ponedjeljak, 17.10.2016.
23. STANICA – Ljubav prema ocu nebeskome
Najveća ljubav koja postoji jest ljubav prema Ocu nebeskome, ljubav prema Duhu Svetome, ljubav prema Isusu i, naravno, ljubav za svoga bližnjega. Razmisli malo o svojim problemima, o svojim brigama. Ima ih mnogo. Stvari koje te muče, koje te uništavaju iznutra, moraš si oprostiti, moraš krenuti dalje.Prvo zatraži oprost, onda se pokaj, nakon toga razmisli kako se druga osoba osjećala kad si je povrijedio, koliko je njoj bilo teško, koliko si zla uzrokovao. Nakon toga moraš nastaviti život. Drugi put učini pametnije: podari strpljivost i ljubav. Svi smo mi umorni od grijeha i samo tražimo načine kako da odmorimo naša slaba tijela, naše umove, našu pamet. Slabi su, padaju pod teretom. Hajdemo ispočetka. Ti si dijete Božje, moraš ovo znati, ne moraš ovo učiti napamet, ne moraš podcrtati najvažnije pojmove, ovo nije škola, ovo je život. Ovo samo mora ući u tvoje srce i tamo ostati zauvijek. Otac te voli i on je uvijek s tobom. Zaboravi na trenutak na svoje brige i zamisli kolika je njegova ljubav. Ta ljubav nema granica. Ti si njegovo dijete, on te voli, on će ti oprostiti sve grijehe i propuste koje si učinio prema sebi ili prema svojim bližnjima. Moraš početi slušati, nemoj žuriti dok ovo čitaš i nemoj uživati dok ovo čitaš. Pokušaj razumjeti i živjeti dok ovo čitaš. Jer čim dođeš do zadnje rečenice, čim ovo pročitaš, ja ti više neću moći govoriti, ne mogu ti pomagati. Onda si opet sam na putu, ali istina je da nisi sam. Gospodin, sin Oca moga i tvoga, on će ti uvijek pomoći. Pitaš zašto. Zašto bi mi on kao trebao pomoći? Odgovor je ljubav i nemoj misliti pa reći: slab ti je odgovor. Počni razmišljati, nemoj stalno padati na svojem putu.Istina je da svi moramo pasti kako biste mogli ustati jači i biti bolji, ali, ako ti stalno namjerno padaš i izazivaš svojeg Oca, onda ćeš vječno lutati u mraku. Gospodin je s tobom. Sad je pitanje kakvu vrstu problema imaš: obitelj, posao, cigarete, karijeru, ljubav, muči te nečiji tuđi život, htio bi nešto sam napraviti, ti želiš jedno, a oni ti nameću nešto drugo. Možda je posrijedi neki drugi problem. Što god da je tvoj problem, dajem ti odgovor na pitanje kako izaći iz njega i konačno živjeti vjeran i sretan, kako riješiti sve svoje probleme. Odgovor je ljubav. Pokušaj se, koliko god da ti je teško, pokušaj se večeras prije spavanja pomoliti, ali ne samo u smislu da izgovaraš riječi koje si naučio napamet. Možeš ti slobodno moliti Očenaš, ali ja te želim potaknuti na još više. Molitva je zapravo razgovor između Oca i djeteta. Izreci svoje molitve, nakon toga otvori svoje srce i reci mu sve što ti je na duši, reci mu sve svoje probleme, iskreno razgovaraj s njime. I nemoj ništa tražiti od njega, nemoj ništa zahtijevati, samo ga zamoli da primi tvoje molitve i prema zaslugama da ih ispuni. Nemoj čekati tjedan-dva da se nešto promijeni, promjena će trajati cijeli tvoj život. Na tebi je da se promijeniš nabolje. Reci Ocu sve svoje grijehe, priznaj mu sve. Ne to nije ispovijed, ali će biti pokazatelj tvoje iskrenosti s njime. Reci mu što te ljuti, reci mu što te nervira, pomoli se za ljude koji su te povrijedili i naljutili. Kao što sam rekao, ljubav je odgovor na sve. Nemojte zanemariti ove riječi. Možeš od toga trena početi živjeti i razumjeti, ne više samo razmišljati nego i razumjeti. Nemoj u svojem razgovoru s Ocem vikati zašto, zašto, zašto… Zar je on to zaslužio, pa ovo nije trebalo tako biti.
Brate ili sestro, ti imaš priliku razgovarati sa svojim Ocem. U potpunoj ljubavi i miru ti s njime možeš razgovarati koliko god hoćeš, no ti to ne radiš. Počni se moliti, ali, kao što sam rekao, nakon molitve kreni u razgovor pun ljubavi i poštovanja.Ne traži ništa za sebe, traži sve za svoje bližnje. I najveće molitve ponizno moli na koljenima, a nakon njih moli za spas duše, za zdravlje u vjeri, za život s Ocem, moli za zdravlje, vjeru onih koji su te izdali, ostavili samoga, nepravedno te kaznili, pogodili, ismijavali. Molitvom otvaraš vrata ljubavi. Ako samo jednog preobratiš, tvoje će srce postati vrata koja se nikada neće zatvoriti. Nemoj drugima govoriti da se moliš za njih, nemoj glumiti velikog vjernika, ti to, sigurno, nisi. Možda jesi dobar glumac, ali vjernik nikada, jer dobar vjernik to nikada neće reći, neće nikada priznati. Nemoj govoriti: Mene nebeski Otac voli jer se ja molim za tebe, ja sam bolji od tebe… Pa zar opet nerazumijete moje riječi? Ako je odgovor ljubav, onda moli iz ljubavi, a ne zato da se osjećaš boljim i većim od njega. Ponizno moli, ponizno živi. Sin Oca našega umro je za sve nas zbog naših grijeha. Usporedi to sa svojim malim molitvama za drugog čovjeka, i nemoj govoriti: Pa on je Sin Božji, on sve može, on je ipak dijete Božje. I ti si dijete Božje, on te voli, to moraš shvatiti. Pa uzalud ti sva sreća i ljubav ako ti nakraju odeš u raj, a tvoja braća i sestre završe u vatri grijeha. Zar ne bi sa svom svojom braćom htio biti u kraljevstvu Božjem? Kad pričam o obitelji, ne mislim samo na tvoga brata i sestru nego na svu tvoju braću i sestre na ovoj zemlji koji žive stobom, koji su izgubljeni na svijetu i traže istinu. Mislim na sve one koji sada, točno sada, umiru dok ti ovo čitaš. Jesi li razumio ovu riječ? Već si dosada mnogo čuo, ali to nije niti 0,01 % onoga što bi trebao naučiti, a da imaš ljubavi, znao bi 100 %, jer ljubav je sve. Da posjeduješ ljubav, imao bi i dalje sve one probleme koje sam nabrojio, ali ti bi ih riješio, jer nikakav problem ne bi bio problem, nego samo put koji te vodi do tvoga Oca.
Oznake: tko je bog, sto je bog, što je bog, što je smisao života
nedjelja, 16.10.2016.
22. STANICA – Put od bombona
Neki je dječak, koji je bio još vrlo mlad i išao tek u osnovnu školu, jako volio bombone i uvijek ih je jeo na putu prema školi i papiriće jednostavno bacao na zemlju. I tako svaki dan. Nitko ga nije naučio da se to ne smije raditi. Kada su ga prijatelji vidjeli, upozorili su ga da to nije kulturno ni lijepo, ali on ih nije poslušao, samo ih je nastavio dalje bacati kao i prije. Jedne noći usnio je dubok san. Sanjao je da ide prema školi, a put mu se sastojao od svih onih omota za bombone koje je bacao. Za svaki papir koji je vidio na putu znao je kad ga je bacio i gdje. Odjednom se stvorilo nekoliko ljudi koji su isto tako imali svoje putove. Jedan je imao put od zemlje, drugi od vode, treći od slame, a četvrti od pijeska. Kad je konačno stigao do škole, pohvalio se kako je njegov put najslađi. Prvi mu odmah reče: Ja hodam zemljom, čvrstom zemljom, tvoj put nije čvrst, raspast će se. Drugi mu kaže: Ja hodam vodom, čistom vodom, tvoj put nije čist, on će se raspasti. Treći prizna pa reče: Ja hodam slamom, slabom slamom, moj put je nestabilan i slab kao i tvoj i on će se raspasti. Četvrti izjavi: Moj se put sastoji od pijeska i ne mogu pasti, a, ako i padnem, ne mogu se ozlijediti. Tvoj put nije takav. I odjednom dječak nakratko postane gluh i ne čuje riječ dokraja. Htio ga je upitati, ali odjednom trojica otiđu preko svojih putova, a pojavi se zla sila koja je krenula sve progutati, okruži školu i pojede sve uokolo. Ostali su još samo putovi i škola. Zla sila u obliku vjetra napadne putove, ali oni su izdržali sve udarce i ponosno nestali iza svojih gospodara. Dječak se uplaši zle sile i krene bježati svojim putem, ali sila udari svom snagom i uništi njegov put. Bio je razočaran i očajan. Više nikada neće vidjeti svoju obitelj, pomislio je. No onda ugleda trećeg čovjeka koji još nije krenuo svojim putem. Dječak dođe do njega pa upita: Zašto ne bježiš svojim putem? Vjetar samo što nije sve uništio, a on odgovori: Ako krenem bježati, vjetar će me pogoditi i uništiti zajedno s mojim putem. Dječak ga je nagovarao da barem pokušaju, ali ovaj je odbio. Tek kada dječak pusti suzu iskrenosti, čovjek skupi hrabrost i krene s njim bježati. Kada su stigli na sredinu, zla sila u obliku vjetra udari na put od slame i sve se raspadne, osim sredine. Obojica su bila svjesna da samo još jedan stigne skočiti prije negoli vjetar opet udari i dokrajči put zajedno s onim koji ostane zadnji na njemu. Čovjek je pokušao nešto reći, ali dječak ga nesebično gurne ne ostavlajući mu nikakav izbor nego da skoči i padne na sigurno tlo, a put se raspadne dokraja i dječak propadne zajedno s njime. Čovjek iznenađen dječekovom dobrotom baci slamu dovoljno dugu da se dječak uhvati za nju. Kada se dječak popne na vrh, nije više nikoga vidio, ni puta, ni zle sile, ni čovjeka. Stajao je ispred svoje kuće. Probudi se sav oznojen i prestrašen. Cijelu je noć ostao budan razmišljajući o onome što mu se dogodilo. Od toga se dana nijedanput nije dogodilo da je bacio omot od bombona, Čak je i tuđe pokupio kad ih je vidio na podu jer sad razumije važnost svoga puta.
Ova priča dobiva smisao samo onda kada ti vidiš svoj put toliko jasno da zaplačeš, jer shvaćaš da ni dno ne možeš vidjeti zbog smeća i grijeha koje svaki dan bacaš na njega. Iz zrna se rodi biljka, ona osnaži i postane stablo, pa veliko drvo i nakraju uzalud izgori zbog svoje ili tuđe grješke. Eto, to je život grješnika. Ti imaš radne navike. Jesi li ti onaj koji odmah opere posuđe ili čekaš da se nakupi, ili to netko drugi radi umjesto tebe? Pereš li ruke svaki dan, nakon svakog odlaska u kupaonicu ili tek onda kada vidiš da su prljave ili možda tada kada uočiš da su bolesne od nečega? Vjeruješ li da se ovo može usporediti s vjerom, hvališ li Boga svaki dan, moliš li se svaki dan, ideš li u crkvu svaki dan ili čekaš da se razboliš pa da odeš svećeniku na ispovijed. Možda kada se dogodi tragedija u obitelji, tek onda odeš moliti za njih. Dok ti je bilo dobro, nisi trebao Boga i nemoj misliti da te on kažnjava. Ti si sam odabrao, ti si sam rekao ’da’ ili ’ne’. Na to te Otac nije tjerao i nikada neće. Onaj tko ga ne ljubi, taj ga nikada neće niti vidjeti. Onaj koji ga ljubi, uvijek će ga vidjeti u svome srcu. Tamo će ga i čuvati i poštovati svaku njegovu riječ, zauvijek.
Oznake: tko je bog, što je bog, koji je smisao života
