subota, 22.10.2016.
28. STANICA – Srce griješnika
Običan si čovjek. Smatraš li da je to istina? Običan si vjernik. Smatraš li da je to istina? Običan si grješnik. To je istina. Zaboravi na prva dva. Kao čovjek imaš propadljivo tijelo, potrebu za vodom, hranom, toplinom, zdravljem, potrebu za društvom da budeš prihvaćen, ljubav da voliš nekoga. Imaš i potrebu za novcem jer od novca dobivamo sve ostalo. Smatraš li da su navedene rečenice istinite? Sigurno nisu u mojim očima. Kao dijete Gospodina našega ti imaš potrebe za sigurnošću, mirnoćom, snagom, hrabrošću, smirenošću, razumom, strpljivošću, nebeskom hranom, riječma Isusa, zahvalnošću, marljivošću. Je li sve ovo istina? U mojim očima, sigurno, jest. Prima li sve to onaj koji prima nebesku hranu i poštuje riječi Isusa? Isus je došao sagraditi put, put koji stoji jednako čvrsto danas kao i prije mnogo godina, kada je izgrađen. Mi na tom putu nismo napravili ni koraka. Sjetili se opasni ljudi da mogu izgraditi drukčiji put, lakši, kraći, samo da je cilj isti. Dok drugi marljivim korakom hoda putem spasenja, oni hodaju putem grijeha. Nije najbrži i najkraći put najbolji, nije. Ako je to istina, tvoj bi život prošao u trenu. Što bi vidio, koliko bi prilika za ispravak imao, bi li doista pristao na put koji vodi preko pakla samo kako bi došao do raja? Ako ti to obećaju, onda su to bolesni ljudi jer preko pakla se u raj nikada neće moći, nikada. Grijeh je odavno preuzeo vaša srca, pokušaj samo dan izdržati bez psovanja. Nećeš moći, sigurno. Srce više ne prima snagu vjere i ljubavi. Jesi li ti svjestan ili svjesna da tebi, osim Isusa, apsolutno ništa drugo ne treba. Dokle god ovo ne budeš razumio, ti na svome putu nećeš koraka napraviti, na putu spasenja, ljubavi i vjere. A prava je istina da drugog puta do očeva kraljevstva nema.
Oznake: smisao zivota, koji je smisao života
utorak, 18.10.2016.
24. STANICA – Tvoje ogledalo
Što je potrebno da promijenim život brata i sestre? Koliko je ljubavi potrebno, razumijevanja, strpljivosti, koliko je djela potrebno da bih razbio ogledalo grijeha i da konačno brat i sestra vide svog Oca, da vide Sina i Majku, da osjete prisutnost Duha Svetoga? Nisi ni svjestan koliko si zarobljen, imaš stotinu misli, još stotinu svojih uvjerenja i puno vlastita iskustva, po kojima si uvjeren i siguran da dobro živiš, da sve znaš i da si uvijek u pravu. Misliš da ti Otac nije potreban, stojiš pred ogledalom i vidiš samo sebe i misliš: Ja sam taj koji je sve sam napravio, ja sam razlog uspjeha, a da ga razbiješ vidio bi sve one koji su ti toliko pomogli a da im nisi rekao „hvala“, vidio bi svoju braću koja su gladna, vidio bi svoje sestre koje su žedne. Djeca se gube po svijetu, a sve što žele jest ljubav, prihvaćenost, no upravo to neće naći na svijetu. To moraju pronaći u sebi. Nažalost, radi te prihvaćenosti i ljubavi spremni su raditi stvari koje nisu ispravne, odvratne grijehe. Kreću psovanje, alkohol, cigarete. Nasilje nad drugima kako bi ti bio prihvaćen. Kreću spolni odnosi koji će uzrokovati bolesti za koje nema lijeka. Duša je zarobljena u tom ogledalu, ona gubi dotok kisika i ljubavi, ona se gasi. Mi svoju vjeru i Oca zanemarujemo misleći da nam nisu potrebni. Stavljamo svoje živote na prvo mjesto i time gradimo ogledalo koje nas uvjerava da je izgled osobe najvažniji na njoj, da je važniji od svega. U danima kada nam je dobro mi pogledamo u ogledalo i pomislimo: to sam sve zaslužio, sve sam samostalno napravio, sve sam sama izgradila. Tada je grijeh još veći i potreba za nebeskim Ocem nestaje. Napuštamo Crkvu, Napuštamo Očeve riječi i počinjemo živjeti onako kako su nam drugi rekli i pokazali da živimo. Mi vjerujemo da živimo ispravno. Vjerujemo da smijemo i da imamo pravo proći pokraj brata i sestre koji su radili isto kao i mi, samo što se njihovo ogledalo odjednom zamutilo. Oni više nemaju čist pogled na sebe. Oni nemaju razum, strpljivost, ljubav. Oni su toliko zaprljali ogledalo da odjednom počinju tražiti tuđa jer žele vratiti svoje živote u stanje mira i sreće. Tada stiže trenutak istine, počinju nevjera, laž, prijevara, krađa, silovanje, izdaja i potom ubojstvo. Ogledalo tvoga života. Ti prolaziš pokraj njih, a nisi svjestan da se tvoje ogledalo lagano magli. Da će te uskoro naći isti put. Tada će drugi samo proći pokraj tebe, bez ljubavi, razumijevanja, strpljivosti i vjere. I taj koji prolazi doživljava istu sudbinu. Onoga dana kada nam bude najgore, ogledalo će konačno pasti. Razbit će se u dijelove, ugledat ćemo konačno Oca svoga, stvoritelja neba i zemlje. Budući da sada vidimo njega, a ne svoj odraz, mi ćemo kriviti njega za sve grijehe, za sve ono loše što nam se dogodilo. Tada će nam reći da pogledamo ogledalo. Pogledavši ga, vidjet ćemo svoje lice više puta. Vidjet ćemo lice pravoga krivca, jer ćemo u odrazu ogledala iza svojeg lica vidjeti sotonu. On će se smijati znajući da je ogledalo njegovo i da će zatražiti punu cijenu za njega. Našu dušu.
Oznake: Koji je moj put?, koji je smisao života
nedjelja, 16.10.2016.
22. STANICA – Put od bombona
Neki je dječak, koji je bio još vrlo mlad i išao tek u osnovnu školu, jako volio bombone i uvijek ih je jeo na putu prema školi i papiriće jednostavno bacao na zemlju. I tako svaki dan. Nitko ga nije naučio da se to ne smije raditi. Kada su ga prijatelji vidjeli, upozorili su ga da to nije kulturno ni lijepo, ali on ih nije poslušao, samo ih je nastavio dalje bacati kao i prije. Jedne noći usnio je dubok san. Sanjao je da ide prema školi, a put mu se sastojao od svih onih omota za bombone koje je bacao. Za svaki papir koji je vidio na putu znao je kad ga je bacio i gdje. Odjednom se stvorilo nekoliko ljudi koji su isto tako imali svoje putove. Jedan je imao put od zemlje, drugi od vode, treći od slame, a četvrti od pijeska. Kad je konačno stigao do škole, pohvalio se kako je njegov put najslađi. Prvi mu odmah reče: Ja hodam zemljom, čvrstom zemljom, tvoj put nije čvrst, raspast će se. Drugi mu kaže: Ja hodam vodom, čistom vodom, tvoj put nije čist, on će se raspasti. Treći prizna pa reče: Ja hodam slamom, slabom slamom, moj put je nestabilan i slab kao i tvoj i on će se raspasti. Četvrti izjavi: Moj se put sastoji od pijeska i ne mogu pasti, a, ako i padnem, ne mogu se ozlijediti. Tvoj put nije takav. I odjednom dječak nakratko postane gluh i ne čuje riječ dokraja. Htio ga je upitati, ali odjednom trojica otiđu preko svojih putova, a pojavi se zla sila koja je krenula sve progutati, okruži školu i pojede sve uokolo. Ostali su još samo putovi i škola. Zla sila u obliku vjetra napadne putove, ali oni su izdržali sve udarce i ponosno nestali iza svojih gospodara. Dječak se uplaši zle sile i krene bježati svojim putem, ali sila udari svom snagom i uništi njegov put. Bio je razočaran i očajan. Više nikada neće vidjeti svoju obitelj, pomislio je. No onda ugleda trećeg čovjeka koji još nije krenuo svojim putem. Dječak dođe do njega pa upita: Zašto ne bježiš svojim putem? Vjetar samo što nije sve uništio, a on odgovori: Ako krenem bježati, vjetar će me pogoditi i uništiti zajedno s mojim putem. Dječak ga je nagovarao da barem pokušaju, ali ovaj je odbio. Tek kada dječak pusti suzu iskrenosti, čovjek skupi hrabrost i krene s njim bježati. Kada su stigli na sredinu, zla sila u obliku vjetra udari na put od slame i sve se raspadne, osim sredine. Obojica su bila svjesna da samo još jedan stigne skočiti prije negoli vjetar opet udari i dokrajči put zajedno s onim koji ostane zadnji na njemu. Čovjek je pokušao nešto reći, ali dječak ga nesebično gurne ne ostavlajući mu nikakav izbor nego da skoči i padne na sigurno tlo, a put se raspadne dokraja i dječak propadne zajedno s njime. Čovjek iznenađen dječekovom dobrotom baci slamu dovoljno dugu da se dječak uhvati za nju. Kada se dječak popne na vrh, nije više nikoga vidio, ni puta, ni zle sile, ni čovjeka. Stajao je ispred svoje kuće. Probudi se sav oznojen i prestrašen. Cijelu je noć ostao budan razmišljajući o onome što mu se dogodilo. Od toga se dana nijedanput nije dogodilo da je bacio omot od bombona, Čak je i tuđe pokupio kad ih je vidio na podu jer sad razumije važnost svoga puta.
Ova priča dobiva smisao samo onda kada ti vidiš svoj put toliko jasno da zaplačeš, jer shvaćaš da ni dno ne možeš vidjeti zbog smeća i grijeha koje svaki dan bacaš na njega. Iz zrna se rodi biljka, ona osnaži i postane stablo, pa veliko drvo i nakraju uzalud izgori zbog svoje ili tuđe grješke. Eto, to je život grješnika. Ti imaš radne navike. Jesi li ti onaj koji odmah opere posuđe ili čekaš da se nakupi, ili to netko drugi radi umjesto tebe? Pereš li ruke svaki dan, nakon svakog odlaska u kupaonicu ili tek onda kada vidiš da su prljave ili možda tada kada uočiš da su bolesne od nečega? Vjeruješ li da se ovo može usporediti s vjerom, hvališ li Boga svaki dan, moliš li se svaki dan, ideš li u crkvu svaki dan ili čekaš da se razboliš pa da odeš svećeniku na ispovijed. Možda kada se dogodi tragedija u obitelji, tek onda odeš moliti za njih. Dok ti je bilo dobro, nisi trebao Boga i nemoj misliti da te on kažnjava. Ti si sam odabrao, ti si sam rekao ’da’ ili ’ne’. Na to te Otac nije tjerao i nikada neće. Onaj tko ga ne ljubi, taj ga nikada neće niti vidjeti. Onaj koji ga ljubi, uvijek će ga vidjeti u svome srcu. Tamo će ga i čuvati i poštovati svaku njegovu riječ, zauvijek.
Oznake: tko je bog, što je bog, koji je smisao života
