nedjelja, 02.10.2016.
8. STANICA - Jedna šetnja
Šetajući ulicom, vidjeh mnogo lica, pogled u oči sve mi otkriva, potajno zavirim u srce čovjeka, vidim bol, strah i najviše grijeh. Stadem na tren i pogledam okolo, kamo li žure ovi ljudi? Hoće li sutra biti na istome putu? Jesam li ja jedan od onih koji umire uzalud, to je pitanje koje može promijeniti sve, ali tko će si postaviti to pitanje, budala ili normalan i običan čovjek? Gledajući ljude, nastavim šetati i dođoh do jedne klupe u parku i sjednem. Približava mi se čovjek starijih godina. Zamislite samo da tako dođete u park i pronađete novoga prijatelja slušajući njegove priče o vlastitu životu. Vidim po njemu da nema mnogo novca, no pogled u oči razotkriva istinu. On je u svakome pogledu bolji čovjek od mene. Ustanem i nastavim dalje. Zašto nakon toliko godina Otac i dalje dopušta grijeh? Jesmo li mi doista izgubljeni u vremenu mržnje? Ne, mi jednostavno ne možemo razumjeti njegove misli i djela. Naš je Otac pravedan, no teško je nama vjerovati u takvo što, ali ipak je istina, istina od koje ne smijemo bježati.
Stigoh do neke kuće, pogledam u dvorište i vidim na okupu obitelj, oca, majku, sina, kćer. Koliko zlata vrijedi obitelj. Ima li u njoj teških trenutaka, velikih slabosti? Sigurno da ima, no, ako se to sve uspije proći, onda se zlatom ne može mjeriti njezina istinska vrijednost. Do kraja ovoga dana umrijet će mnogo ljudi, bolest će pokupiti polovicu, a drugu polovicu starost i ubojstva. Ja sam došao na svijet sam, kao jedinstveno biće, ali što sam dao Ocu zauzvrat? Vjeruj mi, molitva i odlazak na mise, pa makar samo na pola sata, mogu potaknuti tvoj život na preokret, na preobrazbu. Vjera će se nastaniti u tebi, stoga moli za one koji ti se smiju, koji te vrijeđaju, koji ime tvoje ponižavaju, moli za njihovo zdravlje, za spas njihove duše. Krenuvši kući, ugledam dijete kako trči i padne, a majka ga samo podigne i krene dalje. Krenem i ja. Život brzo prolazi. Koliko je cigareta skratila vaš život, koliko je alkohola preuzelo vaše tijelo, koliko je droga uništila vas mozak i razum? Gospodin daruje zdravo tijelo, a mi mu ovako uzvraćamo. Što je s onima koji su se bolesni rodili? Vjeruj mi, živeći ovaj život putem boli i patnje, boreći se za svoju vjeru i zdravlje, oni će ušetati u kraljevstvo Božje, gdje nema boli i patnje. Oni će biti dostojni kraljevstva Gospodnjeg. Jedna je žena 40 godina izbjegavala alkohol, cigarete, drogu, nezdravu hranu i piće, a na kraju je oboljela od teške bolesti. Što sada? Pamti, Otac te golog poslao na ovaj svijet, on te ima pravo uzeti k sebi. Ne pitaj zašto i kako, samo reci: Oče, ti si me poslao, ti ćeš me vratiti k sebi. Pokušaj, šetajući jednoga dana, kao i ja razmisliti malo o svojoj vjeri i svome životu. Ako ne budeš imao odgovore na svoja pitanja, potraži mene i zajedno ćemo pronaći odgovor.
Oznake: sot je smisao, smisao, vjera
