Dijete Vjere

nedjelja, 16.10.2016.

22. STANICA – Put od bombona

Neki je dječak, koji je bio još vrlo mlad i išao tek u osnovnu školu, jako volio bombone i uvijek ih je jeo na putu prema školi i papiriće jednostavno bacao na zemlju. I tako svaki dan. Nitko ga nije naučio da se to ne smije raditi. Kada su ga prijatelji vidjeli, upozorili su ga da to nije kulturno ni lijepo, ali on ih nije poslušao, samo ih je nastavio dalje bacati kao i prije. Jedne noći usnio je dubok san. Sanjao je da ide prema školi, a put mu se sastojao od svih onih omota za bombone koje je bacao. Za svaki papir koji je vidio na putu znao je kad ga je bacio i gdje. Odjednom se stvorilo nekoliko ljudi koji su isto tako imali svoje putove. Jedan je imao put od zemlje, drugi od vode, treći od slame, a četvrti od pijeska. Kad je konačno stigao do škole, pohvalio se kako je njegov put najslađi. Prvi mu odmah reče: Ja hodam zemljom, čvrstom zemljom, tvoj put nije čvrst, raspast će se. Drugi mu kaže: Ja hodam vodom, čistom vodom, tvoj put nije čist, on će se raspasti. Treći prizna pa reče: Ja hodam slamom, slabom slamom, moj put je nestabilan i slab kao i tvoj i on će se raspasti. Četvrti izjavi: Moj se put sastoji od pijeska i ne mogu pasti, a, ako i padnem, ne mogu se ozlijediti. Tvoj put nije takav. I odjednom dječak nakratko postane gluh i ne čuje riječ dokraja. Htio ga je upitati, ali odjednom trojica otiđu preko svojih putova, a pojavi se zla sila koja je krenula sve progutati, okruži školu i pojede sve uokolo. Ostali su još samo putovi i škola. Zla sila u obliku vjetra napadne putove, ali oni su izdržali sve udarce i ponosno nestali iza svojih gospodara. Dječak se uplaši zle sile i krene bježati svojim putem, ali sila udari svom snagom i uništi njegov put. Bio je razočaran i očajan. Više nikada neće vidjeti svoju obitelj, pomislio je. No onda ugleda trećeg čovjeka koji još nije krenuo svojim putem. Dječak dođe do njega pa upita: Zašto ne bježiš svojim putem? Vjetar samo što nije sve uništio, a on odgovori: Ako krenem bježati, vjetar će me pogoditi i uništiti zajedno s mojim putem. Dječak ga je nagovarao da barem pokušaju, ali ovaj je odbio. Tek kada dječak pusti suzu iskrenosti, čovjek skupi hrabrost i krene s njim bježati. Kada su stigli na sredinu, zla sila u obliku vjetra udari na put od slame i sve se raspadne, osim sredine. Obojica su bila svjesna da samo još jedan stigne skočiti prije negoli vjetar opet udari i dokrajči put zajedno s onim koji ostane zadnji na njemu. Čovjek je pokušao nešto reći, ali dječak ga nesebično gurne ne ostavlajući mu nikakav izbor nego da skoči i padne na sigurno tlo, a put se raspadne dokraja i dječak propadne zajedno s njime. Čovjek iznenađen dječekovom dobrotom baci slamu dovoljno dugu da se dječak uhvati za nju. Kada se dječak popne na vrh, nije više nikoga vidio, ni puta, ni zle sile, ni čovjeka. Stajao je ispred svoje kuće. Probudi se sav oznojen i prestrašen. Cijelu je noć ostao budan razmišljajući o onome što mu se dogodilo. Od toga se dana nijedanput nije dogodilo da je bacio omot od bombona, Čak je i tuđe pokupio kad ih je vidio na podu jer sad razumije važnost svoga puta.
Ova priča dobiva smisao samo onda kada ti vidiš svoj put toliko jasno da zaplačeš, jer shvaćaš da ni dno ne možeš vidjeti zbog smeća i grijeha koje svaki dan bacaš na njega. Iz zrna se rodi biljka, ona osnaži i postane stablo, pa veliko drvo i nakraju uzalud izgori zbog svoje ili tuđe grješke. Eto, to je život grješnika. Ti imaš radne navike. Jesi li ti onaj koji odmah opere posuđe ili čekaš da se nakupi, ili to netko drugi radi umjesto tebe? Pereš li ruke svaki dan, nakon svakog odlaska u kupaonicu ili tek onda kada vidiš da su prljave ili možda tada kada uočiš da su bolesne od nečega? Vjeruješ li da se ovo može usporediti s vjerom, hvališ li Boga svaki dan, moliš li se svaki dan, ideš li u crkvu svaki dan ili čekaš da se razboliš pa da odeš svećeniku na ispovijed. Možda kada se dogodi tragedija u obitelji, tek onda odeš moliti za njih. Dok ti je bilo dobro, nisi trebao Boga i nemoj misliti da te on kažnjava. Ti si sam odabrao, ti si sam rekao ’da’ ili ’ne’. Na to te Otac nije tjerao i nikada neće. Onaj tko ga ne ljubi, taj ga nikada neće niti vidjeti. Onaj koji ga ljubi, uvijek će ga vidjeti u svome srcu. Tamo će ga i čuvati i poštovati svaku njegovu riječ, zauvijek.

Oznake: tko je bog, što je bog, koji je smisao života

16.10.2016. u 23:11 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< listopad, 2016 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2016 (40)
Studeni 2016 (27)
Listopad 2016 (31)
Rujan 2016 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Što je smisao života, koji je razlog bolesti i patnje. Ova knjiga otkriva brojna pitanja koja ste se postavili u životu.
Put do spasenja je knjiga koja je napisana kako bi dokazala da Bog postoji i ponudila dokaze za njegovo postojanje.
Najbolji dokaz su upravo oni koji su živjeli sa Bogom, sveci koji su živjeli sa jedinim pravim Bogom Biblije, ljubavi i pobjede.

Linkovi