srijeda, 14.12.2016.
78. STANICA - Usamljenost, grijeh koji uzrokuje samoubojstvo
Usamljenost uzrokuje uzasnu bol, mnogi sveci su bili suoceni stime. Ali mi znamo da oni nikad nisu bili posve sami. Bog je uvijek bio snjima. Isus Krist ih je grlio svaki trenutak i vodio prema nasem ocu. Samo zato sto ga ne vidimo i ne cujemo ne znaci da nije snama. Nama je to naravno tesko vjerovati jer su nace oci naucene da samo materijalni svijet. Sve sto vidimo nam ulazi u dusu i stvara osjecaje. Zbog toga dolazi bludnost, mrznja, strah, ljubav. Sve sto vidimo mi automatski u glavi stvaramo sliku toga i kako se odnosit prema tome. Isto sa osjecajima. Decki i cure vi se zaljubite na pogled u tijelo, lice i ne cekate da se medjusobno uopce upoznate nego odmah zelite grijeh. Upravo je to razlog zasto Boga ne mozete vidjeti prije smrti vase. Bog je svama svaki dan i gleda vas, cuva svaki dan ali vi ga odbijate i trazite samo ono sto oci vide a ne ono sto vase srce vidi. Vi ste umisljeni i uvjereni da ste sami ako nikoga nema oko vas. Njegova ljubav se ne moze mjeriti i postati materijalna jer bi onda propala. To vam smeta jer zelite samo ono sto mozete vidjet, osjetiti i imati pravo zadrzati samo za sebe. Ako je materijalno onda od toga mozete napraviti nesto vase, mozete to zadrzati za sebe ali Boga nitko ne moze zadrzati za sebe. Isus Krist je umro za sve nas. Stoga je upravo on duh sveti koji cuva cijeli svijet. Duh sveti nas cuva i nalazi se u svima nama. Dar i govor, ljubav Boga koji nas toliko ljubi da nakon svih tvojih grijeha on i dalje tebe zeli u Raju. Meni nije jasno zasto to neki ljudi i dalje zele samo za sebe. Prihvatite ljubav Isusa Krista i shvatit ce te da nikad niste usmaljeni. Da njegov zagrljaj i zagraljaj Marije mozete osjetit u bilo koje dana. Samo ga zamislite i molite. Vjerujte, cuda ce se dogadjati. Neka vas dragi Bog blagoslovi i vjecno cuva, cuvajte i vi njega u srcu svojem.
Oznake: smisao zivota, tko je bog, samoca
utorak, 13.12.2016.
SOTONA JE VAS BOG
Sve vam je najavljeno, Biblija je istinita. Zasto mrzite istinu. Sve sto je napisano dogodilo se. Ateisti zasto i dalje odbijate Isusa. Lazete da ga nema. Kad je dosao najavio je sve. Sve sto je najavio i sto je bilo zapisano dogodilo se. Sveti Stjepan je rekao. Zasto od generacije do generacije, narastaja do narastaja odbijate Boga Isusa Krista. Vi toliko volite sotonu. Vi pisete na novcanici in god we trust ali pod bog mislite na sotonu. To je ziva istina. On je vas bog. Jer da mislite drugacije napisali bi ime pravog i jedinog Boga.Nas Bog ima ime, zove se Isus Krist. Sve je rekao unaprijed ali vi u njega ne vjerujete nakon svih njegovih djela i svega sto je unaprijed predvidio. Danas lazete cak da on nikad nije ni postojao, da Bog ne posotoji. Lazno ste ga optuzili i ubili. Isus je toliko jednostovana, samo kad bi ga prihvatili. To je sve, vjerovati i prihvatit. Lazete da Bog ne postoji a uopce ne zelite gledati dokaze da postoji. Lazete ljudima bez nauka da ga ne mogu dokazati vama ali ja to mogu. Toliki svjedoci sveti ljudi su umrli za njega. Zasto ne istrazite njihove zivote pa ce te vidjeti da Bog Isus Krist itekako postoji. Gledate u jednu stranu a drugu ne. Gledate po laznim dokazima da ne postoji a ne gledate u dokaze da postoji. Pa kako ce te uopce povjerovati kad ga ne zelite prihvatit. Svet znaci svjedocit da Bog postoji, Svetac znaci stajati uz Boga Isusa Krista.Amen.
Oznake: sto je smisao, tko je bog
utorak, 15.11.2016.
50. STANICA – Svi smo jedna obitelj
Čujem plač djeteta. Po koji put si ga već udario, gurnuo? Ono jadno ne razumije zašto. Nisi ni ti razumio kad su tebe gurali. Kada li će to prestati? Tek tada kad i ti nestaneš. Možda i prije, možda ako konačno vratiš u sebe Očevu ljubav koju si zamijenio velikim grijehom. Ne trošite riječi uzalud, ne trosite dane uzalud. Ne, dan, dan ne postoji, tjedan, mjesec pa ni godine ne postoje. Postoji samo jedno, a to je vaš život koji prolazi. Sate, dane, mjesece, kalendare…, sve su to ljudi izmislili kako bi se snalazili u prostoru i vremenu. Ljudi su zapravo izgubljeni u prostoru i vremenu. Ne postoje metalci, štreberi, reperi, pankeri. Postoje samo ljudi, jedan narod, jedna obitelj, jedan čovjek, jedan Otac, jedan sin Isus Krist. Riječ Isusa Krista. Vi ste razdijelili ljude, napravili podjelu, za vas postoji više vrsta ljudi ili zapravo njihovih osobina, grijeha. Ima onih koji uče i onih koji ne uče. Ima onih koji ne žive, a hodaju jednako kao ti i ja svaki dan. Postavljamo si pitanje čemu živjeti. Osam godina školovanja da ne bi ništa znao o sebi ili svojoj vjeri, da ne bi ništa znao o svojim bližnjima. Vi ste sramota i ako sebe smatrate boljim od svoje braće i sestre, ako se smatrate boljima od većine ljudi. Jer vaša braća i sestre umiru od gladi, a vi bacate hranu u smeće, pijete i trošite vodu koliko želite dok se neki bore za nju svaki dan. Pamti riječi istine: tko malo ima, mnogo cijeni, tko mnogo ima, malo cijeni jer cijena nije ono što ćete platiti, nego vrijednost koju vaše srce ne razumije i grijeh koji razumije. Ima li smisla živjeti izgubljen u prostoru i vremenu? Dan, noć, dan, noć, prolazi život, a mi se stalno krećemo: posao, birtija, kući, posao, birtija, kući ili posao, trgovina, kući, posao, trgovina, kući. Ima li ljudsko tijelo cijenu? Nema jer tko na svoje tijelo stavlja cijenu i sebe smatra vrjednijim od svoga bližnjega, vrjednijim od drugoga čovjeka, taj će gorjeti vatrom grijeha, taj ne samo da neće vidjeti Oca nego neće moći niti govoriti, niti slušati. Gluh i slijep će se gušiti u vodi od vatre. Bit će istodobo paljen i udaran, i tako bez kraja. Strašna je kazna. Umire mi srce od pomisli da je ikada itko zasluži. Otac vas je stvorio i on će vam oduzeti vaše živote. Na kraju krajeva, neće to učiniti on, nego vi sami sebi.
Učinite dakle nešto sa svojim životom, krenite od sebe, napravite nešto što nikada do sada niste pokušali, zavolite ga, počnite ga živjeti. Molite se, idite u Očev dom, okupljalište vjernika. To su pravi nazivi za crkvu, a ne velika građevina sa zvonima unutar. Koliko puta moram objašnjavati što je život, nešto što ste dobili a da niste zaslužili. Samo te Očeva ljubav drži na zemlji, a ne neko čudo ili neki slijed događanja. Proći će i ovaj takozvani dan. Što si učinio s njime? Koliko si grijeha proizveo? Ova je priča našla svoj završetak na drugom planetu, koji svjetlost nikada nije vidio niti će je ikada vidjeti. Proći će svjetlost tvoga života i ugasiti se. Mnogo toga radiš da bi je što prije ugasio. Ubijaš, ismijavaš, ne vjeruješ, pljuješ po vjernicima, ne ljubiš, ne živiš. Nema čovjeka koji tebe razumije ni čovjeka koji će tebi vjerovati kada budeš govorio istinu u omjeru jedan prema petsto jer previše lažeš, a premalo ljubiš. Vidio sam sliku s djecom koja nose košare pune odsječenih glava, a jedno od njih čak je drži u ruci i nosi. Kakva je to zemlja u kojoj čovjek ubije čovjeka a da ne razumije koliki je grijeh počinio. Kad su mala djeca, slatka su, kad krenu u prvi razred, psuju Oca našega sto na sat jer nisu svjesna koliki grijeh čine, koliki grijeh proizvode. Kad sam bio mali, igrao sam igricu na kompjutoru i više puta opsovao Mariju, majku Sina otkupitelja svih nas. Niti sam znao igrati niti sam razumio kakav grijeh činim, nisam bio svjestan svojih riječi i tuge koju sam time izazvao. Ja sam čovjek bez posjeda, ni za slugu me ne možeš uzeti. Imao sam sve, sada nemam ništa. Davno sam rekao ne previše ozbiljno, ali opet istinito: ne mogu ti ljubav dati jer je ni sam nisam primio. Ponižavali su i mene više puta, kako da ti šaljem ljubav šaljem kada se borim sa svojim grijehom onih koji mi zlo nanose. Očiju punih suza pokušavam se naći u ovome svijetu. Imaš li još ljubavi za svoj život, za život svoga bližnjega? Ti imaj ljubavi ili, jednostavno, reci kako je moguće da ovakav čovjek vrijeđa mene ili da govori ljudima kako da žive i u što da vjeruju. Ne znam, ali znam da ćeš jednog dana umrijeti i stajati pred Ocem svojim koji će te poslati tamo gdje svjetlosti nema, gdje ljubavi nema. Molim te kreni moliti, da znate samo koliko je jaka molitva. Molili bi dan i noć. To je kao pjesma, predivan lijek koji nam Bog daje da možemo napokon ozdraviti i uz Isusa Krista spasiti brata i sestru svoju. Molite krunicu, to je pjesma ljubavi i savršenstva. Što je više budete molili lakše će ići i postat će za vas kao zrak koji dišete. Makar probajte, nemate šta izgubiti.
Oznake: sto je smisao zivota, tko je bog, isus, marija, sveta marija
srijeda, 02.11.2016.
39. STANICA – Za one koji se osjećaju bezvrijedno
Za sve povrijeđene osobe, za sve one koji se osjećaju jadnima i osamljenima, za one koji redovito trpe nasilje. Prije sam se pitao zašto ja njemu ne smijem nanijeti bol. Pravi mi neprilike, sramoti me. Kada bih samo jednom njega povrijedio, udario, premlatio, siguran sam da bih dobio to poštovanje. Činim to radi oca svoga, zbog svoje vjere. Otežavat će mi i dalje, a što ja tu mogu? Toliko mojih zlodjela. Zar ću ih učiniti još? Hoću li grijehom uništiti grijeh ili ću stvoriti još grijeha. Sigurno je da neću ništa dobro postići. Nema lijeka kad te neko maltretira, ponižava, bol ostaje zauvijek u tebi. Možda je on dobar čovjek, možda ima gubitak u obitelji…Ne, nema. Ta osoba vrijeđa svoje bližnje, nema nimalo poštovanja prema drugima. Ako je njemu dobro, onda će biti dobar prema tebi, ako on ima loš dan, onda će ti svašta reći i napraviti. Znam da je preda mnom težak put. Toliko ljudi hoda svojim putem grijeha, a ja na svojem jednako tako trunem i umirem. Može li vam jedna velika misao da u svakome zlu ima barem zrno dobrote pomoći u vašoj situaciji, može li pomoći njemu, može li pomoći vama kao osobi da skupite snage za nastavak patnje. On se neće mijenjati, ja se neću mijenjati. Tko će onda napraviti prevagu? Što god radili, morate dati sve od sebe. Put bez boli i patnje nekvalitetan je i kratak put. Put s boli i patnjom kvalitetan je i dug put. Postavlja se pitanje ima li ijednog čovjeka na ovome svijetu koji nije prošao patnju i bol, koji je živio normalan život bez boli i patnje, bez povreda, pod normalnim uvjetima. Ne, ne dok ima oružja, alkohola, cigareta, droga, smeća koje mi stalno proizvodimo, zavisti u očima, oholosti u našim srcima. S tim se stvarima ne može imati normalan život. Nemoguće je s time imati život bez patnje i boli. Bol i patnja sastavni su dio života. Tako smo mi odlučili, tako su ljudi odabrali. Nauči dakle živjeti s tom boli i patnjom. Nijedan se čovjek ne može pohvaliti da je dobar vjernik jer mu ime bijaše grijeh, a prezime sramota. Malo razmisli o ovim riječima. Kad napišem razmisli, onda na to i mislim. Ti to pročitaš i nastaviš dalje, tako nećeš ništa postići. Ovo je napisano radi tebe. Svatko je pretrpio bol, svatko je od nas bio povrijeđen, svatko je od nas prošao patnju i sramotu. Svi smo mi okusili okus izdaje i tuge. Mi se gubimo u svijetu neznanja i nevjere, a, ako se uklopimo, tada spasa nema. Prođi dakle bol svoga života i zahvaljuj Ocu za svu snagu što ti je šalje. Počni razumjeti da ljubav možeš pronaći u strpljenju i u žrtvi. Samo tako možeš iskreno ljubiti, samo tako će otac znati da ga iskreno voliš i ljubiš ako prođeš ovu patnju i bol i ostaneš mu vjeran.
Oznake: sto je smisao zivota, tko je smisao, tko je bog, sto je bog, isus krist
ponedjeljak, 31.10.2016.
37. STANICA – Tko tebe najviše voli?
Brate ili sestro, ti koji sada čitaš ovu riječ, tebi se obraćam. Ja sam je pisao radi tebe. Sada želim s tobom popričati. Učinit ću nešto što nikada nitko prije nije. Ja ću tebi posvetiti odlomak. Samo tebi. Sad misliš, pa čitat će ovo i drugi. Hoće. Ali ti si jedan od njih. Ti si dijete oca našega. Ja želim razgovarati s tobom. Ali ja nisam sad tu. Možda te gledam, možda ne. Od svih riječi koje ti smijem pokloniti, od svih poruka koje bih ti mogao poslati, ja ću ti skromno napisati svoju poruku. Pitaj se želiš li je pročitati. Hoće li te spasiti? Ja ti ne mogu pomoći u smislu da budem uz tebe dan i noć, ne mogu te pratiti ukorak, ne mogu te ljubiti iz trena u tren, ne mogu paziti na tebe.Ne znam gdje ćeš biti sutra, u istoj kući, na istom putu, u istom zrakoplovu, u istom autobusu. Ne znam hoće li sutra biti tvoj zadnji dan. Možda sutra otkriju da si bolestan, Možda se sutra počne raspadati tvoja obitelj. Ne krivi mene, ja nisam to uzrokovao. Znaš kako sam pogodio? Dok ti sada ovo čitaš, upravo se negdje događa raspad obitelji, gubitak voljene osobe. Što god napisao, za nekoga ću uvijek pogoditi.
Koja je dakle moja poruka tebi? Ja te ne mogu čuvati, ali Isus Krist hoće. Samo mu moraš vjerovati. Svim ga srcem ljubi, svom vjerom vjeruj. On može biti svagdje u istom trenu, on te neizmjerno voli, prihvati svoj život onakvim kakav jest. Možeš i nastaviti živjeti ovako, ali pogledaj do čega te to dovelo. Jesi li zaista sretan, je li ti srce ispunjeno ili prazno, ja ne znam odgovor, ali ti ga znaš. Pokušaj barem jednom dati sreću a da je ne zahtijevaš natrag. Pokaži svojoj obitelji i svome ocu da ti je stalo do tvog života. Da ti je stalo do života tvog brata i tvoje sestre. Nemoj reći da ih nemaš. Imaš ih, eno ih vani, eno ih unutra. Čekaju tebe. Čekaju tvoju ljubav kao što i ti nekoga čekaš da te voli. Nemoj čekati, sjeti se moje riječi otprije. Isus te voli, samo to moraš prihvatiti, a tako i oni. Hoćeš li ti doista sve ovo raditi ili sam ja ovo napisao samo radi reda? Da popunim jednu knjigu? Jednu priču? Ali na put spoznaje, na put spasenja nećeš doći ako konačno ne kreneš činiti nešto, činiti djela ljubavi i mira.
Oznake: što je smisao života, tko je izazvao rat, tko je bog
petak, 28.10.2016.
34. STANICA – Važnost nedeljne mise
Počela je nedjeljna misa. Kao i obično mladih nema puno. Čudno je što ne dolaze, dosadna im je misa, nezanimljiva. Sjediti i slušati svećenika sat vremena, to je svima dosadno. No nije istina da je dosadna. Onaj koji ljubi Boga slušat će njegovu riječ, pjevat će, moliti se, pričestiti se. Nemoj pokušati ljubiti Isusa pa reći pokušao sam. Ne. Ti ga ljubi. Nakon toga sve se mijenja. Saznat ćeš istinu da je on tebe ljubio i ljubi te svaki dan do kraja tvog puta. Jedan svećenik, još vrlo mlad, imao je misu u 7 h. Uvijek je gledao koliko mladih ima pod njegovom misom. Naravno. Nijedna osoba mlađa od 18. U gradu ostaju do 6 h. Ne mogu oni i u grad i na misu ujutro. Bolje im je ostati spavati kod kuće. No već duže vrijeme primjećivao je da dječak od 7 godina dolazi na njegovu misu. Dolazio je na svaku njegovu misu, nijednu od njegova dolaska nije propustio. Svećenik se pitao gdje su mu roditelji, možda oni idu na drugu misu. No u razgovoru sa svećenikom koji je imao misu u devet sati saznao je čudnu stvar. Taj dječak ide i na misu u devet sati. Ide svaki dan na sve mise. Nevjerojatno. Pa da su svi takvi, grijeha ne bi bilo. Ali što je sa školom, s njegovim obvezama, zapitao se svećenik. Sljedeći put na završetku mise pozove dječaka pa ga upita: Zanima me zašto ideš na sve mise svaki dan, gdje su ti roditelji? Oni su mrtvi, odgovori dječak. Stradali su u prometnoj nesreći dok su dolazili po mene, bio sam kod tete i sad kod nje živim i molim se Bogu da opet ožive i budu sa mnom. Svećenik je bio iznenađen. Ne bi nikada pomislio da će dobiti ovakav odgovor. Dječak je išao na mise, dakle znao je za život i uskrsnuće Isusa. Ali kao da je krivo shvatio. Svećenik mu je pokušao objasniti da se oni neće vratiti i da bi on morao nastaviti živjeti svoj život bez njih. Ti nisi sam, ima milijune djece koja nemaju roditelje, milijune njih koji su ostali bez svojih roditelja, ali ovakvog djela, ići na toliko misa kako bi oni oživjeli i opet mogli biti s njime, toga se još nijedno nije sjetilo. Nikada. Dječak je ipak sve porekao. Nije vjerovao u svećenikove riječi. Bio je čvrsto uvjeren da će opet biti s njima. Ljutito je otišao. Svećenik je bio nezadovoljan, nije mogao utjecati na dječaka, nije mu mogao pomoći. Mali je imao vjeru, vjeru, ako bude dolazio na mise, da će mu se roditelji vratiti. Na svojoj misi dječaka više nije vidio. No, nakon tjedan dana saznao je da je dječaka pregazio automobil i da je umro na licu mjesta. Nevjerojatno. Ovakav kraj. Zbilja, sad je bio s njima. Ne, nije bilo samoubojstvo, nego nesreća. Siromašan je bio i ostao. Da nije ni život zaslužio. Kakav je to život, pomislio je svećenik. Odrasti bez oba roditelja, bez prave ljubavi, jer roditeljska se ljubav može zamijeniti, ali ne dokraja. Bol zauvijek ostane u srcu. Toliko je djece bez roditelja, neki su ih odbacili, neki nemarom izgubili, neki zbog grijeha drugih. Glavni razlog i jest grijeh. Drugi ne postoji. Ljudi ih ne žele, ostave ih same na ulici da umru od gladi. Zašto oni ne mogu krenuti na put života u normalnim uvjetima za život? Zašto toliko boli? Kada ih svijet osudi, onda su si kao sami krivi. Kada postanu kradljivci, ubojice, njih se krivi za sve. U zatvor s njime! Ubio je petero ljudi. Čudovište! On, sigurno, ide u pakao. Ipak, i taj je ubojica, vjerovali ili ne, i taj je ubojica nekad bio malo dijete, nitko se neće pitati kako je živio, kako su se drugi odnosili prema njemu, nego gledati samo ono što je nakraju napravio. Ovo nije priča sa sretnim završetkom, ovo nije bajka s izmišljenim likovima. Ovo je realnost života, moga i tvoga. Ovo je upozorenje vjere i ljubavi. život je dragocjen i neuništiv, ali ga je lako izgubiti. Dokle god ne bude promjena, oni će gubiti živote i drugi s njima i tako sve do zadnjega života, vrijednog i dragocjenog. Radije bih umirao cijeli život nego vidio dijete koje ne zna da ga netko neizmjerno ljubi cijeli život. Imaš oca. Sama riječ otac znači nebeski roditelj. A kada konačno stigneš do njega, ugledat ćeš i svoje zemaljske roditelje. Svoju obitelj. Braću i sestre. I krvlju povezane i nepovezane. Nikada nisi bliži ocu nego kad si bolestan, kad trpiš i patiš. Upravo tada moraš vjerovati u zdravlje, ali ne tjelesno, nego duhovno.
Oznake: što je smisao života, tko je bog, koja je vjera ispravna
četvrtak, 27.10.2016.
33. STANICA – Svi smo mi Božja djeca
Ili je istina ili je stvarnost. Nažalost, sramota je. Sramotna razdijeljenost čovjeka koja je dovela do toga da se svi smatraju poštenima, da svi misle da su u pravu, da su dostojni čovjeka osuditi i ubiti. Stvarate ubojice svaki dan. Zašto se ljudi ubijaju? Zato što vide isto kao i ja, Nažalost, ne stoje na drugoj strani. Bilo bi mi lakše umrijeti jer me ne bi mrzili, ne bi mi se smijali. Vratio bih im. Jesam rekao da s njime nešto nije u redu, to bi bile riječi onih zbog kojih bi si oduzeo život. Isus nam je svima pokzao put, ja sam taj put prihvatio i zbog toga sam dobio darove duha svetoga. Vjera i ljubav, osjećam vječnost povezanu putem vjere i ljubavi. Stekao sam riječi kojima mogu pisati. Ne ljubeći Boga, pravite, dijelite sve na milijardu stvari, kako biste svaku posebno razdijelili na još milijun stvari. I zato Boga ne možete vidjeti. Zamislite budućnost, djeca od pet godina psuju Boga, a vi ćete biti njihovi roditelji. Smrt više neće biti kazna, postat će vaša želja, jer život više neće postojati, smrt će odnijeti sve karte sa stola. Kategorizacija, različiti ljudi, pa čak i vjera, različiti jezici, a sve je to jedan narod Božji, djeca koja su izdala Boga, koja su ga iznevjerila puno puta. Koliko još djece treba pasti, koliko još djece treba umrijeti od gladi, koliko ih još treba umrijeti od bolesti koju vi stvarate, koliko djece svojim očima traži roditelje da bi dobila batine? Koliko još ratova treba dok se svi ne uništimo, koliko još kloniranja, umjetnih oplodnji, istospolnih brakova, pokušaja legalizacija droge, otrovanja organizma, uništavanja okoliša? Pokušavaju sve, samo da otac izgubi tu svu svoju djecu. Postoji samo jedan Bog. Postoji samo jedna religija, samo jedan Bog. A vi niste u pravu kad kažete da je moja vjera lažna. Lažni ste svi vi. Jer ste vi oni koji ubijate, vi ste oni koji sude. I kad ubijete i osudite, mislit ćete da ste pobijedili. Toga vam je trena pakao suđen. Bog je razdijelio vjeru i on je jedini koji će je spojiti i vratiti u jednu. Ne pokušavajte izmišljati nove religije i vjere. Vjerujte u Isusa Krista. Ne smije se vjera spajati, jer ju je otac razdijelio po našem grijehu. Evo riječi za sve nevjernike. Zašto je vjera u Isusa opstala nakon svih progona, patnje, mučenja? Zato što je ona jedina ispravna i vi je ne možete izbrisati iz ovoga svijeta, nikada. Odbiti brata znači odbiti Isusa, odbiti sestru znači odbiti Isusa, a odbiti Isusa, svi znamo što to znači. Ja te zatrpavam riječima, ja pišem i pišem, ali ne mogu te promijeniti. To moraš napraviti sam. Mogu te navesti na razmišljanje. Molite se Isusu da vam pokaže put.
Oznake: sto je smisao zivota, tko je bog, ljubav, vjera, snaga, isus, bog
ponedjeljak, 24.10.2016.
30. STANICA – Uzalud bogatsvo i moć
Uzalud ti moć, bogatstvo, zdravlje, obitelj, lijepa kuća i lijep posjed ako su ti susjedi bolesnici, siromašni ljudi, jadni i gladni. Zavladat će ljubomora i ubit će te. Uzalud ti ljubav, vjera, srce, čista duša, skromnost i poniznost ako su ti braća i sestre grješnici, prevladat će ljubomora, ubit će te i tvoja riječ koja ne vrijedi zrna pšenice neće biti razumljena. Jesi li ovo shvatio ili ćeš zauvijek živjeti u neznanju? Možda si umisliš da znaš značenje pa opet do kraja života živiš u neznanju. Tad ćeš tražiti isprike pitanjima koja ni luđaci neće razumjeti jer nemaju nikakve potrebe za tim odgovorima. Nije neprijatelj onaj koji je učinio zlo, nego onaj koji ga je zlim proglasio. Idemo li mi brzim putem ili samo putem lijenosti? Oba su puta kobna, ne umanjujemo grijeh, samo ga prikrivamo, ali on ostaje te se nakuplja i vraća još veći. Idi onim putem kojem ti se ne da ići jer je upravo taj put pravi put. Idi putem koji ti je sagradio Isus Krist. To je put kojim Isus želi da ti ideš pa nagovara srce tvoje da krene tim putem, to je put koji vodi do života i spasenja. Uvijek.
Oznake: sto je smisao, tko je bog, ljubav, vjera, isus krist, Duh Sveti
nedjelja, 23.10.2016.
29. STANICA – Trgovina sotone
Brat i sestra uzrokuju grijeh, ti uzrokuješ grijeh. Popravi prvo svoje srce, a tada otiđi i pomogni bratu ili sestri da poprave svoje. Nakon toga ti ih potakni da oni drugima pomognu popraviti svoje srce. Kada kažem popravi svoje srce, mislim na pokajanje, duboko kajanje, ispovijed, pričest, iskrenu molitvu, razgovor s Isusom, početi vjerovati, poštovati, ljubiti, biti ponizna srca. Nakon svega toga učvrsti svoje srce i ne vraćaj se starom načinu života, ne vraćaj se grijehu. Ne pitaj stalno kako, zašto, samo ljubi i ljubav će doći. Samo vjeruj i vjera će doći. Postoji trgovina koja se zove smrt i ta te trgovina sa svakom tvojom kupnjom sve više povlači u vatru, i sam znaš koju vatru. Ti redovito kupuješ u toj trgovini, njezin si najbolji kupac, svaki prečac kojim se koristiš grijeh je, svako alkoholno piće koje kupiš grijeh je, droga, cigarete… uništavaju dušu i tijelo. Cijene su veoma visoke. Račun nikada nećeš dobiti jer ga ne možes platiti. Toga ćeš na kraju biti svjestan, a bit će i trgovac. Postat ćeš njegov rob i sluga te ćeš zauvijek njemu pripadati. Zapamti, nijedan tvoj brat ili sestra neće te moći otkupiti. Ti se možda sada smiješ, ali, vjerovao ili ne, i to je kupnja koja će zadužiti tvoju dušu. Ti si već sada zadužen te sam ne možeš kupiti slobodu. Jedino te Isus može otkupiti. On je otkupitelj cijeloga svijeta, otkupio je sve naše grijehe kako bismo dobili slobodu. Nažalost, ti si nanovo krenuo kupovati u istoj trgovini. Dovodiš svoj zemaljski život i život nakon smrti u veliku opasnost. Lanci koji te vežu drugi put neće moći biti pokidani i tvoj dug postat će tvoja propast. Dugovi će postati toliko veliki da će tvoja obitelj i prijatelji patiti te ćeš ih odvući u istu propast, odvest ćeš ih u jednake dugove, ako ne i gore.
Oznake: sto je smisao zivota, tko je bog, smisao, vjera, ljubav, isus, bog
ponedjeljak, 17.10.2016.
23. STANICA – Ljubav prema ocu nebeskome
Najveća ljubav koja postoji jest ljubav prema Ocu nebeskome, ljubav prema Duhu Svetome, ljubav prema Isusu i, naravno, ljubav za svoga bližnjega. Razmisli malo o svojim problemima, o svojim brigama. Ima ih mnogo. Stvari koje te muče, koje te uništavaju iznutra, moraš si oprostiti, moraš krenuti dalje.Prvo zatraži oprost, onda se pokaj, nakon toga razmisli kako se druga osoba osjećala kad si je povrijedio, koliko je njoj bilo teško, koliko si zla uzrokovao. Nakon toga moraš nastaviti život. Drugi put učini pametnije: podari strpljivost i ljubav. Svi smo mi umorni od grijeha i samo tražimo načine kako da odmorimo naša slaba tijela, naše umove, našu pamet. Slabi su, padaju pod teretom. Hajdemo ispočetka. Ti si dijete Božje, moraš ovo znati, ne moraš ovo učiti napamet, ne moraš podcrtati najvažnije pojmove, ovo nije škola, ovo je život. Ovo samo mora ući u tvoje srce i tamo ostati zauvijek. Otac te voli i on je uvijek s tobom. Zaboravi na trenutak na svoje brige i zamisli kolika je njegova ljubav. Ta ljubav nema granica. Ti si njegovo dijete, on te voli, on će ti oprostiti sve grijehe i propuste koje si učinio prema sebi ili prema svojim bližnjima. Moraš početi slušati, nemoj žuriti dok ovo čitaš i nemoj uživati dok ovo čitaš. Pokušaj razumjeti i živjeti dok ovo čitaš. Jer čim dođeš do zadnje rečenice, čim ovo pročitaš, ja ti više neću moći govoriti, ne mogu ti pomagati. Onda si opet sam na putu, ali istina je da nisi sam. Gospodin, sin Oca moga i tvoga, on će ti uvijek pomoći. Pitaš zašto. Zašto bi mi on kao trebao pomoći? Odgovor je ljubav i nemoj misliti pa reći: slab ti je odgovor. Počni razmišljati, nemoj stalno padati na svojem putu.Istina je da svi moramo pasti kako biste mogli ustati jači i biti bolji, ali, ako ti stalno namjerno padaš i izazivaš svojeg Oca, onda ćeš vječno lutati u mraku. Gospodin je s tobom. Sad je pitanje kakvu vrstu problema imaš: obitelj, posao, cigarete, karijeru, ljubav, muči te nečiji tuđi život, htio bi nešto sam napraviti, ti želiš jedno, a oni ti nameću nešto drugo. Možda je posrijedi neki drugi problem. Što god da je tvoj problem, dajem ti odgovor na pitanje kako izaći iz njega i konačno živjeti vjeran i sretan, kako riješiti sve svoje probleme. Odgovor je ljubav. Pokušaj se, koliko god da ti je teško, pokušaj se večeras prije spavanja pomoliti, ali ne samo u smislu da izgovaraš riječi koje si naučio napamet. Možeš ti slobodno moliti Očenaš, ali ja te želim potaknuti na još više. Molitva je zapravo razgovor između Oca i djeteta. Izreci svoje molitve, nakon toga otvori svoje srce i reci mu sve što ti je na duši, reci mu sve svoje probleme, iskreno razgovaraj s njime. I nemoj ništa tražiti od njega, nemoj ništa zahtijevati, samo ga zamoli da primi tvoje molitve i prema zaslugama da ih ispuni. Nemoj čekati tjedan-dva da se nešto promijeni, promjena će trajati cijeli tvoj život. Na tebi je da se promijeniš nabolje. Reci Ocu sve svoje grijehe, priznaj mu sve. Ne to nije ispovijed, ali će biti pokazatelj tvoje iskrenosti s njime. Reci mu što te ljuti, reci mu što te nervira, pomoli se za ljude koji su te povrijedili i naljutili. Kao što sam rekao, ljubav je odgovor na sve. Nemojte zanemariti ove riječi. Možeš od toga trena početi živjeti i razumjeti, ne više samo razmišljati nego i razumjeti. Nemoj u svojem razgovoru s Ocem vikati zašto, zašto, zašto… Zar je on to zaslužio, pa ovo nije trebalo tako biti.
Brate ili sestro, ti imaš priliku razgovarati sa svojim Ocem. U potpunoj ljubavi i miru ti s njime možeš razgovarati koliko god hoćeš, no ti to ne radiš. Počni se moliti, ali, kao što sam rekao, nakon molitve kreni u razgovor pun ljubavi i poštovanja.Ne traži ništa za sebe, traži sve za svoje bližnje. I najveće molitve ponizno moli na koljenima, a nakon njih moli za spas duše, za zdravlje u vjeri, za život s Ocem, moli za zdravlje, vjeru onih koji su te izdali, ostavili samoga, nepravedno te kaznili, pogodili, ismijavali. Molitvom otvaraš vrata ljubavi. Ako samo jednog preobratiš, tvoje će srce postati vrata koja se nikada neće zatvoriti. Nemoj drugima govoriti da se moliš za njih, nemoj glumiti velikog vjernika, ti to, sigurno, nisi. Možda jesi dobar glumac, ali vjernik nikada, jer dobar vjernik to nikada neće reći, neće nikada priznati. Nemoj govoriti: Mene nebeski Otac voli jer se ja molim za tebe, ja sam bolji od tebe… Pa zar opet nerazumijete moje riječi? Ako je odgovor ljubav, onda moli iz ljubavi, a ne zato da se osjećaš boljim i većim od njega. Ponizno moli, ponizno živi. Sin Oca našega umro je za sve nas zbog naših grijeha. Usporedi to sa svojim malim molitvama za drugog čovjeka, i nemoj govoriti: Pa on je Sin Božji, on sve može, on je ipak dijete Božje. I ti si dijete Božje, on te voli, to moraš shvatiti. Pa uzalud ti sva sreća i ljubav ako ti nakraju odeš u raj, a tvoja braća i sestre završe u vatri grijeha. Zar ne bi sa svom svojom braćom htio biti u kraljevstvu Božjem? Kad pričam o obitelji, ne mislim samo na tvoga brata i sestru nego na svu tvoju braću i sestre na ovoj zemlji koji žive stobom, koji su izgubljeni na svijetu i traže istinu. Mislim na sve one koji sada, točno sada, umiru dok ti ovo čitaš. Jesi li razumio ovu riječ? Već si dosada mnogo čuo, ali to nije niti 0,01 % onoga što bi trebao naučiti, a da imaš ljubavi, znao bi 100 %, jer ljubav je sve. Da posjeduješ ljubav, imao bi i dalje sve one probleme koje sam nabrojio, ali ti bi ih riješio, jer nikakav problem ne bi bio problem, nego samo put koji te vodi do tvoga Oca.
Oznake: tko je bog, sto je bog, što je bog, što je smisao života
nedjelja, 16.10.2016.
22. STANICA – Put od bombona
Neki je dječak, koji je bio još vrlo mlad i išao tek u osnovnu školu, jako volio bombone i uvijek ih je jeo na putu prema školi i papiriće jednostavno bacao na zemlju. I tako svaki dan. Nitko ga nije naučio da se to ne smije raditi. Kada su ga prijatelji vidjeli, upozorili su ga da to nije kulturno ni lijepo, ali on ih nije poslušao, samo ih je nastavio dalje bacati kao i prije. Jedne noći usnio je dubok san. Sanjao je da ide prema školi, a put mu se sastojao od svih onih omota za bombone koje je bacao. Za svaki papir koji je vidio na putu znao je kad ga je bacio i gdje. Odjednom se stvorilo nekoliko ljudi koji su isto tako imali svoje putove. Jedan je imao put od zemlje, drugi od vode, treći od slame, a četvrti od pijeska. Kad je konačno stigao do škole, pohvalio se kako je njegov put najslađi. Prvi mu odmah reče: Ja hodam zemljom, čvrstom zemljom, tvoj put nije čvrst, raspast će se. Drugi mu kaže: Ja hodam vodom, čistom vodom, tvoj put nije čist, on će se raspasti. Treći prizna pa reče: Ja hodam slamom, slabom slamom, moj put je nestabilan i slab kao i tvoj i on će se raspasti. Četvrti izjavi: Moj se put sastoji od pijeska i ne mogu pasti, a, ako i padnem, ne mogu se ozlijediti. Tvoj put nije takav. I odjednom dječak nakratko postane gluh i ne čuje riječ dokraja. Htio ga je upitati, ali odjednom trojica otiđu preko svojih putova, a pojavi se zla sila koja je krenula sve progutati, okruži školu i pojede sve uokolo. Ostali su još samo putovi i škola. Zla sila u obliku vjetra napadne putove, ali oni su izdržali sve udarce i ponosno nestali iza svojih gospodara. Dječak se uplaši zle sile i krene bježati svojim putem, ali sila udari svom snagom i uništi njegov put. Bio je razočaran i očajan. Više nikada neće vidjeti svoju obitelj, pomislio je. No onda ugleda trećeg čovjeka koji još nije krenuo svojim putem. Dječak dođe do njega pa upita: Zašto ne bježiš svojim putem? Vjetar samo što nije sve uništio, a on odgovori: Ako krenem bježati, vjetar će me pogoditi i uništiti zajedno s mojim putem. Dječak ga je nagovarao da barem pokušaju, ali ovaj je odbio. Tek kada dječak pusti suzu iskrenosti, čovjek skupi hrabrost i krene s njim bježati. Kada su stigli na sredinu, zla sila u obliku vjetra udari na put od slame i sve se raspadne, osim sredine. Obojica su bila svjesna da samo još jedan stigne skočiti prije negoli vjetar opet udari i dokrajči put zajedno s onim koji ostane zadnji na njemu. Čovjek je pokušao nešto reći, ali dječak ga nesebično gurne ne ostavlajući mu nikakav izbor nego da skoči i padne na sigurno tlo, a put se raspadne dokraja i dječak propadne zajedno s njime. Čovjek iznenađen dječekovom dobrotom baci slamu dovoljno dugu da se dječak uhvati za nju. Kada se dječak popne na vrh, nije više nikoga vidio, ni puta, ni zle sile, ni čovjeka. Stajao je ispred svoje kuće. Probudi se sav oznojen i prestrašen. Cijelu je noć ostao budan razmišljajući o onome što mu se dogodilo. Od toga se dana nijedanput nije dogodilo da je bacio omot od bombona, Čak je i tuđe pokupio kad ih je vidio na podu jer sad razumije važnost svoga puta.
Ova priča dobiva smisao samo onda kada ti vidiš svoj put toliko jasno da zaplačeš, jer shvaćaš da ni dno ne možeš vidjeti zbog smeća i grijeha koje svaki dan bacaš na njega. Iz zrna se rodi biljka, ona osnaži i postane stablo, pa veliko drvo i nakraju uzalud izgori zbog svoje ili tuđe grješke. Eto, to je život grješnika. Ti imaš radne navike. Jesi li ti onaj koji odmah opere posuđe ili čekaš da se nakupi, ili to netko drugi radi umjesto tebe? Pereš li ruke svaki dan, nakon svakog odlaska u kupaonicu ili tek onda kada vidiš da su prljave ili možda tada kada uočiš da su bolesne od nečega? Vjeruješ li da se ovo može usporediti s vjerom, hvališ li Boga svaki dan, moliš li se svaki dan, ideš li u crkvu svaki dan ili čekaš da se razboliš pa da odeš svećeniku na ispovijed. Možda kada se dogodi tragedija u obitelji, tek onda odeš moliti za njih. Dok ti je bilo dobro, nisi trebao Boga i nemoj misliti da te on kažnjava. Ti si sam odabrao, ti si sam rekao ’da’ ili ’ne’. Na to te Otac nije tjerao i nikada neće. Onaj tko ga ne ljubi, taj ga nikada neće niti vidjeti. Onaj koji ga ljubi, uvijek će ga vidjeti u svome srcu. Tamo će ga i čuvati i poštovati svaku njegovu riječ, zauvijek.
Oznake: tko je bog, što je bog, koji je smisao života
subota, 15.10.2016.
21. STANICA - Voli one koji ti se smiju
Vidiš čovjeka, vidiš, ali ne vjeruješ svojim očima. On se smije svakoj pogrešci koju ti napraviš. Kad si pokraj njega, moraš paziti da te ne gurne. Tvoj dan ovisi o njegovoj volji, svaku tvoju pogrešku on će uvećati deset puta samo kako bi se smijao, samo kako bi se na tvoj račun našalio. I ostaje ti samo pitanje događa li se to samo tebi ili vas ima još. Teško je biti prihvaćen u društvu, pogotovo mladima. Oni se još traže i učinit će, nažalost, sve samo kako bi bili prihvaćeni u društvu. Mogao bih o toj temi pisati vječno i opet bi sve bilo po starome. Opet isti grijeh, isti život, ista sudbina, ista sramota. Pokušavam konačno slomiti taj krug, konačno vratiti vjeru i ljubav u tebe. Neće se smijati s tobom, nego nad tobom. Žele te umanjiti kako bi sebe uvećali. Gurnu te, odmakneš se, gurnu te opet. Teško je naći pravoga prijatelja. Takav si kakav jesi i to se ne može promijeniti. Možeš si ti umisliti da si se promijenio, ali doći će trenutak kada budeš postupio samo onako kako ti to znaš i tada ćeš shvatiti moje riječi. S nekim ćeš se ljudima isključivo zbog grijeha slagati bolje, s nekima gore. Psuju Gospodina kako bi izgledali zrelije, kako bi pokazali da su najjači u društvu. Nisu ni svjesni da k sebi dozivaju bolesti i da će ih one ubrzo sustići. Ovo je najteža riječ koja postoji, ali, vjeruj mi, ako si ikada htio biti vjernik, ako si se ikada htio ponositi sa svojom vjerom, onda je ovu riječ čuvaj u sebi. Ako oni psuju Boga, ti nemoj, ako oni piju, ti nemoj, ako oni puše cigarete, ti nemoj. Nećeš im izgledati cool i vrijedno, ali svoje ćeš mjesto pronaći uz svojeg Oca nebeskoga i, kada stigneš pred vrata raja, ona će se otvoriti. Zato nemoj griješiti kako bi pridobio njihovo poštovanje. Zašto vrijeđaš onoga tko te voli, a ljubiš onoga kojemu će uvijek biti svejedno što će biti s tobom. Ništa što je dano od ljudi nije savršeno i nikada neće biti. Savršeno je samo ono jedno jedino, a to je djelo Božje. Ne griješi uzalud jer ćeš onda i živjeti uzalud. Najteži grijesi postoje zbog društva. Ako samo jedno dijete provociraju i zadirkuju svaki dan, ako njih trideset nanesu veliku bol i osjećaj odbačenosti jednom djetetu, onda ono ne može sazreti u ljubavi. Tad sotona ima lak zadatak. Tad će napasti i sebi uzeti ono što pripada Gospodinu našemu. Ne krivite Boga, krivite sebe, vi ste jedan od onih trideset koji su ga otjerali od sebe, koji su olakšali sotoni da ga ukrade od Oca. Sjeti se svake riječi koju si mu rekao ili rekla. Ne izmišljaj da nisi, ima mnogo njih koje si povrijedio. Odbačena djeca propadaju i, što god da im svijet ponudi, to će prihvatiti. Ti si napravio zlodjelo, nisi rekao ’oprosti’, samo si nastavio hodati. Vidim u tebi malo dijete koje traži ljubav, dođe do svojih najbližih, raširi ruke i oni ga odbiju; ode tada k bratu i sestri, raširi ruke i oni ga odbiju. Ode tada k majci i ocu i raširi ruke, no i oni su preumorni, ni oni ga nisu zagrlili. Težak je to grijeh, pokatkad i neoprostiv za čovjeka, ali ne i za Oca. Vjeruj mi, on sve oprašta.
Oznake: što je smisao života, tko je bog
petak, 14.10.2016.
20. STANICA - Uz Boga reci da
Jednom su se susrela dva čovjeka i razgovarala. Prvi je bio vjernik, a drugi nevjernik. Prvomu je to jako smetalo pa ga upita: Zašto ti ne vjeruješ u Boga? Milijuni i milijuni vjeruju u njega i baš si se ti našao pametan reći da ga nema. Drugi odgovori: Briga me, ja hoću dokaze i gotovo. Dokaze hoćeš? upita prvi. Pa gledaš ih svaki dan. Ti si dokaz da ga ima jer te on doveo na ovaj svijet, on ti je dao život, stvorio biljke i životinje. Sve su to dokazi da ga ima. Kuće, ceste, laptopi, mobiteli, sve je to napravljeno od materijala koji su bili na zemlji. Ti si najveći dokaz da ga ima jer svjesno živiš i upravljaš svojim životom, vjerovao ti ili ne. Ne znamo završetak odgovora niti je li nevjernik povjerovao, ali vjerujem da smo nešto vrijedno naučili. Ti reci pa makar se smijali, pa makar pljuvali po tebi, ti brani svojeg Boga, ti ga zaštiti pred neprijateljima njegovim. Vjeruj mi, ti neprijatelji njegova su djeca i, ako ti iz ljubavi upozoravaš, ako širiš istinu, onda će oni biti preobraćeni i tvoja će vjera postati ljubav koju oni neće moći ugasiti. Ti živiš uzalud. Zašto? Zato što u ovome trenutku tvoja braća i sestre pate i umiru, a ti u sebi, govoreći da to nije istina, nemaš ni najmanje volje da im pomogneš. Uzalud živi svaka osoba koja ne vjeruje u Boga, uzalud živi svaka njegova riječ.
Oznake: što je smisao života, tko je bog
