijun puta, ali kraj je blizu. Pogledajte uokolo. Da odmah razjasnimo, svi moraju umrijeti, a što misliš što će biti kad umreš? Zar si zaboravio na smrt? Nakon smrti ideš pred svojega Oca. Ako si pušio, ako si pio, ako si psovao, ako si njegovo izgovarao uzalud, ako se nisi molio, nisi išao na mise, nisi upozorio obitelj da ne griješi, ići ćeš u pakao. Ako zanemariš ovo upozorenje, propast ćeš od ovoga dana, jer te više nema u srcima onih koji vjeruju i ljube. Pokaj se, ispovjedi se, oprosti svima koji su te povrijedili, oprosti sam sebi one stvari preko kojih nikada nisi mogao prijeći, zatraži oprost od brata i sestre, od bližnjih koje si povrijedio. Nakon toga se pričesti i počni moliti. Molitva je zapravo razgovor između Oca i njegova sina ili kćeri. Slobodno mu reci što te muči, ljubi svoje neprijatelje, ljubi one koji su ti nanijeli zlo, jer ljubav stvara ljubav, a onaj tko mrzi propast će mrzeći sve oko sebe. Uzmi Bibliju, ako je imaš, i čitaj, čitaj one dijelove koji te dirnu, koji su ti najljepši, ali, zapamti, svaka je poruka Očeva, sve su jednako važne, pokaj se, ispovjedi se, pomoli se, pričesti se, a nakon toga potraži one koji to nisu napravili i potakni ih da to čine. Za sve one koji izlaze subotom i nedjeljom, idete u pakao, za sve koji psuju i govore sveta imena uzalud, idete u pakao, za sve koji mrze nekoga ili nisu priznali svoje grijehe, nisu opraštali, idete u pakao, za sve koji uzimaju alkohol, cigarete, droge, za sve ovisnike idete u pakao ako se ne budete kajali, idete u pakao ako ne zatražite oprost, idete u pakao, jer sve što nije od Gospodina, grijeh je. A znate li vi da pakao postoji, da tamo goriš dovijeka, tamo patiš, tamo plačeš, tamo se dereš dok te živa režu i pale. Ovo je riječ istine za one koji su zaboravili na Oca i Isusa, na Mariju i Josipa, na sve svece. Ako ne budete molili, ako budete i dalje nastavili ovako živjeti, nećete ugledati našeg Oca. Pa jeste li doista mislili da smijete spavati s kime god hoćete. Zaštite ne postoje, pitajte liječnike. Čak i kondomi donose bolesti koje su poslije neizlječive. Kondom isto tako uzrokuje bolest, goru od side. A što je s djecom koja sada, ovoga trena, umiru od gladi? Jeste li doista mislili da samo zato što su daleko možete živjeti kako hoćete, a ta djeca nemaju krov nad glavom, nemaju što jesti i piti, nemaju mamu i tatu, nemaju odjeće, a vi imate sve pa se žalite našem Bogu za svaku sitnicu, kad krene loše na poslu ili kad ste primjerice bolesni.
Vrijeme je da otvorite oči, još malo pa će svijet gorjeti, a vatra će se sastojati od ljudi. I ta se vatra neće moći ugasiti, ta će vatra krasti, ubijati, počet će rat koji će istrijebiti cijeli svijet, uništit će sve uokolo. Nema više hrane za sve, nema više vode za sve, vidjet ćete nezamislivo zlo i grijehe koji se ne mogu opisati riječima. Odbacite alkohol i sva oružja iz kuće. Potaknite brata svog, sestru svoju i djecu svoju da se mole. Mislite li da možete, da vi smijete bacati hranu dok drugi umiru? Vi trošite vodu koju drugi nemaju, vi bacate smeće u kojem drugi žive i, nažalost, jedu ga. Mislite li da možete živjeti i samo kao u zoološkom vrtu promatrati okolo kako vaša braća, kako vaše sestre umiru? Nemojte se pitati kako im možete pomoći. To znate oduvijek samo što ste mislili da postoji neko drugi, da je valjda netko zadužen za to da im pomogne. Neka se Crkva za njih brine, kažete. E pa griješite, luđaci jedni, pa vi ste Crkva, vi činite Crkvu, vi ste oni koji im morate pomoći. Otac plače jer vidi kako zemlja gori, već je počela gorjeti, a, rekao sam, ta se vatra se ne može ugasiti. Nemojte bježati, nemojte se ubijati, ne bojte se, vjerujte Ocu Gospodinu našem, molite se, pokajte se, ispovijedajte se, pričešćujte se, molite se, molite za one koji ovo još nisu čuli, da čuju dok ne izgori cijeli svijet. Ne pišem ovo bez razloga. Nemam koristi od ovoga ako to nitko ne pročita. Želim otvoriti vaša srca i oči da vidite ovu vatru koja je krenula. Molim vas, budite jaki, nemojte nakon ovoga što sam napisao pasti u zabludu pa reći: hajde, napravit ću nešto malo i gotovo. Zaveli su vas svijet i grijeh. Vi se stalno vraćate staromu grijehu. Sve što nije vezano za Bibliju i Oca jest grijeh. Od ovoga trena kreni moliti, razgovaraj s Ocem, kreni upozoravati sve ljude, jer proklet je onaj koji zna istinu, a ne širi je, prokleti su svi koji su zavedeni grijehom pa misle da smiju govoriti što žele, da smiju udarati koga žele, da smiju raditi što god misle da je ispravno. Nemojte misliti da se to događa negdje drugdje. Budi siguran da se vatra širi i da će doći do tebe i ti ćeš gorjeti. Pokaj se, ljubav je lijek, to je jedini spas, a svi ostali putovi vode u propast.

Oznake: smisao života smisao vjera

četvrtak, 06.10.2016.

12. STANICA – Dijete Gospodinovo

Danas sam prošao pokraj djeteta koje me nije vidjelo nikada u životu. Prođoh pokraj njega i ono me pozdravi s „Bok!“. Nikad ga prije nisam vidio, iznenadio sam se i samo prošao pokraj njega. Dva sata poslije sa mnom je bio moj prijatelj. Hodajući ulicom, baš kad sam se htio spustiti velikim stubama, dijete iste dobi kao i ono prvo prođe pokraj mene i kaže „bok“. Ja mu uzvratim pozdrav. Ni to, drugo dijete nisam nikada vidio u životu. Pitam prijatelja je li čuo maloga koji me pozdravio, a on mi odgovori da ga nije ni vidio ni čuo. Kakva je ovo priča, pitam se, kakva je ovo pouka? Prije nekoliko dana plakao sam jer sam čitao vijesti o tome kako djeca na svijetu umiru, pate, ostaju bez ruku i nogu, kako trpe i gladuju…Nisam više mogao izdržati. Pitao sam Oca zašto. Sada shvaćam zašto. Ne treba Oca pitati zašto. On će ih sve dočekati raširenih ruku. Ljude treba pitati zašto. Čudno sam je osjećao u blizini spomenutih dvaju dječaka i ne usudim se niti pomisliti da su pokraj mene prošli anđeli. A možda su to baš budući ubojice koji su hodali pokraj mene? Ma živi su oni obojica. Istinita je ovo priča. Ali koja je pouka u svemu ovome, to me zanima. Toj je djeci mogao slobodno prići ubojica, nasilnik, pijanac, ovisnik, bolesnik, poremećen čovjek… Da je tko od njih prošao, oni bi mu samo rekli „bok“. Zato ih ja nazivam anđelima. No oni to, naravno, nisu. Oni su, vjeruj mi kad ti kažem, isti kao i ti, oni su djeca Božja. I ti si Očevo dijete. Možda su se bojali kad sam ih susreo jer nikoga nije bilo u blizini, osim mojeg prijatelja u drugom slučaju. Možda su samo nabrzinu rekli „bok“ i požurili dalje. Jedva da su nam se pogledi susreli. Tek sam ih na trenutak pogledao. Istina je da ih se bojim, bojim se što će s njima biti, što im život sprema, što će snjima biti kad odrastu, Hoće li oni postati ono što sam nabrojio, znaju li oni sada da postoji Isus koji ih ljubi, mole li se? Vjerojatno ne. I ti si bio dijete, sjeti se kakav si bio, je si li pozdravljao neznanca, jesi li doživio trenutak kada ti je drugi čovjek nanosio bol i teške trenutke. Vjeruj mi, kraj je blizu. Iz dana u dan gledam djecu na svojem putu. Pogledam tada u roditelja koji je umoran od života, od svakodnevnih briga, a dijete kakvu li snagu nosi u očima, brda i doline može pomicati. A što ja mogu? Ništa zasad. Pogledam li u starije ljude, čini mi se kao da su izdani i prevareni, nekamo žure, nečega se boje… Vidim i majku koja stade i pobježe u grm snažno povraćati, a dijete se uplaši i samo je pogleda. Ne znam kakva je situacija u toj obitelji, ali, kad pogledam malog u oči, čini se kao da bi on svoj život dao samo da njoj bude dobro. Svi smo mi, ponavljam, djeca Božja i Bog nas nije nikada prestao voljeti, nikada. Molim te, pokaj se, molim te odsrca, nemoj živjeti kako ti želiš i misliš da je najbolje. Pokaj se što prije, ispovjedi se, pričesti se. Ne znaš kako je u paklu. Pakao postoji i nema spasa kad tamo dođeš. Možda te Isus jednom povede tamo da vidiš što se događa, da vidiš kakve kazne duše trpe. A kad dođe vrijeme polaska, ti ćeš se uplašiti pa zapitati: Gospodine, zar ćeš me ostaviti ovdje, a on će tebe upitat jesi li ga bio dostojan, jesi li zavrijedio raj. Ti ćeš jedino tada potpuno iskren, pogledavši na cijeli svoj život, reći: Ne, nisam. Prijatelju moj, ne znam kraj ove priče. Isus te voli, ali nije on taj koji bira, nije on taj koji mora odgovarati za svoja djela. On bi nas sve želio vidjeti u raju. Ta on je za nas umro da bismo mi došli do tamo, ali što ako mi nastavimo uporno lagati i griješiti? Hoćemo li mu doista moći lagati u oči i reći da smo ga vrijedni i da smo zaslužili raj. Nećemo li upravo tada propasti lažući njemu ili ćemo reći „ne“ i pomisliti što sad. Prijatelju moj, oba će te odgovora uvesti u pakao. Ne daj da dođe do toga da nemaš izbora, nego reci Isusu: Ti si pastir moj, ti poznaješ moje srce.Ako sam te ikada bio vrijedan, ako sam te ikada iskreno volio, ti ćeš znati, ako sam ikada zavrijedio život u kraljevstvu Božjemu, ti ćeš znati, jer ti si pravedan pastir, pravedan sudac. I baš zato vas molim, pokajte se. Kakav je bio osjećaj kada ste ovo čitali? Vjerujem, ne baš najbolji, jer znate sebe, poznajete svoje grijehe i propuste, a naravno da ih i Gospodin zna. Pokajte se i molite se jer molitva je razgovor s Ocem, to je ono što nam je potrebno da možemo pripraviti naša srca za daljnji put. Idite na mise i ljubite svakoga. Brzo, ma koliko god da je teško, recite sestri, recite bratu, recite majci, recite ocu, recite Isusu: oprosti mi, molim te. Pokajte se i mijenjajte svoje živote dok još možete, jer ne znate kad ćete umrijeti, ne znate kad je sudnji dan. Može to biti jako blizu, a vi još niste krenuli na put vjere i ljubavi.

Oznake: dijete vjere, smisao

srijeda, 05.10.2016.

11. STANICA – Bog će pobijediti, budi uz njega

Uvijek budi pripremljen, uvijek budi spreman. Blago onomu koji dane provodi uz molitvu i razgovor s Ocem nebeskim, blago onomu koji širi riječ Gospodnju, blago onomu koji ide na misu slušati riječ Gospodnju, jadan je onaj koji samo na trenutak pomisli da je vrjedniji i bolji od svoga brata, da zaslužuje više od svoje sestre. Naučite hvaliti Gospodina, prijeđite preko svih granica kad budete bili izgubljeni, kad izgubite svu nadu, kad dođe trenutak da sami sebe pitate ima li Boga. Tada pogledajte nebo i u tišini izgovorite ono što vam je u srcu, kada vam bude najgore recite iz svega srca: Oče, ja vjerujem u tebe, oprosti mi moju nevjeru, oprosti moju sramotu. Hvala ti za sve što si mi dao, jer si otac moj i otac svih nas; molim te, spasi djecu svoju od vatre grijeha, od plamena propasti, od mraka smrti, spasi djecu svoju, ne daj da umru uzalud. Nemoj nikada izgubiti vjeru u Boga i Isusa. Kao prvo, oni postoje, ne treba dokaz za to, ti postojiš, ti si sin ili kći njegova. Pa što će ti onda dokaz? Osjeti kako srce gori u sreći i ljubavi, osjeti toplinu vjere. Kao drugo, On te voli, Otac te voli, On neće odustati od tebe. Ma što god ti napravio, otac će te primiti natrag, samo se pokaj. I kao treće, sad kada znaš da te voli, i sam si shvatio, ako imaš nekoga u koga vjeruješ, ako imaš nekoga tko te voli, da je samo na tebi da kreneš za tom osobom. Pođi dakle putem Krista i ljubavi, idi za svojim pastirom i, brate moj, sestro moja, on će te čuvati do kraja tvojeg života. I, naravno, on će biti taj koji će te pustiti u kraljevstvo iznad sviju. Ma nije to kraljevstvo zlata i moći, to je ono mjesto gdje nema grijeha, gdje ljubav vlada, gdje nema rata, gdje nema plača, a, ako bude suza, bit će to suze radosnice. Vjeruj i ljubi, zato si došao na ovaj svijet. Gospodin je s tobom, ma koliko god tebi teško bilo, on je tobom.Nemoj odustati od njega jer on od tebe nije i neće. Kada ti je najteže, baš tada znaj da je on stobom. Pokaj se, ispovjedi se, moli se, traži oprost, idi na misu, čitaj Bibliju, idi na pričest, odbaci svoje navike, odbaci svoje grijehe. Misliš da je to teško, misliš da je to nemoguće, misliš da je to meni lako napisati? Iskreno, ni ja sam to ne slijedim, pa kako se onda mogu usuđivati tebi naređivati kako da živiš i što da radiš. Prijatelju moj, opet ću ispočetka. Kao prvo, iskren sam s tobom, kao drugo, vidi me jadnog, jedva sričem ove rečenice, a kao treće, ja to činim radi tebe, ne radi sebe. Ovo pišem kako bi se ti spasio, a, vjeruj mi, promijenit ću se i ja. Htio sam napisati da te volim, ali onda bih prekršio prvo pravilo, onda bih lagao, onda ne bih bio iskren. I ja, naime, moram naučiti ljubiti i ja moram naučiti voljeti. No, pogledaj malo, nigdje nisam napisao da možeš reći kako je netko sagriješio, nisam pisao o političarima, nisam pisao o aktualnim temama, nisam govorio o nekim poznatim ljudima, nisam rekao da moraš ubiti kako bi ljubio Oca, nisam rekao da mi svi morate dati mnogo novca, nisam rekao da mrzite vladu, a ljubite samo papu i svećenike. Ne, govorim ti iz duše i iz srca: ljubi Gospodina i Sina njegova, oni će te čuvati. Poštuj Mariju i sve svece i nemoj vrijeđati svoje bližnje. Ja govorim o pokajanju, ljubavi, vjeri, i to kako bi ti to naučio i spoznao istinu. I kad me nakraju budeš zamolio da ti kažem što dakle da radiš, kako da sad kreneš ispočetka, kako da popraviš svoj život, ja ću pitati: Pa jesi li ti pročitao ono što sam maloprije pisao? Ako nisi, čitaj ispočetka. Jer nema tu posebne tajne kako ljubiti Oca. Ako ga voliš, sve ostalo dolazi usput, sve ostalo dolazi s vjerom i ljubavi.

Oznake: smisao

utorak, 04.10.2016.

10. STANICA – Umrijeti se mora

Brate, sestro, dovoljno ti je samo da ovo čuješ i sve će ti biti jasno. Jednog ćeš dana, sigurno, umrijeti jer smrt se ne može spriječiti. Što mislišda dolazi nakon smrti, kako misliš da izgleda život poslije smrti, vjeruješ li uopće u tajživot? Ako znaš da postoji Bog, ako znaš da postoji smrt, onda znaj da postoji i sud i na taj ćeš sud jednog dana doći. Vjeruj mi, nije to sud na kojemu ćeš se nadati pobjedi. Ne, ti ćeš se baciti na koljena i preklinjati Boga da ti oprosti, jer vidjet ćeš i pakao i vjeruj mi da postoji, i đavao postoji i on se veseli tvojemu dolasku, a, vjeruj mi, ideš k njemu. Ipak, znajući sve, ti nastavljaš život na ovome svijetu na krivom putu. Neću te zamarati statistikom, neću ti pričati nekakve formule, brate, ja ti neću pisati pravila, sestro, neću ti zapovijedati, samo ću vam staviti na stol preporuku, ne u smislu uzmi ili ostavi, nego živi ili umri, jer naša ljudska obitelj na zemlji lagano umire, bolesti dobivaju nova imena, to su bolesti koje vi sami možete liječiti, to su bolesti za koje znate lijek, ali ga ne želite uzeti. Te bolesti zovu se alkohol, droga, cigarete, psovanje, lijenost, škrtost, nasilje, vrijeđanje bližnjih, smijanje i podrugivanje, nepoštovanje. Ima ih još, ima mnogo bolesti, a, kad obolite od prave bolesti, narode moj jadni, onda je to samo kazna za te bolesti, to je račun koji mi svi moramo platiti. Postoji, međutim, lijek: jednostavno prestanite to raditi, prestanite to uzimati. Vi znate da je to loše, vi znate da cigareta ubija, ali vi i dalje pušite, vi i dalje prihvaćate bolest. Ima samo jedan pravi lijek, a to je ljubav. Dobro znam da ćete se sad smijati, jer mi je jasno da vama ta riječ ništa ne znači, pa kako sad da me ta tvoja ljubav spasi od raka. E, brate moj, baš zato što si teški bolesnik, više ni vlastiti lijek ne možeš prepoznati. Onaj koji ljubi Boga i svoje bližnje, on ne umire, on živi i on ulazi u svijet u kojemu ne treba novac, ne treba hrana, ne trebaju lijekovi. Pitate me kakav je to svijet i očekujete odgovor koji će opet u vama izazvati podsmijeh. Ako bude tako, onda ga niste dostojni, jer taj je podsmijeh bolest koja je prešla na višu razinu, a vi doista ne znate koliko Otac plače za svojom djecom. Vi ne znate da milijuni gore u grijehu, a vaša duša pati iz dana u dan. Što da vam kažem? Da popijete jedno piće i svi ste spašeni, da možda prodate sve svoje i novac date siromašnima? Prijatelju moj, ako ti Boga mrziš, ako uporno griješiš bez kajanja, ako misliš da ima vremena i da ćeš uživati sad dok možeš, onda za tebe lijeka nema, u prevedenom smislu, za tebe spasa nema. Pitate se zašto ja i zašto vjernici uvijek govore slično kao Sin Oca nebeskoga u prispodobama. Zašto govorim lijek, a ne spasenje, zašto kao normalan čovjek ne napišem grijeh, a ne bolest, zato miješam redoslijed riječi, zato mijenjam značenje nekih riječi? Zato da vas navedemo na razmišljanje, da probudimo vaše srce koje je puno osude i mržnje. Gospodin te želi navesti na razmišljanje, on želi da ti ljubiš i vjeruješ. Nije ovo priča koja će ti ponuditi lijek, ne ovo je priča koja te upozorava da lijeka nema. Zato te molim, nemoj oboljeti, nemoj umrijeti u grijehu. Eto što ti želim reći: pokaj se, molim te, pokaj se, ispovjedi se, svim srcem svojim reci što muči tvoju dušu. I još nešto, ako osjetiš da nisi sve rekao, ako osjetiš da te neki svećenik nije dobro ispovjedio, ispovijedaj se opet, idi k drugom svećeniku, vjeruj mi, naići ćeš na pravoga i tvoje srce kucat će, ti ćeš živjeti. Zahvaljuj Bogu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova. Kažem ti, blago onomu koji ljubi, njega će Otac nebeski ljubiti. Ako niste znali, samo je jedan Bog, otac svih nas koji čeka djecu svoju. Poslao je sina svoga ljubljenoga, a mi ga ubismo. On je umro zbog naših grijeha, on je naš pastir, on te voli svim srcem svojim. Moli se svojemu pastiru, a, kad moliš, nemoj samo govoriti iste riječi, razgovaraj s njim, otvori svoje srce i, vjeruj mi, on će slušati. Kroz taj razgovor ti ćeš postati vjernik, ti ćeš ozdraviti, i tvoj život moći će disati, tvoja duša bit će spašena.

Oznake: smisao života, smisao, vjera

ponedjeljak, 03.10.2016.

9. STANICA – Nije Bog dopustio grijeh

Brate, sestro, u današnje vrijeme sve nam je važnije od Boga. Novac je važniji, zdravlje je važnije, naša sreća, obitelj, moć, naš izgled nam je važniji od Boga. Apsolutno sve što je na zemlji potrebnije nam je i važnije od Boga. Dolazi se do toga da Boga uopće nema jer nam nije potreban; ja ga ne vidim i ne čujem ga, kako da znam da on uopće postoji? Ako ga ima, zašto onda lopovi vladaju svijetom, zašto se neki rode bogati, a neki siromašni, zašto svi nemamo jednak početak, zašto on dopušta rat, zašto dopušta da nedužna djeca umiru i gore, doslovno gore u tome ratu? Zašto od nas traži da ga ljubimo i volimo, a mi patimo svaki dan? Mi samo živimo i patimo, a u njega moramo vjerovati. I sad bih kao trebao objasniti zašto, sad bih kao trebao napisati riječi koje će vas oduševiti, koje ce vas navesti da zaplačete, da se zamislite… trebao bih odgovoriti na sva vaša pitanja i samo pisati zato, zato, zato, zato, baš samo zato što… Ima li to smisla? Nema. Umjesto velike i čudesne priče ja ću samo napisati pokoju riječ. Pozorno sad slušaj moje riječi. Nije Bog taj koji dopušta svu tu patnju i grijeh, nije on taj koji je može spriječiti, a ne želi, nije on taj koji je uzrokuje.To si ti. Tako je, to je točan odgovor, ti si taj koji dopušta glad u svijetu, bacaš hranu, dok drugi umiru od gladi, razbacuješ se vodom, dok je drugi nemaju ni za piće. Ljudi stvaraju novac i prave sustav u kojemu mogu postojati samo bogati i siromašni, ljudi su stvorili smeće u kojemu drugi moraju živjeti, ljudi djecu od 5 i 6 godina uče kako upravljati oružjem, uče ih da mrze brata svoga, uče ih da ubiju sestru svoju, o Isusovu im životu ništa ne govore, uče ih da psuju, da se, ako je potrebno, ubiju… Sve je to čovjek sam odabrao. Tebi je Bog dao slobodu, a ti si ga izdao i stvorio svijet u kojemu sotona trenutačno vlada. Ti si krivac tomu, a ne Bog, i zato nemoj vikati zašto ,Bože, nego viči zašto ja, jer si ti jedini krivac. Ti sjediš u kući, svaki dan radiš iste stvari, ne moliš se za bolesne, ne daješ bar malo svoga novca za siromašne, smiješ se onima koji ljube Isusa i Boga. Ti si odabrao sve ovo i zbog toga će svijet gorjeti i ta vatra sastojat će se ne od plamena, nego od ljudi čija će mržnja gorjeti sve jače i jače dok sve ne ubiju, dok sve ne izgori. I nemoj samo govoriti da nisi ti birao kako ćeš se roditi. To je istina, ali ipak, da si odabrao da ti Bog bude najvažniji, ne bi postavljao pitanja sumnje i grijeha, ti bi ga slavio i ljubio. Gospodin je otac svih nas, on je pravedan sudac, i nemoj se cijeli život zamarati pitanjima zašto, nego ustani i pogledaj što vidiš. Vidiš sebe, svoju kuću, vanjski svijet. Da su ljudi odabrali Boga, a ne novac, moć, sreću, novac, moć, sreću, novac, moć, sreću itd., ti bi sada razgovarao s anđelima. Rekao sam ti istinu, odbaci svoj život, pokaj se, odbaci sebe, izgubi život svoj kako bi ga mogao spasiti. Počni vjerovati da Bog postoji i počni ga ljubiti svim srcem. Zašto ti i dalje ne razumiješ: da su svi ljudi pošteni, iskreni, marljivi, dobri u srcu, bolesni ne bi bili bolesni, siromašni ne bi bili siromašni, svi bismo mi jednako krenuli na ovaj put. Vjeruj mi, otac će gledati tvoja djela, pogledat će ono što ti je darovao i ono što si ti od toga napravio. Učini pravu stvar, daruj svoj život nekomu drugomu, daruj ga iz ljubavi, bori se za njega, i kad dobiješ taj isti život natrag, nećeš više pitati zašto, nego ćeš pjevati i reći hvala. Nazvao sam te, brate, sestro, jer te jednako cijenim i gledam u tvoje srce kao i naš Otac kojeg ne zanima koliko posjeduješ, koliko novca i moći imaš, nego koliko ljubavi imaš za svoga bližnjega. Naravno da ja nisam dostojan pisati riječi onoga koji me poslao ovamo, ali te su se riječi ipak nastanile u meni; vjeruj dakle i vjera će te spasiti.

Oznake: vjera, snaga, smisao

nedjelja, 02.10.2016.

8. STANICA - Jedna šetnja

Šetajući ulicom, vidjeh mnogo lica, pogled u oči sve mi otkriva, potajno zavirim u srce čovjeka, vidim bol, strah i najviše grijeh. Stadem na tren i pogledam okolo, kamo li žure ovi ljudi? Hoće li sutra biti na istome putu? Jesam li ja jedan od onih koji umire uzalud, to je pitanje koje može promijeniti sve, ali tko će si postaviti to pitanje, budala ili normalan i običan čovjek? Gledajući ljude, nastavim šetati i dođoh do jedne klupe u parku i sjednem. Približava mi se čovjek starijih godina. Zamislite samo da tako dođete u park i pronađete novoga prijatelja slušajući njegove priče o vlastitu životu. Vidim po njemu da nema mnogo novca, no pogled u oči razotkriva istinu. On je u svakome pogledu bolji čovjek od mene. Ustanem i nastavim dalje. Zašto nakon toliko godina Otac i dalje dopušta grijeh? Jesmo li mi doista izgubljeni u vremenu mržnje? Ne, mi jednostavno ne možemo razumjeti njegove misli i djela. Naš je Otac pravedan, no teško je nama vjerovati u takvo što, ali ipak je istina, istina od koje ne smijemo bježati.
Stigoh do neke kuće, pogledam u dvorište i vidim na okupu obitelj, oca, majku, sina, kćer. Koliko zlata vrijedi obitelj. Ima li u njoj teških trenutaka, velikih slabosti? Sigurno da ima, no, ako se to sve uspije proći, onda se zlatom ne može mjeriti njezina istinska vrijednost. Do kraja ovoga dana umrijet će mnogo ljudi, bolest će pokupiti polovicu, a drugu polovicu starost i ubojstva. Ja sam došao na svijet sam, kao jedinstveno biće, ali što sam dao Ocu zauzvrat? Vjeruj mi, molitva i odlazak na mise, pa makar samo na pola sata, mogu potaknuti tvoj život na preokret, na preobrazbu. Vjera će se nastaniti u tebi, stoga moli za one koji ti se smiju, koji te vrijeđaju, koji ime tvoje ponižavaju, moli za njihovo zdravlje, za spas njihove duše. Krenuvši kući, ugledam dijete kako trči i padne, a majka ga samo podigne i krene dalje. Krenem i ja. Život brzo prolazi. Koliko je cigareta skratila vaš život, koliko je alkohola preuzelo vaše tijelo, koliko je droga uništila vas mozak i razum? Gospodin daruje zdravo tijelo, a mi mu ovako uzvraćamo. Što je s onima koji su se bolesni rodili? Vjeruj mi, živeći ovaj život putem boli i patnje, boreći se za svoju vjeru i zdravlje, oni će ušetati u kraljevstvo Božje, gdje nema boli i patnje. Oni će biti dostojni kraljevstva Gospodnjeg. Jedna je žena 40 godina izbjegavala alkohol, cigarete, drogu, nezdravu hranu i piće, a na kraju je oboljela od teške bolesti. Što sada? Pamti, Otac te golog poslao na ovaj svijet, on te ima pravo uzeti k sebi. Ne pitaj zašto i kako, samo reci: Oče, ti si me poslao, ti ćeš me vratiti k sebi. Pokušaj, šetajući jednoga dana, kao i ja razmisliti malo o svojoj vjeri i svome životu. Ako ne budeš imao odgovore na svoja pitanja, potraži mene i zajedno ćemo pronaći odgovor.

Oznake: sot je smisao, smisao, vjera

subota, 01.10.2016.

7. STANICA – Sotonin zatvor

Dugo sam bio zatvoren u svojemu svijetu. Već pune tri godine primam riječi našeg Oca i Gospodina, ali đavao me udaljio od Boga. Zatvorio me i dao mi je sve što sam poželio. Bio sam zaključan u maloj sobi i promatrao sam kroz prozor djecu Božju kako plaču, kako su silovana, kako trpe, kako gladuju, kako ih žive pale, režu im ruke, hrane ih otrovom i nakraju kako ta djeca umiru. Molio sam za njih, ali nisam učinio ništa više od toga, nisam izašao van da bih im pomogao. U toj sobi imao sam hranu, vodu, internet, TV, prijatelje, obitelj i sve ostalo što čovjek želi, no, kad sam jednog dana otvorio oči, vidio sam da se zapravo nalazim u zatvoru. Kroz rešetke sam sve vidio, nisam se mogao okrenuti a da ne vidim svu djecu Božju kako padaju pod grijehom. Htio sam im pomoći, no đavao me i dalje držao zatvorenim. Što sam više nastojao pomoći, to više mi je on davao samo da zaboravim na njih i da se vratim svojem životu. Jednog dana, dok sam plakao, ugledah Isusa. Ustao sam znajući da ga nisam dostojan gledati, brzo sam zažmirio i samo čekao njegovu riječ, no ona nije dolazila. Nakon gotovo 10 minuta kako sam strogo žmirio, nisam ništa čuo. On je i dalje šutio. Prošlo je tako sat vremena i onda začuh udarac malenoga predmeta o pod. Nešto mi je bacio. Otvorih oči i ugledah ključ. Gospodin je bacio ključ kroz rešetke mojeg zatvora. On želi da pomognem svojoj braći i sestrama. On želi da sve riječi koje sam primio od njegova Oca dijelim i širim dalje, da ih šaljem po cijelome svijetu. Stavio sam ključ u zatvorska vrata, okrenuo sam ga dvaput i vrata su se otvorila. U tome trenutku đavao kroz otvorena vrata zaslijepi moje oči, on mi pokaza svu bol i patnju koje me čekaju vani, sve što će mi se dogoditi ako napravim samo jedan korak izvan zatvora. Vidio sam kako mi se smiju, smije mi se cijeli svijet čim spomenem Isusovo ime. Rugaju mi se, obitelj me se odrekla, moji prijatelji doslovno povraćaju na riječi koje im šaljem, ljudi uzimaju kamenje i bacaju ga na mene pogađajući samo moju glavu. Kroz ta vrata vidim brata i sestru kako umiru zbog mene, zbog mojih grijeha, vidim kako me vežu za stol, režu mi prste, noge, pale mi tijelo, svaku moju kost lome dvaput do krajnjih granica, a đavao mi reče da okrenem glavu. Pogledam unatrag u svoju sobu, a tamo i dalje obilje hrane i pića, ljudi koji tulumare, koji piju, puše, drogiraju se, vidim sve što god poželim, obitelj živa i zdrava, prijatelji moji koji me poštuju, milijun igrica na računalu, milijun programa na TV-u, vidim sebe kako ne moram trpjeti i patiti. Otada su prošle tri-četiri godine i ja još uvijek nisam izašao van, dan i noć gledam kako djeci otpadaju ruke i noge, kako vjernici pate, kako ljude ubijaju na nezamislive načine, a ja sam i dalje u svojem zatvoru, na sigurnome, sada blizu kraja. Pogledam u svojeg anđela i on mi pokaže dijete koje čini djela koja sam ja trebao činiti. Dijete padne na koljena, umorno od života i borbe, pogleda me u oči pa reče: Zašto ne izlaziš van? Isus ti je dao ključ. Kako nisam odgovorio, dijete padne i umre.
Cijeli svijet i svi ljudi na njemu zatvoreni su u zatvoru. sve nam se nudi, tu sve imamo, alkohol, drogu, cigarete…To su bolesti, bolesti od kojih umiremo, Isus nam svima daje ključ kako bismo mogli pobjeći, ali mnogi taj ključ nisu niti vidjeli, jer su slijepi, jer ga ne poznaju. Neki su otvorili vrata, ali nisu izašli van. Mi u našemu zatvorenom svijetu tulumarimo. Dok oni vani umiru, mi ovdje imamo hrane i vode za sve, a oni vani nemaju ništa. Ali, kad oni umru, oni odlaze k Ocu svojemu, a, kad mi umremo, naš će se zatvor raspasti i bit ćemo vani, ali onda više neće biti prilike za pomoć drugima. Tada ćemo iskusiti svu njihovu patnju i bol, a to će trajati dovijeka. Oni će biti spašeni, a mi ćemo tek tada iskusiti svu tu bol, i tomu neće biti kraja. Đavao nam nudi sve, govori nam da to nije grijeh, da to nije loše, pretvara se kao da ne postoji. Ako ne budemo pomagali našim bližnjima, umrijet ćemo uzalud. Ja sam išao na mise, molio sam se svake večeri i jutra, nisam pio, pušio, nisam se drogirao, vjerovao sam u Isusa. Zato mi je i bacio ključ da izađem iz tog zatvora, da se borim za one koji to ne mogu, ali ja sam ga iznevjerio, nisam pošao za njim. Zato te od svega srca molim, pođi za njim, uzmi ključ, otvori vrata svojeg zatvora i kreni za njim da tvoj život ne bude uzaludan. Molim te, odmah otvori srce svoje. Ne zamjeri mi zbog lošeg stila pisanja. Svaki čovjek misli da je on u pravu i da on sve zna. Nemoj tražiti pogreške u priči. Ovo je istina, svako je slovo istina jer ovo nije moja riječ, ovo je riječ onoga koji me poslao na ovaj svijet. Molim te, nemoj krenuti sa mnom u raspravu o tome s čime se slažeš, a s čime se ne slažeš u ovoj priči. Operi svoje oči, pogledaj okolo. Vidiš li Isusa? Ako ga ne vidiš, to ne znači da on ne postoji, to znači da ti ne postojiš. Ti si taj kojemu ništa ne valja, koji stalno kuka: hajde mi objasni zašto onda ovi pa oni, pa zašto Crkva onda postoji itd. Prijatelju moj, đavao upravlja tobom. Da nije tako, ti bi vidio Isusa, vas dvojica biste razgovarali i, na kraju krajeva, ti ne bi pročitao ovu priču, odustao bi već na početku. Ali ja znam tvoje srce, ti ćeš ipak unatoč mojem upozorenju nešto naći i napisati neku zamjerku, jer đavao upravlja tobom, i sa svakom svojom lošom rečenicom ti ćeš potvrditi ono što sam rekao, jer samo sotona piše zlo, samo on proizvodi zlo. A samo dijete Božje ljubi, i onaj tko ljubi taj postaje ljubav.

Oznake: smisao života, smisao